Search

Cilj. Cilj je rada ukazati na važnost sudjelovanja knjižničarskih tehničara u kontinuiranom neformalnom obrazovanju knjižničara u području komunikacijskih vještina. Pristup. U prvom dijelu rada razmatraju se teorijske postavke obrazovanja knjižničara u području komunikacijskih vještina te njihov utjecaj na organizacijsku kulturu. Posebna pozornost posvećena je specifičnostima komunikacije u informacijskoj službi u narodnim knjižnicama i unutar mreže narodnih knjižnica. Ukazuje se i na potrebu edukacije iz područja upravljanja emocijama. U drugom dijelu rada prikazano je kako su organizirane edukacije u kojima su ciljano sudjelovali knjižničarski tehničari Knjižnica grada Zagreba – dva ciklusa radionica komunikacijskih vještina na temu konfliktnih i kriznih situacija, nošenja sa stresom te jednokratna edukacija o asertivnoj komunikaciji i aplikaciji eZaKi. U zadnjem dijelu rada na temelju teorijskih postavki i iskustava iz prakse dane su preporuke za organizaciju kontinuiranog neformalnog obrazovanja knjižničara u području komunikacijskih vještina. Rezultati. Rezultati evaluacije pokazali su visoku razinu zadovoljstva sudionika organizacijom i provedbom edukacija, dragocjenost razmjene iskustva i učenja tijekom radionica, jačanje zajedništva i osvještavanje organizacijske kulture, kao i potrebu za kontinuitetom u provedbi sličnih radionica. Praktična primjena. Opis načina organizacije, provedbe i evaluacije radionica komunikacijskih vještina može poslužiti kao primjer dobre prakse neformalne edukacije knjižničarskog osoblja te poticaj drugim knjižnicama na organizaciju sličnih radionica. Originalnost. U radu je prvi puta u stručnoj knjižničarskoj literaturi u Hrvatskoj prikazan primjer prakse stručnog usavršavanja knjižničarskih tehničara iz područja komunikacijskih vještina. Ukazano je i na potrebu za edukacijom iz područja upravljanja emocijama tijekom rada u informacijskoj službi.

Cilj. U radu je prikazano istraživanje kojim se željelo dobiti uvid u stanje i položaj županijskog obveznog primjerka, primjenu odredbi Pravilnika o obveznom primjerku (2020) te ispitati postoji li potreba za jasnijim odredbama navedenog Pravilnika o zbirkama u koje se uvrštava županijski obvezni primjerak. Pristup/metodologija. Istraživanje je provedeno metodom anketnog upitnika anonimno u mrežnom obliku od 4. do 13. listopada 2021. godine. Upitnik je bio namijenjen isključivo županijskim matičnim narodnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj. Sadržavao je sveukupno 14 pitanja, od kojih se na pojedina pitanja moglo odgovoriti i višestrukim odabirom. Ispitivala se upoznatost ispitanika s važećim propisima koji se odnose na županijski obvezni primjerak, na koji način i što knjižnica prima obveznim primjerkom, uvrštava li te primjerke u svoj fond, uvjete pod kojima se građa daje na korištenje te mišljenje ispitanika o županijskom obveznom primjerku u pogledu izgradnje fonda, obrade i smještaja građe, obveza nakladnika te pitanjima županijskog obveznog primjerka u kontekstu zavičajnih zbirki. Zadnje je pitanje bilo jedino neobavezno i otvorenog tipa te je služilo kao mjesto gdje su ispitanici mogli ostaviti dodatan komentar. Rezultati. Rezultati ukazuju da su ispitanici upoznati s važećim pravnim propisima koji se odnose na županijski obvezni primjerak. Gotovo sve knjižnice primaju obvezni primjerak i to raznovrsnu građu, ali pritom ukazuju na problema s nakladnicima koji ne izvršavaju obvezu dostave županijskog obveznog primjerka. Iz tog razloga knjižnice ukazuju i na potrebu edukacije svih dionika o županijskom obveznom primjerku – od nakladnika do knjižnica. Županijski obvezni primjerak uvrštava se u fond knjižnica – ponegdje cjelovito, ponegdje prema stručnoj procjeni. Prema istraživanju, županijski obvezni primjerak obogaćuje fond knjižnica te korisnici traže i koriste navedenu građu. No uvjeti njegova korištenja variraju – od korištenja u prostoru knjižnice do redov