Search

Brza industrijalizacija modernog društva dovela je do masovne proizvodnje i potrošnje, a time i do raznih kriznih situacija koje su uzrokovale zagađenje okoliša, iscrpljivanje resursa i povećanje otpada. Prekomjerna ovisnost destinacija o turističkoj aktivnosti, čini ih vrlo osjetljivim na globalne incidente i njihove negativne učinke, što također može stvoriti rizike turističkim poduzećima na političkoj, ekonomskoj i socijalno- tehničkoj razini. Posljednjih godina, turizam je pretrpio brojne incidente, koji su bile izazvani ljudskim faktorima (npr. teroristički napad "11. septembra" 2001. ili globalna financijska kriza u 2008), ali i onim prirodnim (tsunami u Indijskom oceanu u 2004. i potres u Japanu 2011.), što je ostavilo značajne posljedice u turističkim destinacijama. Sve veća nepredvidivost kriznih situacija i njihovo širenje, predstavlja problem turističkoj industriji koja uvelike ovisi o međunarodnim tokovima ljudi, novca i resursa. Cjelokupni turistički sustav obuhvaća dinamične i složene odnose, sa stalnim promjenama i podražajima. Kao jedna od vrsta kriza, prirodne katastrofe mogu imati ozbiljan utjecaj na nacionalna, regionalna i lokalna gospodarstva, budući remete uobičajeno način funkcioniranja i poslovanja te stvaraju ljudske, materijalne i ekološke gubitke. To može biti jedan ili niz događaja, nastalih zbog prirodnih faktora ili neprirodnih, odnosno onih ljudskih, koji dovode do brojnih ljudskih žrtava, zagađenja okoliša te gubitka imovine. Značajan je utjecaj vulkanskih aktivnosti na ljudske živote, posebice na one koji žive u neposrednoj blizini vulkana, čime su direktno izloženi opasnostima, kao što su pad tefre/balistika, protok vulkanskog blata, klizišta i emisija plinova. Zatim, brodolom koji može prouzročiti niz štetnih posljedica, poput zagađenja zraka, vode i tla te eksplozije. U urbanim područjima, posebice u blizini prometnih cesta, ispušni sustavi motornih vozila, velika gustoća prometa te mnoge industrijske aktivnosti zagađuju okoliš. Upravljanje krizama od velikog je značaja za turističke destinacije, a prije svega zahtijeva planiranje održivog razvoja i svijest o turističkim aktivnostima koje imaju relativno nizak utjecaj na prirodu. U posljednjih nekoliko godina, pojavom novih tehnologija i povećanom svijesti o okolišu, dolazi do značajnih promjena u turističkoj industriji koje su oblikovale paradigmu održivog razvoja, koja ima za cilj minimizirati negativne utjecaje turizma, uz postizanje dugoročne održivosti i dobrobiti destinacije. U pogledu turizma, u pitanje se dovodi ekološka održivost destinacije, odnosno njegov negativan utjecaj koji se manifestira kroz degradaciju okoliša Održivost u kontekstu prirodnih katastrofa, podrazumijeva sposobnost zahvaćenih destinacija da „pretrpe - i prevladaju“ štetu, smanjenu produktivnost i kvalitetu života, odnosno da se dugoročno oporave učinkovitim uporabom unutarnjih i vanjskih resursa. Stoga je nužna ravnoteža između tri stupa održivosti - održivost okoliša usmjerena na održavanje kvalitete okoliša, što je neophodno za normalno odvijanje gospodarskih aktivnosti i kvalitetu života ljudi, zatim socijalna održivost koja nastoji osigurati ljudska prava i jednakost, očuvati kulturni identitet, poštivati kulturne razlike, rase i religije te ekonomska održivost, potrebna za održavanje prirodnog, društvenog i ljudskog kapitala.

Reputacija predstavlja kolektivni stav kao rezultat pojedinačnih mišljenja određene zajednice. Korisnicima online usluga reputacija predstavlja oblik očekivanoga ponašanja temeljenom na tuđem iskustvu, čime korisnik dobiva dojam da smanjuje rizik svoga poslovanja. Upravo zbog projekcije očekivanoga ponašanja takvi sustavi pridonose izbjegavanju kriznih situacija. U skladu s tim, korisnik usmjerava svoj novac prema pružateljima usluga kod kojih se osjeća sigurno i dobiva pravu vrijednost za svoj novac. Prema tome, prosudba potpuno nepoznatih korisnika može donijeti određenu ekonomsku ili društvenu korist. Cilj je reputacijskih sustava osigurati korisnicima informacije o pouzdanosti određene usluge, stimulirati subjekte na korektno ponašanje, odvratiti korisnike od nepouzdanih prodavača i proširiti znanje o pouzdanim prodavačima. Tako se korisnicima smanjuje osjećaj poslovnoga rizika i povećava povjerenje u odnosu prodavač-kupac. U ovom radu obradit će se pojam reputacijskih sustava i način na koji mogu utjecati na poboljšanje turističke ponude i, prije svega, na izbjegavanje mogućih kriznih situacija. Istražit će se Google Review reputacijski sustav u Varaždinu i usporediti ocjene ugostiteljskih objekata i turistički atraktivnih objekata da bi se pronašli ključni pojmovi u vezi s prednostima i problemima pojedinih ugostiteljskih objekata i turističkih atrakcija s ciljem daljnjega unapređenja poslovanja i povećanja konkurentnosti., Reputation is a collective attitude as a result of the individual opinions of a particular community. For users of online services, a reputation is a form of expected behaviour based on someone else's experience, thus the user has the impression that he is reducing the risk of his business. Precisely because of the projection of expected behaviour, such systems contribute to the avoidance of crisis situations. Accordingly, the user directs his money to those service providers with whom he feels safe and gets the right value for his money. Therefore, the judgment of completely unknown users may bring some economic or social benefit. The goal of reputational systems is to provide users with information about the reliability of a particular service, stimulate entities to behave correctly, deter users from unreliable vendors, and expand knowledge about trusted vendors. This reduces the sense of business risk for customers and increases trust in the seller-buyer relationship. In this paper, we will discuss the concept of reputation systems and how they can affect the improvement of the tourist offer and, above all, the avoidance of possible crisis situations. As an example, we will explore the Google Review reputation system in the city of Varaždin in Croatia, where we will compare the ratings of restaurants and tourist attractions in order to find key concepts related to the advantages and problems of individual restaurants and tourist attractions in order to further improve business and increase competitiveness.

