Search

Članak predstavlja neformalnu izvedbenu scenu mladih autora koji su djelovali u Zagrebu otprilike od polovice 1990-ih do polovice 2000-ih godina, samostalno, u paru, a najčešće udruženi u skupine. S obzirom na to da će ovaj alternativni izvedbeni fenomen iznjedriti više suvremenih hrvatskih kazališnih umjetnika mlađe generacije te se pokazati formativnim za njihov rad, u tekstu se pokušava utvrditi razlikovne karakteristike ove scene na organizacijskoj (npr. samoniklost i spontanost), metodološkoj (npr. osmišljavanje inovativnih stvaralačkih procesa) i izvedbenoj razini (npr. propitivanje izvedbenoga prostora i recepcije).

Članak se bavi projektom odgojnoga kazališta ST – Samo tako koji je posvećen prevenciji ovisnosti o drogama kod mladih ljudi, iniciran i vođen od strane glumice Jolande Tudor i redatelja Gorana Golovka, a ostvaren u suradnji s članovima Dramskoga studija za mladež u okviru Gradskoga kazališta mladih Split 1996. i 1997. godine. Analizom pojedinih elemenata istoimene skupno osmišljene predstave (tema, glumačka izvedba, jezik, odnos prema gledateljima, izvedbeni prostor i scenografija) koja je jedan od ishoda projekta, utvrđuje se njezina ukotvljenost u skupnome stvaralačkom procesu i neposrednome društvenom kontekstu u smislu iskustava koautora i interakcije s publikom iz čega se razvija specifična međuzavisnost emisije i recepcije izvedbenoga materijala i preventivni potencijal.

The study aims to present the independent theatre in Croatia during the 1990s while focusing on the examples from the leading scene of Croatian capital Zagreb. It provides the insight into the prehistory of the independent theatre, from the precedents at the beginning, until the formation of the somewhat fragile continuity in the second half of 20th the century. Also, it explains specific political, social and cultural circumstances that influenced the development of the independent theatre in the 1990s, in particular The Croatian War of Independence (1991–1995) and the postwar cultural policy of the new state which privileged cultural institutions. The aesthetics, the development and the most important works of the following groups and individual artists are presented in detail: D.B. Indoš – House of Extreme Music Theatre, Line of Least Resistance, Virus Theatre Michelangelo, Montažstroj, Theatre Exit. In addition the analysis includes a separate project The Bank Worshipper Sect and a phenomenon occurring on the Zagreb scene of the late 1990s when a number of relatively short lasting but exceedingly active non-formal performance collectives appeared under the general label of “alternative theatre”.

The presentation analyses the connection between non-realised sketches for stage sets and costumes made by Sergije Glumac in the 1920s and contemporary set design solutions by the art collective Numen.

Recenzija knjige Lutkarstvo i velikani modernizma – Primjena dramaturških iskustava Stanislavskog, Brechta i Artauda u kazalištu lutaka Branke Rudman.

Rad predstavlja implikacije pojma "divajzing" primijenjenoga na skupno stvaralaštvo u kazalištu (skupno osmišljeno kazalište).

Knjiga analizira osnovne komponente skupno osmišljenoga kazališta (izvedbenu zajednicu, publiku, kreativni proces i izvedbeni prostor) tijekom 1960-ih i 1970-ih godina odnosno promjene koje u tim komponentama nastaju od 1980-ih godina. Specifičnosti skupno osmišljenoga kazališta u navedenim razdobljima dodatno se demonstriraju kroz analizu djelovanja sljedećih hrvatskih kazališnih skupina/umjetnika: Kugla glumišta, Kazališne radionice Pozdravi, Bobe Jelčića i Nataše Rajković te Bacača sjenki.

Recenzija knjige Sibile Petlevski Kazalište srama Novoteatrološki ogledi.

Recenzija knjige Ivana Trojana Milan Ogrizović – kazališni čovjek

Kazališna kritike predstave U... bolje sutra u produkciji HNK Split.

Rad analizira razine zajedništva koje su osnova stvaralačkoga postupka u radu Bobe Jelčića i Nataše Rajković.

Prikaz knjige Martine Petranović Kazalište i (pri)povijest

Prikaza knjige "Od kostima do kostimografije" Martine Petranović

Prikaz donosi opis studija Uvod u suvremenu teatrologiju I i II Borisa Senkera u izdanju Leykam internationala.

Tekst analizira predstavu Kamov smrtopis Moulin Rouge (2003) redatelja Branka Brezovca nastalu povezivanjem drame Slobodana Šnajdera Kamov, smrtopis (1977) i filmskoga mjuzikla Baza Luhrmanna Moulin Rouge! (2001), koja kroz redateljev ikonoklastički pristup mitu o „ukletome hrvatskom pjesniku“ te dijalektičku prezentaciju materijala priziva i elemente dramskog stvaralaštva Janka Polića Kamova. Analiza se fokusira na žanrovski, sadržajni, glazbeni i vizualni aspekt predstave u kojima pronalazi relacije s Kamovljevim originalnim žanrovskim određenjima, tematskim interesima, disharmoničnim diskursom te podjelom psihologije čovječanstva na područja instinkta i kulture. Brezovec, dakle, zauzima ambivalentan stav prema Kamovu – istovremeno kritički i saveznički.

Razgovor o suvremenoj teatrologiji i antropologiji izvedbe s autorima uvodnih studija iz navedenih područja.

Rad prikazuje monografiju 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909-2009.

Rad analizira dio projekta Zidne novine umjetničke platforme Bacači sjenki koji je posvećen Miroslavu Krleži. Kroz tri izdanja novina (u formi plakata izloženih u sedam zidnih ormarića širom centra Zagreba) Bacači sjenki potiču preplitanje Krležina svijeta s recipijentovim: piščevih adresa, piščevih snova te piščeve lucidnosti, hrabrosti i bunta.

