Search

„Down sindrom najčešći je genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela.“ (V. Čulić i S. Čulić, 2009). Osobe s Down sindromom (DS) imaju nizak mišićni tonus što zajedno s reduciranom mišićnom snagom i izdržljivošću znatno otežava savladavanje biotičkih motoričkih znanja. Nadalje, takve osobe u ranoj dobi karakterizira hipermobilnost zglobova, što se posebno manifestira povećanim opsegom pokreta u zglobovima ramena, kukova i stopala. Također, za djecu s DS tipičan je i nedostatak mišićne snage, no on se kao i kod svih drugih osoba može razviti vježbanjem (Piteti, Baynard i Agiovlasitis, 2013). Upravo zato karakteristika i važnost tjelesne aktivnosti ključna je uloga u razvoju i napretku djece s DS. Kakav će ishod rezultirati ponajviše ovisi o pažljivom i primjerenom odabiru kinezioloških operatora. Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna za što kvalitetnije funkcioniranje sustava za kretanje. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ prije pojave epidemioloških mjera donesenih sukladno s pandemijom COVID-19, gdje je dijete bilo uključeno u redovni program Tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa i usporediti sa stanjem neposredno nakon pandemije. Naime, tijekom pandemije djetetu je bila smanjena tjelesna aktivnost, odnosno bila je manje tjelesno aktivno, nije pohađala redovnu nastavu koja obuhvaća i satove Tjelesne i zdravstvene kulture, te nije pohađalo satove plesa. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture i u izvanškolskim aktivnostima.

Cilj je istraživanja utvrditi u kojoj mjeri djeca s oštećenjem sluha sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima (trenažni rad pod stručnim vodstvom s članstvom u sportskom klubu ili programu u trajanju od 60 minuta tjedno). Uzorak ispitanika obuhvatio je 272 učenika iz dviju osnovnih škola te 60 djece s oštećenjem sluha (Poliklinika Suvag, Zagreb) u dobi od 7 do 11 godina. U svrhu istraživanja korišten je obrazac o sudjelovanju djece u sportu, koji je izrađen prilikom istraživanja povezanosti motoričkih vještina i sudjelovanja u sportu djece s oštećenjem sluha u dobi od 6 do 12 godina, koje su proveli Hartman, Houwen i Visscher (2011.). Postavljena je hipoteza da postoji statistički značajna razlika između subuzoraka djece u sudjelovanju u sportskim aktivnostima s pretpostavkom da će djeca s oštećenjem sluha, u odnosu na čujuću djecu, biti značajno rjeđe uključena u organizirane sportske aktivnosti. Glavni rezultati s potvrdom značajnosti uz χ2 test pokazuju da samo 40 % djece s oštećenjem sluha predškolske i školske dobi sudjeluje minimalno jednom tjedno u organiziranoj sportskoj aktivnosti s time da je uključeno samo 20 % djece predškolske dobi. Doprinos istraživanja očituje se u novim spoznajama u navedenim subuzorcima djece u sudjelovanju u organiziranim sportskim aktivnostima u Republici Hrvatskoj., Principal objective of this study was to determine to what extent children with hearing impairment participate in organized sport activities (training under expert guidance with membership in a sports club or program for 60 minutes per week). The research sample included 272 students from two elementary schools and 60 children with hearing impairment (the Polyclinic Suvag in Zagreb) of 7-11 years old. For the purpose of the research a form about children’s participation in sports was used. It was designed to examine motor performance in deaf elementary school children and its association with sports participation (conducted by Hartman, Houwen, and Visscher, 2011). The research hypothesis assumes the existence of statistically significant differences between normal-hearing children and children with hearing impairments in participation in sports. Thereby it is expected that children with hearing impairment, compared to normal-hearing children, will be significantly less involved in sports. The main findings with confirmation of significance with the χ2 test in this study show that only 40 % of children with hearing impairment participate in sports, and taking into consideration only preschool children results show data of 20 %. The contribution of this research is noticeable in new knowledge on difference in participation in sports of normal-hearing children and hearing impaired children in the Republic of Croatia.

