Search

Morfometrijske analize eritrocita, utvrđene pomoću sofisticiranih i naprednih računalnih programa su točnije i preciznije od konvencionalnih, mikroskopskih analiza. Automatizirana metodologija morfometrijske analize oblika eritrocita omogućuje kvantificiranje oku nevidljivih promjena morfometrijskih značajki, te boljem razumijevanju kliničkog utjecaja istih promjena na organizam. Do sada još nisu istraživane morfometrijske osobitosti veličine i oblika eritrocita u pasa s piroplazmozom. Stoga, ovi rezultati ujedno prikazuju promjene morfometrijskih pokazatelja na samom eritrocitu, no također otvaraju vrata kompjuterskoj automatizaciji dijagnostike piroplazmoze prepoznavanjem specifičnih odstupanja od fizioloških raspona morfometrijskih pokazatelja. Istraživanje je provedeno na dvanaest standardno obojenih krvnih razmaza pasa pozitivnih na piroplazmozu prije aplikacije terapije. Pomoću svjetlosnog mikroskopa pri povećanju od 1000x uz korištenje imerzione tekućine, kamerom visoke rezolucije u boji slikani su eritrociti s inkluzijama Babesiae canis canis te eritrociti bez inkluzija. Ukupno je slikan tristo osamdeset i jedan eritrocit. Izmjereni su slijedeći jednostavni morfometrijski pokazatelji veličine eritrocita: duljina, širina, najmanji i najveći polumjer, površina, konveksna površina ili ispupčenost i opseg, te su izračunati slijedeći morfometrijski pokazatelji oblika eritrocita: eliptičnost, izduljenost, zaobljenost, faktor zaokruženosti oblika, indeks ispunjenosti i indeks pravilnosti površine eritrocita. Statistička analiza odrađena je pomoću programskog paketa SAS 9.4. Hipoteza ovoga rada temeljena je na pretpostavci da prisutnost inkluzije unutar eritrocita dovodi do određenih promjena njegove građe i oblika. Cilj rada bio je kvantificirani promjene morfometrijskih pokazatelja eritrocita s inkluzijama Babesiae canis canis, ali i odrediti postoji li korelacija broja inkluzija te razvojnog stadija sa stupnjem deformacije membrane. Interpretacijom dobivenih rezultata procijenjena je i funkcionalnost eritrocita u svakom pojedinom stadiju kliničkog manifestiranja piroplazmoze. Rezultati dobiveni morfometrijskim mjerenjem invadiranih eritrocita ukazivali su da se membrana eritrocita do trenutka rupture tj. hemolize deformira. U usporedbi neinvadiranih i invadiranih eritrocita zaraženih pasa očitovala se statistički značajna razlika u gotovo svim morfometrijskim pokazateljima veličine i oblika eritrocita. Morfometrijskim mjerenjem eritrocita invadiranih Babesiom canis canis bilo je vidljivo da su eritrociti postali eliptičniji, izduljeniji s većim indeksom ispunjenosti i manjom zaobljenošću. Dakle, prisutnošću bilo kojeg broja i bilo kojeg razvojnog stadija protozoe dolazi do deformacije membrane te eritrocit gubi fiziološki diskoidalni oblik. Gubitak fiziološkog oblika eritrocita i povećanje ukupnog volumena utječe na njegovu mobilnost kroz periferne kapilare što pogoduje razvoju kompliciranog oblika piroplazmoze. Također su bile vidljive i značajne varijacije između pasa u morfometrijskim pokazateljima. Psi koji su uzorkovani unutar 24 sata od pojave prvih simptoma ili pronalaska krpelja imali su slabije izražene deformacije membrane. Do dostizanja kritičnog hemolitičkog volumena funkcija eritrocita je vjerojatno djelomično očuvana. Ovi rezultati dodatno naglašavaju važnost pravovremenog prepoznavanja bolesti i započinjanja prikladne terapije kako bi se smanjila smrtnost kod piroplazmoze.