Search

Astma i kronična opstruktivna bolest pluća vodeći su uzroci pobola i smrtnosti u cijelom svijetu čime uzrokuju značajne ekonomske i društvene posljedice. Bolesnici mogu imati klinička obilježja obje bolesti, a ovo stanje naziva se preklapanje astme i KOBP-a. Prevalencija astme i KOBP-a uvelike varira zbog razlika u dijagnostičkim metodama koje se koriste, kriterijima i analitičkim pristupom prikupljanja podataka. Prevalenciju je moguće izračunati ako se provede istraživanje udjela oboljelih na reprezentativnom uzorku stanovnika te prema tome napravi procjena. Druga mogućnost dobivanja epidemioloških podataka je temeljem redovitog praćenja zabilježenih posjeta pojedinim zdravstvenim djelatnostima pod tom dijagnozom i praćenjem smrtnosti, kao i usporedbom tog pokazatelja s drugim državama. Hrvatska se po vrijednostima dobno-standardiziranih stopa smrtnosti od astme i KOBP-a nalazi u razini drugih tranzicijskih država, ali i nekih razvijenih europskih država. S obzirom na navedeno svakako treba nastaviti i pojačati mjere primarne, ali i ostalih razina prevencije što uključuje aktivno promicanje nepušenja, odvikavanje od pušenja, provođenje zdravog načina života i pravovremenu dijagnozu i liječenje., SUMMARYAsthma and chronic obstructive pulmonary disease are one of the leading causes of morbidity and mortality worldwide, which bring about significant economic and social consequences. Patients may have clinical features of both diseases, and this condition is called asthma-COPD overlap. The prevalence of asthma and COPD varies greatly due to differences in the diagnostic methods used, the criteria, and the analytical approach to data collection. The prevalence can be calculated by conducting a survey of the proportion of patients on a representative sample of the population and making an estimate accordingly. Another possibility of obtaining epidemiological data is based on regular surveillance of recorded visits to certain healthcare services under that diagnosis, and reporting mortality, as well as comparing this indicator with other countries. In terms of age-standardized rates of asthma and COPD mortality, Croatia is at a similar level as other transition countries, as well as some developed European countries. In view of this, it is certainly necessary to continue and intensify the measures of primary and other levels of prevention, which includes the active promotion of non-smoking, quitting smoking, implementing healthy lifestyles and timely diagnosis and treatment.

Sažetak. Celijakija je kronična autoimunosna bolest karakterizirana nepodnošljivošću glutena. Klinička slika obuhvaća nekoliko tipova bolesti i simptome različitih organskih sustava. Prevalencija je u porastu, a ne provodi se masovni probir. Zlatni standard dijagnoze jesu biopsija sluznice tankog crijeva i određivanje serumskih antitijela, ali često se celijakija ne dijagnosticira na vrijeme te se pacijenti vode pod drugim dijagnozama, što povećava učestalost komplikacija bolesti, hospitalizacija, invaliditeta i troškova liječenja. Kvaliteta života pacijenata smanjena je. Liječenje obuhvaća uvođenje bezglutenske prehrane i njezino kontinuirano pridržavanje. U Hrvatskoj je u 2015. evidentirano nekoliko tisuća oboljelih od celijakije, a na listama HZZO-a postoji bezglutensko brašno za pacijente s dokazanom celijakijom. Troškovi liječenja iznose do nekoliko milijuna kuna, no niži su nego troškovi prije postavljanja dijagnoze ove bolesti. Zaključno, celijakija je neprepoznat rastući globalni javnozdravstveni problem te bi radi boljeg nadzora, pravodobne dijagnoze i prikladnog liječenja trebalo podizati svijest o ovoj bolesti., Summary. Celiac disease is a chronic autoimmune disease characterized by gluten intolerance. Clinical presentation includes several clinical types of the disease and symptoms of various organ systems. The prevalence of the disease is rising and there is no mass screening. Gold standard in diagnostics are small intestinal mucosal biopsy and determination of specific serum antibodies, although most patients are not diagnosed on time and have the wrong diagnosis which increases the frequency of complications, number of hospitalizations, disability and expenses. The quality of life is also reduced. The treatment is gluten-free diet and continuous adherence to it. In Croatia in 2015 there were several thousand patients registered with the diagnosis of celiac disease. On the Croatian Health Insurance Fund lists there is gluten-free flour available for diagnosed patients. Total therapy expenses rise up to several million kuna but they are still smaller than expenses before making the right diagnosis. In conclusion it can be said that celiac disease is not yet recognized as a global public health burden that is rising in its importance. The main goal should be raising the awareness about this disease for better supervision and timely diagnosis and treatment.

Ova publikacija nastavlja se na publikaciju objavljenu 2016. godine „Europska zdravstvena anketa u Hrvatskoj 2014. - 2015. Osnovni pokazatelji“ u kojoj su pokazatelji vezano uz korištenje zdravstvene zaštite bili analizirani na ukupnom uzorku i prema spolu, dok su u ovoj publikaciji detaljnije analizirani prema dobi, stanovanju u urbanoj/ruralnoj sredini, stupnju obrazovanja, radnom statusu i prihodima kućanstva. Europsku zdravstvenu anketu u Hrvatskoj proveo je Hrvatski zavod za javno zdravstvo tijekom 2014. i 2015. godine u suradnji sa zavodima za javno zdravstvo županija i Grada Zagreba, Državnim zavodom za statistiku i Ministarstvom zdravstva.

Nacionalni preventivni programi probira za karcinome imaju dugu povijest u europskim zemljama. Trenutno su u većini zemalja aktualna tri programa, programi probira za rak dojke, rak vrata maternice, i rak debelog crijeva. Jedan od nužnih preduvjeta uspješnosti programa ranog otkrivanja karcinoma je postignut zadovoljavajući odaziv ciljne populacije. Ukoliko je odaziv manji od preporučenog, program ne može biti isplativ niti učinkovit u smislu smanjenja incidencije i mortaliteta od malignih bolesti, zbog čega su nužna istraživanja razloga nedovoljnog odaziva

INTRODUCTION: Road traffic accidents are one of the leading death causes in population worldwide and also represent great burden of disease due to premature death as well as invalidity. OBJECTIVES: The objective is to analyse road traffic mortality trends in Croatia, compare mortality according to age and gender and compare them to other countries. METHODS: We used data on standardized mortality rates from WHO Health for all database and data from Ministry of internal affair published in Buletin on road security. RESULTS: The mortality of deaths caused by road traffic accidents in Croatia is 9.14/100 000 in 2013. and in past decade showed continuous slight drop. In comparison to EU standards, Croatia shows significantly higher rates. When divided by age, the highest mortality can be seen in two groups: 15-29 and 70+ years. According to Ministry of internal affairs, in 2014 from 308 deaths in traf fic, 249 were caused by drivers. Between them, 62 of drivers were under influence of alcohol and 62 of them were under age of 31. The males have four times higher incidence than females, what can be connected by risky male behaviour due to testosterone and cultural influence. CONCLUSION: It is our opinion that the mortality rates in road traffic accidents decreased due to implementation of numerous laws directed towards road safety, young drivers and driving under the alcohol influence of other substances. According to other countries experience, this trend could be continued with better education and involvement of not only politics but also media, schools and changes in prehospital and hospital emergency health care (trauma system).

