Search

The aim of this multi-paper dissertation (i.e. Scandinavian model PhD thesis) was to address several of the gaps identified in the literature related to the assessment of individual differences in reasoning and decision-making quality, sometimes also referred to as rationality. In first two studies, we tested the construct validity of the cognitive reflection test (CRT) and its nonnumerical counterpart belief-bias syllogisms (BBS; Study 1) and investigated different ways and approaches to solving these tasks (Study 2). We concluded that CRT and another numerical test that does not contain lures are factorially indistinguishable and that lures do not play role in the success on or predictive validity of the CRT or BBS (Study 1). Additionally, we showed that in many cases when CRT and BBS tasks are solved correctly, they are solved relying solely on intuition and not analytical thinking. We conclude that these two tests are therefore not particularly good measure of reflection and analytical thinking engagement as thought before. In Study 3, across two studies, we examined a factorial structure of different cognitive biases tasks in a bid to understand the structure of rationality captured by these tasks and to validate identified rationality factor(s). In both studies, one-factor solution was the most appropriate and, to a large degree, explained by numerical abilities and thinking disposition called actively open-minded thinking (AOT; 61% of the rationality factor variance in Study 1 and 75% in Study 2). We conclude that cognitive biases tasks are highly heterogeneous and not particularly good solution for measuring rationality. Instead, we argue that individual differences in rational judgments and decisions matter are better captured by AOT. In Study 4, across three samples (undergraduates, employed participants and entrepreneurs), we showed that decision-making styles matter for various real-life and work-related outcomes, often adding explanatory power over cognitive abilities and personality traits. Finally, in Study 5, we examined the relevance of managerial AOT for positive organizational and employee-level outcomes. Over two studies, managers’ AOT correlated positively with range of positive personal and organizational outcomes. We concluded that concluded that it would be worthwhile to focus on AOT in selection for leadership positions as well as teach current leaders about the benefits and implementation of this way of thinking. In sum, results of our five studies point to the conclusion that how we think is as important, if not more, for consequential real-life outcomes, than how smart we are. What seem to be the most important is not to avoid decision-making and making them after the process of thinking in an actively open-minded way. Uvod Cilj ove disertacije sačinjene od više radova (tzv. Skandinavski model) bio je pozabaviti se identificiranim nedostacima u literaturi iz domene individualnih razlika u kvaliteti razmišljanja i donošenja odluka, odnosno iz domene racionalnosti. Ovi nedostaci se prvenstveno odnose na pitanja valjanosti nekih od najčešćih načina mjerenja racionalnosti i na gotovo potpuni nedostatak istraživanja individualnih razlika u racionalnosti i kvaliteti donošenja odluka u kontekstu rukovođenja, području u kojem su racionalne prosudbe i odluke od iznimne važnosti. Metodologija i rezultati pet istraživanja: U prvom istraživanju (n = 506 studenata) provjerili smo konstruktnu valjanost testa kognitivne refleksivnosti (eng. Cognitive Reflection Test; CRT), što je ustvari numerički test koji „mami“ ljude na davanje intuitivnih, ali netočnih odgovora, i silogizama s pristranošću uvjerenja (eng. Belief Bias Syllogisms; BBS) koji također „mame“ ljude nelogične, ali intuitivne odgovore. Iako se CRT najčešće naziva mjerom refleksivnosti ili sklonosti analitičkom mišljenju, neka prethodna istraživanja pokazala su da je visoko povezan s testovima kognitivnih sposobnosti, posebice numeričkih sposobnosti. Pitanje je, stoga, proizlaze li prediktivne sposobnosti ovog testa iz njegovih „mamaca“ ili samo iz