Search

Maleus je kontagiozna bolest konja, magaraca i njihovih križanaca, a mogu oboljeti i mesojedi, uključujući i čovjeka. Obično je kronična, a očituje se tvorbom specifičnih čvorića u koži, potkožju, plućima i drugdje u organizmu. U Hrvatskoj je bolest zadnji puta zabilježena 1961. godine. U Arhivi sojeva Laboratorija za bakterijske zoonoze, Hrvatskog veterinarskog instituta pronađen je liofilizat oznake B. mallei - Karlovac (5.2.1957.). Zbog iznimno rijetkog uzorka namjera je bila ponovno kultivirati soj te ga identificirati daljnjim standardnim i molekularnim testovima potvrditi radi li se zaista o vrsti Burkholderia ( B.) mallei. Liofilizirani izolat B. mallei nismo uspjeli kultivirati opisanim bakteriološkim postupcima. Izvršili smo izolaciju DNK iz uzorka otopljenog liofilizata. Koncentracija izolirane DNK izmjerena je na DS-11 spektrofotometru (DeNovix, SAD). Umnožavanjem za vrstu B. mallei specifičnog fliP-IS407A odsječka veličine 989-bp za soj „B.mallei Karlovac 5.2.1957.“ utvrđeno je da se radi o vrsti B. mallei. Prema trenutno dostupnim podatcima molekularne genotipizacije primjenom high resolution melting PCR metode na 15 filogenetski značajnih polimorfizama jedne baze vrste B. mallei, hrvatski soj izdvojen 1957. godine nalazi se u grupi filogenetski srodnih sojeva iz Italije, Mađarske, Turske i Irana iz istog vremenskog razdoblja. Maleus je klasična, re-emergentna bakterijska zoonoza i bolest koja ne poznaje granice kako po klinički nespecifičnoj slici i kroničnim oblicima bolestibez vidljivih simptoma tako i po činjenici da se slučajevi bolesti u konja dijagnosticiraju i danas u zemljama s višegodišnjim statusom bez bolesti. Kontrola konja u međunarodnom prometu je i dalje neophodna.

Danas se B. henselae dijeli na sekvencijske tipove (eng. sequence type, ST) koji se međusobno razlikuju prema virulentnosti, odnosno zoonotskom potencijalu. U Hrvatskoj do sada nisu provedena molekularna istrižavanja izolata B. henselae ni iz mačaka, niti iz ljudi, stoga je cilj ovog rada prikazati gensku tipizaciju B. henselae iz dvije „zdrave“ mačke u vlasništvu pacijenata oboljelih od bolesti mačjeg ogreba u Hrvatskoj.Rad prikazuje dva slučaja oboljele djece s dvije različito teške kliničke slike. Sumnja se da su izvor zaraze mačke u vlasništvu obitelji pacijenata, prethodno invadirane buhama. Iz obiju mačaka kulturelno je izdvojena i analizom sekvenci više gena (MLST) dokazana Bartonella henselae ST5.Ovo je prvi prikaz klinički različitih slučajeva BMO u Hrvatskoj, najvjerojatnije uzrokovanih istim genotipom B. henselae, i ujedno prvi dokaz ST5 u jugoistočnoj Europi. Prikazana je brza i osjetljiva dijagnostika B. henselae iz uzgojenih izolata, a kronično inficirane mačke invadirane buhama dokazane su kao izvor zaraze za ljude.

U radu su opisani rezultati pretraga sekreta vimena krava na jednoj farmi mliječnih krava u kojoj je došlo do pada mliječnosti, povećanog broja somatskih stanica i ukupnog broja bakterija i pozitivnog mastitis testa. Obrađeni su uzorci 12 mliječnih krava u laktaciji od 20 krava na farmi. U 10 (83, 3%) utvrđene su pozitivne reakcije mastitis testom. Mikrobiološkom pretragom uzoraka mlijeka pozitivne reakcije bile su utvrđene u 9 (75%) krava. U 20 (41, 6%) četvrti izdvojen je uzročnik mastitisa. Streptococcus uberis je izdvojen iz 6 (50%) vimena krava, Corynebacterium iz 2 (16.6%), kvasci iz 2 (16, 6%) i Pseudomonas iz 1 (8, 3%) vimena krava. U 3 (25%) krava nisu utvrđeni patogeni uzročnici mastitisa. Iz briseva pojedinih četvrti vimena krava izdvoji smo najčešće Enteroccocus i Streptoccocus uberis. Pozitivne reakcije bile su utvrđene u 9 (75%) obrađenih krava. U 9 (18.8%) pretraženih četvrti utvrđen je Enteroccocus sp., u 6 (12.5%) pretraženih četvrti krava utrđen je Streptoccocus uberis. Nakon provedene terapije i primjene drugih preporučenih zoohigijenskih mjera na istraživanoj farmi je ubrzo došlo do znatnijeg povećanja mliječnosti u prosjeku za 25%.

Svrha predmetnog istraživanja bila je usporediti Baird-Parker hranjive podloge različitih proizvođača radi određivanja one najprihvatljivije u smislu pouzdanosti enumeracije karakterističnih bakterijskih kolonija, izražajnosti morfoloških karakteristika i određivanja mogućeg roka trajanja obzirom na laboratorijske uvjete pripreme i skladištenja podloga. U radu su opisani rezultati testiranja Baird-Parker hranjive podloge triju različitih proizvođača. Određivanje mogućeg roka trajanja provedeno je testiranjem ATCC sojem, a na uzorcima sirovog mlijeka provedeno je istraživanje za određivanje najprihvatljivije podloge u smislu enumeracije i izražajnosti morfoloških karakteristika. Testiranjem ATCC sojem prihvaćeno je korištenje svježe pripremljenih hranjivih podloga za što točnije određivanje broja bakterijskih kolonija. Od 64 pretražena uzorka sirovog mlijeka, četiri su bila pozitivna na prisutnost koagulaza pozitivnih stafilokoka, dok u preostalih 60 pretraženih uzoraka nije pronađena njihova prisutnost. Dobiveni rezultati ukazuju kako su pretraživane hranjive podloge različitih proizvođača, za odabranu kategoriju uzorka hrane, podjednako prikladne za određivanje broja koagulaza pozitivnih stafilokoka.