Europska zdravstvena anketa je standardizirana zdravstvena anketa koja se planira provoditi redovito, svake pete godine u svim zemljama članicama EU u istoj godini u cilju dobivanja sveobuhvatnih i usporedivih podataka o zdravstvenom stanju, korištenju zdravstvene zaštite i odrednicama zdravlja stanovništva. Prvi ciklus ankete proveden je u većini zemalja EU tijekom 2007.- 2010. godine, a drugi ciklus se provodi u razdoblju 2013-2015. Provedba ankete je u potpunosti usklađena metodologiji koju propisuje EUROSTAT (Statistički ured EU). Upitnik je testiran i prilagođen korištenju u Hrvatskoj a sastoji se od 4 modula: demografski i socio-ekonomski pokazatelji, samoprocijena zdravstvenog stanja, korištenje zdravstvene zaštite i odrednice zdravlja. Provođenjem ankete na reprezentativnom uzorku dobit će se uvid u zdravstveno stanje, korištenje zdravstvene zaštite i odrednice zdravlja stanovništva starijeg od 15 godina. Rezultati ankete će se koristiti u svrhu planiranja i evaluacije aktivnosti na području promocije zdravlja, prevencije kroničnih nezaraznih bolesti i organizacije zdravstvene zaštite. Podaci su usporedivi s obzirom na dob, spol, demografska i socio-ekonomska obilježja a što trenutno nije moguće prema raspoloživoj rutinskoj zdravstvenoj statistici. Na temelju rezultata mogu se identificirati prioritetni zdravstveni problemi za koje postoji potreba za preventivnim aktivnostima. Kako bi što uspješnije proveli EHIS u Hrvatskoj osnovana je koordinacijska radna skupina u kojoj sudjeluju predstavnici Ministarstva zdravlja, Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Na razini županijskih zavoda i Grada Zagreba određeni su koordinatori i kontrolori za provođenje samog istraživanja na terenu. Svi ispitanici će na svoju kućnu adresu dobiti pozivno pismo kojim ih se poziva da sudjeluju u anketi. Kako bi rezultati ispitivanja bili reprezentativni pozivamo sve ispitanike da se odazovu i ispune anketu. Ispitanike će kontaktirati prije posebno osposobljeni anketari koji posjeduju identifikacijske kartice s imenom i prezimenom i slikom anketara.

Infekcija virusom hepatitisa E (HEV) u novije doba predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Stope seroprevalencije uvelike se razlikuju ovisno o geografskoj regiji i skupini stanovništva. Cilj ove studije bio je analizirati seroprevalenciju HEV-a u izloženoj (zanimanja povezana sa životinjama) i neizloženoj populaciji te analizirati okolišne čimbenike rizika za HEV. U istraživanje su bili uključeni šumarski radnici (N=93), lovci (N=74) i veterinari (N=151) koji su predstavljali izloženu populaciju. Opća populacija (N=135) i trudnice (N=120) činile su kontrolnu skupinu. Protutijela IgG na HEV otkrivena su pomoću ELISA i potvrđena imunoblot testom. Seroprevalencija HEV-a značajno se razlikovala između skupina: veterinari 15,2%, lovci 14,9%, šumarski radnici 6,5%, opća populacija 7,1%, trudnice 1,7%. Uočeno je značajno povećanje seropozitivnosti s dobi od 2,9% kod osoba mlađih od 30 godina do 23,5% kod osoba starijih od 60 godina. Sociodemografske karakteristike (spol, stupanj obrazovanja, područje stanovanja, broj članova kućanstva), prehrambene navike (konzumacija mesa divljači, iznutrica, proizvoda od svinjskog mesa), uvjeti okoliša i stanovanja (opskrba pitkom vodom, vrsta odvodnje/kanalizacije, odlaganje otpada, domaće životinje) nisu bili povezani sa seropozitivnošću na HEV. Međutim, pojedinci koji su prijavili posjedovanje kućnog ljubimca bili su češće seropozitivni u usporedbi s onima koji nisu imali kućne ljubimce (12,5% prema 7,0%)., Hepatitis E virus (HEV) infection is a significant public health problem in recent times. The seroprevalence rates differ greatly according to geographic region and population group. The aim of this study was to analyze the seroprevalence of HEV in exposed (animal-related professions) and non-exposed populations and to analyze the environmental risk factors for HEV. The study included forestry workers (N=93), hunters (N=74) and veterinarians (N=151) who represented the exposed population. General population (N=135) and pregnant women (N=120) constituted the control group. HEV IgG antibodies were detected using enzyme-linked immunosorbent assay and confirmed by immunoblot test. The HEV seroprevalence differed significantly between groups: veterinarians 15.2%, hunters 14.9%, forestry workers 6.5%, general population 7.1%, pregnant women 1.7%. A significant increase in the seropositivity with age was observed from 2.9% in individuals less than 30 years to 23.5% in those older than 60 years. Sociodemographic characteristics (gender, educational level, area of residents, number of household members), eating habits (game meat, offal, pork products consumption), environmental and housing conditions (drinking water supply, type of water drainage/sewer, waste disposal, domestic animals) were not associated with the HEV seropositivity. However, individuals who reported a pet ownership were more often seropositive compared who did not have pet animals (12.5% vs 7.0%).

U suvremenoj medicini cijepljenje je jedno od najvećih postignuća, koje je značajno pridonijelo smanjenju morbiditeta i mortaliteta. Cijepljenje može biti obavezno - zakonski regulirano ili preporučeno - opcionalno. Cijepljenje započinje u dječjoj dobi. Danas se zdravstveni djelatnici sve češće susreću s pojavom odluke roditelja o necijepljenju djece. Svaki roditelj ima odgovornost i pravo izbora u donošenju odluka o zdravlju svog djeteta. Brojne zemlje svijeta bilježe pad procijepljenosti zbog odluke roditelja o necijepljenju djece. Rezultati istraživanja pokazali su da na roditeljsku odluku o cijepljenju značajno utječu moderni načini komuniciranja i informiranja pomoću informatičke tehnologije te netočnih informacija utemeljenih na uvjerenjima antivakcinalnog pokreta. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, najčešći čimbenici koji utječu na odluku o cijepljenju djece su: strah od neželjenih reakcija i razvoj negativnih učinaka cjepiva na zdravlje djece. Dio roditelja odlučuje ne cijepiti djecu zbog religijskih uvjerenja, socio-kulturnih obilježja zajednice kojoj pripadaju i rastućeg trenda nepovjerenja u biomedicinske znanosti, na kojima su utemeljeni suvremeni zdravstveni sustavi. Medicinska sestra/tehničar ima važnu ulogu u provedbi cijepljenja, s obzirom da prva uspostavlja komunikaciju s roditeljima. Informiranjem i edukacijom roditelja o potrebi provođenja cijepljenja i koliko je procjepljivanje važno za širu zajednicu, može se doprinijeti smanjenju bojazni i nesigurnosti roditelja prema cijepljenju. S obzirom na aktualnu situaciju, zdravstveni sustav treba osnažiti informiranje i edukaciju roditelja o individualnoj i kolektivnoj potrebi i važnosti cijepljenja., In modern medicine, vaccination is one of the greatest achievements, which has significantly contributed to reduction of morbidity and mortality. Vaccination may be obligatory – legally regulated or recommended – optional. Since the vaccination begins in childhood, today is becoming increasingly common that parents decide not to vaccinate a child. Every parent has responsibility and right of choice in making decisions about health of their child. In many countries, vaccination coverage has been decreased because of decision of parents that do not want to vaccinate children. Research findings have shown that parental decision on vaccination is significantly affected by modern ways of communication and information using information technology and incorrect information based on beliefs of anti-vaccination movement. The most common factors detected in research that affect parental decision of children vaccination are: fear of unwanted reactions and development of adverse effects of vaccine on children’s health. Numbers of parents decide not to vaccinate their children because of religious beliefs, socio-cultural characteristics of community which they belong to, and growing trend of distrust in biomedical sciences on which modern health systems are based. The nurses/technicians have an important role in vaccination, because they are first who establish communication with parents. By informing and educating a parent about need of vaccination and how effective vaccination is important to the wider community can also contribute to reducing parental fears and insecurity of vaccination. Considering current situation, health system should put more effort into informing and education of parents about the individual and collective needs and importance of vaccination.