činjenice da je dobra mjera kognitivnih sposobnosti. Koristeći pristup strukturalnog modeliranja, zaključili smo da su CRT i klasični numerički test (bez „mamaca“) faktorski identični, što znači da „mamci“ ne igraju ulogu u uspjehu na CRT testu kao ni u njegovoj prediktivnoj valjanosti. Slično tome, „mamci“ nisu bili zaslužni ni za prediktivnu valjanost BBS-a. Zaključak ovog istraživanja je da ova dva testa stoga nisu osobito dobra mjera kognitivne refleksivnosti kao što se prije mislilo. CRT zadaci se često koriste za ilustriranje teorije dvostrukog procesiranja u praksi. Pritom se uobičajeno misli da se CRT zadaci rješavaju sekvencijalno: osoba prvo proizvede intuitivni, ali netočan odgovor na koji je „namamljena“, a tek zatim, ako uspije detektirati da je nešto neobično s ovim odgovorom, se može angažirati u analitičkom mišljenju i pokušati izračunati točan odgovor. Međutim, u zadnjih nekoliko godina pojavila su se istraživanja koja su pokazala da nezanemariv broj ljudi CRT i slične zadatke rješava intuitivno točno, bez oslanjanja na analitičko mišljenje. Stoga je cilj našeg drugog istraživanja bio, koristeći dvije različite paradigme, provjeriti pretpostavku postojanja različitih načina rješavanja CRT zadatka, te ispitati koje sposobnosti, dispozicije i znanja stoje u podlozi tih različitih pristupa. Kroz dva istraživanja (n1 = 506, n2 = 83), pokazali smo da se u mnogim slučajevima CRT i BBS zadaci točno rješavaju oslanjajući se isključivo na intuiciju, a ne na analitičko razmišljanje. Ove intuitivno ispravne odgovore u pravilu daju ljudi najviših kognitivnih sposobnosti i najrazvijenije sklonosti prema analitičkom mišljenju. Naši rezultati potvrđuju hibridnu teoriju dvostrukog procesiranja ili tzv. teoriju „logičkih intuicija" i još jednom dovode u pitanje CRT i BBS kao dobre mjere analitičkog angažmana i refleksivnog razmišljanja. Drugi uobičajeni način mjerenja racionalnog prosuđivanja su zadatci koji mjere sklonost različitim kognitivnim pogreškama i pristranostima prilikom prosuđivanja. Ovi zadaci imaju barem tri prednosti koje ih potencijalno čine dobrim mjerama individualnih razlika u racionalnosti: a) dobri su indikatori znanja koje je nužno da bi osoba mogla donositi kvalitetne prosudbe i odluke (npr. poznavanje logičkih principa, statistike, teorije vjerojatnosti itd.), b) dobri su indikatori kognitivnih sposobnosti koja je također važna za kvalitetno odlučivanje i prosuđivanje, i c) slično CRT zadacima, konstruirani su na način da „mame“ osobu na davanje intuitivnog, heurističkog odgovora, što ih čini i potencijalno dobrim indikatorima dispozicija koje su potrebne da prepoznamo „mamce“ i odupremo im se, a koje također igraju važnu ulogu u racionalnom prosuđivanju i odlučivanju. Upravno zbog ove zadnje karakteristike, neki autori smatraju da ovi zadaci mjere važne karakteristike koje klasični testovi inteligencije ne uspijevaju zahvatiti i da bi se na racionalnost trebalo gledati kao na konstrukt nadređen inteligenciji. Jedno od otvorenih pitanja u ovom području je dijele li različiti tipovi ovakvih zadataka dovoljno varijance koju bismo mogli proglasiti faktorom racionalnosti. Neka od prethodnih istraživanja ne idu u prilog jednom faktoru racionalnosti, ali ta istraživanja nisu bila bez svojih nedostataka. Stoga smo u trećem istraživanju, na dva neovisna uzorka (n1 = 253, n2 = 210), ispitali faktorsku strukturu deset odnosno sedam zadataka kognitivnih pristranosti kako bismo razumjeli strukturu racionalnosti mjerenu ovakvim zadacima i validirali identificiran(e) faktor(e) racionalnosti. Jednofaktorsko rješenje bilo je najprikladnije na oba uzorka. Drugim riječima, identificirali smo "faktor racionalnosti" iako uspio objasniti samo mali dio varijance u ovim zadacima (12% u prvom i 22% u drugom istraživanju). Faktor racionalnosti bio je negativno povezan s (i)racionalnim vjerovanjima (npr. praznovjerno razmišljanje u prvom istraživanju) te je čak bio u pozitivnoj korelaciji sa zadovoljstvom karijerom i poslom u drugom istraživanju. Također, numeričke sposobnosti i dispozicija mišljenja nazvana aktivnim otvorenim mišljenjem (eng. Actively Open-minded Thinking; AOT) objasnile su vrlo visok postotak varijance u faktoru racionalnosti (61% u prvom i 75% u drugom istraživanju). Zaključak trećeg istraživanja je, stoga, da su zadaci kognitivnih pristranosti izrazito idiosinkratični i heterogeni te kao takvi nisu najbolje rješenje za mjerenje individualnih razlika u racionalnosti. Umjesto toga, kako racionalnost u velikoj mjeri ovisi o AOT dispoziciji razmišljanja, smislenijim pristupom se čini individualne razlike u racionalnosti operacionalizirati kao sklonost AOT-u i mjeriti tastovima ili upitnicima koji mjere ovu dispoziciju. U četvrtom istraživanju, slijedeći proizvoljnu ali korisnu podjelu individualnih razlika u kvaliteti donošenja odluka na vještine i stilove donošenja oduka, skrenuli smo pažnju s vještina (mjerenih zadacima maksimalnog učinka kao što su CRT, BBS i zadaci kognitivnih pristranosti) na stilove odlučivanja (mjerenih upitnicima tipičnog učinka). Stilovi odlučivanja mogu se definirati kao tipični obrasci ponašanja i doživljavanja u situacijama donošenja odluka. Najviše dokumentirana u literaturi i istraživana su racionalni i intuitivni stil odlučivanja. Međutim, postoje dodatni stilovi (izbjegavajući, ovisni i spontani) koji nisu toliko istraživani, posebno u radnom kontekstu. Stoga smo, u ovom istraživanju, na tri uzorka (n1 = 253 studenta, n2 = 210 zaposlenih sudionika, n3 = 53 poduzetnika) pokazali da su stilovi odlučivanja važni za različite ishode, kako u svakodnevnom životu, tako i na poslu, često ih objašnjavajući i povrh kognitivnih sposobnosti i osobina ličnosti. Pritom se izbjegavajući stil donošenja odluka posebno istaknuo kao prediktor mnogih negativnih ishoda u različitim kontekstima. Konačno, u petom istraživanju smo se usredotočili na važnost racionalnog razmišljanja i odlučivanja kod menadžera i moguće pozitivne posljedice takve racionalnosti za organizacijske ishode i ishode na razini zaposlenika. Dva razmatranja su motivirala ovo istraživanje. Prvo, donošenje odluka smatra se jednom od najosnovnijih i najvažnijih zadaća rukovoditelja, dok su u rukovoditelji, istodobno, u tom poslu u prosjeku prilično neuspješni. Drugo, aktivno otvoreno mišljenje, kao važan indikator racionalnosti, moglo bi biti najbolji „lijek“ za neke od čestih menadžerskih pogrešaka u odlučivanju i prosuđivanju identificiranih u literaturi. Stoga smo, kroz dvije studije (n1 = 124 menadžera i 190 njihovih podređenih, n2 = 126 menadžera i 335 njihovih podređenih), mjerili razinu AOT-a menadžera i korelirali je s različitim procjenama njihovih podređenih. AOT menadžera pozitivno je korelirao s njihovom kvalitetom donošenja odluka i intelektualnom poniznošću procijenjenima od strane njihovih podređenih, kao i s ocjenama podređenih o psihološkoj sigurnosti u radnim timovima te zadovoljstvom poslom i percepcijom organizacijske podrške koju doživljavaju podređeni. Zaključak petog istraživanja je da racionalnost na vodećim pozicijama može donijeti mnoge pozitivne posljedice za tvrtke i njihove zaposlenike te da bi se vjerojatno isplatilo fokusirati na AOT prilikom odabira za vodeće pozicije, kao i na poučavanje postojećih rukovoditelja o prednostima i primjeni ovakvog načina razmišljanja. Zaključak: Zaključno, rezultati naših pet istraživanja upućuju na zaključak da je način na koji razmišljamo jednako važan, ako ne i važniji, nego kognitivne sposobnosti za bitne poslovne i životne ishode. Ono što se čini najvažnijim je ne izbjegavati donošenje odluka i donositi ih procesom aktivno otvorenog mišljenja. Naši rezultati sugeriraju da bi AOT mogao biti najbolja konceptualizacija i definicija racionalnog prosuđivanja i donošenja odluka te da uobičajeni zadaci koji se koriste u literaturi za mjerenje racionalnosti (npr. CRT ili zadaci kognitivnih pristranosti) imaju ozbiljne nedostatke. Stoga, umjesto korištenja tih zadataka, bolje bi bilo procjenjivati individualne razlike u racionalnosti putem mjerenja sklonosti AOT-u. U prilog tome govore i rezultati na rukovoditeljima gdje se njihova sklonost AOT-u pokazala blagotvornom za organizacije i njihove zaposlenike.

