Search

U radu se opisuju naglasna obilježja sjevernočakavskog ekavskog govora Nerezina na otoku Lošinju. U uvodu se daje kratak fonološki i morfološki opis govora. Nakon navođenja osnovih naglasnih obilježja govora objašnjava se koncept naglasnih paradigama te se iznose podatci koji ukazuju na postojanje naglasne paradigme D kao i pretpostavka da je navedena paradigma izravan nastavak povijesne n. p. d. Slijedi detaljan prikaz duljenja naglašenoga vokala: duljenje pred sonantima, duljenje u naglašenom zatvorenome slogu, duljenje u naglašenome slogu, neocirkumfleksno duljenje i duljenje u poludugi (tromi) naglasak.

U ovome radu bit će predstavljena naglasna obilježja čakavskog govora mjesta Novigrad kraj Zadra. Zbog višestoljetne izloženosti susjednim novoštokavskim govorima mnoge su izvorne čakavske značajke novigradskoga govora narušene i zamijenjene štokavskima. Usprkos tome, izvorno čakavska akcentuacija i naglasne osobitosti novigradskoga govora izrazito su dosljedno očuvane. Analiza i kontekstualizacija naglasnog sustava novigradskoga govora bit će izvršene na temelju građe dobivene recentnim terenskim istraživanjima. Uz opis naglasnog sustava, razmatrat će se i određene akcenatske pojave (predsonantsko duljenje, očuvanost neoakuta, zanaglasne dužine i dr.), s naglaskom na arhaičnost novigradskog naglasnog sustava u odnosu na naglasne sustave susjednih čakavskih govora koja se prije svega očituje u čuvanju i distribuciji zanaglasnih dužina.

Cilj je ovog rada popisati riječi kojima se označavaju slastice u fijumanskom idiomu te odrediti njihovu bližu i daljnju etimologiju. Na taj će se način zabilježiti trenutno stanje fijumanskog leksika na području kulinarstva (u semantičkoj podskupini slastica) u Rijeci te pokazati koji su kulturni i jezični krugovi koegzistirali na tome području.

U radu se prikazuju razlike u naglasku, vokalizmu i konsonantizmu u govorima gradišćanskih Hata, Poljanaca i Dolinaca s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Ovi govori pripadaju srednjočakavskome ili ikavsko-ekavskome dijalektu koji je najrašireniji dijalekt kod gradišćanskih Hrvata. Govornici pojedinih skupina žive u jezičnim otocima okruženima njemačkim stanovništvom zbog čega su jezične značajke određene govorne skupine dobro očuvane. Analiza se temelji na autoričinim istraživanjima te dosad objavljenoj literaturi o govorima čakavaca koji žive na tim prostorima od samih početaka doseljenja Hrvata u Gradišće.

U radu se prikazuju glavne morfološke značajke imenica u zlarinskome govoru. Neke od njih pokazuju staro jezično stanje i znatno individualiziraju govor u odnosu na druge južnočakavske i čakavske govore općenito. Ostale imenice karakterizira mlađe jezično stanje nerijetko pod utjecajem govora i dijalekata (novo)štokavske osnovice.

U članku se raspravlja o hrvatskim ornitonimima u istromletačkim idiomima u mjestima uvrštenim u Istromletački lingvistički atlas (ImLA), autora G. Filipija i Barbare Buršić Giudici, koji je u Nakladi Dominović izišao 2012. godine: Momjan, Buje, Brtonigla, Rijeka, Novigrad, Motovun, Brkač, Tar, Višnjan, Poreč, Funtana, Vrsar, Kanfanar, Labin i Mali Lošinj. U navedenim je mjestima provedena anketa s 1898 pitanja koja pokrivaju sljedeća semantička polja i potpolja: Vremenske prilike; Geomorfologija; Običaji i institucije; Tijelo i osjetila; Opažaji i utisci; Vrijeme i kalendar; Život, brak i obitelj; Dom i posjed; Odjeća i pribor; Hrana i piće; Životinje: sisavci, gmazovi i vodozemci, ptice, kukci; Poljodjelstvo: radovi i oruđa, vinogradarstvo, uzgoj životinja, pčelarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, uzgoj povrća; Samoniklo bilje: stabla i grmlje, raslinje; Gljive. Osim istromletačkih punktova u Atlas je uvršteno i nekoliko kontrolnih točaka, jedna slovenska, Nova vas, i dvije hrvatske, Funtana i Labin. Obrađena se građa redovito uspoređuje i s leksikom iz drugih relevantnih repertoara za (istro)mletačke i hrvatske (čakavske i cakavske) te slovenske istarske idiome. Predstavljena je građa obrađena leksikološki i etimološki.

