Search

U ovom su radu predstavljene karakteristike uzgoja meduza, tj. slobodno plivajućih oblika žarnjaka, u zatočeništvu i njihov gospodarski značaj. Jednostavna fiziološka građa meduza i odlična prilagodba na uvjete u zatočeništvu čine ih prikladnim vrstama za uzgoj. Primarno tržište predstavljaju azijske zemlje gdje se meduze tradicionalno konzumiraju već tisućljećima. Također, kao glavna prepreka uvođenju meduza u prehranu stanovnika zapadnih zemalja ističe se sklonost gađenju i strah od nepoznate hrane. Brojna istraživanja dokazuju važnost meduza kao izvora vrijednih kemijskih spojeva i nutrijenata za ljudsku prehranu, krmivo te ostale biotehnološke primjene. Ipak, razvoj ove industrije je još u procesu i potrebna su daljnja istraživanja kako bi se usavršile uzgojne metode te uvele nove vrste. This paper presents the characteristics of jellyfish breeding, i.e., free-swimming forms of anemones, in captivity and their economic importance. Jellyfish's simple physiological structure and excellent adaptation to conditions in captivity make them suitable species for cultivation. The primary market is represented by Asian countries where jellyfish have been traditionally consumed for millennia. Likewise, the main obstacle to the introduction of jellyfish into the diet of inhabitants of Western countries is their tendency to disgust and fear of unfamiliar food. Numerous studies prove the importance of jellyfish as a source of valuable chemical compounds and nutrients for human nutrition, fodder and other biotechnological applications. However, the development of this industry is still in process and further research is needed to perfect breeding methods and introduce new species.

U ovom završnom radu je predstavljen važni jadranski školjkaš, dagnja Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819. U uvodnom dijelu opisana je povijest uzgoja školjkaša, posebno duga tradicija uzgoja dagnje. Španjolska i Grčka su jedne od najvećih proizvođača dagnji u Europi. U Hrvatskoj uzgoj dagnji ima dugu povijest, a tehnologija uzgoja se temelji na tradicionalnom načinu uzgoja. No, uzgajivači ističu potrebu za modernizacijom proizvodnje s ciljem skraćivanja uzgojnog ciklusa i lakšeg manipulativnog rada. U radu se obrađuju opće biološke karakteristike vrste, način rasta, reprodukcija i životni ciklus. Detaljno se iznosi tijek uzgojnog ciklusa, prihvat ličinki na kolektore, razvoj mlađi i rast do tržišne veličine dagnje. Također, opisana je moguća pojava različitih bioagresora koji predstavljaju opasnost u uzgoju, te sindromi koji se mogu javiti kod ljudi uslijed konzumiranja kontaminiranih jedinki. This thesis presents an important Adriatic species, mussel Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819. The introductory part describes a history of shellfish farming, especially the long tradition of mussel farming. Spain and Greece are one of the largest producers of mussels in Europe. Croatia has a long history of mussel farming, with the cultivation tehnology still based on the tradicional way of farming. However, the farmers emphasize the need to modernize production in order to shorten the farming cycle and easily manipulate the farming process. This thesis deals with the general biological characteristic of the species, growth, reproduction and life cycle. Furthermore, a special review in the paper refers to the course of the mussel reproduction cycle, the reception of larvae on the collectors, the development of young mussels and growth to marketable size. Moreover, the paper deals with issues related to the appearance of various bioaggressors that can be danger in farming and also syndromes that can occur in humans due to the consumption of contaminated shellfish.

Morske spužve su važna komponenta bentičke faune te u ekosustavu obavljaju niz funkcionalnih uloga koje doprinose zdravlju ekosustava i smanjuju utjecaj sve prisutnijih promjena u okolišu na morske zajednice. Spužve iz roda Spongia rasprostranjene su na čvrstim sublitoralnim podlogama u cijelom Sredozemnom moru (osobito u njegovom istočnom dijelu) i duž istočne obale Atlantika. Socioekonomska važnost ovog roda poznata je od davnina, a iskorištavaju se i danas te se interes za iskorištavanjem povećava. Iskorištavanje spužava u komercijalne svrhe smatra se njihovom najvećom ugrozom, gdje prekomjerni izlov i korištenje neadekvatnih ribolovnih alata dovode do znatne degradacije populacija. Spužve su osjetljivi organizmi koji pod snažnim antropogenim utjecajem doživljavaju pojave masovnog mortaliteta i bolesti. Neadekvatno odlaganje otpada i otpadnih voda, odbačeni ribolovni alati te sve jači utjecaj klimatskih promjena (porast temperature mora, promjene pH i promjene u morskim strujama), dovode do promjena u bogatstvu vrsta, brojnosti i rasprostranjenosti spužava. U Jadranskom moru je zabilježeno šest vrsta iz roda Spongia. U ovom diplomskom radu istražena je rasprostranjenost i potencijal uzgoja spužava iz roda Spongia u akvatoriju otoka Silbe (Zadarska županija). Utvrđena je široka rasprostranjenost spužava iz roda Spongia - zabilježene su 223 jedinke vrste S. officinalis te je primijećeno kako njihova prisutnost na određenoj lokaciji ovisi o tipu staništa; najveći broj jedinki (n=135) pronađen je na kamenu s prisutnim makro algama, a najmanji (n=4) na kamenu s algama uz prisustvo morske cvjetnice posidonije. Prikupljeni podaci ukazuju da se akvatorij otoka Silbe može smatrati povoljnom lokacijom za uspostavljanje uzgoja spužvi iz roda Spongia. Budući da su istraživanja o komercijalno važnim vrstama spužava i ugrozama za iste u Jadranskom moru nedostatna, ne provodi se monitoring i nije poznato stanje očuvanosti vrsta iz roda Spongia, potrebno je započeti istraživanja kako bi se razjasnilo postojeće stanje i utvrdili problemi koji dovode do degradacije prirodnih populacija spužava. Potencijalni uzgoj spužava iz roda Spongia smanjio bi pritisak na prirodne populacije te pridonio njihovom obnavljanju. Marine sponges are an essential component of the benthic fauna. They play numerous functional roles in the ecosystem, thus contributing to ecosystem health and reducing the impact of increasing environmental changes on marine communities. Sponges of the genus Spongia are distributed on hard sublittoral substrates throughout the Mediterranean (especially in its eastern part) and along the east coast of the Atlantic. The socio-economic importance of this species has been known since ancient times, and they are still being exploited today with increasing interest for exploitation. The exploitation of sponges for commercial purposes is considered the greatest threat to these organisms, where overfishing and the use of inadequate fishing gear lead to significant degradation of their populations. Sponges are sensitive organisms that experience mass mortality and disease phenomena under a strong anthropogenic influence. Inadequate waste and wastewater disposal, discarded fishing tools, and the growing impact of climate change (rising sea temperatures, pH changes, and changes in marine currents) lead to changes in the species richness, abundance, and distribution of sponges. Six species of the genus Spongia have been recorded in the Adriatic Sea. This dissertation investigates sponges' distribution and farming potential from the genus Spongia around Silba Island (Zadar County). We found that they are widely distributed – 223 individuals of S. officinalis were recorded. Their distribution varies according to habitat type; the largest number of individuals (n = 135) was found on the rocky habitat with macroalgae, and the smallest (n = 4) on the rocks with algae and the presence of seagrass Posidonia oceanica. The data indicate that the Silba area could be considered a favorable location for farming sponges of the genus Spongia. Since research on commercially important sponges in the Adriatic Sea (and their threats) is insufficient, no monitoring is implemented, and the conservation status of Spongia species is unknown, research is needed to clarify the current state and identify problems leading to the degradation of natural populations of sponges. Potential aquaculture of sponges from the genus Spongia would reduce the pressure on natural populations and contribute to their regeneration.

Industrijska konoplja se uzgajala prvenstveno kao sirovina za izdvajanje vlakna iz stabljike. Proizvodnja industrijske konoplje u Hrvatskoj zauzimala je u prvoj polovini 20. stoljeća je između 8.000 i 12.000 hektara. Najveće uzgojne površine bile su 1949. godine kada se industrijska konoplja uzgajala na oko 21.000 ha. Šezdesetih godina prošlog stoljeća industrijska je konoplja uzgajana na prosječno 7.165 ha, s prosječnim prinosom suhe stabljike 5,81 t ha-1 i vlakna od 0,88 t ha-1. U narednom desetljeću (1970.-79.), površine su se smanjile na prosječno 2.331 ha, a još manje industrijske konoplje bilo je zasijano u 1980.-im, odnosno prosječno 1.131 ha. Premda su površine smanjene, prinos stabljike povećao se na prosječno 8,79 t ha-1 (1980.-89.). Devedesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja industrijske konoplje za izdvajanje vlakna postupno je napuštena u Hrvatskoj. Prema statističkim podacima, zadnje površine pod industrijskom konopljom namijenjenom za izdvajanje vlakna bile su 1995. godine na svega 30-ak hektara. U Slavoniji i Baranji u prvoj polovini 20. stoljeća veće kudjeljare bile su u Vukovaru, Vladislavcima, Osijeku i Dardi, dok su u drugoj polovini 20. stoljeća veliki pogoni bili u Viškovcima i Črnkovcima. Najduže je radila kudjeljara u Črnkovcima. Danas se industrijska konoplja uzgaja u Hrvatskoj prvenstveno zbog sjemena i/ili cvijeta iz kojih se izdvaja ulje. Promjenom zakona u Hrvatskoj, od 2019. dozvoljeno je koristiti cijelu biljku, što će zasigurno dovesti do razvoja novih proizvoda i proširiti interes poljoprivrednih gospodarstava za proizvodnjom i preradom industrijske konoplje., The production of industrial hemp was primary for fiber extraction. In Croatia in the first half of the 20th century approximately occupied between 8,000 and 12,000 hectares. The largest sown areas were in 1949 when industrial hemp was grown on about 21,000 ha. In the 1960s, industrial hemp was grown on an average of 7,165 ha, with an average yield of dry stem 5.81 t ha-1 and 0.88 t ha-1 of fiber. In the next decade (1970-79) areas were reduced to 2,331 ha and even less, in 1980s harvested area reduced to 1,131 ha. Even the areas was reduced, the stem yield increase up to 8.79 t ha-1 (1980-89). In the 1990s production of industrial hemp for fiber extraction in Croatia was gradually abandoned. According to statistical data, the last areas under industrial hemp intended for fiber extraction were in 1995 on only 30 hectares. In Slavonia and Baranja in the first half of the 20th century larger hemp factories were in Vukovar, Vladislavci, Osijek and Darda and in the second half of the 20th century in Viškovci and Črnkovci. The factory in Črnkovci was active for the longest time (until 90‘s). Revitalization of industrial hemp production in Croatia began in 2012, when is primarily grown because of the seeds from which the oil is extracted. By changing the law in Croatia, from 2019 it is allowed to use the whole plant, which will certainly lead to the development of new products and expand the interest of farms in the production and processing of industrial hemp.

U suvremenom uzgoju jabuke teži se primjeni inovativnih tehnologija kojima bi se optimizirala proizvodnja, te smanjio ljudski rad. Korištenjem digitalnih RGB kamera kao uređaja za prikupljanje vizualnih podataka (fotografija) voćari bi na vrijeme otkrili potencijalne probleme u nasadu te poduz preventivne i pravovremene agrotehničke, odnosno pomotehničke zahvate u cilju ublažavanja potencijalnih problema i smanjenja troškova proizvodnje. Obradom prikupljenih fotografija u progra za anotiranje stvorit će se ulazna baza podataka za strojno učenje. Strojno učenje dio je umjetne inteligencije bazirano na dubokom učenju (deep learning), odnosno korištenju umjetnih neuronskih mreža. Inovativni rezultat ovog projekta bit će sustav sačinjen od niza hardverskih i softverskih elemenata objedinjenih u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Osnovni hardverski i softverski element čine autonomni robot-rover, različite vrste kamera s obzirom na namjenu i centralni web portal s pripadajućom mobilnom aplikacijom. Za svaku od pojedinih vrsta kamera bit će razvijeni zasebni analitički modeli koji će obrađivati fotografije unutar samih kamera. Kamere postavljene na robot rover u analitičkoj obradi fotografija imat će podršku TPU-a (Tensor Processing Unit) u svrhu brže obrade fotografija s obzirom na brzinu kretanja robot- rovera. Robot-rover bit će potpuno autonoma s obzirom na prethodno definiranu rutu kretanja po voćnjaku te neće imati potrebe za intervencijom čovjeka tijekom vegetacijske sezone. U sustavu će se definirati prepoznavanje 40-ak različitih vrsta pojava (nedostaci hraniva, simptomi napada bolesti i štetnika, morfološke i fiziološke promjene na plodu i listu jabuke i dr.). Primjena ovakvih inovativnih tehnologija vodi do značajnog unaprjeđenja optimizacije proizvodnje jabuke.