U radu su opisani rezultati mikrobioloških pretraga sekreta vimena krava i koza tijekom 2015. godine. Pozitivne reakcije bile su utvrđene u 767 (19, 6%) od 3 905 obrađenih uzoraka. Najčešće su uzročnici mastitisa bile vrste S. uberis (28, 8%), zatim S. aureus (15, 5%), Streptococcus spp. (13, 8%), Corynebacterium spp. (8, 6%), Enterococcus spp.(5, 9%), Trueperella pyogenes (5, 1%), Staphylococcus spp.(CNS)(4, 8%), E. coli(4, 4%), patogeni kvasci (3, 3%), S. dysgalactiae (2, 1%), Pasteurella spp.(2%). Ostali uzročnici (Bacillus, Citobacter, Klebsiella, Proteus, Pseudomonas, Serratia) izdvojeni su u manjem postotku. Mikrobiološkom pretragom obrađeno je 375 uzoraka sekreta vimena koza, a pozitivne reakcije utvrđene su u 58 (15, 5%) obrađenih uzoraka. Najčešće je izdvojen S. aureus (7, 2%), Streptococcus dysgalactiae (3, 5%), Staphylococcus spp. (3, 2%), Enterococcus spp.(1, 1%) i E. coli (0, 5%).

Kvasci i plijesni u zraku pakirnica u mljekarama imaju značajan utjecaj na kavalitetu i mikrobiološku ispravnost mliječnih proizvoda. Pakirnice su mjesta kritične kontrole (critical control point) zbog povećane manipulacije mliječnih proizvoda i ambalaže u koju se proizvodi pakiraju. Dobar sustav ventilacije i klimatizacije umanjuje kontaminaciju zraka kvascima i plijesnima. U ovom istraživanju ispitivana je kontaminacija zraka kvascima i plijesnima u pakirnicama u pet mljekara u Koprivničko-križevačkoj županiji kroz četiri godišnja doba. Pakirnice nemaju uređen sutav ventilacije te se prozračuju samo kroz prozor. Jedna pakirnica mljekare ima klimatizacijski uređaj. Zrak se uzorkovao aparatom MASS 100 na Sabouraud agar. Izložene ploče inkubirane su 5 dana na 25°C. Kontaminacija zraka kvascima i plijesnima u pakirnicama kretala se u jesen SV 2, 6x103 cfu/m3 (min 1, 3x103 cfu/m3, max 4, 5x103 cfu/m3), zimi SV 1, 5x103 cfu/m3 (min 7, 6x102 cfu/m3, max 2, 7x103 cfu/m3), proljeće SV 9, 2x102 cfu/m3 (min 2x102 cfu/m3, max 1, 9x103 cfu/m3), ljeto SV 2, 4x103 cfu/m3 (min 1, 2x103 cfu/m3, max 5, 5x103 cfu/m3). U mljekara koja ima klimatiziranu pakirnicu ima najmanje kontaminiran zrak kvascima i plijesnima tokom cijele godine. S obzirom da APHA (American Public Helath Association) preporuča vrijednost za mikroorganizme u zraku na mjestima gdje se obrađuje hrana 90 cfu/m3, dobivene vrijednosti ukazuju na velik problem kontaminiranog zraka u pakirnicama ispitivanih mljekara.

Cijelo stoljeće jedini način određivanja Brucella sp. bila je mikrobiološka pretraga. Bakteriološka pretraga je duga, zahtjevna i opasna te ponekad subjektivna. Danas za određivanje i tipizaciju Brucella sp. se sve češće primjenjuju molekularne metode. Lančana reakcija polimerazom (engl. polymerase chain reaction, PCR) je metoda koja samostalno ili u kombinaciji s klasičnim bakteriološkim tehnikama pruža siguran dokaz Brucella sp. u materijalu ili izolatu. Metode tipiziranja poput analize više genskih sljedova (engl. multilocus sequence analysis, MLSA) detaljno karakterizira strukturu Brucella sp., potvrđuje njihovu klasičnu podjelu na genetski različite jedinke te predstavlja početak ideje o otkrivanju polimorfizama na razini jednog nukleotida (engl. single nucleotide polymorphism, SNP). Nakon toga razvijeno je mnoštvo testova koji se zasnivaju na SNP - ovima te omogućavaju brzu dijagnostiku na razini vrste, cjepnih sojeva te čak i nekih biovarova, koji čine različite genetske skupine. Lokusi s različitim brojem tandemskih ponavljanja (engl. variable number tandem repeats, VNTRs) prisutni su i u bakterijskim genomima, gdje su vrlo različiti. Posljednjih godina upravo analiza broja tandemskih ponavljanja na više lokusa (engl. multiple locus variable number of tandem repeat analysis, MLVA) ističe se kao jedna dovoljno razlikovna tehnika koja zadovoljava većinu zahtjeva (jednostavnost, mogućnost tipiziranja, ponovljivost, obnovljivost, stabilnost te epidemiološku iskoristivost). Metoda se do sada pokazala kao vrlo djelotvorna, praktična i više funkcionalna. Dostupna je velikom broju istraživača i rezultati se jednostavno uspoređuju na internacionalnoj razini.