Search

Ovaj rad analizira društvo, kulturu i tradiciju kasnog osmanskog perioda na primjeru romana İbrahim Efendi Konağı autorice Samihe Ayverdi. U prvom su dijelu rada iznesene općenite informacije o djelu, uključujući biografiju i književni identitet autorice i sažetak radnje romana, kao i aktualne društveno-povijesne okolnosti. U središnjem dijelu rada detaljno je analiziran svakodnevni život osmanskog društva na prijelazu stoljeća s fokusom na svakodnevicu stanovnika konaka gospodina Ibrahima kao glavnog mjesta radnje ovog djela. Na to se nadovezuje društvena analiza s obzirom na patrijarhalnu strukturu i rodne uloge, kao i promjene koje je sve intenzivniji utjecaj Zapada donio u osmansko društvo. U završnom dijelu rada obrađena su obilježja istanbulskog naselja na prijelazu stoljeća, uključujući njegovu arhitekturu, svakodnevicu i etničku sliku. Cjelokupna analiza društva, kulture i tradicije kasnog osmanskog perioda kao tema rada odvila se oslanjajući se na tvrdnje teorije književne antropologije.

V diplomski nalogi je obravnavana prostorska ureditev naselja Šentvid pri Stični v občini Ivančna Gorica. Glavni namen naloge je bil izdelava predloga prostorske ureditve podeželskega naselja. Naloga je sestavljena iz teoretičnega in praktičnega dela. V teoretičnem delu so prikazane značilnosti slovenskega podeželja, izhodišča za planiranje podeželskega prostora ter normativne ureditve. V praktičnem delu je na začetku predstavljeno obravnavano območje, demografska analiza, analiza zaposlitve, pregled obstoječih prostorskih načrtov in nato izdelane prostorske analize. Na podlagi ugotovitev analitičnega dela sta bila izdelana koncept in predlog zasnove prostorske ureditve naselja. Na koncu so podane še smernice za njegovo implementacijo v prostoru. The diploma thesis deals with the spatial planning of Šentvid pri Stični settlement in the municipality of Ivančna Gorica. The main purpose of the assignment was to prepare a proposal for the spatial development of a rural settlement. The task consists of a theoretical and a practical part. The theoretical part presents the characteristics of the Slovenian countryside, the starting points for rural spatial planning and the normative regulation. The practical part starts with an introduction to the area, a demographic analysis, employment analysis, overview of existing spatial plans and the spatial analyses. Based on the findings of the analytical work, a concept and an objective for the spatial planning of the settlement were prepared. In the end spatial planning is completed by guidelines for its implementation in space.

U članku se raspravlja o novom nalazu dvaju keramičkih ulomaka s neolitičkog nalazišta Barice u Smilčiću pronađenih pri iskopavanju 2016./2017. Ulomci pripadaju keramičkom predmetu koji svojim oblikovnim karakteristikama pokazuje izrazitu sličnost s krovovima keramičkih modela nastambi poznatih s niza neolitičkih nalazišta na području jugoistočne Europe. Budući da se svi slični nalazi interpretiraju kao posebna vrsta žrtvenika, i nalaz iz Smilčića mogao bi pripadati istoj skupini nalaza, tim prije što je s istog nalazišta poznat jedan sličan primjerak pronađen u nepoznatom kontekstu na iskopavanjima 1956. – 1959. i 1962. S obzirom na motive izvedene na uščuvanim dijelovima stijenki, nalaz je opredijeljen u srednji neolitik i pripisan danilskoj kulturi., The paper discusses a new find of two ceramic fragments from the Neolithic site of Barice in Smilčić recovered in the 2016/17 excavations. The sherds belong to a pottery object that in its morphological characteristics exhibits distinct similarity to roofs of the ceramic house models recorded at a number of sites in the region of southeastern Europe. As all previously recovered finds were interpreted as a special kind of an altar, the find from Smilčić might also belong to the same group of finds, all the more since a similar find was found in an unknown context in the excavations in 1956/59 and 1962. The find was dated to the Middle Neolithic and attributed to the Danilo culture on the basis of motifs executed on the preserved parts of the walls.