Cilj ovog prospektivnog seroepidemiološkog istraživanja bio je istražiti dinamiku prokuživanja bakterijom C. burnetii kod profesionalno izloženih osoba u južnom endemskom području Istre u odnosu na sjeverni dio Istarske županije te utvrditi moguću međuzavisnost pojavnosti infekcije koksijelom u ljudi ovisno o prokuženosti u životinja (ovce i koze). U razdoblju od 2014. do 2016. godine, 156 ispitanika smo jednom godišnje testirali na prisutnost specifičnih protutijela IgG faze II C. burnetii metodom indirektne imunofluorescencije (IFA). Prisutnost protutijela protiv C. burnetii kod 634 ovaca i koza s različitih područja Istarske županije utvrđena je imunoenzimskim indirektnim testom (ELISA). Sveukupna seroprevalencija ispitanika bila je 64,1%. Na južnom dijelu bilo je 33 (55,9%) seropozitivnih ispitanika, a na sjevernom 67 (69,1%). Praćenjem dinamike titra protutijela kod 88 (88%) seropozitivnih osoba nije došlo do značajnijih promjena u visini titra, dok je kod 9 (9%) ispitanika došlo do gubitka rezidualnog titra, a kod 3 (3%) je zabilježena reinfekcija. Od 59 (38%) seronegativnih osoba, tijekom istraživanja zabilježeno je kod 3 (5%) ispitanika primoinfekcija koksijelom. Na sjevernom dijelu Istre ispitanici su bili prokuženiji u odnosu na ispitanike iz južnog dijela (69,1% : 55,9%), čime je opovrgnuta hipoteza ovog istraživanja. Najznačajni rizični čimbenici za obolijevanje od Q-groznice na području Istre su profesionalna izloženost s omjerom izgleda OR=6,37 (95% CI 2,04-19,86; p=0,001), pušenje cigareta OR=4,97 (95% CI 1,66-14,87; p=0,004), više od 20 godina boravka na farmi OR= 3,63 (95% CI 1.34-9,80; p=0,011) te pripadnost sjevernoj regiji Istre OR=3,22 (95% CI 1,24-8,40; p=0,016). Binarni logistički model seropozitivnog nalaza u ispitanika s obzirom na kontakt sa životinjama (ovce/koze) pokazuje da su veći izgledi za infekciju koksijelom kod onih ljudi koji žive u sjevernom dijelu Istre (OR=3,09), koji su u kontaktu sa životinjama iz većeg stada (OR=2,73), koji rade na farmama s lošijim higijenskim uvjetima (OR=2,56) te koji su u kontaktu s ovcama (OR=2,11). Granica između južnog endemskog i sjevernog dijela Istre, što se Q-groznice tiče, ne postoji, te se kod bolesnika s nespecifičnom febrilnom bolešću, osobito u kasnu zimu, proljeće i početak ljeta na području cijele Istarske županije treba uvijek diferencijalno dijagnostički misliti na Q-groznicu, osobito kod profesionalno izloženih osoba., The aim of this prospective sero-epidemiological study was to investigate the dynamics of naturally acquired immunity to C. burnetii in professionally exposed subjects in the southern endemic part of Istria compared to those from the northern part of the Istrian Region. The second aim was to determine the interdependence of Coxiella infection in humans by reference to immunity in animals (sheep and goats). 156 participants were tested once yearly in the period 2014 – 2016 for the presence of IgG phase II specific antibodies to C. burnetii using the indirect immunofluorescence method (IFA). The presence of antibodies to C. burnetii in 634 sheep and goats from different parts of the Istrian Region was determined by the indirect enzyme immunoassay (ELISA). The overall seroprevalence of participants was 64,1%. In the southern part there were 33 (55,9%) seropositive subjects and in the norther one there were 67 (69,1%). The monitoring of the dynamics of antibody titre showed no significant changes in titre in 88 (88%) seropositive persons, whereas in 9 (9%) persons the loss of residual titre has been proven and 3 (3%) had reinfection. Of the 59 (38%) seronegative persons, in the course of the study 3 (5%) had a Coxiella primoinfection. In the northern part of Istria acquired immunity was more prevalent compared to the southern part (69,1%:55,9%). Thereby the hypothesis of this study was rejected. The most important risk factors for contracting Q fever in Istria are professional exposure with a OR=6,37 (95% CI 2,04-19,86; p=0,001), cigarette smoking OR=4,97 (95% CI 1,66-14,87; p=0,004), more than 20 years stay on the farm OR= 3,63 (95% CI 1.34-9,80; p=0,011) and residence in the northern part of Istria OR=3,22 (95% CI 1,24-8,40; p=0,016). The binary logistical model of seropositive findings in study subjects with respect to contact with animals (sheep/goats) shows greater probability of Coxiella infection in persons living in the northern part of Istria (OR=3,09), those in contact with animals from a larger herd (OR=2,73), those working on the farms with poor hygienic conditions (OR=2,56) and those being in contact with sheep (OR=2,11). There is no clear boundary between the southern, endemic part and the northern part of Istria regarding the current local epidemiology of Q fever. Therefore, for patients with nonspecific febrile illness, especially during the late winter, spring and at the beginning of summer, the possibility of Q fever should always be considered in the entire Region of Istria. The risk for disease among humans is especially pronounced among professionally exposed persons.