Simentalsko govedo je jedna od najstarijih i najrasprostranjenih pasmina goveda u svijetu, a porijeklom je iz doline rijeke Simme koja se nalazi u švicarskom Kantonu Bern. Prva marvogojska udruga na području današnje Hrvatske osnovana je u Velikoj Gorici 1906., slijedeće godine u Novoj Gradiški, a 15. ožujka 1908. godine u Svetom Ivanu Žabnu. Iako je prva marvogojska udruga osnovana u Velikoj Gorici, najveći uspjeh u uzgoju goveda simentalske pasmine imale su udruge iz Svetog Ivana Žabna, Gole, Đurđevca, Virja, Ferdinandovca i drugih mjesta u današnjoj Koprivničko-križevačkoj županiji, ali i udruge na području današnje Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije. Danas se procjenjuje da ima 40-60 milijuna goveda simentalske pasmine u svijetu. Simentalska pasmina poznata je pod različitim imenima. Današnji službeni naziv pasmine u svjetskim okvirima je simentalska pasmina (engl. Simmental), a u njemačkom govornom području Fleckvieh (Njemačka i Austrija). Zbog svojih kombiniranih proizvodnih osobina i izuzetno dobre aklimatizacijske sposobnosti na različite uvjete uzgoja i razne klimatske uvjete, simentalska pasmina je izvezena i proširena u brojne zemlje svijeta. Uzgojni cilj za uzgoj hrvatskog simentalca definirao je ovu pasminu kao govedo kombiniranih proizvodnih osobina s određenim linijama s naglaskom za proizvodnju mlijeka ili mesa. Tradicionalna boja simentalca opisana je kao pšenično-žuta ili crvenošara. Nakon desetak zadnjih desetljeća ili nešto više od stoljeća uzgoja i strogih pravila koje su skrušeno poštivali brojni uzgajivači i ponosili se svojim blagom, hranili, timarili i predvodili na sajmovima i izložbama, odjednom, najvjerojatnije i zbog znatno manjeg broja goveda u Hrvatskoj, izgubio se naziv Hrvatsko ispred naziva pasmine simentalsko govedo pa je naše nacionalno blago postalo internacionalno.

Hranidba je jedan od najvažnijih čimbenika uzgoja, a njezina pravilna provedba sprječava pojavu mnogih problema i grešaka tijekom uzgoja svih životinja, pa tako i štenadi. Osim sastava hrane kojom je štenad hranjena, treba obratiti pozornost na količinu i oblik hrane kojom se provodi hranidba te kvalitetno hraniti kuju prije samog okota štenadi. U najranijoj dobi štenad dobiva sve za život potrebne tvari od majke, a tijekom sazrijevanja i rasta vlasnik mora osigurati dovoljan unos i omjer hranjivih tvari preko hrane kako bi se izbjegle bolesti, stanje mršavosti ili stanje pretilosti. Predznanje o nutritivnim potrebama te probavnom sustavu pasa uvelike pomaže prilikom uzgoja štenadi te im osigurava najbolju moguću kvalitetu života.

Cilj istraživanja je bio odrediti dužinsko-masene odnose i indeks kondicije mlađi zubaca (Dentex dentex) na uzgajalištu Mala Lamjana-Cromaris d.d. U rujnu i listopadu 2019. godine, te ožujku 2020. godine, provedena su biometrijska mjerenja u kojima su se izmjerile totalna dužina (TL), dužina do vilice (FL), masa (W) i širina tijela mlađi zubaca. Regresijskom analizom izračunati su dužinsko-maseni odnosi te je određen Fultonov indeks kondicije. Dobiveni rezultati u rujnu 2019. indiciraju negativan alometrijski rast, u listopadu je zabilježen pozitivan alometrijski rast, a u ožujku 2020. je utvrđen izometrijski rast mlađi. Prosječna vrijednost indeksa kondicije u rujnu je iznosila CF=1,80±0,13, u listopadu CF=1,70±0,09, dok je utvrđeni indeks kondicije za ožujak iznosio CF=1,46±0,13. Vrijednosti indeksa kondicije upućuju da je mlađ bila u dobrom kondicijskom stanju. The aim of the study was to determine the length-weight relationships and condition factor of common dentex fingerlings (Dentex dentex) at the farm Mala Lamjana-Cromaris d.d. In September and October 2019, and in March 2020, biometric measurements were performed in which the following characteristics of dentex fingerlings were measured: total length (TL), fork length (FL), mass (W) and body width. Regression analysis was calculated for length-weight relationships and Fulton's condition factor was determined. The results obtained in September 2019 indicated negative allometric growth, positive allometric growth was recorded in October, while isometric growth was found in March 2020. The average value of the condition factor in September was CF = 1.80±0.13, in October CF = 1.70±0.09, while the condition factor for March was CF = 1.46±0.13. The values of the condition factor indicate that the fingerlings were in good condition.

Proizvodnja gljiva poznata je stoljećima, kao i njihovo korištenje u različite svrhe. Tržište gljiva i dalje raste zbog interesa za njihove kulinarske, prehrambene i zdravstvene blagodati. One također svojim rastom sudjeluju u gospodarenju otpadom u poljoprivredi i prehrambenoj industriji jer imaju specifični enzimatski potencijal. Pod pojmom jestivih gljiva se najčešće podrazumijevaju organizmi koji imaju izraženo plodno tijelo, odnosno klobuk i stručak i koje se mogu konzumirati. Gljive su značajne kao namirnica jer su sadržajno bogate bjelančevinama, masnim kiselinama i vitaminima, a pojedine vrste imaju i ljekovita svojstva. Uzgajaju se na raznim supstratima, koji se kasnije upotrebljavaju kao supstrat za neku drugu vrstu, kao izvor energije ili krmivo. Kao i u svakom uzgoju, moguća je pojava bolesti i štetnika, no tretiranjem na pravilan način to se nastoji smanjiti. Stoga je zadatak ovog rada prikazati mogućnosti uzgoja jestivih gljiva na čvrstim lignoceluloznim supstratima. The production of mushrooms has been known for centuries, as well as their use for various purposes. The mushroom market continues to rise due to interest in their culinary, nutritional and health benefits. Through their growth, they also participate in waste management in agriculture and the food industry because they have specific enzymatic potentials. The term edible mushrooms most often means organisms that have a notable fertile body, ie a cap and a stalk, and which can be consumed. Mushrooms are important as a food because they are rich in protein, fatty acids and vitamins, and some species also have medicinal properties. They are grown on various substrates, which are later used as a substrate for another species, as an energy source or feed. As in any cultivation, the appearance of diseases and pests is possible, but by treating it in the right way, we try to reduce it. Therefore, the task of this paper is to present the possibilities of growing edible mushrooms on solid lignocellulosic substrates.

Borovnica je visoko nutritivna voćka roda Vaccinium raširena u Sjevernoj i srednjoj Americi, srednjoj i istočnoj Europi te na Balkanskom poluotoku koja u Hrvatskoj ima povoljne uvjete za uspješan uzgoj, a najčešće raste u borovim, smrekovim i bukovim šumama. Borovnica nema zahtjevne uvjete za uzgoj, no najbolje joj odgovaraju laka, rastresita, dobro propusna tla i plodna tla. pH tla za najbolji uzgoj borovnice mora iznositi između 4 i 5.2. Također, borovnica je otporna na zimsku hladnoću pa podnosi temperaturu i do -25 °C. S obzirom na dozrijevanje, razlikujemo sorte ranog, srednjeg i kasnog dozrijevanja. Među najčešće zasađenim sortama borovnica u Hrvatskoj i šire su Duke i Bluecrop koji daju najveći prinos, slatko-kisele, aromatične i čvrste bobice koje su pogodne za skladištenje i transport. Plod borovnica okruglog je oblika tamnoplave boje koji sadrži organske kiseline, mineralne tvari, vitamine i fenolne spojeve. Među fenolnim spojevima borovnice jednu od najznačajnijih skupina čine antocijani, poznati antioksidansi koji mogu preventivno djelovati kod nastajanja raznih oboljenja te pozitivno utjecati na zdravlje ljudi. Zbog harmoničnog okusa i izbalansiranog omjera šećera i kiselina, plodovi borovnice su izuzetno prihvaćeni od potrošača te se konzumiraju u svježem obliku, a također se koriste u prehrambenoj industriji za proizvodnju sokova, džemova, čajeva, vina, bombona i sl. Također, borovnica ima primjenu i u farmaceutskoj industriji, ekstrakt borovnice se primjenjuje i u raznim pripravcima poput oftalmoloških preparata, kozmetičkih krema, parfema i sl.

Ukrasno grmlje pruža postojanost, oblik i strukturu svakoj površini na kojoj je posađeno. Ujedno je i odlična podloga za cvjetne gredice. Određene vrste se sade zbog svojih prekrasnih i mirisnih cvjetova, atraktivnih plodova, a druge zbog šarolikog ili zimzelenog lišća te obojenih stabljiki. Povećano zanimanje za sadnju ovakvog grmlja se pripisuje novom načinu uzgoja, odnosno prodaji grmlja u kontejnerima. Njihova prednost je što se mogu saditi tijekom cijele godine. Još jedan od razloga je otvaranje vrtnih centara gdje se mogu kupiti različite vrste. Pravilno posađeno grmlje daje osjećaj intime i privatnosti te ovisno o visini i tipu grma, može štititi od nepovoljnog vremena. Ukrasno grmlje osigurava vrtlarenje bez muke i kasnije omogućava sadnju drugih biljki, uz koje dobiva još posebniji izgled.

U ovom su diplomskom radu analizirana morfološka i morfometrijska obilježja čeljusti i škrga za dvije vrste iz uzgoja, i to za oradu, Sparus aurata i lubina, Dicentrarchus labrax. Ukupna dužina tijela svih analiziranih jedinki vrste S. aurata se nalazila u rasponu od 22,5 do 29,5 cm, s prosječnom dužinom od 26,20 ± 1,77 cm. Ukupna dužina tijela svih analiziranih jedinki vrste D. labrax je bila u rasponu od 22,5 do 34,5 cm, s prosječnom dužinom od 30,75 ± 2,70 cm. Zubi orade i lubina su smješteni na gornjoj i donjoj čeljusti. Zubi orade su u pravilu okrugli i tupi, a zubi lubina šiljasti. Njihova veličina (opseg i površina kod oradi i dužina kod lubina) je u linearnom odnosu s dužinom ribe. Škržni listići orade bili su resaste strukture, dok su škržni nastavci bili mali i vidljivi samo na prvom škržnom luku. Škrge lubina također imaju škržne listiće resaste strukture te se škržni nastavci također vide samo na prvom škržnom luku, ali su za razliku od onih kod orade puno veći. Prosječna dužina donjeg dijela škržnih lukova je bila veća od dužine gornjeg dijela škržnih lukova i za lubina i za komarču. Navedene dužine su bile u linearnom odnosu s dužinom ribe. In this thesis, we analysed the morphological and morphometric characteristics of jaws and gills for two species from the aquaculture, namely for the sea bream, Sparus aurata and the sea bass, Dicentrarchus labrax. The total body length of all analysed S. aurata individuals ranged from 22.5 to 29.5 cm, with an average length of 26.20 ± 1.77 cm. The total body length of all analysed D. labrax individuals ranged from 22.5 to 34.5 cm, with an average length of 30.75 ± 2.70 cm. The sea bream and the sea bass teeth are located on the upper and lower jaws. The sea bream teeth are usually round and blunt, while the sea bass teeth are pointed. Their size (area and perimeter in the sea bream and length in the sea bass) is in a linear relationship with the length of the fish. Gill filaments of the sea bream had fringed structures, while gill rakers were small and visible only on the first gill arch. The gills of the sea bass also have fringed structured gill filaments and the gill rakers are also visible only on the first gill arch, but unlike those of the sea bream they are much larger. The average length of the lower part of the gill arches was greater than the length of the upper part of the gill arches for both sea bass and sea bream. The mentioned lengths were in a linear relationship with the length of the fish.