Research goals and why the work was worth doing Situational judgment tests (SJTs) can be a useful tool for selection and development of leaders. However, most traditional leadership SJTs have questionable construct validity. At the same time, newer, construct-driven SJTs might not be as appealing to practitioners and candidates as they can be long and assess a large number of overlapping dimensions. The goal of our research was to design a leadership SJT that would be both construct based and appealing to HR practitioners and leaders. Theoretical background Based on critical incidents methodology, literature review and interviews with managers, and guided by the “not too few, not too many” principle we identified five key leadership competencies that appeared across all sources: motivating subordinates (MS), developing subordinates (DS), teamwork management (TM), relationship management (RM) and decision-making (DM). Next, we developed a construct-driven SJT for measuring the procedural knowledge (Motowidlo et al., 2006) related to these competencies. The content of our item responses draws on three well- known psychological constructs that conceptually align with the five competencies – transformational leadership (MS and DS), political skill (RM and TM) and actively open-minded thinking (DM). Each competency was assessed with four situations each having three response alternatives that reflected different levels of a specific competency. Design/Methodology/Approach/Intervention To validate the SJT, we conducted an online survey of 197 supervisors (46.5% female) with the average of 9.25 years of supervising experience (SD = 6.83). The participants completed the SJT and self-reports of declarative knowledge related to the five competencies, transformational leadership, political skill, actively open-minded thinking and the Big 5. We also obtained data from their subordinates (on average, 3 subordinates per supervisor) who rated their supervisor’s transformational leadership and work performance and completed self-reports of burnout, psychological safety and perceived organizational support. Results obtained Monotrait-heteromethod correlations between supervisors’ SJT scores and declarative knowledge of the five competencies showed partial support for the convergent validity of the SJT-MS, SJT-TM and SJT-DM. When it comes to related constructs, only SJT-DM had a significant correlation with actively open-minded thinking. SJT-MO was the only dimension that predicted higher subordinate ratings of supervisors' transformational leadership and work performance as well as their psychological safety after controlling for supervisors' self-reported transformational leadership, political skill and personality. Limitations Internal consistencies of SJT dimensions were below the acceptable level. Conclusions – research and or practical implications/Originality/Value The GB-SJT aims to walk a fine line between the traditional and purely construct-based SJTs. The validation results are promising when it comes to dimensions of motivating others and decision- making, but warrant further refinement of the test. Relevance to the Congress Theme Good bosses are leaders - they motivate employees, help them develop their talents and make important decisions. These leadership competencies, as well as their assessment will only become more important in the future dynamic work environment. *This work was supported by Croatian Science Foundation (Grant No. IP-2018-01-9354) Relevant UN SDGs UN SDGs relevant to this paper are (3) Good health and well-being, (8) Decent work and economic growth.

There is an increased number of people with hearing impairment and decreased cognitive abilities among the elderly population. Due to the fact that the auditory system and central nervous system are connected, pathological changes associated with aging occur on both levels. With the development of hearing aid technology, the quality of life of these patients can be improved. The aim of this study was to determine whether wearing a hearing aid has an impact on cognitive abilities and tinnitus. Current research does not show a clear connection between these factors. This study involved 44 subjects with sensorineural hearing loss. They were divided into two groups of 22 people, depending on whether they had previously used a hearing aid or not. Assessment of cognitive abilities was performed via the MoCA questionnaire, and assessment of the impact of tinnitus on daily activities was evaluated using the Tinnitus Handicap Inventory (THI) and the Iowa Tinnitus Handicap Questionnaire (ITHQ). Hearing aid status was classified as a primary outcome, while cognitive assessment and tinnitus intensity were associated variables. Our study showed an association between longer hearing aid use and poorer naming ability (p = 0.030, OR 4.734), poorer delayed recall (p = 0.033, OR 4.537), and spatial orientation (p = 0.016, OR 5.773) when compared with patients who had not used hearing aids, while tinnitus did not correlate with cognitive impairment. Based on the results, we can emphasize the importance of the auditory system as an input source for the central nervous system. The data direct us to improve the rehabilitation strategies for hearing and cognitive abilities in patients. Such an approach results higher quality of life in patients and prevents further cognitive decline., Među starijom populacijom