U tijeku pandemije COVID-19 došlo je do ometanja procesa u zdravstvu i promjena u ponašanju pacijenata što je rezultiralo smanjenjem incidencije raka za većinu lokalizacija. Pandemija je utjecala promjenom ponašanja pacijenata koji su zbog straha od zaraze i drugih uzroka bili manje voljni ili smanjenih mogućnosti pristupati zdravstvenom sustavu. Osim toga, bila je i smanjena dostupnost zdravstvenih usluga kao posljedica mobilizacije liječnika i drugih zdravstvenih radnika na pozicije ključne za ovladavanje pandemijom. Preventivni programi i probir su privremeno obustavljeni, a laboratoriji su bili pretrpani dijagnostikom COVID-19. Takva je situacija rezultirala i usporenim radom registara i dovela do kašnjenja informacija. Zahvaljujući tome, većina registara za rak bilježi pad incidencije zloćudnih bolesti koji je posebno izražen u prvoj polovici 2020. godine. Neki od podataka ukazuju na oporavak dijagnosticiranja u drugoj polovici 2020. godine, a zatim i u 2021. godini, međutim zasad nema podataka koji bi ukazivali na to da se incidencija u potpunosti vratila na predpandemijske vrijednosti. Moguće je da će ovakvo smanjenje incidencije rezultirati lošijim ishodima u smislu postavljanja dijagnoze u kasnijim stadijima bolesti, smanjenih terapijskih opcija i na kraju i veće smrtnosti od zloćudnih bolesti. U ovom trenutku na temelju postojećih podataka nije moguće predvidjeti dugoročni učinak na populaciju niti je moguće procijeniti je li došlo do potpunog oporavka incidencije u 2021. i 2022. godini., During the COVID-19 pandemic, healthcare processes and patient behavior were disrupted and changed, resulting in a decrease in cancer incidence for most cancer sites. The pandemic affected the behavior of patients who, due to fear of infection and other causes, were less willing or less able to access the healthcare system. In addition, the availability of health services was reduced because of the mobilization of doctors and other health workers to positions crucial for controlling the pandemic. Preventive programs and screening were temporarily suspended, and laboratories were overcrowded with COVID-19 diagnostics. Such a situation resulted in the slow operation of the registers and led to a delay in information. Given these circumstances, most registries have recorded a decline in the incidence of malignant diseases, which was particularly pronounced in the first half of 2020. Some of the data indicates a recovery in the numbers in the second half of 2020, and then in 2021, but so far there is no data that would indicate that the situation has completely returned to the pre-pandemic state. It is possible that this reduction in incidence will result in worse outcomes in terms of diagnoses being made in more advanced stages of the disease, with reduced therapeutic options and ultimately higher mortality from cancer. At this moment, based on the existing data, it is not possible to predict the long-term effect on the population, nor is it yet possible to assess whether there has been a complete recovery of incidence in 2021 and 2022.

Svijet se tijekom 2020. godine našao u pandemiji koja je, gotovo preko noći, duboko promijenila sve aspekte ljudskih života, čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta. Onkološki se bolesnici od samog početka pandemije smatraju posebno osjetljivom skupinom bolesnika, počevši od početnih izvještaja o višoj incidenciji i prevalenciji zaraze virusom, težoj kliničkoj slici i višoj smrtnosti od bolesti COVID-19 u osoba s rakom nego u općoj populaciji. S druge strane, poznata je velika opasnost koja leži čak i u kratkom odlaganju onkološkog liječenja. Tako su se onkološki bolesnici i njihovi liječnici našli u situaciji da moraju birati između Scile i Haribde, odnosno između opasnosti zaraze novim smrtonosnim virusom i dalekosežnih posljedica odgađanja liječenja i dijagnosticiranja malignih bolesti. U ovom radu prikazani su podaci iz istraživanja dostupnih u ovom trenutku; većina rezultata odnosi se na podatke iz prvog vala pandemije, odnosno iz vremena prije rasprostranjenog cijepljenja. Mnoga su istraživanja pokazala proturječne rezultate, ali ipak većina rezultata pokazuje da su bolesnici s rakom pluća i hematološkim zloćudnim bolestima pod većim rizikom zaraze sa SARS-CoV-2 virusom, kao i pod rizikom za teži oblik bolesti. Što se tiče vrste terapije kao rizičnog čimbenika, prema dostupnim istraživanjima kemoterapija predstavlja najveći rizik za zarazu i lošiji ishod bolesti COVID-19, radioterapija nosi najmanji rizik, a dosadašnja istraživanja učinka biološke terapije na tijek bolesti COVID-19 pokazuju nedosljedne rezultate., In the year 2020, the world was suddenly engulfed in a pandemic, which has deeply affected all aspects of human life, even in the most remote parts of the globe. Cancer patients have been considered as an especially vulnerable group since the initial reports of higher incidence, prevalence, greater severity of clinical presentation and higher mortality rates when compared to the general population. On the other hand, the danger of even slight delays in cancer treatment and diagnostics is well-known. Thus, the cancer patients and their doctors were put in a position to choose between Scylla and Charybdis, or in other words to choose between the dangers of new, deadly infection and dire consequences of delays in cancer treatment and diagnostics. This thesis presents the data from studies available at the moment; most of the results are based on the data from the first wave of the pandemic, that is from the time before widespread vaccination. Many of the studies had contradictory results, but most of them indicated that patients with lung cancer and haematological malignancies are at higher risk for SARS-CoV-2 virus infection and developing more severe COVID-19. In terms of cancer treatment types as possible risk factors, available studies show that chemotherapy is associated with the highest risk of infection and severity of COVID-19, radiotherapy presents lowest risk and studies of the effect of biological therapy on COVID-19 to this day show inconsistent results.

Zloćudne novotvorine probavnog sustava ubrajaju se u skupinu najčešćih oblika raka. Kolorektalni rak treći je najčešće dijagnosticirani rak uopće te čini oko 10% od ukupnog broja novih slučajeva raka, dok rak želudca zauzima peto mjesto po učestalosti te čini 5,6% novih slučajeva raka. U svijetu postoji velika razlika u učestalosti raka probavnog sustava te se sve veći broj istraživanja bavi uzrokom navedenih razlika. Dosadašnji podaci iz istraživanja ukazuju na povezanost različitih prehrambenih navika i stopa incidencije raka probavnog sustava. Prehrana je odgovorna za 20 do 42% svih oblika raka i 50 do 90% raka debelog crijeva. Razvijene zemlje sa zapadnjačkim načinom prehrane imaju najvišu incidenciju raka probavnog sustava. Njihovu prehranu obilježava visokokalorična procesirana hrana bogata prerađenim i crvenim mesom, mliječnim proizvodima i jajima te smanjenim unosom voća, povrća, cjelovitih žitarica i ostale biljne hrane. Prerađeno meso uvršteno je u skupinu 1 karcinogena, dok se crveno meso nalazi u skupini 2A. Mnoge molekule i mehanizmi su predloženi kako bi objasnili karcinogenost mesa i mesnih prerađevina. Posljednjih godina sve više se istražuje i uloga crijevnog mikrobioma u nastanku raka i drugih kroničnih bolesti. U mnogim zemljama u razvoju, s niskom učestalošću raka probavnog sustava, zastupljenija je biljna prehrana s malo hrane životinjskog porijekla. Podaci brojnih istraživanja ukazuju kako bi prehrana temeljena na cjelovitim biljnim izvorima mogla biti najučinkovitiji način primarne prevencije raka probavnog sustava., Cancers of the digestive system are among the most common types of cancer. Colorectal cancer is the third most common cancer and it comprises up to 10% of all new cancer cases. Furthermore, stomach cancer is the fifth most common cancer and it comprises up to 5,6% new cancer cases. There is a large difference in the incidence of gastrointestinal cancer in different World regions, and an increasing number of studies are addressing the possible causes of these differences. Previous research data suggests an association between different eating habits and incidence rates of gastrointestinal cancer. Diet is responsible for 20 to 42% of all forms of cancer and 50 to 90% of colon cancer. Developed countries with a Western diet have the highest incidence of gastrointestinal cancer. Their diet is characterized by high-calorie processed foods rich in processed and red meat, dairy products and eggs, and reduced intake of fruits, vegetables, whole grains and other plant-based foods. Processed meat is classified as Group 1 carcinogen while red meat is classified as Group 2A carcinogen. Many molecules and mechanisms have been suggested as an explanation for these claims. In recent years, the role of the intestinal microbiome in the development of cancer and other chronic diseases has been increasingly researched. In many developing countries with low incidence of gastrointestinal cancer, plant-based diets with little food of animal origin are more prevalent. An increasing number of studies suggests that a diet based on whole plant sources could be the most effective way of primary prevention of gastrointestinal cancer.

