Search

In 1458, seven canons of the Chapter of Zagreb were expelled by Bishop Demetrius Čupor and his supporters. In their protest before the pope, they claimed that the only reason for that was because they were Germans. Upon examining their careers and the current political situation within the Kingdom of Hungary, it becomes clear that, although an anti-German and generally anti-foreigner sentiment was present in the country (which is apparent in the laws passed by King Matthias), the real reasons for their expulsion were political. Bishop Demetrius had spent more than a decade fighting for the bishopric against his rivals, who were protected by the Counts of Celje, the then patrons of the Diocese of Zagreb. Most of the expelled canons had been given their offices by the said family, and some of them maintained close relations with Emperor Frederick III. The fact that most of the expelled canons returned to the chapter soon after their expulsion further indicates its political background. Those who returned once again became esteemed and trusted members of the chapter. Those who did not return – three out of seven – were all in the emperor’s service, and the chapter took special steps to prevent them from reclaiming their offices., Ovaj rad bavi se slučajem izgona sedmorice kanonika iz Zagrebačkog kaptola 1458 godine. U žalbi koju su iznijeli pred papom, rečeni kanonici ustvrdili su da je jedini razlog za njihovo protjerivanje bilo to što su Nijemci. Istraživanjem slučaja ustanovljeno je da je glavni pokretač tih događaja bio biskup Demetrije Čupor, koji se tek nedugo prije toga, nakon petnaestak godina pravne i oružane borbe, domogao kontrole nad Zagrebačkom biskupijom. U radu se nastoji utvrditi razloge za Demetrijevo neprijateljsko postupanje prema njemačkim kanonicima, pri čemu je ustanovljeno da nije postojala čvrsta zakonska podloga za njihov izgon iako su on i njegovi pobornici tvrdili da jest. Čini se da je u to vrijeme zaista vladala određena antinjemačka klima u Ugarskom Kraljevstvu, ali se vjerojatnijim čini da je Demetrije ciljao točno određenu skupinu kanonika te da izlučni kriterij nije bio to što su bili Nijemci. Iako je neosporno da je nagrađivanje vlastitih pobornika nadarbinama izgnanih kanonika bilo jedan od njegovih motiva, čini se da su se na meti progona našli kanonici koji su podržavali grofove Celjske ili pak cara Fridrika III. Habsburga, dakle protivnike Demetrija i njegove strane u ugarskim dinastičkim sukobima. U prilog tome govori i to što se većina izgnanih kanonika relativno brzo vratila u Kaptol, ali oni koji su bili čvršće vezani uz cara nisu, nego su svoje karijere nastavili u Svetom Rimskom Carstvu.

Owing to intense contacts with German-speaking territories, Czech lands, and in particular their border areas, were bilingual from as early as the Middle Ages. Germans started to settle in Bohemia in the late 10th century and remained a substantial minority there until the end of WWII. In 1945-1946, on the basis of a decision adopted at the Potsdam Conference in the summer of 1945, they were moved out of the country. Nevertheless, the historical national structure of the population still has a bearing on the present language situation in the Czech Republic, especially in its border areas. Despite efforts of the Czechoslovak government in the second half of the 1940s to prioritise Czech national aspects, the Czech language retained a complete system of German surnames, whose frequency is strikingly higher in the border areas compared to the interior of the country. These surnames also show area-specific semantic motivation and phonological features, pointing to territories from which the ancestors of South-Bohemian Germans once arrived in Bohemia., Zahvaljujući intenzivnim kontaktima s teritorijem njemačkog govornog područja, češke zemlje, a naročito njihova granična područja, bile su dvojezične već od srednjeg vijeka. Nijemci su se počeli naseljavati u Češkoj u kasnom 10. stoljeću i ostali su značajna manjina do kraja Drugog svjetskog rata. Godine 1945.-1946., na temelju odluke donesene na Potsdamskoj konferenciji u ljeto 1945., premješteni su iz zemlje. Ipak, povijesna nacionalna struktura stanovništva i dalje utječe na sadašnju jezičnu situaciju u Češkoj, posebice u njezinim graničnim područjima. Usprkos naporima čehoslovačke vlade u drugoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća, češki jezik zadržao je kompletan sustav njemačkih prezimena, čija je učestalost izrazito veća u graničnim područjima u odnosu na unutrašnjost zemlje. Ta prezimena također pokazuju specifičnu semantičku motivaciju i fonološke značajke, ukazujući na teritorije iz kojih su nekad stigli preci Nijemaca južnjaka u Češkoj.

U članku se raspravlja o promjeni narodnosne slike naseljenosti Istočne Hrvatske i istočnohrvatskih gradova u razdoblju od 1910. do 1991. godine. Posebno je raščlanjeno kretanje broja i udjela Hrvata, Srba, Nijemaca i Mađara u promatranom razdoblju. Analiziran je utjecaj povijesno-političkih zbivanja te procesa deruralizacije i urbanizacije na oblikovanje suvremene narodnosne slike naseljenosti gradskih naselja Istočne Hrvatske. U provedenoj je raščlambi ustanovljen trend narodnosne homogenizacije (kroatizacije) ukupnog i gradskog stanovništva istočnohrvatskog prostora, ali i trend pojačane infiltracije Srba u gradove Istočne Hrvatske. Unatoč izraženoj "srbizaciji", gradovi su istraživanog prostora od 1910. do 1991. godine ne samo zadržali, već i povećali svoju hrvatsku narodnosnu većinu (1991., Hrvati 70, 7%, Srbi 16,4%, ostali i nepoznato 12,9%)., The paper deals with the changes of ethnic population of Eastern Croatia and Eastern Croatian towns in the 1910-1991 period. The number and share of Croats, Serbs, Germans and Hungarians in the observed period has been specially analysed. The influence of historical-political events as well as of the processes of deruralisation and urbanisation on shaping contemporary ethnic population picture of urban settlements of Eastern Croatia has been critically examined. The analysis shows a trend of ethnic homogenisation (Croatisation) of the total and urban population of Eastern Croatian territory but a trend of intensified infiltration of Serbs in the towns in Eastem Croatia as well. In spite of expressed "Serbisation", the towns of the examined tenitory between 1910 and 1991 have not only kept, but also increased their Croatian ethnic majority (in 1991 Croats 70.7%, Serbs 16.4%, the others and unknown 12.9%).

Autor je pokušao na temelju popisa grada Osijeka iz 1698. i 1702. godine utvrditi strukturu zanimanja njemačkih doseljenika. Pri tom je nastojao klasificirati zanimanja prema vrsti obrta kojim su se njemački naseljenici bavili.