nalazimo povećan broj osoba s oštećenim sluhom i smanjenim kognitivnim sposobnostima. Zbog povezanosti slušnog sustava sa središnjim živčanim sustavom, dolazi do patoloških promjena na obje razine. Razvoj tehnologije u području slušnih pomagala poboljšao je kvalitetu života takvih bolesnika. Cilj istraživanja je utvrditi postoji li utjecaj nošenja slušnog pomagala na kognitivne sposobnosti i šum u uhu. Trenutna istraživanja ne pokazuju striktno povezanost ta dva entiteta. U provedenoj studiji sudjelovalo je 44 ispitanika sa zamjedbenim oštećenjem sluha. Podijeljeni su u dvije skupine po 22 osobe, ovisno o tome koriste li slušno pomagalo. Procjena kognitivnih sposobnosti vršila se putem Montrealske ljestvice kognitivne procjene (MoCA), a procjena utjecaja šuma u uhu na svakodnevne aktivnosti putem upitnika Tinnitus Handicap Inventory (THI) i Iowa Tinnitus Handicap Questionnaire (ITHQ). Analizirana je povezanost nošenja slušnog pomagala s rezultatima navedenih upitnika. U našem istraživanju pokazana je povezanost duljeg nošenja slušnog pomagala i lošije sposobnosti imenovanja (p=0,030, OR 4,734), slabijeg odgođenog prisjećanja (p=0,033, OR 4,537) i prostorne orijentacije (p=0,016, OR 5,773). Tinitus nije pokazao povezanost s kognitivnim oštećenjem. Rezultati govore o specifičnim vezama između slušnog sustava i funkcije središnjeg živčanog sustava. Ovi nas podaci usmjeravaju na poboljšanje strategije rehabilitacije sluha i kognitivnih sposobnosti u bolesnika. Takvim se pristupom omogućava veća kvaliteta života i prevencija daljeg kognitivnog oštećenja.

This s review plays a vital role in providing a critical summary and the overview of what is and what is not know in the field related to the terminology of financial literacy and capabiltiy. Even though the research and practice of financial literacy has been vastly growing in the past couple of years, it is left underdeveloped in terms of clear theoretical, conceptual and methodological terms. The paper maps 329 journal articles in the field of financial literacy and financial capability. The conceptual and methodological gaps suggest academics and practitioners should be oriented towards theoretical positioning, the division of appropriate measurement tools, the more usage of qualitative and mixed method approaches and multidisciplinary approach to research.

Importance of recognizing rare disorder-Segawa dystonia.

Cognitive reflection test (CRT) assesses reflective thinking ability, i.e. the ability to resist reporting the response that first comes to mind and coming up with correct answer after thinking about the problem more carefully. The distribution of responses on these tasks is bimodal: people give either correct or intuitive, incorrect response. However, the test has several important shortcomings. First, it consists of 3 items only which negatively affects its reliability. Second, the items are generally difficult, often leading to the floor effect. Finally, the test became familiar within general population which impairs its usability. This study aims to address these problems, i.e. to develop and validate a longer version of the test that will be informative for a broader range of the underlying ability than the original. 240 participants solved 17 CRT tasks and, to check the convergent validity of the test, syllogistic reasoning tasks, cognitive ability test, numeracy test and active open-minded thinking questionnaire (AOT). Based on low inter- correlations and discrimination parameters, four items were omitted so that the final version of the test consists of 13 tasks (CRT-13). Compared to the original test (CRT-3), CRT13 had substantially higher reliability, and preliminary IRT analysis showed that it is informative for a broader range of the latent trait. Correlations between CRT-13 and other measured variables were all in the expected direction and of expected magnitude. Finally, to confirm that CRT-13 is not just another measure of numeracy and cognitive ability, we conducted the regression analysis with syllogistic reasoning score as the outcome. CRT-13 explained significant proportion of the variance in syllogistic reasoning even after controlling for numeracy, cognitive ability and AOT, suggesting that the CRT-13 is a valid measure of cognitive reflection, capable of measuring a wider range of the trait with high precision than the original version.

Economic inequality is associated with preferences for smaller, immediate gains over larger, delayed ones. Such temporal discounting may feed into rising global inequality, yet it is unclear whether it is a function of choice preferences or norms, or rather the absence of sufficient resources for immediate needs. It is also not clear whether these reflect true differences in choice patterns between income groups. We tested temporal discounting and five intertemporal choice anomalies using local currencies and value standards in 61 countries (N = 13,629). Across a diverse sample, we found consistent, robust rates of choice anomalies. Lower-income groups were not significantly different, but economic inequality and broader financial circumstances were clearly correlated with population choice patterns. Ruggeri et al. find in a study of 61 countries that temporal discounting patterns are globally generalizable. Worse financial environments, greater inequality and high inflation are associated with extreme or inconsistent long-term decisions.