The aim of the study was to investigate serum vitamin D level in undergraduate students of health studies and its relationship with the frequency of vitamin D rich food consumption, sun exposure, study-related fatigue, headache and psychopathological status, and the relationship of the latter three parameters with the type of physical activity. A blood level of 25-hydroxyvitamin D (25(OH)D), Migraine Disability Assessment (MIDAS), Pediatric Quality of Life Inventory Multidimensional Fatigue Scale, Clinical Outcomes in Routine Evaluation-Outcome Measure (CORE-OM), nutrition and physical activity were surveyed in randomly chosen students. Study results showed that 49% of students had 25(OH)D insufficiency/deficiency. The MIDAS values were higher in the insufficient/ deficient group (p=0.035) and were associated with hours of weekly cardio exercises (r=-0.48, p=0.031). CORE-OM and total fatigue correlated with 25(OH)D (r=-0.59, p=0.024; r=0.51, p=0.023). Students with sufficient 25(OH)D had a significantly higher vitamin D intake by consuming sardines in their monthly nutrition (p=0.048). 25(OH)D correlated with the amount of monthly consumed sardines (r=0.59, p=0.006) in general. Our results provide initial evidence that an appropriate lifestyle along with proper physical activity, especially cardio exercise, and vitamin D rich nutrition is important to reduce fatigue, headaches and psychological distress., Cilj ove studije bio je ispitati vitamin D u serumu kod studenata prijediplomskog zdravstvenog studija i njegovu povezanost s učestalošću konzumacije hrane bogate vitaminom D, izlaganjem suncu, umorom vezanim za studiranje, glavoboljom i psihopatološkim statusom, te posljednja tri s vrstom tjelesne aktivnosti. Razina 25-hidroksivitamina D (25-OHD-a) u krvi, procjena nesposobnosti vezane za migrenu (Migraine Disability Assessment (MIDAS)), kakvoće života vezane za umor (Pediatric Quality of Life Inventory Multidimensional Fatigue Scale), psihopatološkog statusa (Clinical Outcomes in Routine Evaluation – Outcome Measure (COREOM)), načina prehrane i tjelesne aktivnosti ispitani su kod nasumice izabranih studenata. Rezultati studije su pokazali da je 49% studenata imalo nedostatak/manjak 25-OHD-a . Vrijednosti MIDAS-a bile su veće u skupini s nedostatkom/manjkom (p =0.035) i bile su povezane su sa satima tjednih kardio-vježbi (r = -0,48, p =0,031). CORE-OM i ukupni umor korelirali su s 25-OHD-a (r = -0,59, p =0,024; r =0,51, p =0,023). Studenti s dovoljno 25- OHD-a imali su značajno veći unos vitamina D konzumirajući srdele u svojoj mjesečnoj prehrani (p =0,048); 25-OHD je korelirao s količinom mjesečno pojedenih srdela (r =0,59, p =0,006). Naši rezultati pružaju početne dokaze o tome kako je pravilan način života ispunjen pravilnom tjelesnom aktivnošću, posebno kardio-vježbanjem, i prehranom bogatom vitaminom D važan za smanjenje umora, glavobolje i psiholoških tegoba.

Patients with urolithiasis, particularly hypercalciuria, may have reduced bone mineral density (BMD). There are numerous risk factors contributing to reduction of BMD such as advanced age, sedentary life-style, smoking, low calcium intake, etc. The aim of our study was to investigate the association of lifestyle risk factors and daily intake of milk and dairy products with determinants of BMD in a group of recurrent calcium stone formers (RSF) compared with healthy subjects (HS). The study was carried out at the De-partment of Mineral Research, Faculty of Medicine in Osijek, Croatia. The study included 144 subjects, i.e. 56 RSF and 78 HS. BMD was assessed by dual-energy x-ray absorptiometry. A standard self-reported questionnaire was used to collect data on lifestyle risk factors. Current dietary intake was assessed by personal interview that included questions about milk and dairy product intake. Low BMD was observed in 44.64% of RSF and 35.90% of HS. RSF consumed significantly less milk and dairy products than HS. Calcium restriction in dietary recommendations might be unnecessary due to the impact on bone mineral loss in RSF and dual-energy x-ray absorptiometry should be included in the routine evaluation of RSF., Bolesnici s urolitijazom, osobito oni s hiperkalciurijom, imaju smanjenu koštanu mineralnu gustoću (bone mineral density, BMD). Rizični čimbenici gubitka koštane mase su uznapredovala dob, sjedilački način života, pušenje i smanjen unos kalcija. Cilj našeg istraživanja bio je ustanoviti povezanost rizičnih čimbenika i dnevnog unosa mlije-ka i mliječnih prerađevina s odrednicama BMD u bolesnika s recidivirajućom kalcijskom urolitijazom te ih usporedi-ti sa zdravim ispitanicima. Istraživanje je provedeno na Zavodu za mineralni metabolizam Medicinskog fakulteta u Osijeku. U istraživanju su sudjelovala 144 ispitanika, od čega 56 bolesnika s recidivirajućom kalcijskom urolitija-zom i 78 zdravih ispitanika. BMD je određen metodom dvoenergetske apsorpciometrije X zraka (DXA). Podatci o čimbenicima rizika dobiveni su anketnim upitnikom, a unos hrane je ocijenjen osobnim intervjuom koji je uključi-vao pitanja o unosu mlijeka i mliječnih proizvoda. Snižen BMD zabilježen je u 44,64% bolesnika s recidivirajućom urolitijazom i u 35,90% zdravih ispitanika. Bolesnici s recidivirajućom urolitijazom konzumirali su znatno manje mlijeka i mliječnih proizvoda u odnosu na zdrave ispitanike. Nepotrebna je preporuka smanjenog unosa kalcija bolesnicima s recidivirajućom urolitijazom zbog utjecaja na gubitak koštane mase, a DXA treba biti dio rutinske procjene bolesnika s recidivirajućom urolitijazom.