Buša, istarsko govedo i slavonsko-srijemski podolac sastavni su dio genetske raznolikosti te demografske i kulturne baštine Republike Hrvatske. Izvorne pasmine goveda oduvijek imaju veliku ulogu u životu lokalnog stanovništva. Primarno su se koristile za rad, no bile su i ostale izvor mesa i mlijeka, danas proizvoda s dodanom vrijednosti. Uzgoj izvornih pasmina goveda tijekom zadnjih dvadesetak godina obuhvatio je brojne promišljene postupke u cilju oporavka, očuvanja i uzgoja pasmina sukladno tradiciji. Populacijski trendovi pokazuju porast broja rasplodnih jedinki, s najmanjim brojem rasplodnih krava i bikova u pasmine slavonsko-srijemski podolac. Za održavanje genetske raznolikosti unutar pasmina od ključne su važnosti buduće strategije razvoja, usavršavanje uzgojnih programa, suradnja udruga uzgajivača sa znanstvenim i drugim institucijama te zajedničko nastojanje da se poveća broj rasplodnih jedinki, u čemu bitnu ulogu ima poboljšanje sustava uzgoja te upravljanje proizvodnošću i zaštitom zdravlja stada.

Istraživanje je imalo za cilj odrediti dužinsko-masene odnose i kondiciju mlađi gofa (Seriola dumerili) iz uzgajališta Mala Lamjana - Cromaris d.d.. Tijekom rujna i listopada 2019. te ožujka 2020. godine provedeno je uzorkovanje i mjerenje osnovnih morfometrijskih značajki: totalna dužina (TL), masa (W), dužina do vilice (FL), visina tijela i indeks kondicije (CF) mlađi ribe gofa (Seriola dumerili). Regresijskom analizom su izračunati dužinsko – maseni odnosi ribe te je izračunat Fultonov faktor kondicije. U rujnu 2019. i ožujku 2020. godine utvrđen je negativan alometrijski rast (b=2,479; b=2,221), dok je u listopadu 2019. zabilježen pozitivan alometrijski rast (b=3,429) jedinki. Indeks kondicije tijekom rujna je iznosio CF=1,20, a tijekom listopada CF=1,21. U ožujku je kondicija riba bila nešto nižih vrijednosti (CF=1,12). Provedena mjerenja i analize dobivenih rezultata ovog istraživanja indiciraju negativni alometrijski rast mlađi gofa u uzgoju tj. jedinke su napredovale više u dužini nego na masi. Usporedbom rezultata provedenog istraživanja s dostupnom literaturom, indeks kondicije jedinki u uzgoju ukazuje na niže vrijednosti u odnosu na divlje populacije gofova istih kategorija. The aim of this research was to determine length- weight relationship and condition of greater amberjack juveniles (Seriola dumerili) at the Mala Lamjana fish farm of the company Cromaris d.d. During September and October 2019 and March 2020, sampling and measurement of basic morphometric characteristics: total length (TL), weight (W), fork length (FL), body height and condition factor (CF) of greater amberjack juveniles (Seriola dumerili). The regression analysis was used to calculate the length-weight relationship of the fish as well as Fulton's condition factor. Negative allometric growth (b = 2.479; b = 2.221) was determined in September 2019 and March 2020, while positive allometric growth (b = 3.429) was recorded in October 2019. The condition factor in September was CF = 1.20 and in October CF = 1.21. In March the condition factor was slightly lower CF = 1.12. Performed measurements and analyses of the obtained results of this research indicate negative allometric growth of greater amberjack juveniles in breeding, meaning that individual fish improve more in length than they gain in weight. By comparing the results of this research with published papers, the condition factor in bred fish shows lower values compared to wild populations of greater amberjacks of the same category.

Uzgoj školjkaša uz istočnu obalu Jadrana temeljen je na višestoljetnoj tradiciji koja se do danas nije puno mijenjala. U radu je posebna pažnja usmjerena na opisu tradicionalnih metoda uzgoja najzastupljenijih vrsta školjkaša, dagnje i kamenice. U radu je naglasak na lokacije gdje se školjkaši uzgajaju već dugi niz godina, Malostonski zaljev i Limski kanal. Hrvatsko školjkarstvo ima velike potencijale za daljnji razvoj, zbog kvalitete mora i mnogobrojnih lokacija koje su pogodne za uzgoj. Proizvedene količine dagnje i kamenice ne zadovoljavaju domaću potražnju na tržištu koja se rapidno povećava za vrijeme turističke sezone. Naime, ulaganjem u ovaj sektor koji je rastući u svijetu zbog sve veće potražnje za morskim organizmima povećat će se proizvodnja koja će dovesti do izvoza i pozitivne vanjskotrgovinske bilance. Shellfish farming along the eastern Adriatic coast is based on a centuries-old tradition that has not changed much to this day. The paper gives special attention to the description of traditional methods of growing the most common species of shellfish, mussels and oysters. In this paper, locations where shellfish have been farmed for many years, the Mali Ston Bay and the Lim Channel, are emphasized. Croatian shellfish farming has great potential for further development, due to the quality of the sea and numerous locations that are suitable for breeding. The quantities of mussels and oysters produced do not meet the domestic demand on the market, which is rapidly increasing during the tourist season. Namely, investing in this sector, which is growing in the world due to the growing demand for marine organisms, will increase production, which will lead to exports and a positive foreign trade balance.

Američka borovnica (Vaccinium corymbosum L.) je u pogledu agroekoloških uvjeta zahtjevna, no uz pravilno podizanje i njegu nasada, a ponajprije odabir adekvatnih sorata profitabilna voćna vrsta. Na području Cetingrada nalazi se nasad američke borovnice u ekološkom uzgoju sa četiri sorte, te još 10 sorata u pokusnom dijelu nasada. Praćenjem morfoloških karakteristika i fenoloških faza svih 14 sorata zabilježene su i prikazane sortne karakteristike. Temeljem dobivenih rezultata doneseni su zaključci kako bi se utvrdilo koje su sorte najpogodnije za uzgoj na tom području. Opis morfoloških karakteristika sorata borovnice praćen je prema UPOV (International Union for the Protection of New Varieties of Plants) deskriptoru za borovnicu. Fenologija sorata praćena je prema BBCH (Biologische Bundesanstalt, Bundessortenamt und CHemosche Industrie) skali. Sorte Darrow, Patriot i Spartan prve su završile sa cvatnjom, pa tako i razvojem plodova. Sorte Bonus, Darrow, Duke, Patriot i Spartan pokazale su brži razvoj plodova od ostalih sorata. Sorta Duke prva je bila zrela za branje plodova te joj je najduže trajao period berbe, pa se tako pokazala vrlo pogodnom sortom za uzgoj. Sorte Duke, Bluecrop, Ivanhoe, Patriot, Spartan i Toro pokazale su se pogodnima za ekološki uzgoj na području Cetingrada obzirom da su najranije započele sa zriobom plodova te im je najduže trajao period kada su plodovi bili zreli za branje, a plodovi kod navedenih sorata su veliki. American blueberry (Vaccinium corymbosum L.) is demanding for cultivation in terms of agroecological conditions, but with proper planting and care of plantation, primarily the selection of an adequate cultivars is profitable fruit species. In the area of Cetingrad, there is a plantation of American blueberry in organic cultivation with four cultivars, and ten more cultivars in the experimental part of the plantation. By monitoring the morphological and phenological characteristics of all 14 cultivars, unique characteristics were recorded and presented in this paper, and based on the obtained results, a conclusion was made to determine which cultivars are most suitable for cultivation in this area. The description of the morphological characteristics of the blueberry cultivar was followed according to the UPOV (International Union for the Protection of New Plant Species) descriptor for the blueberry. The phenology of the cultivars was monitored according to BBCH (Biologische Bundesanstalt, Bundessortenamt und CHemosche Industrie) scale. Cultivars Darrow, Patriot and Spartan were the first to finish flowering, and thus fruit growth. Cultivars Bonus, Darrow, Duke, Patriot and Spartan indicated fastest fruits growth than other cultivars. The cultivar Duke was the first to be ripe for picking fruit, and it lasted the longest during the harvest period, so it proved to be a very suitable cultivar. Cultivars Duke, Bluecrop, Ivanhoe, Patriot, Spartan and Toro showed benefits for organic cultivation in the area of Cetingrad, since they started ripening the earliest and had the longest period when the fruits were ripe for picking, and the fruits are in these cultivars big.