Cilj : Cilj ovog rada bio je na sažet način prikazati rezultate dobivene studijom „Globalno opterećenje bolešću, ozljedama i rizičnim čimbenicima 2017. godine“, a koji se odnose na Hrvatsku 2017. godine te analizom istih utvrditi trendove proširenosti bolesti i rizičnih čimbenika i ukazati na mogućnost primjene ovih podataka u stvaranju zdravstvene slike zajednice. ----- Metode : Svi prikazani podaci prikupljeni su iz kataloga podataka Global Health Data Exchange (GHDx) i njegovih alata za rezultate i vizualizaciju. ----- Rezultati : Prema GBD 2017, Republika Hrvatska ima 4.275.000 stanovnika, totalnu stopu fertiliteta 1,42, očekivano trajanje života za žene odnosno muškarce rođene te godine 80,9 odnosno 74,9 godina, HALE 69,88 godina za žene te 64,91 godinu za muškarce, stopu mortaliteta djece do 5. godine života 4,3/1.000 živorođene djece. Najveće stope DALY (na 100.000 osoba) među uzrocima 2.razine imaju kardiovaskularne bolesti (muškarci:5.205,96; žene: 2.994,56), novotvorine (muškarci: 4.591,54; žene: 2.531,50) i poremećaji mišićno-koštanog sustava (muškarci: 1.833,54; žene: 1.885,66), među rizicima 2.razine duhan (muškarci:4.717,95; žene: 1.933,71). Najveća stopa YLD (na 100.000 osoba) je za poremećaje mišićno-koštanog sustava i iznosi 1.838 godina. Vrijednost SDG indeksa je 67,1. ----- Zaključak: Korištenjem podataka iz GBD-a, posebice DALY stopa, mogla bi se poboljšati učinkovitost javnozdravstvenih intervencija u Hrvatskoj., Objective: The aim of this study was to summarise the Croatian data from the 2017 iteration of the 'Global Burden of Disease Injuries, and Risk Factors Study 2017' and by analysing those results to establish the distribution of diseases and risk factors and also to point to the possibility of application of GBD data in creating health image of the community. ----- Methods: Data were collected from the Global Health Data Exchange (GHDx) data catalog, using its results and visualisation tools. ----- Results: According to GBD 2017, Croatia had population of 4,275,000, total fertility rate was 1.42, life expectancy for women and men born in 2017 was 80.9 and 74.9 years respectively, HALE was 69.88 years for women and 64.91 years for men, while the under 5 mortality rate was 4.3/1,000 live births. Among 2𝑛𝑑 level causes, cardiovascular diseases (men:5,205.96; women: 2,994.56), neoplasms (men: 4,591.54; women: 2,531.50) and musculoskeletal disorders (men: 1,833.54; women : 1,885.66) had highest DALY rates (per 100,000 people), whereas for 2𝑛𝑑 level risk factors it was tobacco (men:4,717.95; women: 1,933.71). Highest YLD rate (per 100,000 people) was for musculoskeletal disorders (1,838 years). SDG index value was 67.1. ----- Conclusion: Usage of GBD data, especially DALY, could improve efficiency of public health interventions in Croatia.

U radu su uvodno uspoređeni opći sociološki i ekonomski parametri dviju država, a nakon toga bitni zdravstveni pokazatelji. Dio njih pokriva zdravlje žena i djece, a dio se odnosi na opću populaciju. Odabrani su parametri koji se ili bitno razlikuju u Hrvatskoj i Norveškoj ili koji pokazuju dinamiku u svojim trendovima. Pokazalo se da, iako su dvije države u ekonomskom razvoju smislu drugačije, u mnogim zdravstvenim pokazateljima su usporedive i općenito gledajući imaju zdrava društva. Hrvatska nešto zaostaje u područjima u kojima bi preventivne aktivnosti dugoročno mogle pokazati pozitivne trendove, poput navika pušenja, kulture vožnje, a nažalost i smrtnosti od tumora dojki, prostate i dišnog sustava. No Hrvatska ima općenito nižu incidenciju pojave tumora, a i nižu stopu elektivnih abortusa i kongenitalnih malformacija. Što se organizacije zdravstvenih sustava tiče, obje države imaju općenito decentralizirani pristup organizaciji, no dok je Norveška općenito podijeljena u 4 regije, Hrvatska svoju decentralizaciju usklađuje s 20 županijskih organizacija i Gradom Zagrebom. Obje su države socijalne države i građani imaju univerzalan pristup zdravstvenom sustavu, iako je to u Hrvatskoj donekle ograničeno regresivnim financiranjem zdravstva te općenitom ekonomskom nestabilnošću i nižim socioekonomskim standardom većeg broja stanovnika., The paper starts with a comparison of general social and economic parameters of the two countries and afterwards important health indicators are compared. Some indicators cover health of woman and children and a part covers the health of the general population. The chosen parameters either differ considerably between Croatia and Norway or show a dynamic in their trends. It is shown that although the two countries are different in the sense of economic prosperity, they are comparable in many health indicators and generally speaking have healthy societies. Croatia lags in areas in which preventive measures could show positive results on the long run, such as smoking habits, culture of driving, and unfortunately breast, prostate and respiratory system cancers as well. However, Croatia generally has a lower incidence of tumors, as well as a lower rate of elective abortions and congenital malformations. As far as the organization of healthcare systems is concerned, both countries use a generally decentralized approach, however while Norway is divided into 4 regions, Croatia aligns its decentralization with 20 county organizations and the City of Zagreb. Both are welfare states and their citizens have universal healthcare access, although this is somewhat restricted in Croatia due to regressive healthcare financing as well as general economic instability and a lower socioeconomic standard of a significant part of the population.

Rak vrata maternice zloćudna je bolest kod koje dolazi do promjena na stanicama vrata maternice koji pogađa žene u mlađoj životnoj dobi. U Europi godišnje obolijeva oko 61.000, a umire oko 28.000 žena. Zbog toga se organiziraju preventivni programi za rano otkrivanje raka vrata maternice koji imaju jasno definirane procedure svih postupaka, a ciljna populacija se aktivno poziva na pregled. Oportunistički probir definira se kao uzimanje briseva kada god se pruži prilika ili na zahtjev žene. Probir u žena smanjio je učestalost i smrtnost od raka vrata maternice. Prekancerozne lezije grlića maternice i karcinomi vrata maternice usko su povezani sa spolno prenosivom infekcijom humanim papiloma virusom (HPV), koji uzrokuje više od 99% raka vrata maternice. Metode probira uključuju citologiju (Papa test) i HPV testiranje ili kombinaciju. Cijepljenjem protiv HPV-a pokazalo je učinkovitost unutar 5 godina od primanja cjepiva. Preporuke za pokretanje screeninga u asimptomatskih žena je u dobi od 21 godine. Žene od 21 do 29 godina trebaju biti pregledane svake tri godine citologijom (Papa test). Žene od 30 do 65 godina trebaju biti pregledane svakih pet godina citologijom i HPV testom ili svake tri godine samo citologijom. Screening se ne preporučuje za žene mlađe od 21 godinu ili u žena starijih od 65 godina s odgovarajućom poviješću negativnih rezultata pretrage. Probir se razlikuje od drugih aktivnosti u zdravstvu jer zdravstveni djelatnik započinje komunikaciju s naizgled zdravim pojedincem, stoga zdravstveni djelatnici moraju biti obrazovani, proći obuku te biti maksimalno motivirani., Cervical cancer is a malignant disease with changes in the uterine cell that affects women in younger ages. In Europe, about 61.000 suffer annually and about 28.000 women die. That is why preventive programs for cervical cancer screening have clearly defined procedures for all procedures, and the target population is actively invited to review. The oportunistic screening is defined as taking smears whenever an opportunity is provided or at the request of a woman. Screening in women has decreased the incidence and mortality of cervical cancer. Precancerous cervical lesions and cervical carcinomas are strongly associated with sexually-transmitted human papillomavirus (HPV) infection, which causes more than 99% of cervical cancers. Screening methods include cytology (Papanicolaou test) and HPV testing, or in combination. Vaccination against HPV showed efficacy within 5 years of receiving the vaccine. Recommedation for starting screening in asymptomatic women is at 21 years of age. Women 21 to 29 years of age should be screened every three years with cytology (Pap test). Women 30 to 65 years of age should be screened every five years with cytology plus HPV testing or every three years with cytology alone. Screening is not recommended for women younger than 21 years or in women older than 65 years with an adequate history of negative screening results. Screening is different from other activities in healthcare because the health care worker starts communicating with a seemingly healthy individual, therefore health workers must be educated, trained and be fully motivated