Razgovor s K. Gavran, Z. Mesarićem i T. Zajecom o položaju suvremenoga hrvatskoga dramskoga pisca.

Rad predstavlja temeljne značajke skupno izmišljenoga kazališta u kojemu se predstava razvija iz same skupine, a ne iz postojećega predloška te ih grupira ih u četiri kategorije: izvedbena zajednica, stvaralački proces, izvedbeni prostor, kazališna publika. Kao primjeri ovoga kazališta u Hrvatskoj analiziraju se skupine Kugla glumište, Kazališna radionica Pozdravi, Bacači sjenki i rad suredatelja Bobe Jelčića i Nataše Rajković.

Devised theatre introduces a shift in performance roots from the play to the interactive potential of the collaborative/collective effort, thus suggesting new parameters for the gathering of an ensamble, new basic operating level of its members and new "limits" of the performance.

U prvome dijelu teksta objašnjava se pojam skupno osmišljeno kazalište i razlikovna obilježja te izvedbene prakse koja se zapadnjačkim kazalištem proširila 1960-ih i 1970-ih godina. Opisuju se promjene u društveno-kulturnome položaju skupno osmišljenoga kazališta od 1980-ih godina do danas, kad ono polako ulazi u kazalište srednje struje i obrazovni sustav te se sve intenzivnije žanrovski grana. U drugome se dijelu promatra način na koji se suvremeno skupno osmišljeno kazalište mijenja u odnosu prema prvobitno uspostavljenim parametrima skupnoga rada, odnosa prema kazališnoj publici i izvedbenome prostoru te stvaralačkoga procesa.

Rad analizira predstavu "The Coming Storm" britanske skupine Forced Entertainment u kojoj se pojam priče prezentira iz različitih perspektiva uz progresivno usložnjavanje izlaganja: slijedom donose pojednostavnjene teorije o "dobroj priči", naraciju, a potom i izvedbeno oprimjerenje ispričanih priča.

Izlaganje analizira tretman izvedbenoga prostora u skupno osmišljenim kazališnim predstavama od 1970-ih godina - kad se prostor osvaja agresivnim ulaskom, do danas - kad se prostor istražuje kroz pregovaranje.

Tekst donosi analizu predstave Izlog suautora Bobe Jelčića, Nataše Rajković i izvođača, u kojoj se traga za ravnotežom između principa nastajanja, izvođenja i recepcije predstave. Ključan za sva tri procesa jest parametar autentičnosti – u pristupu materijalu predstave manifestira se prihvaćanjem toga materijala onakvog kakav on jest, u glumačkoj izvedbi pronalazimo ga, primjerice, u praksi „slušanja“ partnera, a u recepciji javlja se kroz osvještavanje gledateljskih alata.

Analiza principa rada izvedbene platforme Bacači sjenki kroz prikaz njihove predstave Eksplicitni sadržaji.

Conversation with a collective of New York playwrights Joyce Cho.

Analiza principa korištenja izvedbenoga prostora u okviru Splitskoga ljeta na primjeru dvaju predstava.

Opis žanra kazališne najave na primjeru festivala kazališne najave Prelude NYC.

Izlaganje analizira oblike izvedbe u javnome prostoru kojima se taj prostor privatizira na primjeru izvedbenih projekata skupine Bacači sjenki.

Razgovor s R. Chavkin o principima rada skupine The TEAM.

Rad opisuje bodiartističke prakse Orlan i Stelarca kao primjere relativizacije prisutnosti i reprezentacije.

Razgovor o principima kazališnoga rada Fione Templeton.

The analysis of the performances by the interdisciplinary platform Shadow Casters.

Rad analizira korištenje izolirane naglašene greške kao oruđe za uspostavljanje zajedništva između gledatelja i izvođača u svrhu održavanja društvene uloge.

U članku se analizira stvarateljska poetika zagrebačke skupine Kazališna radionica Pozdravi iz 1970-ih godina na primjeru procesa rada na predstavi Play Držić 1978. godine. Djelovanje grupe smješta se u kontekst svjetskih kazališnih zbivanja toga razdoblja uz poseban osvrt na proizvodnju kolektiva i postupak kolektivne režije. Objašnjava se specifičnost njihova pristupa životu i opusu Marina Držića te ih se dovodi u suodnos s renesansnim dramatičarem, primjerice s obzirom na pristup prostoru, uvjete rada i odnos s gledateljima.

Izlaganje analizira projekt Bilježenje grada bilježenje vremena izvedbene skupine Bacači sjenki kao oblik arhiviranja izvedbe u javnom prostoru.

Prikaz izvedbi gostujućih kazališnih kolektiva na festivalu Eurokaz 2008. godine.

Analiza udvojenih aspekata predstave Ex-pozicija zagrebačkog kolektiva Bacači sjenki s obzirom na izvođača, gledatelja i korištenje videa.

Nazivlje u suvremenim izvedbenim umjetnostima rezultat je gomilanja novih pojmova, stvaranja neodređenih kategorija te izbjegavanja imenovanja. Za funkcionalniji sustav kategorizacije potrebno je uvesti operativnije pojmove.

Komparativni pregled poveznica istraživanja J. Grotowskoga i E. Barbe

Razgovor s belgijskim izvedbenim kolektivom tgSTAN o njihovim principima rada.

Razgovor s izvedbenim kolektivom She She Pop o njihovim principima rada.

Razgovor o principima rada sa suosnivačima izvedbenog kolektiva Bacači sjenki, Katarinom Pejović i Borisom Bakalom