Search

U knjizi se opisuje život uzornog kršćanskog mladića i planinara Ratka Čapeka koji je stradao u planinama.

Mi ne živimo u svijetu, u kojemu biti kršćanin vjernik znači nešto što se razumije po sebi. U javnom životu, u kojem rastu djeca i mladež vjera stoji pored nevjere. Mnogi su uobičajeni oblici kršćanskog života kao oslon vjere iščezli.

Ovdje je jasno kako sve ovisi od oslobađajuće vjere u utjelovljenje Sina Božjega. Ova vjera danas u razdoblju kozmičkih putovanja sja još veličanstvenije, jer smo otvorili prvi prozor u beskrajnu širinu kozmosa...

Katolička Crkva se nalazi u periodu promjena, koje sa sobom nose neizbježne devijacije, opiranja, nutarnje napetosti, pa čak i krizu. O toj se krizi govori na sva usta.

Gospodo kardinali! Poštovana braćo nadbiskupi i biskupi. Časni opate ovog vrlo slavnog samostana. Svijetlo gospodo predstavnici odličnih civilnih i vojnih vlasti. I svi ovdje prisutni svećenici, monasi i redovnici. Pitomci, gosti ove kuće. Vjernici i hodočasnici, koji ste amo došli za ovu prigodu.

Dao Bog da vjera, koja je prožimala povijest grada i unaprijed raste i napreduje. Kao što ju je povijest predala gradu Šibeniku do današnjeg dana - neka je tako i današnji naraštaj preda svojim pokoljenjima - živu i praktičnu.

Nije nužno da se svugdje organizacija djela za zvanja ograniči na taj dan, daleko je poželjnije da obuhvati veće razdoblje vremena, koje će moći imati središnju proslavu i u neki drugi pogodniji dan...

Prikaz knjige Dorothee Solle, Atheistisch an Gott glauben (Ateistički vjerovati u Boga)

Postoji li kriterij po kojem se razabire da li netko pripada Crkvi? Ne mislimo tu na nevidljivu zajednicu "Svetih" tj. svi milošću Božjom okupljenih, koji u nekom stupnju na Ljubav odgovaraju svojim: da.

Nije nam svrha da pred oči iznosimo ono što je u povijesti bilo s Kristovom slikom. Slika nam treba predočiti ono što vjerom promatramo. Trebalo bi stvoriti vidljivu predodžbu onoga što vjerujemo.

Duh Sveti živi u Crkvi: moramo mu se puno moliti za prosvjetljenje Crkvi i njezinim vođama. U zadnjoj instanciji molitva najviše odlučuje. A nijesmo se ni do sada badava molili. Jedan je veliku uspjeh sabor već polučio: otvorio nam je oči. I za probleme, i za realnu situaciju, i u Crkvi i oko Crkve.

Pariški "Le Monde" od 25.XI.1964, str.8 donio je iz pera svog specijalnog dopisnika Henri Fesquet-a slijedeći članak...

Shema o ekumenizmu - Ekumenski institut - Pravoslavni časopisi - Ekumenski sastanak u Odesi - Zajedničkim silama - Sekretarijat za jedinstvo - Sudjelovanje kod bogoslužja - Anglikanci i katolici - Svi kršćani zajedno - Dijelovi istoga lanca - Simbol zbližavanja

Prikaz knjige Henri Fesqueta, La foi toute nue, Grasset, Paris, 1972.

Jesmo li mogli naslućivati da će na čelo najvažnijeg ureda Sv. Stolice - kongregacije za nauku vjere - doći kardinal Dr Franje Šeper?

Cilj je ovog izlaganja da se pripremimo kako bi novi nedjeljni lekcionar imao što veću korist u produbljenju i istinskom življenju naše vjere u Krista Gospodina.

Ma koliko faktora sudjelovalo u konstituciji jedne propovijedi, na koncu uvijek ostaje istina: naše propovijedi, to smo mi. Koliko mi nosimo Boga u sebi toliko ćemo Ga kroz naše propovijedi i drugima predavati.

Kriza nezadovoljstva - Kriza sumnje - Želja za ljudskom istinom - Paradoksalna struktura kršćanstva - Redovnički život obnovljen u svojoj karizmi

Može li se danas govoriti o krizi vjere u katoličkoj Crkvi? Nažalost, može! U pedesetim godinama ova se riječ pojavljuje samo tu i tamo, vrlo rijetko i oprezno u časopisima i u propovijedima pokojeg misionara.

Jedan od uzroka te kolike-tolike krize teologije i vjere treba tražiti u našoj nesposobnosti da kod pristupanja Božanskoj objavi napustimo našu zapadnjačku, grčko-rimsku kategorijalnu ukalupljenost, i Objavi kao Božjem pristupu nama pristupimo "objavljenim kategorijama".

Iskreno priznajem, da sam zadnjih godina - ovih saborskih osobito - bio teško razočaran u francuskom katolicizmu. Nekada smo svi mi u njemu gledali nešto kao kulminaciju autentičnog, čitavim srcem prihvaćenog i duboko doživljavanog kršćanstva: kršćanstva sa stopostotnom nadnaravnom orijentacijom; kršćanstva puna skoro karizmatičkog zanosa i radikalizma; kršćanstva, koje je zauvijek obračunalo sa sumnjama i skepsom suvremene dekularizovane, lajicističke i naturalističke kulture i opredijelio se neopozivo za nadsvijet i za vjeru, za Krista i za Evanđelje, za moralni ascetizam.

Poslanica Rimljanima odlikuje se dubinom i uzvišenošću nauke, ljepotom i svečanošću. Ma da ne možemo kazati, da je ona kratki sadržaj čitave kršćanske nauke, ona je značajno prigodno pismo upućeno vjernicima Rima.

Sv. Augustin duhovito zapaža: "Kraljevstvo je Božje kao mreža, a iz rasparane mreže ribe bježe." Prije lova treba dobro zakrpati mrežu sv. Crkve.

Crkva, ili točnije rečeno svi mi koji imamo sreću pripadati Crkvi, trebamo polučiti rast vjere naše. To nam je potrebno da bismo živjeli kao vjernici , kao kršćani, koji žive suglasno sa svojim krštenjem, sa svojim priznavanjem katoličke vjere, kao kršćani koji su sposobni se suočiti s nijekanjem i smetenošću svoga vremena...

I. F. Gorres broje među najznačajnije katoličke spisateljice posljednjih desetljeća u Njemačkoj. Vidno je pridonijela obnovi pokreta katoličke mladeži poslije rata. Njezina kritika ukočenih formi religioznosti temeljila se na dubokoj vjeri i ljubavi prema Crkvi.

Živimo u sudbonosnom razdoblju čovječanstva i Crkve, na raskršću i rasponu vjekova, u zaokretu povjesnog zbivanja, na početku nove epohe.