Arheološkim istraživanjima na lokalitetu Osijek – Ciglana i Zeleno polje utvrđeni su ostaci naselja iz brončanoga i željeznoga doba. Najstarije naselje, osnovano tijekom srednjega brončanog doba, kontinuirano je živjelo do starije faze kasnoga brončanog doba. Nakon dužega hijatusa, položaj je ponovno naseljen u mlađoj fazi starijega željeznog doba te zatim ponovno u kasnolatenskome razdoblju. Istraženost veće površine omogućila je praćenje promjena u strukturi i organizaciji naselja, dok provedene arheozoološke i arheobotaničke analize svjedoče o privredi stanovništva naseljenoga na istome prostoru tijekom dužega vremenskog razdoblja. Na brončanodobnom naselju najveće su promjene primjetne na prijelazu starije u mlađu srednjobrončanodobnu fazu, što se poklapa s nestankom inkrustirane keramike srednjega brončanog doba te nešto češćom pojavom materijala kakav se pripisuje kulturi grobnih humaka. Rezultati arheozooloških i arheobotaničkih analiza pokazuju kako se, bez obzira na promjene arheoloških kultura i razdoblja, privreda stanovništva naseljenoga na istome mjestu nije bitno mijenjala.

U zaštitnim arheološkim istraživanjima nalazišta Lozan – Lendava kod Špišić Bukovice, koja su provedena u jesen 2019. godine, otkriveni su dijelovi infrastrukture kasnolatenskoga naselja. Nalazište je do sada bilo poznato kao kasnosrednjovjekovno gradište, no u istraživanjima ono nije potvrđeno. Infrastrukturu kasnolatenskoga naselja predstavljali su ostaci ukopanih objekata u kojima su pronađeni ulomci keramičkih posuda izrađenih na lončarskome kolu, no zabilježeni su i pojedini prepoznatljivi oblici koji su izrađeni rukom. Rezultati istraživanja u naselja u Lozanu odgovaraju dosadašnjim spoznajama o istovremenim naseljima oko Virovitice i Koprivnice te ukazuju na intenzivnu naseljenost Podravine tijekom kasnoga latena, odnosno krajem 2. i u 1. st. pr. Kr., The archaeological rescue excavations at the Lozan – Lendava site near Špišić Bukovica, carried out in the fall of 2019, uncovered parts of infrastructure of a Late La Tene settlement. The site used to be known as a late medieval lowland hillfort, but the excavations have not confirmed this. The infrastructure of the Late La Tene settlement was represented by the remains of buried structures containing fragments of wheel-thrown pottery, but there were also particular recognizable handmade shapes. The results of the excavations at the Lozan settlement agree with the known facts about the contemporary settlements around Virovitica and Koprivnica, indicating that the Drava Valley was intensively inhabited during the Late La Tène period, i.e. at the end of the 2nd and in the 1st century BC.

U spomen na prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić (1938. – 2022.) Probna arheološka istraživanja provedena su u jesen 2021. godine u Novi Gradu na Savi u okviru istraživačkoga projekta HRZZ IP 2019-04-2520. Cilj istraživanja bilo je locirati groblje kasnobrončanodobnoga naselja Novi Grad koje je istraživano sedamdesetih godina 20. stoljeća. Položaj pet sondi za istraživanja odabran je na gredi smještenoj sjeverno od naselja prema površinskim nalazima sitnih ulomaka kasnobrončanodobne keramike i spaljenih kostiju na položajima Rupečica i Matkovača. Provedena istraživanja dala su rezultate u tri sonde. U dvije istočnije sonde otkrivene su po dvije jame s rijetkim nalazima prapovijesne keramike. U najzapadnijoj sondi 5 otkriven je veći broj jama te ukopi za stupove koji se mogu datirati u kraj srednjega i početak kasnoga brončanog doba. Otkrivena je i stratigrafski mlađa jama koja se, prema keramičkim ulomcima, može datirati u početak mlađe faze kasnoga brončanog doba. Rezultati probnoga istraživanja u Novi Gradu ukazuju na kompleksnu naseobinsku sliku tijekom srednjega i kasnoga brončanog doba na promatranome prostoru kojega obilježavaju blaga uzvišenja smještena uz rijeku Savu na kojima su dokumentirani intenzivni tragovi naseljavanja tijekom različitih faza razvoja kasnoga brončanog doba, na što je vjerojatno utjecala promjena klimatskih uvjeta kao i razina rijeke Save., In memory of Prof. Nives Majnarić-Pandžić (1938–2022) Trial archaeological excavations at Novi Grad na Savi were carried out in the fall of 2021 within the HRZZ IP 2019-04-2520 research project. The goal was to find the cemetery of Novi Grad, a Late Bronze Age settlement researched in the 1970s. The locations of the five trenches on the ridge north of the settlement were chosen on the basis of surface finds of small fragments of Late Bronze Age pottery and burnt bones at the sites of Rupečica and Matkovača. The results were obtained from three trenches. In each of the two easternmost trenches there were two pits with rare finds of prehistoric pottery. In the westernmost trench, Trench 5, there was a large number of pits and postholes that can be dated to the end of the Middle Bronze Age and the beginning of the Late Bronze Age. There was also a younger pit in the stratigraphic sense; based on the ceramic fragments, it can be dated to the beginning of the younger phase of the Late Bronze Age. The results of the trial excavations at Novi Grad indicate a complex habitation picture for the Middle and Late Bronze Age in the observed area, characterized by mild elevations along the River Sava with documented intensive traces of habitation during the different development phases of the Late Bronze Age, probably influenced by changes in climate conditions and the level of the River Sava.