Selekcija svinja na veličinu legla u zadnjih dvadesetak godina pokazala se kao jedan od najvažnijih ekonomskih ciljeva u intenzivnoj svinjogojskoj proizvodnji. To je dovelo do stvaranja linija visokoplodnih krmača. Sa nastankom krmača visoke plodnosti javio se problem nemogućnosti tih istih krmača da othrane svu oprasenu prasad. Najčešći razlozi proizlaze iz toga što u velikim leglima dolazi do smanjenja porodnih masa prasadi, kao i do veće varijabilnosti u porodnim masama, a broj funkcionalnih sisa je često manji od broja oprasene prasadi. Prasad manje porodne mase ima sporiji rast i veći postotak uginuća u zadnjoj fazi gravidnosti i tijekom laktacije. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi značajnost utjecaja veličine legla, porodne mase i spola na svojstva rasta i preživljavanja prasadi visokoplodnih krmača, odnosno utvrditi da li u velikim leglima sa prasadi manje porodne mase uz određeni utjecaj spola dolazi do negativnog utjecaja na svojstva rasta i preživljavanja te iste prasadi. Podaci su dobiveni na svinjogojskoj farmi OPG Jančo čiji se uzgoj temelji na visokoplodnoj liniji krmača Pen Ar Lan. U prasilištu je slučajnim odabirom odabrana prasad iz pedeset legala. Prasad je nakon prasenja jedinstveno označena radi praćenja tijekom istraživanja, pojedinačno je izvagana je, određen je spol svakom prasetu, te zabilježeni podaci o rednom broju legla, kao i podaci o ukupno oprasenoj prasadi te o broju mrtvooprasene prasadi. Tijekom laktacije i uzgoja svako prase je vagano pet puta. U fazi laktacije prasad je vagana digitalnom vagom Libela, dok je u fazi uzgoja vagana malom stočnom vagom. Na temelju raspodjele i rezultata osnovne statistike svaki sistematski utjecaj je definiran kao utjecaj s nivoima. Za svojstva veličine legla testirani su utjecaji broj ukupno oprasene prasadi, broj živooprasene prasadi te broj mrtvooprasene prasadi. Utjecaj porodne mase definiran je kao utjecaj s pet nivoa, a spol prasadi kao utjecaj s dva osnovna nivoa: muški i ženski, te kao utjecaj legla s obzirom na odnos muških i ženskih jedinki (pretežno muška, mješovita legla, i pretežno ženska legla. Preživljavanje prasadi praćeno je preko svojstava broj mrtvooprasene prasadi i broj prasadi uginule tijekom laktacije. Svojstva rasta prasadi praćena su preko tjelesnih masa prasadi i dnevnih prirasta u nekoliko razdoblja od prasenja do završetka uzgoja prasadi. Osnovna statistika izračunata je primjenom procedura MEANS i UNIVARIATE. Analiza varijance i testiranje sistematskih utjecaja izvršeno je pomoću PROC GLM statističkog paketa SAS, a razlike između nivoa određene su Tukey i F-testom. Istraživanjem je utvrđen značajan utjecaj svojstava veličine legla i porodne mase na preživljavanje i svojstva rasta prasadi, dok nije utvrđen utjecaj spola na preživljavanje i svojstva rasta prasadi visokoplodnih krmača. Najmanje mrtvooprasene i prasadi uginule tijekom laktacije utvrđeno je u leglima u kojima je zabilježeno manje od 17 ukupno oprasene prasadi. U leglima s manje od 14 živooprasene prasadi utvrđen je najveći broj mrtvooprasene prasadi, ali i najmanji broj prasadi uginule tijekom laktacije. Najmanja porodna masa utvrđena je u leglima s više od 16 živooprasene prasadi. Najveći dnevni prirasti utvrđeni su u leglima s manje od 17 ukupno oprasene prasadi i u leglima s 14 -16 živooprasene prasadi. Nakon odbića prasadi veličina legla nije utjecala na dnevni prirast. Iako postoji trend smanjivanja uginuća s rastom porodne mase, razlike u broju mrtvooprasene prasadi i broju prasadi uginule tijekom laktacije nisu značajne. Prasad manje porodne mase ima manju masu pri odbiću i manju masu na kraju faze uzgoja. Prasad manje porodne mase ima manje dnevne priraste u svim razdobljima do kraja uzgoja. Nije utvrđen utjecaj spola na preživljavanje te masu i dnevne priraste prasadi (P>0,05). Primjena suvremenih načina upravljanja proizvodnjom omogućava preživljavanje prasadi niže porodne mase i bolje iskorištenje visokoplodnih krmača. Litter size and birth weight are important traits in pig production. Selection for improved litter size has increased the number of piglets born alive, and the creation of highly prolific sow lines. However, improvement at birth is not completely realized at weaning due to higher postnatal mortality. The number of piglets weaned per sow is a trait of major economic importance in pig production. At least partly, mortality during lactation is related to the decrease in average piglet birth weight. Birth weight is the result of the intrauterine growth of piglets and is considered to be one of the most important factors influencing pig survival. But a whole litter of the sow, the distribution of the birth weight within the litter (mean birth weight and variability within the litter) is of importance for the overall productivity of the sow. Litters with high levels of birth weight variation are claimed to have reduced survival because direct competition excludes light littermates from access to functional and productive teats. As birth weight decreased pigs were more likely to suffer mortality before weaning and during the nursery phase. Not only the survival rate but also postnatal growth performance can be compromised by low birth weight. Piglet birth weight and uniformity of litter are also affected by parity, and sex of piglets. The aim of this study was to determine the effect of litter size, birth weight, and sex on survival and growth traits of piglet in highly prolific sows. Additionally, the variability of birth weight and growth of piglets in the hyper-prolific sow line in one of the top commercial pig farms in Croatia. The experimental herd consisted of 50 Pen Ar Lan Naima sows farrowed between December 2014 and January 2015. Gestating sows were moved to the farrowing rooms one week before the expected parturition day. Sows were treated with d-cloprostenol on day 112 of the gestation period. Each pen was equipped with a commercial crate. One infrared heat lamp was placed in each farrowing crate to provide additional heat to piglets. On average, piglets were weaned at 28 days. From the 5th day after farrowing until weaning, sows were fed ad libitum. Within the first 18 hours of life, piglets were individually weighted, teeth clipped, and tail docked, as well as individuals identified and determined by sex. The third day after farrowing, piglets were injected with iron. Litter size was equalized by cross-fostering within two days after farrowing by moving piglets of smaller birth weight. Male piglets were castrated on the third day of life. During the survey, 720 piglets (Naima sows x P76 Pen Ar Lan hybrid boars) from 50 litters were weighted five times: the 1st day after farrowing (BW), 14th day of life (W2), at weaning on 28th day (W3), 30th day of nursery period (W4), and at the end of nursery period when piglets were old 83 days (W5). The normality of birth weight (BW) was tested using PROC UNIVARIATE (SAS, 2013). Standard deviation (SD) and range were measures of the variability of the birth weight (BW) and other weight measures. The coefficient of variation (CV) related the variability to the mean. Minimal and maximal birth weight showed the extremes in the distribution. Analysis of variance and testing of main effects in the model for live weight at weaning (W3) was performed using PROC GLM (SAS, 2013). The statistical model included effects with levels: litter size, birth weight, and sex of piglets. The effect of liter size is analyzed through the number of piglets total, a number of piglets born alive, and the number of stillborn piglets. Each trait I defined as a trait with levels determined previously by basic statistical analysis using PROC MEANS and PROC UNIVARIATE. Litter size presented as a number of piglets born total is categorized into three groups: 19 piglets. Litter size presented as a number of piglets born alive is categorized into three groups: 16 piglets. Litter size presented as a number of stillborn piglets is categorized into three groups: 0 -1, 2 -3, and >3 piglets. The effect of the sex of the piglets was analyzed in two ways: firstly, in the usual way as the effect of male or female piglet, and secondly as the ration between piglets in litter according to sex as mainly male litters, mixed litters, and mainly female litters. For analysis purposes, BW was categorized into five classes: ≤1,000 kg, 1,001 – 1,200 kg, 1,201 – 1,400 kg, 1,401 – 1,600 kg, and >1,600 kg. Number of piglets born total influenced piglets survival presented as the number of stillborn piglets, number of piglets dead at weaning, and number of total dead piglets (P0,05), but there is evidence that birth weight is smaller in litters of more than 16 piglets born alive (P0.05). The birth weight of piglets had a significant influence on pre-weaning mortality and subsequent growth performances. Pearson correlation coefficients among body weight traits ranged between 0.48 and 0.93. The lowest value of correlation coefficients was observed between birth weight and weight of piglets at weaning. The highest values of correlation coefficients were noticed between weight measurements in the nursery phase. The birth weight significantly influenced the bodyweight of piglets at weaning, as well as body weight at the end of the nursery period. Piglets with BW less than 1.200 kg do not achieve critical live weights of a minimum of 7 kg at weaning, which means they need a prolonged lactation period. The difference in the final live weight at the end of the nursery period between the lightest and the heaviest piglets was more than 10 kg. In all observed periods, there is a significant effect od birth weight on daily gains determined (P

Cilj ovog završnog rada je predstaviti i opisati najpoznatije Hrvatske izvorne sorte vinove loze. Izvorne sorte su posebno birane i uzgajane stoljećima u lokalnim vinogradima. Očuvanje izvornih sorti ovisi o čovjeku, njegovom zalaganju za očuvanje autohtonih sorti hrvatskih vinogorja. U ovom radu biti će opisana 21 najpoznatija izvorna sorta vinove loze prema uzoru na ampelografsku shemu. Ampelografska shema obuhvaća ime sorte, sinonime, podrijetlo, rasprostranjenost, morfološka obilježja, agrobiološka svojstva, regionalizacija sorte te gospodarsko-tehnološka svojstva. Hrvatska se dijeli na tri regije uzgoja vinove loze, a to su Istočna kontinentalna Hrvatska, Zapadna kontinentalna Hrvatska i Primorska Hrvatska, a one su još podijeljene na 12 podregija. Ovisno o klimatskim i geografskim mogućnostima za svaku regiju su karakteristične određene sorte. The goal of this paper is to present and describe the most famous indigenous Croatian grapevine varieties. Indigenous varieties have been specially selected and grown for centuries in local vineyards. The preservation of the original species depends on the man and his commitment to the preservation of original Croatian varieties. This paper will describe the 21 most famous original grapevine cultivars modeled on the ampelographic scheme. The ampelographic scheme includes variety name, synonyms, origin, distribution, morphological characteristics, agrobiological characteristics, regionalization of the variety and economic and technological characteristics. Croatia is divided into three vineyard regions, namely Eastern Continental Croatia, Western Continental Croatia and Coastal Croatia, which are further divided into 12 sub-regions. Depending on the climatic and geographical conditions, specific varieties are characteristic of each region.

Od 20. stoljeću pa do danas poznat je veliki broj kultivara afričke ljubičice. Ova vrsta ubrzo je zauzela mjesto među najomiljenijim kućnim biljkama. Afričku ljubičicu karakteriziraju dekorativni srcoliki listovi na dugim peteljkama i cvjetovi koji mogu biti različito obojani. Za njezin rast i razvoj najpogodniji su gotovi supstrati. Tijekom ljetnog perioda vrsta preferira osvijetljeni dio interijera bez direktne sunčeve svjetlosti. Za vrijeme cvatnje ljubičicu je potrebno umjereno zalijevati, a nakon cvatnje ona zahtjeva manju količinu vode. Afričku ljubičicu je tijekom cvatnje dovoljno gnojiti jednom tjedno. Vrsta se uglavnom razmnožava lisnim reznicama ili sjemenom. U radu je kao izvor primarnih podataka korišteno i anketno ispitivanje čiji je cilj bio istražiti percepciju i stavove ispitanika o ukrasnim karakteristikama i primjeni različitih kultivara afričke ljubičice. Rezultati istraživanja su pokazali da se ispitanicima u pogledu ukrasnih karakteristika nešto više sviđaju kultivari s posebnijim izgledom listova i cvjetova, a s gledišta primjene ljubičice u različitim interijerima ispitanici bi više koristili klasičnije tipove kultivara afričke ljubičice. Održavanje vrste percipiraju kao uglavnom lagano. Navedeno preliminarno istraživanje može poslužiti prilikom krajobraznog oblikovanja interijera i tehnolozima s aspekta proizvodnje i prodaje.

Tuna (Thunnus thynnus) najveći je pripadnik porodice Scombridae. Može dosegnuti tjelesnu masu veću od 700 kg i dužinu veću od 3 m. Iznimno je dobar plivač i može plivati brzinom i do 90 km/h. Obitava u Atlantskom oceanu, Sredozemnom i Crnom moru. Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas, ICCAT) populaciju dijeli na zapadnu, koja se mrijesti u Meksičkom zaljevu, i istočnu, koja se mrijesti u Sredozemnom moru. Tehnologija kaveznog uzgoja tune zasniva se na dohranjivanju izlovljene mlađi podrijetlom iz prirodne populacije. Mlađ tune lovi se na otvorenom moru okružujućim mrežama plivaricama tunolovkama i transportira do uzgojnih kaveza. Državama Europske unije (EU), radi stavljanja u uzgoj, dopušten je izlov mlađi tune tjelesne mase veće od 30 kg. Izuzetak čini Jadransko more gdje je Republici Hrvatskoj i Republici Italiji dopušten izlov jedinki najmanje tjelesne mase od 8 kg, ali isključivo radi stavljanja u uzgoj. Uzgoj ovakvih, manjih primjeraka traje i do 36 mjeseci, dok je pri nasađivanju mlađi veće tjelesne mase uzgoj znatno kraći. Ovakav sustav uzgoja zahtijeva opskrbu izlovljenom mlađi tune i malom plavom ribom kojom se tuna hrani. Izlovne kvote regulira ICCAT i one su glavni ograničavajući čimbenik povećanja proizvodnje. Smanjenjem kvota ugrozila bi se opskrba uzgajališta izlovljenom mlađi što bi dovelo u pitanje proizvodnju koja Republici Hrvatskoj donosi prihod veći od 250 milijuna kuna godišnje., Bluefin tuna (Thunnus thynnus) is the largest member of the Scombridae family. It can reach over 700 kg in weight and over 3 m in length. The bluefin tuna is native to the Atlantic Ocean, the Mediterannean and the Black Sea and its population is divided by the International Commission for Conservation of Atlantic Tunas (ICCAT) into the western stock, spawning in the Gulf of Mexico and the eastern stock, spawning in the Mediterranean Sea. Tuna farming is based on the fattening of juveniles caught from wild populations. Juveniles are caught using purse seine nets, transported, and stocked in floating net cages. European Union member countries are allowed to catch individuals larger than 30 kg, for the purpose of fattening. For Croatia and Italy, a minimum size of 8 kg applies for bluefin tuna caught in the Adriatic Sea for farming purposes only. The farming period of small juveniles lasts up to 36 months, compared to the much shorter process when larger specimens are stocked. Capture based aquaculture requires the supply of tuna juveniles and small oily fish for tuna fattening. Fishing quotas are regulated by the ICCAT and limit any increase in production. Reduction of fishing quotas would endanger the supply of farms with juvenile tuna and would jeopardize production, that earns Croatia more than 250 million HRK annually.

