Search

A large number of macrophytes, often in dense populations, have developed on the Grlište Reservoir, Serbia over a period of 15 years. Fast development of vegetation is a consequence of anthropogenic impact in lake management. The methodology used in this research covered 100% of the water body, including all areas with or without aquatic plants. The results indicate that plant communities are still in the early phase of development. This leaves space for future development of competitor macrophyte species (Najas marina, Eleocharis palustris, Typha latifolia, Typha angustifolia, Phragmites australis, etc.) capable of endangering stability of the lake, which will tend toward eutrophication. Veliki broj vrsta vodenih vaskularnih biljaka, često u gustim populacijama,razvio se na hidroakumulaciji Grlište u periodu od 15 godina.Brz razvoj vodene vegetacije u najvećoj meri je posledica antropogenog uticaja u upravljanju jezerom.Metodologija upotrebljena u ovom istraživanju pokrila je 100% površine vodenog ogledala,uključujući delove sa malim brojem vrsta i delove bezvodenih biljaka.Rezultati ukazuju da su biljne zajednice još uvek uranoj fazi razvoja.U budućnosti se može očekivati veći razvoj kompetitorskih vrsta makrofita (Najas marina, Eleocharis palustris, Typha latifolia, Typha angustifolia, Phragmites australis, itd.), koji bi doveo do ubrzanog pomeranja ekološke stabilnosti hidroakumulacije Grlište u pravcu ubrzane eutrofizacije.

Important predictions of climate change propose a correlated increase in frequency of extreme temperature and precipitation patterns. Period of extremely low precipitation occurred during the vegetation season of 2011 at four mountain forest localities of the Balkan region. Influence of this extreme event was correlated with photosynthetic and transpiration intensity, and content of photosynthetic pigments in forest populations of beech (Fagus sylvatica L.), spruce (Picea abies (L.) Karsten) and fir (Abies alba Mill) on four sites, with specific locality properties. Significant reductions in CO2 assimilation along with decrease in water use efficiency, were determined by water deficit. It seems that drought occurrence will influence forests in site specific manner, having the most negative impact on forest populations located in the altitude proximity of mountain reefs and peaks. This process leads to decrease in tree mass and reduced forest cover on such sites. Such environmental conditions will lessen possible acclimation of trees to elevated atmospheric CO2 concentration and upward migration to higher altitudes determined by global temperature increase., Glavni elementi globalnih klimatskih promjena su povećanje temperature, porast atmosferskih koncentracija CO2 i redistribucija oborina, zbog čega se tijekom vegetacijskog razdoblja na nekim staništima češće javlja suša. Kao važni rezervoar ugljika, šume mogu djelomice kompenzirati rast atmosferskog CO2, zbog čega je praćenje asimilacije CO2 u šumama u 21. stoljeću od izuzetne važnosti. U radu su praćeni fiziloški parametri bukve (Fagus sylvatica L.), jele (Abies alba Mill) i smreke (Picea abies (L.) Karsten) u 4 zaštićena šumska planinska područja sa različitim osobinama staništa (Slika 1 i Tablica 1.). Mjerenja na svim lokalitetima su provedena tri puta u 2011. godini: prvo mjerenje između 29.06. i 01.07 (Termin 1)., drugo između 01.08. i 03.08. (Termin 2), a treće od 13.09. do 15.09. (Termin 3). Na odabranim stablima obavljena su mjerenja intenziteta fotosinteze i transpiracije pomoću LC Pro+ Portable Photosynthesis System-a (proizvođač ADC BioScientific Ltd), dok je učinkovitost korištenja vode (WUE) izračunata iz odnosa fotosinteze i transpiracije. Koncentracija fotosintetskih pigmenata bila je određena u 100% acetonskom ekstraktu pigmenata primjenom spektrofotometra metodom Wettsteina (1957). Podaci o količini oborina i temperaturi za ove lokalitete su dobiveni od Republičkog Hidrometerološog Zavoda Srbije.Temeljem analize dobivenih podataka utvrđena je korelacija između niske količine oborina i smanjenje fotosintetske aktivnosti, koja je bila najizrazitija na Vidliču i na Fruškoj gori tj. na staništima smještenim na grebenskom dijelu ili uzvišenom dijelu planinske padine (Tablica 2 i slika 2). Zbog male količine oborina najmanji intenzitet fotosinteze izmjeren je u rujnu unatoč optimalnijoj temperaturi. Slična pojava je primijećena kod smreke na Tari ali ne i kod jele (Tablica 3), što se može povezati sa vlažnošću tla i smanjenom otjecanju vode. Na Kopaoniku gdje se ispitivane populacije bukve i smreke nalaze u dolini, pored potoka (Slika 1) nedostatak oborina nije izazvao značajno smanjenje intenziteta fotosinteze (Tablica 2 i 3). Vrijednost WUE je bila u pozitivnoj korelaciji sa količinom oborina i intenzitetom fotosinteze, ali u negativnoj korelaciji sa temperaturom, što ukazuje na poremećaj učinkovitosti korištenja vode zbog suše praćene povećanjem temperature (Tablica 6). Količina fotosintetskih pigmenata u rujnu se smanjila skoro kod svih promatranih populacija, ali je ovo smanjenje bilo statistički signifikantno jedino kod bukve na Vidliču i kod smreke na Tari (Tablice 4, 5). Mogući uzroci ovakvog smanjenja su kraj vegetacijske sezone ili suša. Izuzetno male količine oborina, kao posljedica poremećene klime, svakako djeluje na smanjenje asimilacije CO2 pa samim tim i na smanjenje bioprodukcije.Rezultati ukazuju na negativan utjecaj suše na populacije drveća koje su smještene na planinskim padinama sa izraženijim oticanjem i ocjeđivanjem vode.Pretpostavlja se da će pojava suše imati različite učinke na šumske ekosisteme i da će najgori utjecaj imati na one šumske sastojine koje obrastaju vršne dijelove planinskih masiva. Ovaj proces će rezultirati smanjivanjem bioprodukcije šumskog drveća i površine područja pod šumama. Ovakvi osobiti prirodni uvjeti, određeni povećanjem temperature na globalnoj razini, smanjuju moguću aklimatizaciju drveća na visoke koncentracije ugljičnog dioksida i otežavaju šumsko obraštanje visokih planinskih staništa s ograničenim dostupnim zalihama vode.