Arheološkim istraživanjima na lokalitetu Osijek – Ciglana i Zeleno polje utvrđeni su ostaci naselja iz brončanoga i željeznoga doba. Najstarije naselje, osnovano tijekom srednjega brončanog doba, kontinuirano je živjelo do starije faze kasnoga brončanog doba. Nakon dužega hijatusa, položaj je ponovno naseljen u mlađoj fazi starijega željeznog doba te zatim ponovno u kasnolatenskome razdoblju. Istraženost veće površine omogućila je praćenje promjena u strukturi i organizaciji naselja, dok provedene arheozoološke i arheobotaničke analize svjedoče o privredi stanovništva naseljenoga na istome prostoru tijekom dužega vremenskog razdoblja. Na brončanodobnom naselju najveće su promjene primjetne na prijelazu starije u mlađu srednjobrončanodobnu fazu, što se poklapa s nestankom inkrustirane keramike srednjega brončanog doba te nešto češćom pojavom materijala kakav se pripisuje kulturi grobnih humaka. Rezultati arheozooloških i arheobotaničkih analiza pokazuju kako se, bez obzira na promjene arheoloških kultura i razdoblja, privreda stanovništva naseljenoga na istome mjestu nije bitno mijenjala., Archaeological research at the site of Osijek – Ciglana and Zeleno polje revealed remains of a Bronze and Iron Age settlement. The earliest settlement was established during the Middle Bronze Age and was continually settled till the early phase of the Late Bronze Age. After a long hiatus, the site was settled again in the late phase of the Early Iron Age and in the Late La Tene period. Excavation of a larger area enabled researchers to track changes in the structure and organization of the settlement, while the conducted archaeozoological and archaeobotanical analyses testified to the economy of a population settled in the same area over a longer period of time. In the Bronze Age settlement, the most significant changes are noticeable at the turn of the early to the late phase of the Middle Bronze Age, which corresponds to the disappearance of encrusted pottery of the Middle Bronze Age and somewhat more common appearance of material assigned to the Tumulus culture. The results of archaeozoological and archaeobotanical analyses show that, regardless of the changes of archaeological cultures and periods, the economy of the population settled in the same area did not significantly alter.