Organska poljoprivreda, kao proizvodna metoda koja je ekološki prihvatljiva i koji se zasniva na prirodnim procesima i uporabi organskih i prirodnih tvari, u Srbiji je sve popularnija. Osim naziva organska u uporabi su i termini ekološka i biološka proizvodnja. Ciljevi organske poljoprivrede su održavanje i povećanje plodnosti zemljišta, suzbijanje erozije zemljišta, očuvanje bioraznolikosti, zaštita prirodnih resursa od zagađenja i proizvodnja hrane visoke nutritivne vrijednosti. Pri organiziranju organske stočarske proizvodnje prednost se daje domaćim (autohtonim) pasminama koje su prilagođene na lokalne uvjete uzgoja i otporne na bolesti. U organskoj proizvodnji, koja je sastavni dio sustava održive poljoprivrede nije dopuštena uporaba sredstava za zaštitu i ishranu koja su sintetičko-kemijskog podrijetla i sintetičkih lijekova, regulatora rasta, hormona i GMO organizama. Pored uobičajenih, klasičnih, načina uzgoja koza posljednjih godina sve se više govori o potrebi promjene ustaljenih načina uzgoja koza i uvođenju “Bio” sustava, odnosno biološki čistog načina uzgoja. Ovim načinom proizvodnje dobivaju se proizvodi koji su slobodni od kemijskih elemenata koji su sastavni dijelovi mnogobrojnih preparata koji se koriste u konvencionalnoj proizvodnji. U organskoj proizvodnji dobrobit životinja ima prioritet. Prije svega životinjama treba osigurati uvjete za njihov rast i razvoj u skladu s prirodnim genetskim potencijalom. To podrazumijeva poštovanje fizioloških i ekoloških potreba životinja i stvaranje uvjeta za izražavanje prirodnih funkcija i ponašanja. Kako bi se počela, a kasnije organizirala ovakva proizvodnja nužno je ispuniti određene uvjete. Jesu li predviđeni uvjeti ispunjeni i odvija li se proizvodnja po principima biološke proizvodnje što potvrđuju odgovarajuće, akreditirane, institucije. Gospodarstva koja ispunjavaju uvjete biološke proizvodnje dobivaju odgovarajući certifikat. Danas je organska proizvodnja u EU regulirana direktivom EEZ 2092/91, kao i brojnim amandmanima., Organic farming, as an ecologically acceptable production method based on natural processes and the use of organic and natural materials, is becoming increasingly popular in Serbia. In addition to “organic”, this type of production is also commonly called “ecological” or “biological”. The objectives of organic agriculture are to maintain and increase fertility of the land, suppress land erosion, conserve biodiversity, protect natural resources from pollution and produce foods of high nutritional value. In organizing organic livestock production, priority is given to native (indigenous) breeds adapted to local growing conditions and resistant to diseases. Organic production, which is an integral part of the sustainable agriculture system, does not permit the use of protective and nutraceuticals of synthetic chemical origin and synthetic drugs, growth regulators, hormones and GMOs. Despite the common, classical means of goat farming, in recent years there has been increasing interest to change typical farming methods to introduce “Bio” systems, i.e. biologically clean farming methods. Such production methods result in products free of the chemicals that are common in numerous substances used in common production methods. Animal welfare is always a high priority in organic production. Primarily, animals should be provided with conditions for growth and development that are in compliance with their genetic potential. This implies respecting their physiological and ecological needs, and ensuring conditions to express their natural functions and behaviour. In order to start and later organize such production, certain conditions must be met. The appropriate, accredited institutions are responsible for ensuring that the required conditions are met and that production is in line with the principles of biological production. Holdings meeting the requirements of biological production receive the appropriate certificate. Today organic production in the EU is regulated by the EEC Directive 2092/91, and its amendments.

Ječam se uglavnom koristi za ishranu stoke jer sadrži visoku hranidbenu vrijednost, no značajan dio ječma koristi se u pivarskoj industriji kao i prehrani ljudi. Ječam se na području Republike Hrvatske nedovoljno proizvodi, a razlozi vjerojatno leže u nižim prinosima u odnosu na pšenicu. Ječam je karakterističan za uzgoj zbog svojega kraćeg svjetlosnog stadija u odnosu na druge žitarice i kao takav brže prolazi prve etape organogeneze. U odnosu na pšenicu, ječam ima skromnije zahtjeve prema vlazi i toplini. Ječam je jedna od najvažnijih kultura u ljudskoj ishrani, prema tome treba voditi velikog računa o njezinoj kvalitetnoj i efikasnoj proizvodnji., Barley is mainly used for cattle feeding because it has a high nutritional value, but a significant part of barley is used in the brewing industry as well as in the diet of people. The barley on the territory of the Republic of Croatia is insufficiently produced, and the reasons probably lie in lower yields compared to wheat. Barley is characteristic for breeding because of its shorter light stage compared to other cereals and as soon as the first stage of organogenesis passes. Compared to wheat, barley has modest demands on moisture and heat. Cheese is one of the most important cultures in human nutrition, so it is important to take great care of its quality and efficient production.

U ovom radu predstavljena je važna jadranska vrsta, hobotnica Octopus vulgaris, Cuvier 1797,općenite značajke koje su karakteristične za ovu vrstu, njen rast i razvoj.Također, naveden je i gospodarski značaj kao i pokušaji uzgoja u kontroliranim uvjetima. Kao jedna od najvažnijih oktopodnih vrsta u Jadranu često je viđena namirnica u mnogim kućanstvima na obali RH, posebice u Dalmaciji.Obzirom na navedenu potražnjuhobotnica je uzeta kao idealni primjer za uzgoj u marikulturi. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da hobotnica dobro podnosi uzgojne uvjete i u relativno kratkom vremenu postiže konzumnu veličinu.No, u uzgojnim uvjetima su primijećene pojave kanibalizma i sposobnost vrste da pobjegne iz uzgojnih jedinica, kao i potrebe za velikom količinom i raznovrsnom hranom, što dovodi do ekonomskih problema. Izuzev navedenog svi oktopodi pa tako i obična hobotnica služe kao izvor visokovrijednih bjelančevina u ljudskoj prehrani. Thepaperpresentsimportant octopod species in the Adriatic Sea known as common octopus (Octopus vulgaris Cuvier 1979)with its general characteristics, growth and development. Also, their commercial and economic importance as well as experimental attempts of cultivation. As one of the most important octopod species in the Adriatic, it is a commonly used as food in many households on the Croatian coast, especially in Dalmatia.Consequently, octopus has been taken as an ideal example for cultivation in mariculture. According tothe results of conducted experimental research, octopus has shown good adaptations to captive conditions and short growing time to consumption size. However, cannibalism and the ability of the species to escape from cageunits has been observed, as well as the need for large amounts and different types of food, leading to economic problems. In addition, all octopods, including the common octopus, serve as a source of high-quality protein in human consumption.

Analiza voda je temelj brige o ljudima i živim organizmima. U vodi žive brojni mikroorganizmi koji mogu biti opasni za zdravlje čovjeka. Kako je voda najvažnija tvar na planeti za život, važno ju je očuvati. Pitke vode na svijetu je vrlo malo, a i taj mali postotak je često zagađen i nije zdravstveno ispravan za korištenje. Voda se analizira na nekoliko načina, a jedan od najbitnijih je mikrobiološka analiza. Ona se provodila na uzorcima vode iz plitkih bunara na području Virovitičko-podravske županije. Voda se analizirala najpouzdanijom metodom mikrobiološke analize, a to je membranska filtracija kojom se bakterije nacjepljuju na hranjivu podlogu i uzgajaju. Time se uzgoje bakterije prisutne u vodi, a gdje neke od njih mogu biti veoma opasne za zdravlje ljudi. Analizom je pokazano kako većina voda iz plitkih bunara ne zadovoljava mikrobiološke uvjete te time može ugroziti zdravlje čovjeka. Većina bakterija u pitkoj vodi su koliformne bakterije, a čijom analizom su ustanovljene brojne kolonije tih vrsta bakterija. Water analysis is the foundation of concern for people and living organisms. There are numerous microorganisms that can be dangerous to human health. As water is the most important substance on the planet for life, it is important to preserve it. Drinking water in the world is very small, and this small percentage is often polluted and is not healthy for use. Water is analyzed in several ways, and one of the most important is microbiological analysis. It was conducted on samples of water from shallow wells in the area of Virovitica-Podravina County. Water was analyzed by the most reliable method of microbiological analysis, which is the membrane filtration by which the bacteria are drawn to the nutrient base and grown. This raises the bacteria present in the water, and where some of them can be very dangerous to human health. The analysis shows that most of the water from shallow wells does not meet microbiological conditions and can thus endanger human health. Most bacteria in drinking water are coliform bacteria, and by this analysis numerous colonies of these bacterial species have been found.

Raž (lat. Secale cereale) je jednogodišnja biljna vrsta iz porodice trava (Poaceae, Gramineae) koja se kao žitarica najviše uzgaja u sjevernoj Europi, a uspijeva do 69.5° sjeverne širine. Ciljevi uzgoja raži slični su onima u uzgoju drugih žitarica maloga zrna. Raženo zrno se koristi uglavnom za hranu, ali i za proizvodnju etanola. Ova žitarica je druga u nizu, nakon pšenice, za proizvodnju kruha, a koristi se i kao pašnjak ili krmno bilje. Također, služi i kao zimski pokrovni usjev jer raste brzo u jesen te pokriva zemlju i tako štiti tlo od erozije. Ova žitarica je posebno važan usjev u Poljskoj, Njemačkoj, Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji. U Hrvatskoj se uzgaja u mnogo manjim količinama. Iako je raž je najzahvalnija i najskromnija žitarica prema klimatskim uvjetima i tlu, kultivirana površina raži i njezina proizvodnja u svijetu znatno se smanjila u posljednjih pola stoljeća. Raž se danas uglavnom proizvodi za industrijske potrebe tržišta, međutim, to su zaista ukupno gledajući male površine., Rye (lat. Secale cereale) is a one-year plant species and a member of the wheat tribe (Poaceae, Gramineae) which is mostly bred as a cereal in northern Europe and it is succesfully bred to 69,5° of the nothern latitude. Goals in rye breeding are similar to those of other small grain cereals. Rye grain is mostly used for food but also for ethanol production. This cereal is, after wheat, the second most used cereal in bread production and it is also used for pasture or roughage. It also serves as a cover crop beacuse it grows fast in the autumn and in that way covers the land and protects it from the erosion. This cereal is very important in Poland, Germany, Russia, Ukraine and Belarus. It is also bred in Croatia, but in smaller amount. Although rye is the most thankful and the humblest cereal to breed judging by climate and soil condition needed, cultivated surface of rye and it's production have been significally reduced in last half of the century. Rye is today mostly used for industrial needs of the market, however those amounts are in total view very small amounts.

U ovom radu praćen je rast i aktivnost organizama koji akumuliraju fosfor (PAO) u laboratorijskom SBR uređaju uzgajanih na sintetičkoj vodi različite koncentracije natrijeva acetata kao izvora ugljika. Pokus je proveden u ciklusima od 6h s izmjenom anaerobne i aerobne faze, a uvjeti rada bili su prilagođeni rastu PAO-a (prosječno T=13,2 °C i pH=8,1). Cilj rada je bio istražiti optimalne uvjete vođenja procesa za uzgoj aktivnog mulja s visokom učinkovitosti uklanjanja fosfora pri višim koncentracijama acetata, odnosno ispitati može li se postupnim povećanjem koncentracije natrijeva acetata prilagoditi aktivni mulj za rad na višim koncentracijama acetata. Tijekom pokusa praćeni su parametri poput uklanjanja ugljika, fosfora i dušika, a za ispitivanje biološke aktivnosti PAO-a provedeno je devet testiranja tijekom uzgoja. Rezultati su pokazali da visoke koncentracije acetata nemaju negativni utjecaj na rast i aktivnost PAO-a ako se proces obrade vode provodi u kratkim ciklusima u trajanju od 6 h, te da takav način vođenja procesa i postupno povećavanje koncentracije acetata dovodi do povećanja udjela PAO-a u aktivnom mulju i učinkovitosti uklanjanja fosfora. In this paper growth and activity of poly-phosphate accumulating organisms (PAO), in a laboratory SBR on synthetic wastewater and with different sodium acetate concentration as a carbon source, were observed. Experiment was conducted in 6 h treatment aerobic/anaerobic cycles with adjusted conditions to promote the growth of PAO (average t=13,2 °C, pH=8.1). The aim of this work was to investigate the optimal process managing conditions for activated sludge cultivation with high efficiency of phosphorus removal at higher acetate concentrations, and to investigate whether the activated sludge can be adjusted to work at higher acetate concentrations by a gradual increase in sodium acetate concentration. During the experiment, parameters such as carbon, phosphorus and nitrogen removal were monitored and nine tests of biological activity of PAO were performed. The results showed that high acetate concentrations will not have a negative influence on PAO activity in short water treatment process cycles that last up to 6 h, and that such a method of managing the process and gradually increasing acetate concentration leads to an increase in PAO's in activated sludge and phosphorus removal efficiency.