Cilj: Cilj ovog rada bio je izračunati i analizirati trendove incidencije i mortaliteta raka debelog crijeva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2001.-2014. godine, napraviti analizu kretanja epidemioloških mjera učestalosti za Hrvatsku te po županijama, te odrediti postoji li razlika između jadranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske. ----- Metode: Podaci o incidenciji karcinoma debelog crijeva za period od 2001. do 2014. godine, preuzeti su iz Registra za rak Republike Hrvatske, a podaci o mortalitetu iz podataka Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Dobno standardizirane stope incidencije i mortaliteta izračunate su metodom direktne standardizacije koristeći popis stanovništva Republike Hrvatske iz 2011. godine. Trendovi incidencije i mortaliteta analizirani su pomoću Joinpoint programa, verzija 4.4.0.0. iz siječnja 2017. godine. ----- Rezultati: Prosječna dobno standardizirana stopa incidencije u muškaraca na 100 000 stanovnika, za razdoblje od 2001.-2014. godine, iznosi 81,55 za kontinentalnu regiju te 86,51 za jadransku. Stopa mortaliteta u muškaraca iznosi 53,43 (kontinentalna regija) te 52,52 (jadranska regija). Te iste stope incidencije u žena, za promatrano razdoblje, iznose 54,58 za kontinentalnu regiju te 57,82 za jadransku, dok stope mortaliteta u žena iznose 36,69 (kontinentalna regija) te 35,66 (jadranska regija). ----- Zaključak: Podaci iz ovog rada pokazuju da je dobno standardizirana stopa incidencije i za muškarce i za žene viša u jadranskoj, nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Stopa mortaliteta podjednaka je u obje regije., Objective: The aim of this paper was to calculate and analyze the trends of incidence and mortality of colorectal cancer in the Republic of Croatia for the 2001-2014 period, to make an analysis of epidemiological time trends for Croatia and for Croatia's counties and to determine whether there is a difference in incidence and mortality between the Adriatic region and the continental region of Croatia. ----- Methods: Incidence data for 2001-2014 period was taken from the Croatian National Cancer Registry. Mortality data was taken from the National Bureau of Statistics and the Croatian Institute of Public Health. The age standardized rates of incidence and mortality were calculated using the direct standardization method on the basis of the 2011 Croatian census. Incidence and mortality trends were analyzed using the Joinpoint program, version 4.4.0.0. from January 2017. ----- Results: The age standardized incidence rates per 100 000 in male patients for the 2001-2014 period were 81.55 for the continental region and 86.51 for the Adriatic region. Mortality rates in male patients were 53.43 (continental region) and 52.52 (Adriatic region). Incidence in female patients for the observed period amounts to 54.58 for the continental region and 57.82 for the Adriatic region. Mortality rates in female patients were 36.69 (continental region) and 35.66 (Adriatic region). ----- Conclusion: Study data shows that the age standardized incidence rate for both men and women is higher in the Adriatic region than in the continental region of Croatia. The mortality rate is the same in both regions.

