Search

Kiklop, a masterpiece of Croatian literature, written by Croatian novelist and dramatist, Ranko Marinković, finally got its translation in 2010, almost fifty years after the book was firstly published. In the sphere of world literature, there is just a small area set for small literature, while the majority is filled by works of literary forces which have been maintaining their high position in the world for a long period. The case of Cyclops shows just one example of problems which may occur in every nation which is considered to be marginal in the immense polysystem of literature. This B.A. thesis deals with issues connected to world literature and difficulties which small literatures are experiencing in order to get recognition in the world, which is shown on the example of Kiklop/Cyclops. Kiklop, remek-djelo hrvatske književnosti koje je napisao hrvatski romanopisac i dramatičar Ranko Marinković, naposljetku je dobio prijevod 2010. godine, skoro pedeset godina nakon što je roman prvi put bio objavljen. U području svjetske književnosti postoji tek uzak prostor koji je određen za „malu“ književnost dok je većina prostora popunjena književnim djelima velikih sila koje su dugi niz godina održavale svoj visoki položaj u poretku svjetske književnosti. Prijevod i slučaj Kiklopa (Cyclops) pokazuje tek jedan od problema koji se mogu pojaviti u bilo kojem narodu koji se smatra marginalnim u prostranom sustavu književnosti. Ovaj rad bavi se problemima povezanim sa svjetskom književnošću i poteškoćama s kojima se „male“ književnosti susreću kako bi bile prepoznate u svijetu što je pokazano na primjeru Kiklopa i njegovog prijevoda (Cyclops)

U ovom radu autorice obrađuju različite interpretacije biblijske i Marulićeve Judite u hrvatskoj književnosti. Kreću od zadarske Judite, čiji su anonimni autori imali zadatak samo proširiti biblijsku priču o hrabroj Juditi, potom govore o Juditi u dubrovačkoj baroknoj književnosti Antuna Gleđevića i Ignjata Đurđevića u kontekstu dubrovačke melodramatske ili pseudolibretističke produkcije. Posebno mjesto u radu zauzima Slavonska Judita, odnosno njezini interludiji i na kraju suvremene Judite Mire Gavrana i Borisa Senkera. Biblijski tekst poslužio je i kao inspiracija za različite interpretacije, od glazbene priredbe do lutkarske predstave. Svaki autor slijedio je svjetonazorske, umjetničko-osobne, poetičke, strukturalne i tehničke zahtjeve žanra i stavljao glavni lik i njegovu priču u novu intertekstualnu ili medijsku poziciju., In this paper, the authors deal with various interpretations in Croatian literature of the biblical Judith and Marulić’s Judith. They begin with the story of Judith from Zadar whose anonymous authors had the task to spread the biblical story of the courageous Judith. Then they speak about Judith in the works of Antun Gleđević and Ignjat Đurđević, in the Baroque literature of Dubrovnik, in the context of the Dubrovnik melodramatic or pseudolibretistic production. The paper highlights the Slavonian Judith, that is, her interludes and concludes with the contemporary Judiths of Miro Gavran and Boris Senker. The biblical text has served also as an inspiration for various interpretations in a wide range of performances, from musical to puppet theatre. Each author followed the point of view, the artistically specific, poetic, structural and technical requirements of the genre and placed the main character and her story in a new intertextual or media content.

Zagreb ima važno mjesto u intimnoj topografiji Ive Andrića. Iako nije dugo boravio u Zagrebu - ukupno tek nešto više od tri godine -bilo je to vrlo intenzivno razdoblje u njegovu životu. Za Zagreb je vezano nekoliko ključnih činjenica iz Andrićeva života: u Zagrebu je zapoečo studij, ušao u književnost na "velika vrata", objavio prve dvije knjige, doživio prve književne uspjehe.

This presentation aims to explore female virginity by tracing its changes and modifications as well as by analyzing a variety of its successive forms and types through their typical and specifical manifestations. Precisely, it will trace different versions of female virginity, starting with the High Middle Ages and virgin martyrs legends, up until the creation of a figure of virginal female heroine in the late 19th century romantic novel. Therefore, the main intention of this presentation is to trace along the well known paths of studies on virginity topics, while putting the following question on agenda: How does virginity - as a changeable and socially constructed category rather than an anatomical category or the fact of intact body – in all those various situations, become capable to disrupt as well as confirm the culturally conventional gender roles and stable meanings of gender (femininity and masculinity)?