Siva pčela (Apis mellifera carnica) je autohtona i jedina podvrsta medonosne pčele u Hrvatskoj, a karakteriziraju ju uspješno prezimljavanje, eksplozivan proljetni razvoj, marljivost i dobra sakupljačka aktivnost, niska agresivnost i izraženi rojevni nagon. U istraživanju su uspoređene razlike u svojstvima prezimljavanja, razvoja zajednica, ponašanja pčela i otpornosti na bolesti kod 5 različitih linija sive pčele. Skupine 1 do 3 su lokalnog porijekla koje su pod selekcijom 15 godina. Skupina 4 je lokalnog porijekla i nikada nije bila pod utjecajem selekcije. Skupina 5 je porijeklom iz Njemačke i pod selekcijom je 60 godina. Rezultati istraživanja nisu pokazali značajne razlike između skupina po broju pčela i stanica legla, međutim zabilježen je kasniji razvoj skupine 5 u odnosu na ostale skupine. Najmanji indeks prezimljavanja nakon obje zime zabilježen je u skupini 5, kao i potrošnja hrane tijekom zime. Najlošiju ocjenu za obrambeno ponašanje imale su skupine 4 i 3 koje su bile značajno lošije od skupine 5. Najlošiju ocjenu za mirnoću na saću imala je skupina 4, značajno lošiju od svih ostalih skupina. Rojevni nagon najviše je bio izražen u skupini 4, koja je bila značajno lošije ocjenjena od skupina 1, 3 i 5. Kod proizvodnosti meda i skupljanja peludi nisu zabilježene značajne razlike između skupina, kao ni kod higijenskog ponašanja, svojstva samočišćenja i potisnutog razmnožavanja varoe. Zajednice skupine 4 su najviše, a zajednice skupine 5 najmanje otklapale/poklapale leglo. Kod svih skupina zabilježen je ujednačen razvoj populacije varoe, a kod skupina 4 i 5 zabilježena je nešto manja krajnja populacija u odnosu na prve tri skupine. Na kraju, skupina 4 imala je značajno lošiji selekcijski indeks od skupine 5 dok između ostalih skupina nisu utvrđene statistički značajne razlike., The carniolan bee (Apis mellifera carnica) is the indigenous and only sub-species of honey bee in Croatia, characterized by its successful overwintering, explosive spring development, diligence and good gathering activity, low aggressiveness and pronounced swarming behaviour. In our study, we compared the differences in the characteristics of overwintering success, colonies development, behaviour and disease resistance traits in 5 different lines of carniolan bees. Groups 1 to 3 were of a local origin selected for 15 years. Group 4 is of local origin and has never been under artificial selection. Queens from Group 5 were from Germany and under selection for 60 years. The results of the study did not show significant differences between the number of bees and brood cells, but a later development of group 5 was recorded compared to other groups. The lowest overwintering index after both winter was recorded in group 5 as well as consumption of food during winter. The worst score for defensive behavior had groups 4 and 3 and were significantly worse than group 5. The lowest score for the calmness on the comb was found in group 4, significantly worse than all other groups. Swarming behaviour was most pronounced in group 4, which was significantly worse rated by groups 1, 3 and 5. In honey production and pollen collection there were no significant differences between groups, as well as with hygienic behavior, grooming and suppressed mite reproduction (SMR). Colonies from group 4 had the highest, and group 5 the lowest recorded recapping of brood cells. In all groups there was a uniform development of varoe population, and in groups 4 and 5 there was a slightly lower population of mites comparing to the first three groups. Finally, group 4 had a significantly worse selection index than group 5, while no significant differences were found among other groups.

Tulipa L. je ukrasna biljka iz porodice Liliaceae. Odlikuje se velikim gospodarskim, hortikulturalnim, estetskim, ekološkim, i taksonomskim interesom. Prvi tulipani u Europu su dospjeli iz Male Azije. Veliku pažnju privukla je nizozemska Tulipomanija 1637. godine, zbog čega je tulipan neslužbeno postao nacionalni cvijet Nizozemske. Nove vrste dobivene su križanjem više tipova te ih je danas oko četiri tisuće varijeteta. Tulipan se sastoji od lukovice, stabljike, lišća i cvijeta. Visina mu je 20 cm, neke vrste mogu narasti do 70 cm. Cvjetovi mogu biti jednostruki ili dvostruki, pojavljuju se u raznim bojama i oblicima. Obično na jednoj stabljici raste jedan cvijet, iako neke vrste imaju do četiri cvijeta na jednoj stabljici. Tulipani cvjetaju od travnja do svibnja, postoje vrste sa produženim periodom cvjetanja do lipnja, te one koje cvjetaju i zimi. Njega, uzgoj i održavanje tulipana ne zahtjeva puno truda. Razmnožavanje se vrši diobom lukovica ili sjemenom Pogoduju mu područja s umjerenom klimom te rahla i laka tla. Snažnije vrste tulipana mogu uspijevati godinama, iako se većina koristi kao jednogodišnja biljka., Tulipa L. is a decorative plant from the Liliaceae family. It is distinguished by its great economic, horticultural, aesthetic, ecological and taxonomic interest. The first tulips in Europe came from Asia Minor. Big attention was attract to the Netherland Tulipmania in 1637, which is why the tulip became unofficially the national flower of the Netherland. New species are obtained by crossing several types and today there are about four thousand varieties. The tulip consists of bulbs, stems, leaves and flowers. Its height is only 20 cm, some species can grow to 70 cm. The flowers can be single or double, appear in different colors and shapes. Usually on one stem grows one flower, though some species have up to four flowers on one stem. Tulips flourish from April to May, there are species with an extended flowering period to June, and those that flourish in the winter. Care, cultivation and maintenance of tulips does not require much effort. Reproduction is perform by dividing the bulb or with seed. It is suitable for areas with moderate climate, and easy soil. Stronger types of tulips can thrive for years, though most are used as a one-year plant.

Kukuruz (Zea mays L.) je jedna od vodećih poljoprivrednih kultura u svijetu, a kao takav se koristi za hranidbu stoke, ljudsku prehranu i u raznim industrijama. Kvaliteta kukuruza procjenjuje se na osnovi uzgojnih komponenata uroda i prema kemijskom sastavu zrna. Zadatak ovog rada je bio istražiti učinkovitost različitih pripravaka korisnih mikroorganizama EM tehnologije u varijantama uz navodnjavanje i gnojidbu kao i bez ikakvih tretmana na urod i osnovna svojstva kakvoće zrna hibrida kukuruza OSSK 499. Uzorci zrna kukuruza uzimani su tijekom žetve, a njih određivao sadržaj proteina, ulja, vlažnosti zrna, hektolitarske mase i udjela škroba. Najveći urod 13140 kg/ha zabilježen je u varijanti racionalnog navodnjavanja, uz gnojidbu 100 kg/ha dušika i bez tretmana KM. Najveća hektolitarska masa u iznosu 79 kg je zabilježena kod usjeva kukuruza uzgojenog uz bogato navodnjavanje, gnojidbu od 200 kg/ha dušika i bez primjene KM. Najveću količinu vode u zrnu imao je kukuruz uzgojen bez gnojidbe, uz bogato navodnjavanje i bez tretiranja KM. Najveći sadržaj bjelančevina u zrnu imao je kukuruz uzgojen u varijanti bez navodnjavanja, uz gnojidbu 200 kg/ha dušika i uz tretiranje KM1. Najviši sadržaj ulja u zrnu imao je kukuruz uzgojen bez navodnjavanja i gnojidbe, ali uz KM3. Zrno kukuruza uzgojenog uz racionalno navodnjavanje, bez gnojidbe i bez primjene KM imalo je najviši udio škroba. Iz navedenog se može zaključiti da je upotreba KM imala najveći utjecaj na parametre bjelančevina i ulja u zrnu kukuruza. Corn (Zea mays L.) is one of the most commonly planted agricultural crop in the world. It is used as a feed for livestock, for human consumption and as a raw material in various industries. Corn quality evaluation is based on the genetic components of the yield and chemical composition of the grain. The aim of this study was to examine the effectiveness of a different beneficial technologies microorganism preparations with irrigation and fertilization as well as without any treatment of the crop and the basic properties of grain of maize hybrid OSSK 499. The grain samples were collected during the harvest, afterwards they were subjected to the analysis of protein, oil, moisture and starch content and determination of the hectolitre weight. The highest yield of 13140 kg/ha was achieved during rational irrigation, including fertilization with 100 kg/ha of nitrogen and without beneficial microorganisms use. The highest hectolitre weight of 79 kg was recorded in corn grown with the rich irrigation, fertilization with 200 kg/ha of nitrogen and without the beneficial microorganism 1 application. The highest moisture content was found in the grain of the corn grown without fertilizers, with abundant irrigation and without beneficial microorganism treatment. The highest protein content was recorded in the corn grown without irrigation, but with fertilization with 200 kg/ha of nitrogen and under treatment with beneficial microorganism. The highest oil content was found in the corn grown without irrigation and fertilization, but with beneficial microorganism 3. Corn grown with rational irrigation, without fertilizer addition or beneficial microorganisms use had the highest starch content. From the above-mentioned, it can be concluded that the use of the beneficial microorganisms had the greatest impact on the protein and oil content in the corn grain.

Rad se bavi proučavanjem načina uzgoja krizantema. Koncipiran je da osim teoretskog dijela, koji donosi osnovne informacije o uzgoju, kroz praktični dio, koji obuhvaća fotografije i posjet uzgajatelju, prikaže razne faze pravilnog uzgoja krizantema. Kroz rad se iznose osnovna tri načina uzgoja: uzgoj na vanjskim nezaštićenim površinama, uzgoj u zaštićenim prostorima poput staklenika i plastenika te uzgoj u vrtu koji ima dekorativnu ulogu. Rad obuhvaća i fotografije koje je autorica zabilježila prilikom posjeta Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Gestner. Terenski rad dodatno obogaćuje i približava čitatelju uzgoj krizantema. Također, rad donosi osnovna pravila pripreme tla za uzgoj zatim upotrebe folija i sustava za navodnjavanje. Također, bavi se i prikazom načina zasjenjivanja, prihranjivanja biljke te načinu zaštite od štetnika. Osim podataka o uzgoju i slikovnih prikaza rad donosi i osvrt na branje i skladištenje, ali i upotrebu cvijeta krizanteme nakon plasiranja na tržište. Zanimljiva je usporedba poimanja krizantema u uporabnom smislu u Europi i ostatku svijeta., The paper deals with the issues of growing models of chrysanthemum. It divided in two parts. Firstly, there is a theoretical part, which provides basic information about the chrysanthemum and their growing. Secondly, through the practical part author presents various phases of proper breeding of chrysanthemum. It includes photographs and experience of visiting the growing field in Đakovo. Paper includes photographs that author recorded during her visit to the Gestner Family Farm. Paper presents three ways of cultivation. They are breeding on unprotected outdoor areas, cultivation in protected areas such as greenhouses and cultivation in an outdoor garden.

