Search

Cilj stečajnog postupka je namirenje vjerovnika stečajnog dužnika, a danas je većina imovine opterećena razlučnim pravima, stoga je način unovčenja imovine od presudne važnosti za ostvarivanje cilja stečajnog postupka. Elektronička javna dražba je uvedena kao način unovčenja imovine opterećene razlučnim pravom u stečajnom postupku s ciljem da se riješe postojeći problemi i da se vjerovnicima omogući povoljnije unovčenje. No u praksi su se javili brojni problemi, zbog čega su ta pravila više puta mijenjana, ali još uvijek se uočavaju određeni problem u praksi. Stoga autorice analiziraju pravila o elektroničkoj javnoj dražbi, upućujući na probleme koji su nastali u praksi te predlažu moguća rješenja., The goal of the bankruptcy procedure is to satisfy the creditors of the bankrupt debtor, and today most of the assets are objects on wich the right for separate satisfaction exists, therefore the method of liquidation of obejects is of crucial importance for achieving the goal of the bankruptcy procedure. The electronic public auction was introduced as a way of liquidation of objects on wich the right for separate satisfaction exists in bankruptcy proceedings with the aim of solving existing problems and enabling creditors to cash in more favorably, but in practice numerous problems arose, which is why these rules have been changed several times, but still certain problems are observed in practice. Therefore, the authors analyze the rules on electronic public auctions, referring to problems that have arisen in practice, and suggest possible solutions.

Cilj rada je istražiti utjecaj pandemije COVID-19 na poslovanje sektora ugostiteljstva u Istarskoj županiji. Koristeći Altmanov Z-score model izvršena je analiza i testiran je utjecaj pandemije na poslovanje poslovnih subjekata unutar sektora ugostiteljstva. Dobiveni su rezultati ujedno ukazali i na udio poduzeća kod kojih postoji visoki rizik od stečaja u narednih nekoliko godina, te će se moći koristiti za predviđanje poslovnog neuspjeha u narednim godinama. Istraživanje je izvršeno na uzorku od 60 mikro i malih poduzetnika u razdoblju od tri godine 2018. – 2020. U analizi su korištene metode deskriptivne statistike, a testiranje hipoteze je izvršeno pomoću Studentovog t-testa. Rezultati istraživanja ukazali su na značajno pogoršanje poslovanja poduzetnika u 2020. godini. Naime, utvrđeno je značajno statističko odstupanje odnosno smanjenje vrijednosti pokazatelja u 2020. godini u odnosu na prethodne dvije godine. Istraživanje je također ukazalo da postoje i tvrtke otporne na negativne efekte pandemije, a navedena otpornost može se pripisati kontinuiranom odgovornom i opreznom poslovanju. Rezultati istraživanja mogu s određenom pouzdanošću poslužiti i za predviđanje stečaja, te ukazuju da je više od polovice subjekata svrstano u visoko rizičnu zonu od nastupa stečaja u naredne dvije godine. Konačno, isplaćivanje potpora za očuvanje radnih mjesta, kao i druge uvedene potpore od strane Vlade RH, bile su ključne za zadržavanje kontinuiteta poslovanja unutar sektora, te su imale značajan utjecaj na smanjenje negativnih efekata pandemije.

Stečajni i predstečajni postupci jedini su sudski postupci u čijem provođenju, osim sudskog tijela (stečajni sudac pojedinac), sudjeluju i izvansudska „tijela“ (stečajni upravitelj odnosno povjerenik, skupština vjerovnika, odbor vjerovnika te Financijska agencija). U Konačnom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona iz 2022. zamjetno je da uloga suda postaje sve više pravosudna, a sve manje administrativno- upravljačka. Na taj se način administrativne ovlasti prepuštaju drugim stručnim tijelima pa, među ostalima, i Financijskoj agenciji, što je tema ovog članka.

