Search

The COVID-19 pandemic has accelerated the digital transformation that has brought great changes and new opportunities in all aspects of the everyday life of people worldwide. The overall objective of this research was to gain a better understanding of the digital inequality among ICT and Internet users in Eastern Croatia by identifying categorical inequalities (Van Dijk 2005, 2017) in the form of key obstacles that affect their successful use in everyday life, among them being age, insufficient digital literacy and knowledge of the English language. The research was conducted using a questionnaire (Google Forms) covering different age groups and their user characteristics and experiences in acquiring digital knowledge and skills such as understanding multimodal icons that combine verbal and visual material, use of translation tools, use of the English language on the Internet and use of online content. Building upon previous research on the digital divide, this research contributes to broadening perspectives on the importance of caring for older users of digital technologies and understanding the barriers that lead to participation inequality in an increasingly digitized society. The results of the survey show that obstacles related to the lack of knowledge of ICT, difficulty finding their way around search engines, and insufficient knowledge of the English language are the obstacles of respondents over the age of 36.

U ovom izlaganju govori se o crkvenim službama, sa stajališta sadašnjega crkvenog uređenja, koje je sadržano u Zakoniku kanonskoga prava iz 1983. Imajući u vidu nastanak i povijesni razvitak službi u Crkvi, u članku se nastoji ukazati na važnu ulogu crkvene službe kako u općoj, tako i u partikularnoj Crkvi. Želi se pokazati kako prema kanonskoj određenosti crkvenih službi, njihova uloga i djelotvornost zahtijeva i njihovu stalnu prilagodbu u konkretnim partikularnim Crkvama, biskupijskim tijelima i župnim zajednicama. Angažman crkvenih službenika u Crkvi, u svjetlu dokumenata Drugoga vatikanskog sabora i Zakonika, važna je zadaća ne samo posvećenih službenika, klerika, nego i vjernika laika, koji su po krštenju i potvrdi određeni za apostolat te pozvani da svi ljudi na svemu svijetu upoznaju i prihvate božansku poruku spasenja. Naravno, za taj angažman župni suradnici moraju biti i osposobljeni, što uključuje i određenu izobrazbu te, eventualno, neki službeni dokument koji potvrđuje prikladnost i stručnost dotične osobe za službu koju obavlja. Osim konkretnih potreba i mogućnosti u općoj Crkvi, ili u Crkvi u Hrvata, na osobit način partikularna Crkva đakovačka i srijemska traži prostore za službe vjernika laika u župnoj zajednici. Međutim, potrebno je objasniti i sam pojam župnog suradnika, u kanonskom smislu riječi, što se čini u prvom dijelu ovog izlaganja. U drugom dijelu se osvjetljava sam pojam crkvene službe, a u trećem se iznose kriteriji za promaknuće u crkvenu službu. U četvrtom dijelu crkvene službe dijele se po općem i krajevnom zakonu te govori o honoriranju crkvenih službenika za njihovu konkretnu službu u župnoj zajednici. Važno je naglasiti da nisu svi angažirani vjernici laici (u strogom smislu riječi) i crkveni službenici, nego njih nazivamo župnim suradnicima. Naravno, da i njihov, prije svega volonterski rad, spada u poziv i poslanje Crkve.