Cilj ovog rada je upoznati se s nastankom uzgojnog tipa hrvatski sportski konj te njegovim potencijalima i radom Hrvatske udruge uzgajivača sportskog konja. Danas u svijetu postoji velik broj pasmina i uzgojnih tipova konja. Ideja o uzgoju sportskih konja na prostoru Republike Hrvatske rođena je krajem 70-ih godina 20 stoljeća. Početni datum hrvatskog uzgoja sportskih konja obilježavamo 8. ožujka 1980. godine, kada su u Križevce stigle prve Holstein kobile. Kroz godine uzgoja cilj je uvijek bio isti uzgojiti plemenitog, lijepog, pravilnog, svestranog toplokrvnog konja koji ima duge, brze i energične pokrete, snažan zamah i potisak, dobrog je karaktera i podoban za korištenje u svim konjičkim sportovima. Danas uzgoj hrvatskog sportskog konja čini 572 grla, od koji se mnogobrojna koriste u konjičkim spotovima. Uzgojni tip hrvatski sportski konj kroz godine uzgoja afirmirao se u prepoznatljivog konja na domaćim konjičkim natjecanjima., The aim of this paper is to get acquainted with the emergence of a breeding type Croatian Sports Horse and its potentials and the work of the Croatian association of breeders of the sport horse. Today, there are many breeds and breeding horses in the world. The idea of breeding horseshoes on the territory of the Republic of Croatia was born in the late 70s of the 20th century. The starting date for sport horse breeding is marked on March 8, 1980, when the first Holstein kings arrived in Križevci. Throughout the year, the goal was always to cultivate a noble, beautiful, regular, versatile hot horse that has long, fast and energetic movements, a powerful swing and thrust, a good character and suitable for use in all horse sports. Today, the breeding of the Croatian horseshoe makes 572 throats, of which numerous choreographed horseshoes. The breeding type Croatian Sport Horse during the years of breeding affirmed itself in the recognizable horse at the local equinox

U diplomskom radu „Uzgoj trpova roda Holothuria“ daje se iscrpan pregled rezultata do sada poduzetih istraživanja uzgoja trpova. Oko 1250 vrsta Holothuriana nalazi se po oceanima i morima, na svim širinama, od obala do podmorskih nizina. Imaju važnu ulogu u ekosustavu oceana, recikliraju hranjive tvari iz šljunka i organskih tvari. U radu se prikazuje kako zbog svog kvalitetnog nutritivnog sastava i izrazite ljekovitosti, od trpa ljudi mogu imati višestruke koristi, te koji su izazovi lova i uzgoja trpova u svijetu. Koristila se metoda sinteze i analize dostupnih rezultata znanstvenih istraživanja. Tako rad prikazuje saznanja o biologiji, akvakulturi, nutritivnim vrijednostima i ljekovitim svojstvima u prehrani čovjeka. Zaključak rada je kako je velika mogućnost kako će u budućnosti zbog jednostavne tehnologije uzgoja i kroz dobar marketing trp „zavladati tržištem“. Thesis paper "Holothuria Growing Breed" gives an exhaustive overview of the results of the research so far undertaken. About 1250 species of Holothurians are found on the oceans and seas, in all widths, from shore to undersea plains. They play an important role in the ocean ecosystem, recycle nutrients from shrubs and organic matter. The paper shows that due to its high quality nutritional constituents and distinct healing properties, people can benefit from multiple benefits, answering the questions of challenges of breeding and hunting of seacucumber worldwide. This paper uses the method of synthesis and analysis of the available scientific research results. It presents results of research on biology of seacucumber, mariculture, nutrition value of seacucumber and healing properties when included in nutrition. The conclusion is that it is a great possibility that in the future, because of the simple technologies, it will grow through a good marketing to "dominate the market".

Biogoriva proizvedena iz biomase alga mogla bi u bliskoj budućnosti postati održiva i ekonomski konkurentna fosilnim gorivima. Suvremena istraživanja su usmjerena na pronalaženje pogodnih vrsta alga s optimalnim karakteristikama za proizvodnju biogoriva, poput brzog prirasta i velike biomase te velikog sadržaja lipida i drugih važnih metabolita. U radu je opisan značaj alga u industriji biogoriva te metode uzgoja kultura, prerade i korištenja biomase za proizvodnju bioplina, biodizela i bioetanola.

Cilj prijekta pod naslovom "Revitalizacija uzgoja banijske šare svinje" je stvaranje biloške i gojidbene osnove za očuvanje i revitalizaciju uzgoja "Banijske šare" svinje kao važnog čimbenika u održavanju biološke raznolikosti te prepoznatljivosti i povećanju poljoprivrednog potencijala Banovine i šire.

Spirodela polyrhiza je vrsta vodene leće široko rasprostranjena na vodama stajačicama i sporim tekućicama kontinentalne Hrvatske. Karakterizira je kao i ostale vrste vodene leće vrlo brz rast, te mogućnost velike apsorpcije dušičnih spojeva iz hranjive otopine. Potaknuti pozitivnim rezultatima ranijih istraživanja gdje su utvrđeni potencijali rasta više vrsta vodene leće na različitim koncentracijama digestata u hranjivoj otopini, u ovome radu prezentirati ćemo rezultate pokusa provedenog sa ciljem utvrđivanja utjecaja intenziteta osvjetljenja prilikom uzgoja Spirodele polyrhize na različitim koncentracijama digestata. Ostvareni rezultati pokazuju da je kontinuirani uzgoj Spirodele polyrhize na otopini digestata moguć, ali prinosi zelene mase znatno su manjiod potencijala rasta potvrđeni u ranije provedenim pokusima. Da bi se ostvarili kontinuirano visoki prirast zelene mase u narednim pokusima potrebno je pronaći način da se spriječi oboljevanje biljaka te umanji rast algi.

Orhideje spadaju u porodicu Orhidaceae, koja obuhvaća gotovo 800 različitih rodova, s više od 25 000 vrsta, a tu je još i 100 000 hibrida. Raširene su po svim kontinentima, nema ih samo na arktičkom ledu i pustinjama. Pojavljuju se sa različitom bojom cvjetova, zbog čega su jako popularne među ljudima. Pogodne su za uzgoj u stakleniku ili kod kuće. Svaka vrsta određene uvijete uzgoja koji su joj potrebni za rast. Mnogo je modela uzgoja orhideja, od odabira načina razmnožavanja do sadnje, te kontroliranje faktora za vrijeme rasta biljke u stakleniku ili u kućnom uzgoju, Orchids belong to the family Orhidaceae, which includes almost 800 different genera, with more than 25,000 species, and there is more and 100,000 hybrids. They are spread across all continents, there's not only the Arctic ice and deserts. They appear with different color flowers, which are very popular among people. They are suitable for growing in a greenhouse or at home. Each type of certain conditions of growing it needs for growth. There are many models of growing orchids, from the selection of modes of propagation to planting and controlling factors during the growth of plants in the greenhouse or in the home cultivation.

Perunika, odnosno iris, rod biljaka je iz razreda jednosupnica koja pripada porodici Iridaceae, zajedno s rodovima gladiola (Gladiolus) i šafrana (Crocus) , trajne zeleni s podancima i gomoljima. Vrijeme cvatnje je od svibnja do srpnja. Iz valjkastog, puzavog i trajnog podanka rastu uski, uspravni i sabljasti listovi. Cvjetna stabljika naraste i do 1,50 m visoko i obično ima dva do tri cvijeta na krajevima cvjetne stabljike. Cvjetovi se sastoje iz 6 u 2 reda poredanih cvjetnih listova od kojih je vanjski svinut a unutarnji uspravan. Cvjetni listovi su najčeščće plave boje, pri dnu sa žutim ili bjelkastim mrljama i prevučeni ljubičastim žilicama. Godine 2000. proglašena je hrvatskim nacionalnim cvijetom na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Naziv potječe od imena grčke božice duge, glasnice bogova Iride (grč. - duga), a naš naziv perunika dolazi od imena vrhovnog staroslavenskog boga gromovnika Peruna i njegove žene, boginje Perunike. Kajkavski naziv za peruniku leluja ili ljeljuja, proizašao je iz drugog imena boginje Perunike - Ljelja. Ostali hrvatski narodni nazivi prate božanske poveznice - bogiša, cvit ili kaćun nebeski, ili se pak odnose na mačasti, odnosno sabljasti obilik listova - mačinac, mačak, sabljarka, sabljić ili špade (lat. spadix - mač) u Istri. U Botaničkom vrtu Prirodoslovno-Matematičkog fakulteta u Zagrebu perunike čine najveću zbirku trajnica, od oko 150 različitih vrsta i sorti. Pojedine vrste perunika upotrebljavaju se i u farmaciji te pri izradi parfema. U ljekovite svrhe sabire se uglavnom podanak (Rhizoma Iridis), koji se iskapa u listopadu. Katkada se sabiru i listovi i to za uporabu u svježem stanju, jer se u suhom ne mogu upotrebljavati. Podanak sadrži eterično ulje, veće količine smole, tanine i glikozid iridin. Razmnožavanje se vrši pomoću podzemne stabljike rizoma., Iris, and Iris, a genus of plants from the class Monocotyledon which belongs to the family Iridaceous, along with the families of gladiolus (Gladiolus) and saffron (Crocus), permanent green with rhizomes and tubers. Flowering time is from May through July. For cylindrical, some servile and permanent rhizome growth of narrow, upright and saber-toothed leaves. Flower stalks grow up to 1.50 meters high and usually have two to three flowers at the ends of the flower stems. The flowers consist of 6 in 2 rows of flowers lined sheets of which the outer and the inner bent upright. Floral leaves were infected with blue at the bottom with a yellow or whitish spots and coated with purple veins. In 2000, he was named the Croatian national flower on the proposal of the Croatian Academy of Sciences and Arts. The name derives from the name of the Greek goddess of rainbows, glottis gods Iride (Gk. - Debt), and our name iris comes from the name of the supreme Slavic god Perun wielders and his wife, the goddess of Irises. Kajkav name for iris swaying or ljeljuja, derived from the name of another goddess Irises - soar. Other Croatian public names follow the divine links - Bogies, Orchid Flower or heaven, or they refer to macastim or shapes, as saber-toothed leaves - guppy, cat, swordfish, Sabljić or include (lat. Spadix - sword) in Istria. In the Botanical Garden of the Faculty of Science in Zagreb iris make up the largest collection of perennials, from about 150 different species and varieties. Certain types of irises are used in the pharmaceutical industry and in the preparation of perfumes. In medicinal purposes are gathered mainly rhizome (Rhizome iridous), excavated in October. Sometimes gather the leaves and to use fresh, because in dry not be used. Rhizome contains essential oil, larger amounts of resin, tannins and glycosides iridin. Propagation is done by underground stem rhizome.

U ovom radu obrađena je mogućnost uzgoja kiwana u Zagrebačkoj županiji na dva lokaliteta; Zaprešić i Donja Bistra. Kiwano, je uobičajen naziv za biljku Cucumis metuliferus, voćnog je okusa, porijeklom iz suptropskih i tropskih predjela Afrike. U posljednih dvadesetak godina može se pronaći u uzgoju u Hrvatskoj, uglavnom na privatnim obiteljskim gospodarstvima te u sklopu kooperantske proizvodnje tvrtke Šulog d.o.o. Većina parcela s uzgojem kiwana nalaze se u Bjelovarsko-Bilogorskoj i Sisačko-Moslavačkoj županiji. Tijekom uzgoja na pokusnim parcelama, prikupljani su različiti podaci, kako o vanjskim uvjetima uzgoja, tako i o karakteristikama uzgojenog kiwana. Rezultati na pokusnim parcelama pokazuju potrebu primjene agrotehničkih mjera i procedura pobliže opisanih u radu, što može osigurati dobre rezultate za eventualni komercijalni uzgoj., This paper deals with the possibility of growing kiwano in County of Zagreb, on two locations; Zaprešić and Donja Bistra. Kiwano, is the common name for the plant Cucumis metuliferus, that has fruity taste and originates from tropical and subtropical regions of Africa. In the last twenty years kiwano can be found in Croatia, mostly on private family farms and in the cooperative production of company Šulog d.o.o. Most of the breeding grounds are in Countyes Bjelovarsko-Bilogorska and Sisak-Moslavina. During the cultivation on experimental plots, there were collected various information, both about the external conditions of cultivation, and on the characteristics of farmed kiwano. Results on experimental plots show the need to apply practices and procedures described in more detail in the paper, which can provide good results for eventual commercial production.