Studija ima dvije teme. (1) Srednji vijek i renesansa preuzeli su iz klasične starine pojam “muzika” u širem značenju koje je uz zvukovni element obuhvaćalo kozmički broj te moralnu vrijednost pjevanja. Takav je pojam stigao do dalmatinskih književnika, a ovdje se razmatra u prvom redu preko djela Petra Hektorovića. (2) Talijanska književna djela koja su izvorno imala primjenu u muzičkom kontekstu pojavljuju se u priobalnoj Hrvatskoj u prijevodima na hrvatski sa značajkama ponešto drugačijim od onih koje su imala u svom talijanskom originalu., The Classical concept of “music” encompassed not only the sounds produced by singers and instrumentalists but also the applications of proportions which govern the theory of musical harmony and the order of the universe. In addition, music-making, especially singing, was considered as embodying a moral value. Humanists, such as Marsilio Ficino, contributed to the resurgence of these beliefs in 16th-century Italy and the impact of their teaching was felt in those parts of Croatia which were exposed to the Italian cultural influence. Fishing and Fishermen’s Conversations, Petar Hektorovi}’s piscatorial eclogue published in 1568, reveals interesting examples of the way in which humanist beliefs in the significance and power of music shaped the poet’s literary style and its substance. Textual analysis of the eclogue, written in Croatian, as well as of Hektorović’s Italian prose, show his familiarity with the literary descriptions of the story of Orpheus in Virgil, Horace and Castiglione. Dinko Ranjina’s mid-16th-century translation of a strambotto by Marc Antonio Magno and the early 17th-century translations of Rinuccini’s dramatic poems by Paskoje Primović and Ivan Gundulić are discussed as illustrations of the problems which arise when a literary work originally conceived to perform a specific function in one context, is adapted to a different one. Although they may not have been intended for musical performances of the type envisaged for them in Italy, the adaptations show the desire of Croatian poets to keep abreast of new trends in Italian literature of the time. As a conclusion, a conjectural reconstruction of the ways in which Italian models may have reached Croatian translators throws more light on the individuals who acted as intermediaries between the two cultures.

E. natuknica o književniku L. Botiću.

E. natuknica o djelu "Cvit razgovora" F. Grabovca

Kritička je literatura, baveći se korpusom narativnih tekstova u razdoblju hrvatske književne moderne isticala modernost u romanima Laž (1905.) Rudolfa Kolarića Kišura, Karikature (1908.) Mije Radoševića i Isušena kaljuža (1906.-1909., objavljena 1957.) Janka Polića Kamova koja se očituje ponajprije u njihovom predmetnotematskom sloju. U ovom se članku pozornost usmjerava na strategije posredovanja priče, jer, pored već isticanih novina, prisutni su inovativni postupci i na planu književnih konvencija na kojima djelo počiva. To je vidljivo u problematiziranju odnosa književnosti (jezika) i zbilje (stvarnosti), zatim u pitanju referencijalnosti teksta i sposobnosti književnosti da kazuje/prikazuje. Razmatrajući problem naracije, tj. govoreći o fokalizaciji i prenošenju govora/misli likova uočava se kogzistencija fokalizacije (kroz lik) - pri čemu je česta upotreba neupravnog govora, slobodnog neupravnog govora i unutarnjeg monologa - i prisutnosti sveznajućeg pripovjedača.

Rad se bavi recepcijom makedonskoga književnika Loče Racina u Hrvatskoj, njegovom zastupljenošću u antologijaka i školskim udžbenicima te izdanjima njegovih djela u Hrvatskoj.

Prikaz: Matko Marušić, Medicina iznutra, Medicinska naklada, Zagreb, 2006.

Prikaz romana: Zoran Lazić, Kalendar: Priče iz Vanbalone, AGM, Zagreb, 2004.

Obrađuje se osnovne značajke čakavskoga narječja i daje podjela čakavštine na šest jedinica, pet dijalekata (buzetski, jugozapadni istarski, sjevernočakavski, srednjočakavski, južnočakavski) i jednu oazu (lastovska). Prikazana je i zastupljenost čakavice u hrvatskoj književnosti od najstarijih vremena do danas., The author deals with basic caracteristics of the Čakavian vernacular and divides it in six units, five dialects (Buzet, south-western Istrian, northern Čakavian, mid-Čakavian, south Čakavian) and one oasis (Lastovo). He shows the presence of Čakavian in Croatian literature from ancient times until today., Si trattano le caratteristiche principali dell’idoma ciacavo e si dà la suddivisione dello stesso in seiunità, cinque dialetti (di Buzet, dell’Istria sud-occidentale, il ciacavo settentrionale, il ciacavo centrale, il ciacavo meridionale) e un’oasi (quella di Lastovo). E’presentata anche la presenza del dialetto ciacavo nella letteratura croata dai tempi più antichi ad oggi.

Prikaz zbornika "Slavonica 2"

Prikaz romana: Robert Marić, Praznine, Libro, Pula, 2003.

Autorica daje presjek dvaju knjiga prof. dr. Milorada Nikčevića, radovitoga profesora na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku: Odsjaji kultura. Hrvatska i crnogorska kultura stoljećima, Zagreb 2002. i Filološke rasprave (interkulturalni kontekst), Podgorica 2002.

Prikaz romana: Žarko Milenić, Udvoje, Triler, Rijeka, 2003.