Celijakija ili glutenska enteropatija je kronična autoimuna bolest koja najčešće zahvaća tanko crijevo, a karakterizira ju nepodnošljivost glutena, široko upotrebljavanog sastojka u prehrambenoj industriji. Nastaje u osoba u kojih postoji genska podloga, promjena normalne crijevne bakterijske flore kao i infekcije. U oboljelih se nalazi povećana propusnost međustaničnih spojeva u crijevnim resicama što dovodi do ulaska čestica glutena u međustanične prostore i razvoja upalne reakcije. Najčešće su zahvaćene crijevne resice duodenuma i početnog dijela jejunuma koje su atrofične, infiltrirane intraepitelnim limfocitima i ostalim upalnim stanicama, enterociti pokazuju određen stupanj oštećenja, a postoji i hiperplazija kripti, što se klasificira prema Marsh-Oberhuber patohistološkoj klasifikaciji. Zlatni standard za dijagnostiku bolesti je biopsija sluznice koju nadopunjuje određivanje serumskih antitijela. Zasada se ne provodi masovni probir na bolest jer za to nisu zadovoljeni uvjeti. Klinička slika je raznolika i obuhvaća nekoliko tipova bolesti te simptome ne samo gastrointestinalnog već i ostalih organskih sustava, ovisno također i o dobi u kojoj se bolest javlja, što uvelike otežava diferencijalnu dijagnozu. Prevalencija bolesti u svijetu i Republici Hrvatskoj je u porastu, i prema procjenama iznosi oko 1%, iako se bolest često ne dijagnosticira na vrijeme te se pacijenti vode pod drugim dijagnozama što povećava učestalost komplikacija bolesti, hospitalizacija i invaliditeta te visinu troškova liječenja što predstavlja opterećenje za zdravstveni sustav. Kvaliteta života brojnih pacijenata je smanjena. Liječenje celijakije obuhvaća uvođenje bezglutenske prehrane koja je skupa, ima brojne nuspojave i ne dovodi uvijek do povlačenja simptoma, stoga se velik dio pacijenata ne pridržava uputa o pravilnoj prehrani. U različitim fazama istraživanja su moguće alternativne terapije. U Hrvatskoj je u 2015. evidentirano nekoliko tisuća oboljelih od celijakije, na listama HZZO su tri namirnice za pacijente s dokazanom celijakijom, a troškovi liječenja iznose i do nekoliko milijuna kuna. Može se zaključiti kako je celijakija trenutno neprepoznati rastući globalni javno zdravstveni problem te bi za bolji nadzor i pravovremeno liječenje trebalo podizati svijest o ovoj bolesti., Celiac disease or gluten enteropathy is chronic, autoimmune disease which mostly affects small intestine and is characterized with gluten intolerance, widely used ingredient in food industry. Genetics, reduction of normal bacterial flora and infections also play the role in the etiology of the disease. Intercellular connections have higher permeability for gluten particles what causes inflammatory response. Intestinal villi of duodenum and jejunum are atrophic, infiltrated with intraepithelial lymphocytes and other inflammatory cells, enterocytes are also damaged and there is crypt hyperplasia, which is all classified in Marsh-Oberhuber pathohistology classification. Biopsy is a gold standard in diagnostics which is complemented with determination of specific serum antibodies. At the moment, there is no mass screening for the disease because there are yet no conditions for it. Clinical presentation is diverse, there are several clinical types, and symptoms vary from gastrointestinal to extraintestinal, depending also on the age of onset, making it more difficult to set a proper diagnosis. The prevalence of the disease is rising and is currently estimated around 1%, although most patients are not diagnosed on time and have the wrong diagnosis which increases the frequency of complications, number of hospitalizations, disability and also expenses which is a great burden for the health care system. The quality of life is also reduced. The treatment is gluten-free diet which is expensive, has side-effects and does not always lead to improvement so many patients do not follow instructions on their proper diet. Also, there are some alternative therapy options that are currently in different research stages. In Croatia in 2015 there have been several thousand patients registered with the diagnosis of celiac disease. On the Croatian Health Insurance Fund lists there are three groceries available for diagnosed patients and total therapy expenses rise up to several billion kuna. In conclusion it can be said that celiac disease is not yet recognized as a global public health burden that is rising in its importance. The main goal should be rising the awareness about this disease for better supervision and timely diagnosis.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 2006. godine u Europi udio smrtnosti od kroničnih bolesti je 77% od ukupno svih uzroka smrti, među kojima su kardiovaskularne bolesti vodeće sa 23%. U Hrvatskoj su također kardiovaskularne bolesti prvi uzrok smrti, dok KNB (kronične nezarazne bolesti) čine udio veći od 80%. Najvažnije su mjere prevencije kako bi se smanjili morbiditet i mortalitet te kontrolirale različitim preventivnim mjerama. Stoga je važno da te mjere budu navedene u planovima i strategijama javnog zdravstva. Cilj rada je analiza podataka o mortalitetu i pobolu iz Zdravstveno statističkih ljetopisa PGŽ (Primorsko-goranska županija) u razdoblju od 2009.-2014. godine, zbog velike zastupljenosti i problematike kardiovaskularnih bolesti u PGŽ, te uvidjeti učinak provedenih preventivnih mjera na smanjenje mortaliteta. Korištena je deskriptivna metoda. Temeljem podataka o smrtnosti, kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti u PGŽ sa 44,78% udjelom u ukupnom mortalitetu. Kardiovaskularne bolesti su u 2014. godini i dalje vodeći uzrok smrti sa 34,75% udjelom. Kroz analizirano razdoblje u PGŽ najveći postotak zauzimaju ishemične bolesti srca i kardiomiopatije. U muškaraca, od vodećih deset uzroka smrti, četiri do šest dijagnoza pripada skupini kardiovaskularnih bolesti. U 2012. i 2013. to je infarkt srca kao vodeći uzrok smrti, u 2011. ishemična bolest srca, dok su u 2009., 2014. i 2010. to novotvorine. Kardiovaskularne bolesti su najviše zastupljene u Gorskom kotaru i Rijeci, nešto manje na otocima i priobalju. Županijska stopa smrtnosti prati Europsku i ima tendenciju opadanja u analiziranom razdoblju, dok je državna viša od županijske. Kardiovaskularne bolesti su na drugom mjestu pobola odmah iza bolesti dišnog sustava u PGŽ. Hipertenzivne bolesti prednjače u pobolu u starijim dobnim skupinama., According to World Health Organisation in year 2006 mortality from chronic diseases is 77% of all death causes in Europe, among which cardiovascular diseases are predominant with 23%. In Croatia cardiovascular diseases are also primary cause of death while non-communicable disease have rate of 80%. Highest importance has the measures of prevention in order to reduce to morbidity and mortality plus to control them thru various preventive measures. Therefore, it is important for those measures to be part of plans and strategies of public health. Aim of this work is analysis of mortality and morbidity data from Health Statistical Annuals of Primorje-gorski kotar County in period from 2009 to 2014 due to high occurrence and problematic of cardiovascular diseases in Primorje-gorski kotar County and to indicate the effect of previously implemented preventive measures to reduce mortality. The method in use will be descriptive method. Based on mortality data, cardiovascular diseases were the primary cause of death in Primorje-gorski kotar County with 44,78% rate in total mortality. In year 2014 cardiovascular diseases are still primary cause of death with 34,75% rate. In analysed period in Primorje-gorski kotar County highest rate related to ischemic heart diseases and cardiomyopathy. In male population, in ten leading causes of death, between four and six diagnosis belongs to cardiovascular diseases. In year 2012 and 2013 leading cause of death was heart attack, in 2011 ischemic heart disease while in 2009, 2010 and 2014 those were new-formations. Cardiovascular diseases were highly represented in City of Rijeka and Gorski kotar with lower rate in littoral region and islands. County mortality rate is within European average and has tendency of decrease during analysed period while national rate is higher than the Primorje-gorski kotar County rate. Cardiovascular diseases in the Primorje-gorski kotar County are second highest cause of illness (after respiratory system diseases). Hypertension diseases are prevalent cause of illness in senior age population.

Uvod: Rak tijela maternice je na šestom mjestu među sijelima raka u žena u svijetu. U zapadnjačkim zemljama je mnogo češći, nego u zemljama istočne Europe. Nema preporučene metode preventivnog pregleda kojom bi se rak mogao otkriti ranije. ----- Cilj: Cilj rada je prikazati učestalosti i smrtnosti raka tijela maternice u Republici Hrvatskoj u razdoblju između 1990. do 2012. godine, analizirati trend prema dobnim skupinama te ukazati na problematiku ovog sijela raka među ženskom populacijom. ----- Metode: Prikazat će se podaci o učestalosti i smrtnosti raka tijela maternice u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1990. do 2012. Koristit će se podaci Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i standardizirane stope smrtnosti iz baze „Health for all“ Svjetske zdravstvene organizacije za Europu. Koristit će se deskriptivna metoda, a dobno standardizirane stope izračunate su prema popisu stanovništva Republike Hrvatske za 2011. godinu. ----- Rezultati: Rezultati pokazuju kako je pojavnost ovog sijela raka u Republici Hrvatskoj u porastu. Pojavnost je najčešća u dobi između 50. i 69. godine života. Prema stopama incidencije raka tijela maternice u RH u razdoblju između 1990. Do 2012. godine, možemo zaključiti da je u stratumima od 50 do 59, 60 do 69, te 70 do 80+ trend uzlazan. Jedino u stratumu od 0 do 49 trend stagnira, odnosno lagano je silazan. ----- Zaključak: Incidencija u odnosu na Europu i zemlje Europske unije ne razlikuje se značajno. Dobno standardizirana stopa smrtnosti je veća u odnosu na europski i svjetski prosjek, te pripadamo među zemlje s visokim mortalitetom. Kako nema preporučene metode preventivnog pregleda (engl. screening) za ovo sijelo raka, ovi podaci upućuju na potrebu edukacije i podizanja svijesti žena u menopauzi o pravovremenom odlasku na ginekološki pregled u slučaju vaginalnog krvarenja., Aim: The aim of this analysis was to describe and interpret incidence and mortality trends in Croatia in women with corpus uteri carcinoma for the period between 1990 and 2012. ----- Methods: Incidence data were obtained from the Croatian National Cancer Registry. The mortality data were obtained from the World Health organization (WHO) mortality database. Standardized death rates were obtained from World Health Organization (WHO) Health for all database. ----- Results: Corpus uteri cancer showed an increasing incidence trend in Croatia. The incidence is highest between ages 50. and 69. The annual number of corpus uteri cancer death cases is stagnating – i.e., has slightly increased from 216 in 1990 to 246 in 2012. ----- Conclusion: The incidence trends of corpus uteri cancer in Croatia are similar to the trends observed in most of the European countries. Standardised death rate is higher in Croatia than in the European countries or some World countries. The data suggest suboptimal cancer prevention and control.