Neka napuštena i nestala naselja u mletačkoj Istri u novom vijeku Rad tematizira povijesni Wüstungsprozess, u hrvatskoj historiografiji označen kao fenomen opustjelih selišta ili napuštenih sela i zapuštanje obradiva zemljišta, što se odnosi i na Istru u razdoblju Mletačke Republike, posebice njezin južni teritorij. U radu smo se usredotočili na najmanje istražen dio mletačke Istre, na središnji (okolica Limske drage), sjeverozapadni (dolina rijeke Mirne), te sjeveroistočni s unutrašnjošću (Rašporski kapetanat), stoga što fenomen Wüstungsprozessa razmatramo kao širi pojam, kao napuštene, propale ili nestale naseobine, tj. naselja. U radu navodimo predmetnu terminologiju, pregled istarske historiografije i recentnih studija koje u širem ili užem kontekstu govore o fenomenu napuštenih ili nestalih naselja, zatim povijesni pregled mletačke Istre, kao i društvene, gospodarske, geografsko-pedološke, biološke i klimatske krizne okolnosti koje su utjecale na promjene urbanističkog naličja istarskog prostora. U katalogu rada opisali smo neke od dobro poznatih primjera i oblika napuštenih naselja, kao i one koje su samo dijelom istražene ili postoje kao naznake u literaturi, ili u kolektivnoj memoriji i toponomastici. U radu se koristimo i elaboratima provedenih različitim oblicima studijskih i konzervatorskih istraživanja, kao i antropoloških poddisciplina kao okvirom za razumijevanje naselja u arhitektonsko-urbanističkom smislu te kao fenomena mjesta/nemjesta u širem kulturnom kontekstu. Rad je doprinos čitanju istarske povijesti i njezina kulturološkog pejzaža u razdoblju ispreplitanja kasnog srednjovjekovlja i ranog novog vijeka. Bez obzira na to što je većina napuštenih ili nestalih naselja i/ili nemjesta mletačke Istre danas nevidljiva ili samo u tragovima, ili u ruševinama, ili u kolektivnoj memoriji, ili su bila osnove za nastanak i razvoj novih, ipak neka od njih su arhitektonski sačuvana. Bez obzira na statuse kulturnih dobara, konzervacija, obnova i revitalizacija, posebice napuštenih kaštela, svako naselje kada nema nikoga tko u njima živi, neizbježno odumire. Ostajući bez života koji ih je ispunjavao, prazne građevine ili urbane formacije opstaju tek kao nemjesta, kao različite manifestacije istog procesa – životne krize fizičkih prostora. Međutim, i takvi prostori govore o srednjovjekovnom urbanizmu obalne i unutarnje Istre, kao višestoljetnom neposrednom procesu razvoja i razvitku naselja, što je i danas karakteristična urbana odrednica istarskog pejzaža. Some of the Venetian Settlements in Istria Abandoned or Disappeared in the Early Modern Period The paper takes up the topic of the Wüstungsprozess, meaning in Croatian historiography the phenomenon of the cleared settlements or deserted villages and the abandonment of cultivable land, referring also to Istria in the period of the Venetian Republic. The paper has concentrated on the least researched part of Venetian Istria, the central part (Lim Bay), the north-west (valley of the Mirna) and the north eastern part with the interior (the area of the Rašpor Captaincy) for we look upon the Wüstungsprozess, the desertification process, as a wider phenomenon, as abandoned, failed or vanished settlements. The paper lists the relevant terminology, reviews Istrian historiography and recent studies that speak in a wider or a more restricted context of the phenomenon of abandoned or vanished settlements, gives a historical review of Venetian Istria as well as the circumstances in social and economic affairs, physical geography, circumstances biological and climatic crises that tended to bring about changes to the urbanised appearance of the space of Istria. In the catalogue of the paper, some well known examples and forms of deserted settlements have been described, as well as those that have been only partially researched or exist only in the form of mentions in literature or in the collective memory or are memorialized in place names. Studies carried out by various forms of feasibility study and conservation research are used, including anthropological sub-disciplines which provide a framework for the understanding of a settlement from an architectural and urbanistic point of view and the phenomenon of place/non-place in a wider cultural context. The paper is a contribution to the reading of Istrian history and its cultural landscape in the period in which the Late Middle Ages gradually merged into the Early Modern Period. Although most of the abandoned or vanished settlements and/or non-places of Venetian Istria are today invisible or to be seen only in fragments or ruins, or located in the collective memory, or only as the basis for the origin and development of new places, some of them have nevertheless been preserved in terms of architecture. Irrespective of the statuses of cultural property, conservation and revitalisation, particularly of abandoned castles, every settlement in which no one lives are destined ineluctably for extinction. Remaining without the life that once filled them, the empty buildings or urban formations survive only as non-places, as diverse manifestations of the same process - the life crisis of physical spaces. But such spaces too tell of medieval town planning of coastal and interior Istria, a centuries-long hands-on process of the development and growth of settlements, characteristic still today of the urban determinants of the Istrian landscape