Search

Koncept »zelene pravne kulture« postaje sve važniji pristup pri analizi i donošenju suvremenih normativnih akata kako na globalnoj tako i na nacionalnoj razini. U ovom radu osobitu pozornost posvećujemo, s jedne strane, odnosu između etičkih aspekata ekološke krize i izazovima koje ona donosi te, s druge strane, pozitivno pravnim normama kojima ljudsko društvo želi pružiti adekvatan etičko-vrijednosni odgovor na tu krizu. U središtu zanimanja rada nalazi se nužnost izgradnje etičkih ideja, stavova, vrijednosti i uvjerenja u okvirima pravnog sustava u cjelini, a osobito unutar koncepta pravne kulture koji bi pridonijeli izgradnji održivih politika u smjeru zaštite okoliša i razvijanja etičke svijesti da je zaštita okoliša zapravo temeljno pitanje čovjekova opstanka.

Što je dobar odgoj s obzirom na kvalitete koje iz njega trebaju proizići? Kako znamo da smo dobro odgojili dijete? I koje mu kvalitete trebamo usaditi? Odgoj s jedne strane zasigurno treba promatrati kao nešto univerzalno, čija bi pravila trebala vrijediti za sve jednako, u bilo kojem trenutku ljudskoga postajanja ili pak s druge strane kroz stalnu mijenu, gdje odgoj uvelike ovisi o našim potrebama i idealima te vremenu u kojem živimo, a koje je puno najrazličitijih izazova. U ovom ćemo se radu usredotočiti na tendencije današnjice u pokušaju da ostvarimo uspješan, kvalitetan odgoj i na taj način doprinesemo izgradnji čovjeka i bolje budućnosti čitavoga društva upozoravajući pri tom na potrebu uključivanja novih stručnjaka u odgojna promišljanja i prakse.

Pedagoška istraživanja zagovaraju humanistički pristup koji promiče cjelovit razvoj pojedinca, stoga cilj školovanja nije samo stjecanje znanja, već uvažavanje njegovih interesa i potreba, gdje se uz intelektualne ističu i emocionalne značajke razvoja. Kako bi se razvijala učenička odgovornost, tolerancija, kritičko mišljenje, samostalnost i uspješno komuniciranje, neophodni su odgovorni i moralni učitelji, svjedoci vrijednosti. Profesionalno kompetentni učitelji trebaju biti svjesni implicitnih utjecaja unutar i izvan odgojno-obrazovne ustanove, koji utječu na kulturu škole i usvajanje temeljnih vrijednosti svih dionika. Danas je više nego ikad potrebno voditi se postavkama pedagogije djelotvorne ljubavi don Bosca, koji je odgajao vlastitim primjerom te utvrdio temelje preventivnoga sustava utemeljenoga na ljubavi prema učenicima.

Nadahnjujući se na gledištu pape Franje prema kojem je sport metafora života, postavlja se pitanje: koji su odnosi između vjere i sporta? Postoje li područja i ograničenja toj sinergiji? Sport može biti ključan za odgoj, jer omogućuje onome tko ga prakticira, osobito mladima, ali ne samo mladima, da se otvore događaju života, da kušaju prijeći granice, susrećući se s protivnikom na istoj razini, dajući više od sebe, otvarajući se, na neki način, onostranome. Sport ima moć poučavanja u pozitivnim vrijednostima; on obogaćuje življenje. Svaki od nas koji igramo, poučavamo, organiziramo i podupiremo sport, može se preobraziti preko sporta kao i da preobrazuje druge putem sporta. No postoje li preduvjeti da se to ostvari? Jesu li nužna načela na kojima se valja nadahnjivati? Može li vjera osvjetlati sport? I koji su odrazi na području odgoja? O tim pitanjima prigode za razmišljanje i svjedočenje ne manjkaju: sport je ‘askesis’, asketsko iskustvo, odnosno, djelovanje preobrazbe tijela i duha; sport je ‘paideia’, odnosno, opći odgoj; sport je put odgoja koji se ne temelji na uvođenju, nego na e-ducere, izvlačenju onoga što u osobi postoji; sport je natjecanje u kojem cum-patere znači zajedničko traganje za ciljem.

Rad prikazuje anketne rezultate (samo)procjene vrijednosti hrvatskih nogometnih trenera (N=139). U radu je za istraživanje korišten Schwartzov upitnik Portrait Values Questionnaire (2001, PVQ). Istraživanje je provedeno 2017. godine u suradnji s Hrvatskom nogometnom akademijom, a rezultati istraživanja pokazuju da su za hrvatske trenere visoko rangirane vrijednosti dobrohotnost (M=4,89), univerzalizam (4,75), nezavisnost (4,76) i sigurnost (M=4,24). Vrijednosti koje odražavaju orijentaciju pojedinca prema samom sebi – poput moći (M=3,13), dostignuća (M=3,98), hedonizma (M=3,99) – treneri ocjenjuju prosječno nižim ocjenama. Analiza rezultata istodobno pokazuje da postoje razlike u odabiru vrijednosti između podskupina trenera (UEFA A, UEFA B i UEFA PRO). Iako je svim podskupinama dobrohotnost na prvome mjestu, treneri se razlikuju u vrijednostima tradicije, dostignuća, hedonizma, sigurnosti i konformizma. Schwartzov model ne pokazuje zadovoljavajuće metrijske karakteristike na odabranom specifičnom uzorku ispitanika. Rezultati su pokazali da je na ukupnom uzorku svih trenera kao i kod trenerskih skupina faktorska struktura vrijednosti samo djelomično u skladu sa Schwartzovom teorijom univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti.