Search

Slavic verbal aspect is obligatorily morphologically expressed in the infinitive and infinite verbal forms as one of two opposing values: perfective or imperfective. Additionally, Slavic languages also have biaspectual verbs. If no context is provided, the infi nitive of such a verb has the potential to express both aspectual values. In order to achieve greater communicational transparency, however, native speakers sometimes use affi xation to derive overtly aspectually marked verbs from biaspectual verbs. Still, not all biaspectual verbs are equally prone to affixation. Moreover, some aspectologists suggest that the type of aspectual affixation seems to depend on the inner actional properties of a verb, not only in the case of biaspectual verbs but in general. Th at assumption is the starting point for this study of biaspectual verbs and their affixation. This paper addresses the following research question: Do morphologically stable (without any overtly aspectually marked derivatives) and unstable (with overtly aspectually marked derivatives) biaspectual verbs differ on the lexical level, i.e., are their actional properties significantly different? The analysis was conducted on a sample of 38 biaspectual verbs. First, lexical meanings for each analyzed verb were compared and extracted from three dictionaries of contemporary Croatian. Second, a lexical–actional function (actional class) was assigned to each meaning according to a classification proposed within the formal–functional theory of Slavic aspect (Lehmann 1999a, 2009a). In the last step the Fisher exact test was performed. The statistical analysis suggests that the actional properties of morphologically stable and unstable biaspectual verbs differ significantly, U slavenskim je jezicima glagolski aspekt obavezna gramatička kategorija, prisutna u infinitivu kao i u svim ostalim glagolskim oblicima kao jedna od dviju oprečnih vrijednosti: perfektivno – imperfektivno. No osim perfektivnih i imperfektivnih glagola u slavenskim jezicima postoje i dvovidni glagoli. U literaturi se napominje kako infinitiv spomenutih glagola može izraziti obje aspektne vrijednosti, i perfektivnu i imperfektivnu, kao i to da se u kontekstu ostvaruje samo jedna od njih. Međutim, u nekim slučajevima nije baš potpuno jasno koja je aspektna vrijednost ostvarena. Kako bi postigli što veći stupanj komunikacijske jasnoće, izvorni govornici često pribjegavaju afiksaciji dvovidnih glagola pri čemu neki dvovidni glagoli ipak ne podliježu spomenutome procesu. No, kada se govori o aspektnoj afiksaciji općenito, dakle ne samo u kontekstu dvovidnih glagola, svakako treba imati na umu da dio aspektologa tip aspektne afiksacije povezuje s akcionalnim obilježjima (tzv. leksičkim aspektom) glagola. Upravo potonja pretpostavka uzima se kao polazište ovoga rada u kojemu se proučava afiksacija dvovidnih glagola. Točnije govoreći, ovim se radom nastoji odgovoriti na sljedeće istraživačko pitanje: Razlikuju li se akcionalna obilježja morfološki stabilnih dvovidnih glagola (onih koji ne podliježu aspektnoj afiksaciji) i morfološki nestabilnih dvovidnih glagola (onih koji sudjeluju u afiksaciji)? Analiza se provodi na uzorku od 38 dvovidnih glagola. U prvome koraku ispisana su sva pojedina značenja (i varijante značenja) svakoga od analiziranih glagola. U drugome koraku svakome je značenju pripisana leksičko–akcionalna funkcija u skladu s postavkama formalno–funkcionalne teorije slavenskoga aspekta (Lehmann 1999a, 2009a). Posljednji korak uključuje statističku analizu, odnosno primjenu Fisherova testa. Rezultati analize jasno upućuju na to da se akcionalna obilježja stabilnih i nestabilnih dvovidnih glagola značajno razlikuju.