Prirodne katastrofe su u posljednje vrijeme sve češća pojava u Japanu. Kako bi se osigurao neometan prijevoz dobara uslijed velikih niskofrekventnih katastrofa, u toj je zemlji razvijena cestovna mreža za promet u kriznim situacijama. Iako su učestalost i priroda nesreća različiti, za takvu prometnu mrežu još uvijek nije definiran kvantitativni stupanj rizika koji katastrofa za sobom nosi. U ovom je radu procijenjen kvantitativni rizik cestovne mreže za promet u kriznim situacijama uslijed različitih katastrofa kao što su potresi, poplave, klizanja tla, tsunamiji, vulkanske erupcije i oluje., The frequency of natural disasters in Japan has increased in recent times. To ensure smooth transport of goods in the event of a large-scale low-frequency disaster, a network of emergency transport roads has been designed in Japan. However, while the frequency and nature of accidents are diverse, the emergency transport roads have not yet quantitatively grasped the degree of risk a disaster carries. In this study, the risk of this road network is quantitatively evaluated while considering various hazards such as earthquakes, floods, landslides, tsunamis, volcanic eruptions, and storm surges.

U radu se analizira europsko pravosuđe i unutarnji poslovi koji su se desetljećima razvijali iz-van institucionalnog okvira Europske zajednice. Tek osnivanjem Europske unije, a kasnije us-vajanjem programa Tampere, došlo je do dinamičkog institucionalnog razvoja područja pra-vosuđa i unutarnjih poslova koji se podižu na razinu jedne od politika Europske unije. Institu-cionalnim razvojem te politike razvija se i koncept Europske unije: prostor slobode, sigurnosti i pravde. Pored analize pitanja individualne i nacionalne te unutarnje sigurnosti, radi sustavnosti pra-ćenja teme rada, posebno se analizira regionalna sigurnost u okviru Europske unije. Središnji dokument analize je Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću: Izvođenje strategije unutarnje sigurnosti Europske unije: Pet koraka prema sigurnijoj Europi. Temeljem Lisabon-skog ugovora, kao novog pravnog okvira, izvođenje strategije unutarnje sigurnosti postao je zajednički program Europske unije za sljedeće četiri godine (2011.−2014.). Strategija unutar-nje sigurnosti Europske unije, kao glavne ugroze unutarnje sigurnosti, koje su sve veće i pro-finjenije, identificira: terorizam, teški i organizirani kriminalitet, računalni (kibernetički) kri-minal, međugranični kriminal, sigurnost prometa te prirodne katastrofe i nesreće koje je uzro-kovao čovjek. Strategija istodobno daje temeljna načela i smjernice za daljnje rješavanje, na kojima se temelji uspješno osiguravanje unutarnje sigurnosti Europske unije. Za uspješno provođenje Strategije potrebno je sudjelovanje svih nadležnih organizacija, agencija i tijela Europske unije i država članica − kao i suradnja s dionicima sigurnosti cijeloga svijeta. S u-jedinjenim naporom, snagom ali i zajedničkim sudjelovanjem u izvođenju Strategije, države članice kao i institucije, tijela i agencije Europske unije usklađeno će djelovati i reagirati na sigurnosne ugroze i rizike našeg vremena., This paper analyzes the European justice and home affairs, which were developed for decades outside the institutional framework of the European Communities. Only the establishment of the European Union, and later adoption of Tampere Programme, there has been a dynamic institutional development of the area of justice and home affairs which are raised to the level of one of the policies of the Euro-pean Union. Institutional development of that policy leads to the development of the concept of the European Union: the area of freedom, security and justice. Besides analyzing issues of individual as well as national and internal security, for systematic follow-ing of the issues of the paper, the regional security within the European Union is analyzed particularly. The central document of the analyses is the Commission's report to the European Parliament and the Council: The EU Internal Security Strategy in Action: Five steps towards a more secure Europe. Based on the Lisbon Treaty, as a new legal framework, implementation of the strategy of internal security has become a common EU program for the next four years (2011-2014). The EU Internal Security Strategy, as major internal security threats, which are larger and more refined, identifies: terrorism, serious and organized crime, computer (cyber) crime, cross-border crime, traffic safety, and natural disasters and accidents caused by man. The strategy also provides the basic principles and guidelines for further resolution, on which the successful provision of the internal security of the EU is based. For successful implementation of the Strategy the participation of all relevant organizations, agencies and EU bodies and Member States as well as security cooperation with stakeholders around the world is required. With consolidated efforts, strength and joint participation in carrying out the Strategy the Member states and institutions, bodies and agencies of the EU commonly will act and react to security threats and risks of our time.