Karcinom debelog i zadnjeg crijeva (kolorektalni karcinom, MKB-10 šifre C18, C19, C20) je jedan od najčešćih tumora u čovjeka. Po učestalosti svih karcinoma nalazi se na drugom mjestu u razvijenim zemljama i na trećem mjestu u zemljama u razvoju. Incidencija u razvijenom svijetu pa tako i u Republici Hrvatskoj je u porastu. Broj novih slučajeva prati se u Registru za rak Republike Hrvatske koji se vodi pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Rak debelog crijeva može započeti u njegovom početnom dijelu koji se nastavlja na tanko crijevo (cekum), u glavnom dijelu debelog crijeva (kolon) ili u donjem dijelu debelog crijeva (rektum). Bolest uglavnom započinje postupno i u većini slučajeva klinički se manifestira znakovima poremećaja crijevne funkcije (zatvor, proljev, promjene debljine stolice), nalazom krvi i/ili sluzi u stolici te općom slabošću, gubitkom tjelesne težine i slabokrvnošću (anemijom). Prognoza bolesti uvelike ovisi o njezinoj proširenosti u trenutku dijagnosticiranja te o pravovremeno započetoj terapiji. Zbog toga su preventivni pregledi i testovi s ciljem ranog otkrivanja raka debelog crijeva izrazito važni, osobito u populaciji s povećanim rizikom (starija dob, polipi, bolest u obitelji). Cilj ovog rada bio je, na temelju podataka ekstrahiranih iz Bolničkog informacijskog sustava (BIS-a) Opće bolnice Čakovec i Nacionalnog registra za rak Republike Hrvatske, prikazati broj novooboljelih od kolorektalnog karcinoma i porast incidencije., Colon and rectum carcinoma (colorectal cancer, ICD-10 codes C18, C19, C20) is one of the most common tumors in human kind. Its frequency among all the carcinoma is in the second place in the developed countries and in the third place in the developing countries. The incidence in the developed world as well as in the Republic of Croatia is on the rise. The number of new cases is being monitored in the National Cancer Registry of the Republic of Croatia, kept by the Croatian National Institute of Public Health. The colon cancer can start in its first part that continues to small intestine (caecum), in the main part of the large intestine (colon) or in the lower part of large intestine (rectum). The disease mostly begins gradually and, in most cases, the clinical signs are manifested as disorders of intestinal function (constipation, diarrhoea, alteration of stool thickness), it may include blood and/or mucus in stool, common weakness, weight loss and anaemia. The disease prognosis considerably depends on its prevalence at the moment of making diagnosis and of its timely initiated therapy. Therefore, preventive medical examinations and tests of early detection of colon cancer are extremely important, especially in higher risk population (the elderly, polyps, family case history). The aim of this study was, based on data extracted from the Hospital Information System (HIS) of General Hospital Čakovec and the National Cancer Registry of the Republic of Croatia, to show the number of new cases of colorectal cancer and the increase in the incidence in ten years period in Međimurje county (2004 – 2013.).

Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva. Kliničke manifestacije bolesti su odraz pojačanog intenziteta upale. Astma je vrlo heterogena bolest. Smatra se kako je uvjetovana kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika. Temeljne patogenetske karakteristike astme su upala dišnih puteva i hiperreaktivnost bronha. Klinička slika i simptomi su promjenjivi. U astmi se izmjenjuju razdoblja potpune odsutnosti simptoma sa egzacerbacijama bolesti. U dijagnostici astme se rabe brojni testovi, no nijedan nije dovoljno osjetljiv i specifičan. Testovi plućne funkcije imaju najveće značenje u postavljanju dijagnoze i procijeni težine astme. Liječenje astme zahtijeva opsežan plan koji uključuje opće mjere, farmakoterapiju i edukaciju bolesnika. Kortikosteroidi su smatrani najkorisnijim lijekovima za kontrolu bolesti, a beta2–agonisti kratkog djelovanja su najčešće korišteni lijekovi za trenutno olakšanje simptoma. Liječenje se provodi prema GINA smjernicama. Astma je jedna od najčešćih kroničnih bolesti u svijetu. Procjenjuje se da je 2011. Godine 250 – 300 milijuna ljudi u svijetu bolovalo od astme, a godišnje od nje umire 250 000 ljudi. Prevalencija i incidencija astme je posljednjih desetljeća u porastu kod djece i kod odraslih. Prevalencija astme u svijetu se trenutno kreće između 1-18%. Viša prevalencija se primjećuje u razvijenijim državama. Iako se smrtnost od astme u zadnjih nekoliko godina smanjila, još uvijek postoji. Smatra se da astma uzrokuje 1 od 250 smrti u svijetu. Prema zdravstvenim troškovima, astma je 5. u svijetu i ima veliko javnozdravstveno značenje. Prevalencija astme u Hrvatskoj se kreće između 5-8% u djece i školske mladeži, a pretpostavlja se da je prevalencija u općoj populaciji između 3-4%. Astma je odgovorna za oko 0,13% smrti godišnje u Hrvatskoj, a dobno standardizirana stopa smrtnosti iznosi 0,86/100.000 stanovnika. Astma se smatra globalnim problemom i „bremenom“ populacije. Istraživanje uzroka astme i provedba primarne i sekundarne prevencije su ključ strategije za smanjenje pobola i smrtnosti od astme., Asthma is a chronic inflammatory disease of the airways. Clinical manifestations of the disease are a result of increased intensitiy of the inflammation. Asthma is a heterogenous disease. It is believed that asthma is caused by combination of genetic and environmental factors. Main pathogenetic features of asthma are inflammation of the airways and bronchial hyperreactivity. Signs and symptoms of asthma vary. Periods of complete absence of symptoms alternate with exacerbations of the disease. Many tests are being used in diagnosis of asthma, but none of them are sufficiently sensitive nor specific enough. Lung function tests have the most value in diagnosing and assesing the severity of asthma. Treatment of asthma requires a comprehensive plan that includes general measures, drug therapy and patient education. Corticosteroids are considered to be the most useful drugs in disease control, and short – acting beta2-agonists are most common medication used for the temporary relief of symptoms. Patients are treated according to GINA guidelines. Asthma is one of the most common chronic diseases in the world. As of 2011, 250–300 million people worldwide are affected by asthma, and approximately 250,000 people die per year from the disease. The prevalence and incidence of asthma in recent decades are increasing in both children and adults. The prevalence of asthma in the world is currently between 1-18%. Higher prevalence is observed in countries with higher economic standard. Although mortality from asthma has been reduced in recent years, it still exists. It is believed that asthma is the cause of 1/250 deaths in the world. Asthma is fifth in the world in health care costs and has a large significance in public health. The prevalence of asthma in Croatia ranges between 5-8% in children, and it is assumed that the prevalence in the general population ranges between 3-4%. Asthma is responsible for approximately 0.13% of all the deaths in Croatia, and the age-standardized death rate was 0.86/100,000. Asthma is considered a global problem and the "burden" to the population. Future research of the causes of asthma and implementation of primary and secondary prevention methods is the key strategy for reducing morbidity and mortality of asthma.