U članku se donose etimologijska rješenja istrorumunjskih naziva koji se tiču plodova. Uvršteni su odgovori na 9 anketnih pitanja (pojmova) koja smo u više navrata postavljali u svim mjestima u kojima se i danas govori istrorumunjski (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli i Kostrčan) i na njih, kao odgovore, dobili stotinjak različitih oblika (neki se razlikuju samo na glasovnoj razini). Prikupljena je građa ponovno provjerena i dopunjena na terenu neposredno prije pisanja ovoga rada. Veći je dio građe o kojoj se raspravlja objavljen u IrLA. Uz prikupljene se termine dosljedno navode i slični ili isti oblici iz ir. leksičkih repertoara. Uz svaki se naziv daje i etimologija do koje se dolazi usporedbom oblika u okolnim govorima, čakavskim, istroslovenskim i istromletačkim. Ako je riječ domaća, daju se i paralele u ostala tri rumunjska dijalekta. Obrađeno je i nekoliko riječi koje ne spadaju u ovu terminologiju, a do kojih se došlo ili tijekom prikupljanja građe ili tijekom etimologiziranja o pojedinim terminima. Na kraju je članka abecedni popis obrađenih istrorumunjskih pojmova i pojedinih oblika.

Rad predstavlja prvi potpuniji opis govora Vele Luke na otoku Korčuli, učinjen na temelju vlastitih terenskih istraživanja provedenih u kolovozu 1993. godine. Jezični materijal, snimljen na magnetofonsku traku, fonetski je transkribiran i akcentuiran, te potom razvrstan prema dijalektološkim razlikovnim kriterijima. Prikazuje se vokalizam, akcentuacija, konsonantizam te najvažnije morfološke i ostale dijalektološki razlikovne značajke. Radu su pridodani ogledi govora.

U članku se na primjeru govora mjesta Drinje govori o čakavskim i kajkavskim elementima u akcentuaciji donjosutlanskoga dijalekta (pokajkavljenih genetski čakavskih govora). Najvažniji su čakavski elementi potpuno izostajanje neocirkumfleksa u morfologiji: krȁvom, o brȁtu, o smȑti, mn. mȉsta, slȁbi, čȕjem, pobȅgoṷ, čȉstila, namȁzan, a i drugdje: gȁvran, kȍža, vȉšnja itd. Neocirkumfleks se javlja pod utjecajem kajkavskoga samo u pojedinačnim leksemima i tvorbama: oprȃva, vȏļa, svȃdba, žȃbji itd. Utjecajem se kajkavskoga, na ovaj ili onaj način, smatraju naglasni oblici poput: pĩla, javĩla, supin pȋt, v grãdu, zelẽni, sẽla, s kõnji, vjȗtro itd.

Hrvatska dijalektologija pokazala je kako je velik utjecaj migracija na hrvat-ske organske idiome, tj. kakav je razvoj naših dijalekata u stvarnim uvjetima kakvi su postojali. O samim migracijama mnogo doznajemo upravo iz organskih idioma. Pokazalo se je da je u hrvatskim govorima ipak znatan kontinuitet, veći no što se obično misli, ali da se seobena kretanja nikako ne mogu zanemariti. Kao najizrazitiji primjeri migracija u hrvatskom jeziku obrađuju se jugozapadni istarski dijalekt čakavskoga narječja, zapadni dijalekt štokavskoga narječja i donjosutlanski dijalekt kajkavskoga narječja.

Rad je motiviran činjenicom da je mrkopaljski govor klasificiran kao idiom ikavskoga dijalekta štokavskoga narječja, unatoč činjenici da su svi dosadašnji istraživači opservirali u njemu i velik broj jezičnih činjenica koje se u klasifikacijama svrstavaju među čakavske posebnosti ili među zajedničke čakavsko-štokavske jezične crte. U radu se dijalektološkom aparaturom interpretiraju 34 takve fonološke, fonetske, morfonološke i morfološke kategorije, te 273 leksičke jedinice. Potvrde su uzete iz ukupne građe o mrkopaljskome govoru prikupljene tijekom 20. i početkom 21. stoljeća. Raščlamba i interpretacija građe uz primjenu instrumentarija temeljena na teoriji razlikovnosti vodi zaključku da u mrkopaljskome govoru supostoje dva sustava, štokavski i čakavski, što bi trebalo uzeti u obzir i pri dijalektološkoj klasifikaciji ovoga idioma.

U članku je riječ o tome kako bi trebao izgledati rječnički članak u dijalekatnim rječnicima koji bi nam davao dovoljno potrebnih informacija o naglasku određene riječi. Navode se primjeri loše koncepcije bilježenja naglaska u nekoliko čakavskih dijalekatnih rječnika, a autor se ukratko osvrće i na opći model opisa naglasnoga sustava u čakavskom (odnosno u hrvatskoj dijalektologiji). Na kraju se navodi koji bi se sve oblici minimalno morali nalaziti u rječničkom članku kako bi nam davali više-manje potpunu informaciju o naglasku određene riječi.

U radu se analizira glagolski sustav u “sjeverozapadnočakavskim govorima” Istre. Obrađuju se inovacije u odnosu na praslavenski glagolski sustav i ističu razlike u funkcioniranju i uporabi glagolskoga sustava u istarskim čakavskim govorima i standardnome hrvatskom jeziku.