Kadulja pripada porodici Lamiaceae ili usnače, red Lamiales. To se zeljaste biljke i polugrmovi koji sadrže eterična ulja te imaju ljekovita svojstva. Osim najpoznatije ljekovite kadulje (S. officinalis L.), poznate su još i: Stepska kadulja (S. nemorosa L.), Livadna kadulja (S. pratensis L.), Pršljenasta kadulja (S. verticillata L.), Pitoma kadulja (S. ftuticosa L.), Španjolska kadulja (S. lavandulifolia L.), Muškatna kadulja (S. sclorea L.) i Bijela kadulja (S. apiana L.). Salvia officinalis ima izuzetno ljekovita svojstva. Od njenih dijelova se nakon sušenja i obrade prave čajevi koji pomažu pri liječenju bolesti dišnih organa, te se prave eterična ulja. Osim čajeva, pri liječenju se stavljaju i oblozi od listova koji pomažu kod oteklina i čireva. Sastojci kadulje ovise o staništu i vremenu branja. Glavni sastojak kadulje je tujon koji djeluje antiseptički, te cinol, katra, borneol, bornilacetat itd. Eterično ulje kadulje dobiva se destilacijom iz biljnog materijala. Tujon uz svoje ljekovito djelovanje, može izazvati i brojne tegobe s toga treba paziti pri doziranju i primjeni pripravaka. Metode uzgoja kadulje su konvencionalni uzgoj, biološki, bivlji (samonikli), te certificirani biološki uzgoj. Uzgaja se u plodoredu, a za dobar urod potrebna je pravilna ishrana. Sjetva se obavlja u rano proljeće, potrebno je usporedno primijeniti kemijsku i mehaničku njegu usjeva. Košnja se vrši vučenim samoutovarnim strojem u srpnju prve godine, a druge početkom listopada. Kadulja se lako zarazi štitastim moljcem te štitistom uši. Zahtjeva sunčamo mjesto, a uzgoj u zatvorenom prostoru ne uspjeva. Razmnožava se iz sjemena, te od vršnih reznica ili dijeljenjem., Sage belongs to the family Lamiaceae or mint family, order Lamiales. The y are semi-shrub and herbaceous plants that contain essential oils, therefore they have medical importance. Besides the most famous sage (S. officinalis L.),there are many other types of sage known as: Tawny sage (S. nemorosa L.), Meadow sage (Salvia pratensis L.), backbone sage (S. verticillata L.), Tame sage ( S. ftuticosa L.), Spain sage (S. Citrus L.), Clary sage (S. sclorea L.) and White sage (S. Apian L.). Salvia officinalis has extremely healing effect. When the leaves of the plant are dried and processed they can be used for preparation of essential oils or for making tea which helps in treating respiratory infections. The sage also shows its curative effect in the treatment of the swelling and ulcers. Ingredients of the sage depend on habitat and harvesting time of the plant. The main ingredient of the sage is thujone which has antiseptic effect.There are also other ingridients in the plant like Cinol, catarrh, borneol and bornilacetat . The essential oil of sage is obtained by distillation from plant material. With its beneficial effects, thujone can cause a number of health problems so it is recomended to be careful in dosage and application of medicines made from sage. Methods of growing of the sage are conventional breeding, biological and former (wild) breeding, and certified organic cultivation. It is grown in rotation, and the proper nutrition is essential for good cops. Sowing is done in early spring, and it is necessary to simultaneously apply a chemical and mechanical treatment of crops. Mowing is done by a self-loading machine in July of the first year, and in early October next year. Sage is easily infected with whiteflies and aphids. Sage requires sun spots for its growth, and growing of the plant indoors is not recommended. The sage propagates by seeds, top cuttings or by division.

Konjogojstvo u Hrvatskoj kao i drugim zemljama bližeg i daljnjeg okruženja zadnjih je desetljeća pretrpjelo značajnu transformaciju, posebice u uporabnom smislu, što se značajno odrazilo na strukturu konja u uzgojnom pogledu. Udio toplokrvnih pasmina relativno je skroman te se osjeća manjkavost strategije razvoja ukupnog sportskog konjogojstva u Hrvatskoj. Uočavaju se poteškoće u uzgoju konja, sustavu natjecanja te pratećim službama koje trebaju biti u funkciji razvoja konjogojstva. Nužno je iznaći način jačeg pokretanja konjogojstva, sportskog i rekreativnog, usporedo razvijajući prateće službe. Optimizacija sustava natjecanja može biti značajan poticaj sportskom konjogojstvu. Uzgajivači propituju kako proizvesti konje željenih odlika eksterijera, interijera, radne i rasplodne sposobnosti, dok jahači žele po prihvatljivoj cijeni kupiti konja dobrih predispozicija i usvojenih temeljnih radnih vještina. Radi potpore razvoju sportskog konjogojstva u Hrvatskoj je pokrenut Nacionalni program poticanja provedbe uzgojnih programa za toplokrvne pasmine i uzgojne tipove konja u Republici Hrvatskoj. Razvoj je moguć u harmonizaciji svih segmenata u konjaništvu, od uzgajivača do jahača, čime se oplemenjuje svakodnevnica cijelog društva.

Nonius je pasmina konja koje se razvijala na području današnje Mađarske, u vrijeme Austro- Ugarske Monarhije kada današnje područje Hrvatske bilo dio spomenute državne tvorevine. Nonius je pasmina koja je nastala početkom 19. stoljeća te je zamalo iščeka sredinom 20. stoljeća. Prestankom uporabe konja u vojne svrhe te sve većim uplivom mehanizacije u poljodjelstvu pasmina Nonius izgubila je svoju temeljnu namjenu, što je potaklo brzi pad veličine populacije. Danas je u svijetu registrirano svega nekoliko stotina grla ove pasmine od kojih je najviše registrirano u Mađarskoj. Nonius je visoko ugrožena pasmina. Cilj rada je ukazati na odlike i uporabne potencijale ove pasmine u nadi da će njihov broj u budućnosti rasti. Temeljem proučene literaturne građe i aktualnih odlika vanjštine može se zaključiti da je Nonius pogodna pasmina za zaprežna i maratonska natjecanja, te za uporabu za rekreativno jahanje. Nonius pasmina radi tradicije uzgoja u Republici Hrvatskoj te povoljnih radnih (uporabnih) odlika pogodna pasmina za veći krug profesionalnih i rekreativnih jahača.

Rod Echinacea sastoji se od nekoliko biljnih vrsta od kojih su najznačajnije: E. angustifolia, E. pallida i E. purpurea. One su među najkorištenijim biljnim vrstama u tradicionalnoj medicini i dodacima prehrani. Kroz povijest koristili su ih Indijanci kod liječenja rana, zmijskih ugriza, groznice i respiratornih infekcija, te za liječenje spolnih bolesti. A, danas je interes prema ovim vrstama usmjeren zbog njihove imunomodulatorske aktivnosti, osobito zbog prevencije i ublažavanja simptoma prehlade, bronhitisa i drugih respiratornih infekcija. Stoga su ove vrste predmet brojnih kemijskih i farmakoloških istraživanja, ali i agronomskih, kako bi se što uspješnije proizvodile na što većim obradivim površinama.

Divlja ruža (Rosa canina L.) u Hrvatskoj je raširena u divljem stanju i najzastupljenija je od vrsta iz roda Rosa. Godišnja potrošnja šipka na svjetskoj razini je oko 45.000 t. Najveći svjetski proizvođači i izvoznici očišćenog šipka bez sjemenki su Peru i Čile, gdje se plod bere ručno uglavnom iz prirodnih staništa. Velike hrvatske prehrambene tvrtke uvoze značajne količine šipka radi prerade u različite prehrambene proizvode poput čaja, džemova i sl. Posljednjih godina raste interes za šipkom kao kulturom zbog njegovih prehrambenih i zdravstvenih vrijednosti. Zreli plodovi sadrže pepeo, sirova ulja, vlakna i proteine, vitamine C, F, A, B1, B2, B3, K, flavonoide, fenole, karotenoide, te minerale, što upućuje na izuzetan potencijal primjene za hranu i dodatke prehrani. Plod šipka sadrži i do 50 puta više vitamina C od naranče. U Hrvatskoj se šipak uzgaja plantažno na svega 25 - 30 ha. U sustavu potpore trenutno je 14 proizvođača na 16, 46 ha od čega je 13, 41 ha ekološka proizvodnja (izvor: APPRRR, RH). Cijena svježeg ploda je 6 kn/kg, a osušenog 14 kn/kg. Uvozni sadni materijal razmnožava se generativno i nabavlja u Hrvatskoj po cijeni od 4, 50 do 6, 00 kn/kom. U uzgoju za plod dostupna je najčešće Rosa canina ´Laxa´, a u proizvodnji se koristi i kao podloga za cijepljenje plemenitih ruža. Ograničenja za veću plantažnu proizvodnju su nedostatak domaćeg sadnog materijala i matičnih nasada i nepostojanje organiziranog otkupa. U oplemenjivanju se najveća pažnja posvećuje prinosu i kvaliteti ploda (sadržaj vitamina C i topive suhe tvari) što je uvjet za veću tržišnu ekspanziju. Osim toga važni su bestrnost, randman, adaptabilnost, otpornost na štetne organizme. Metodama klasične selekcije moguće je iz prirodnih populacija izdvojiti genotipove dobrih svojstava. U ovom radu iznose se dvogodišnji rezultati morfoloških i pomoloških ispitivanja hrvatskih populacija divlje ruže koje reprezentiraju agrobiodiverzitet ove vrste u našoj zemlji, a u cilju izdvajanja poželjne genetske varijabilnosti za potrebe oplemenjivanja.

Smilje Helichrysum italicum rasprostranjeno je na prirodnim staništima uzduž cijelog otoka Paga. Višegodišnja je polugrmolika biljka koja raste na laganim, propusnim i plodnim tlima uz obale mora i zaleđu, u kamenjarima i pukotinama stijena. Zahtijeva obilje svjetla i topline, a što je izloženija suncu i toplini, time će kvaliteta biti viša. Sadrži eterično ulje intenzivnog mirisa, čija je glavna sastavnica ester neril- acetat. Tradicionalno se upotrebljava za tretiranje astme, migrena, jetrenih tegoba i kožnih oboljenja. Nasadi smilja mogu se podizati sadnjom presadnica u jesen ili proljeće. U poljoprivrednoj proizvodnji smilja na oranicama usjev postaje ekonomski isplativ tek u 3. godini uzgoja. Pored droge (suhi cvijet) i eteričnog ulja, lepezu proizvoda koji zaokružuju proizvodnu cjelinu čine hidrolat, aroma, tinktura, macerat, krema.

Zaštićeni prostori su svi načini zaštite bilja od nepovoljnih utjecaja okoliša. To su prostori za uzgoj bilja, ograđeni i natkriveni za svjetlo propusnim materijalom. Prema obliku, veličini, pokrovnom materijalu i namjeni zaštićeni prostori imaju nazive: niski tunel, visoki tunel, plastenik, staklenik, klijalište. Plastenici, osim većih dimenzija (dužina, širina, visina), razlikuju se od visokih tunela, jer imaju posebne otvore za provjetravanje. To su trajni zaštićeni prostori ako imaju metalnu nosivu konstrukciju. Na izbor tipa zaštićena prostora i njegovu tehničku opremljenost utječe više čimbenika: klimatsko područje, zahtjev kulture prema toplini, vrsta ili skupina kultura, tehnologija uzgoja, stupanj mehaniziranosti tehnoloških postupaka.

U Republici Hrvatskoj, točnije, širem području Dalmacije, Dalmatinske zagore, Primorja i otoka, uzgoj koza je oduvijek bio od velike važnosti. Osim uzgoja u cilju opskrbe mesom, važna namjena uzgoja je i proizvodnja mlijeka. Kozje mlijeko je namirnica bogata hranjivim tvarima koje probavni sustav znatno lakše probavlja od kravljeg mlijeka zbog manjeg promjera globula mliječne masti i većeg udjela kratkolančanih masnih kiselina. U Republici Hrvatskoj uz izvorne pasmine namijenjene proizvodnji mesa dominiraju visoko mliječne uvezene pasmine koza kao što su francuska alpina, švicarska sanaka te njemačka srnasta koza. Hrvatska bijela koza, koja se osim za meso uzgaja i za mlijeko, je naša izvorna pasmina. Važno je spomenuti i bursku kozu koja je najmlađa pasmina u Hrvatskoj što se tiče kozarske proizvodnje. Njena važnost leži u križanju s mliječnim pasminama radi poboljšanja proizvodnje i kakvoće mesa. Genetski potencijal, hranidba, redosljed i stadij laktacije, tjelesna masa, sezona jarenja, razvijenost i oblik vimena te zdravlje mliječnog grla najvažniji su čimbenici količine i kemijskog sastava kozjeg mlijeka. Koze jako brzo reagiraju na promjenu količine i kvalitete obroka, što se odražava na njihove reprodukcijske i proizvodne odlike. Ukupna količina proizvedenog mlijeka ovisi o trajanju laktacije, što je laktacija duža to je količina mlijeka veća. Kemijski sastav mlijeka, ponajviše udio mliječne masti, bjelančevina, vitamina i minerala određuju njegovu hranidbenu vrijednost, kvalitetu te prikladnost za preradu.