Leukemias and lymphomas are malignant tumors and leading primary haematological diseases that can significantly impair the quality of life of the affected person. The aim of this study is to gain insight into the quality of life and functioning of patients with leukemia and lymphoma and their awareness of the role of physiotherapy in the process of treatment and rehabilitation. The study was conducted on 24 patients with leukemia or lymphoma, using the Personal Wellbeing Index (PWI) and a standardized questionnaire of the European Organisation for Research and Treatment of Cancer, the EORTC QLQ-C30, for assessing certain aspects of quality of life. In addition, data were collected on the awareness and experience of patients with physiotherapy. The assessment of quality of life showed that emotional functioning may be impaired in the long term in people with leukemia and lymphoma, while cognitive function positively correlated with the time elapsed since the diagnosis. Respondents were generally well- informed about the role of physical activity and physiotherapy in the process of leukemia and lymphoma treatment and rehabilitation. This was particularly pronounced in those respondents who reported engaging in sports activities. On the other hand, a small number of respondents got recommendations to engage in physiotherapy, which is also confirmed by their opinion that physiotherapy is not readily available to people with leukemia and lymphoma.

Accurate assessment of physical activity becomes essential in terms of health outcome and effectiveness of health-enhanced intervention programmes. This paper systematically describes and compares up-to-date methods to assess habitual physical activity and discusses main issues regarding the use and interpretation of data collected with these techniques in free-living conditions. A search strategy was employed using PubMed Central database with limits set to include articles from 2007 to 2017. Data were reviewed, extracted and assessed by two researchers, with disagreements being resolved by a third researcher, with their respective definition, usual applications, advantages, and shortcomings. It is concluded that no single current technique is able to quantify all aspects of physical activity under free-living conditions, requiring the use of complementary methods. A validated questionnaire is usually the preferred method in free-living conditions for population-based samples, but when measuring effects this should be combined with an objective measurement instruments. The choice of method depends predominantly on the aim of the measurement, and the availability of personnel, time and financial resources., Točna procjena tjelesne aktivnosti postaje neophodna u smislu zdravstvenog ishoda i učinkovitosti zdravstvenih intervencijskih programa. Ovaj rad sistematski opisuje i uspoređuje trenutne metode procjene uobičajene, svakodnevne, fizičke aktivnosti. Raspravlja o glavnim pitanjima vezanim uz korištenje i tumačenje podataka prikupljenih pomoću ovih tehnika u slobodnim životnim uvjetima. Upotrijebljena je strategija pretraživanja pomoću PubMed Central baze podataka uključujući isključivo članke od 2007. do 2017. godine. Podatke s njihovom pojedinačnom definicijom, uobičajenom primjenom, prednostima i nedostatcima izdvojili su, pregledali i procijenili dvojica istraživača. Postojala su određena neslaganja koja su riješena od strane trećeg istraživača. Postignut je zaključak da niti jedna od suvremenih tehnika nije sposobna kvantificirati sve aspekte fizičke aktivnosti u uvjetima svakodnevnog života, te se zbog ovog razloga moraju koristiti komplementarne metode. Valjani upitnik je obično prioritetna metoda u uvjetima normalnog života populacijskih uzoraka ali kod mjerenja efekata treba ga kombinirati s objektivnim instrumentima mjerenja. Odabir metode ovisi prije svega o cilju mjerenja i dostupnosti osobnih, vremenskih i financijskih izvora.

U pretilih osoba postoji velik rizik za nastanak hiperlipoproteinemije, šećerne bolesti, hipertenzije, koronarne srčane bolesti i degenerativnih bolesti. Štetni utjecaji prevelike tjelesne težine i pretilosti na zdravlje brojni su i različiti. Veća je opasnost od prerane smrti, uz niz posljedica koje izravno utječu na kakvoću života. Čimbenici rizika za razvoj bolesti srca su visoke koncentracije ukupnog i LDL kolesterola, a snižena koncentracija HDL kolesterola, povišena koncen-tracija triglicerida, glukoze, povišen arterijski krvni tlak, pušenje te neaktivni način života. Redovita tjelovježba može smanjiti i odgoditi obolijevanje od navedenih bolesti., Obese persons are at a high risk to develop hyperlipoproteinemia, diabetes mellitus, hypertension, coronary disease, and degenerative diseases. Excessive body mass and obesity have numerous and diverse adverse effects on health. Along with many consequences directly influencing the quality of life, there is an increased risk of premature death. The risk factors for cardiac disease include elevated concentration of total and LDL cholesterol, a decreased concentration of HDL cholesterol, increased concentration of triglycerides and blood glucose, elevated arterial blood pressure, cigarette smoking and inadequate physical activity. Disease development can be prevented and delayed by regular physical activity.