Normativni okvir gospodarenja otpadom osigurava ostvarivanje niza važnih pravno-političkih ciljeva. Stoga, osim što zauzimaju važno mjesto u svakom pravnom poretku, nacionalne norme o gospodarenju otpadom imaju utemeljenje u europskom pravu i rezultat su prilagodbe zakonodavstva zahtjevima europskog prava. Predmet analize u ovom članku su važeće norme koje se odnose na stečajnopravnu zaštitu u Zakonu o gospodarenju otpadom, imajući na umu moguće posljedice nepotpune i neadekvatne regulacije prava i interese sudionika. Ograničavajući je čimbenik u kontekstu ove analize nepostojanje uhodane prakse postupanja, jer je novo zakonodavstvo u primjeni tek od kraja prošle godine (2021.). Zbog toga se analiza ne temelji na praktičnim problemima, već na detektiranju mogućih problema koji bi mogli izazvati otežanu praktičnu provedbu postupka stečajnopravne zaštite centara za gospodarenje otpadom.

O drugoj noveli Stečajnog zakona

U ovom radu biti će riječi o krizi, glavnim uzorcima krize, stečaju, te modelima za predviđanje stečaja pri čemu će se naglasak staviti na Altmanov Z – score model. Kao što znamo, ne postoji poduzeće koje nije prošlo kroz krizu ili stečaj, neovisno o tome da li se izvuklo ili nije. No, kako ne bi uopće došlo do stečaja, na menadžmentu poduzeća je da prati promjene u okruženju koje bi mogle utjecati na pojavu istog. Isto tako, postoji i razni modeli za predviđanje stečaja i iako se na njih ne možemo oslanjati sa stopostotnom sigurnošću, oni barem otprilike mogu pokazati u kojem smjeru će se poslovanje razvijati. Kao najznačajniji ističe se Altmanov Z – score model koji je ujedno i temelj ovog rada. Pomoću formule modela izračunate su vrijednosti za izabrana hrvatska poduzeća iz područja prehrane u razdoblju do 2016. – 2020. godine. This paper will be about the crisis, the main causes of the crisis, bankruptcy and models for predicting bankruptcy where the emphasis will be put on Altman Z – score model. As we know there is no company that has not gone through the crisis or bankruptcy, regardless of whether it came out or not. In order to avoid bankruptcy at all, it is up to the company's management to monitor changes in the environment that could affect the occurrence of the same. Here are also various models for predicting bankruptcy even though we cannot rely on them 100%, but at least they can roughly show in which direction the business will develop. The most significant model is Altman Z – score model, which is also the basis of this paper. Using the model formula, the values for the selected croatian companies in area of nutrition were calculated in the period from 2016. to 2020.

U ovom radu se govori o nadolazećoj reformi Zakona o stečaju potrošača: Može li maloljetnik biti subjekt postupka stečaja potrošača?

U ovom radu govori se o pogledu na Izvješće Predsjednika Vrhovnog suda i stanje stečajnih predmeta

U ovom članku se govori o prijedlogu reforme položaja stečajnog upravitelja

U ovom radu govori se o tome treba li onemogućiti pripajanje trgovačkog društva kod kojeg postoji stečajni ili predstečajni razlog?

Rad se bavi intitutom stečaja lokalne samouprave.

Altman, profesor na sveučilištu u New Yorku, analizirajući 66 poduzeća na temelju 22 kriterija, koji su podijeljeni u pet kategorija, izumio je Z-score formulu za predviđanje stečaja. Z-score model pokazao je točnost od 82% do 94% . Postoje tri Z-score modela. Z-score model osmišljen je za poduzeća koja kotiraju na burzi, A model Z prilagođen je privatnim poduzećima, a B model Z je prilagođen neproizvodnim poduzećima zbog razlike između djelatnosti. Predmet rada bila je analiza financijskih izvještaja poduzeća koja obavljaju djelatnosti pružanja smještaja te pripremanja i usluživanja hrane i prikazati izračun Z-score modela za ista poduzeća i za ukupan sektor. Također, prikazana je usporedba dobiti ili gubitka razdoblja sa dobivenim Z-.scorom poduzeća te se pokazalo kako je promatrani sektor prezadužen što rezultira nemogućnošću potvrđivanja postavljene hipoteze da Z-score može predvidjeti poteškoće u poslovanju poduzeća u Hrvatskoj.

U ovom radu pozornost je usmjerena na stečaj trgovačkih društava. Stečaj je sastavni dio života brojnih trgovačkih društava, a u određenim državama i građana (fizičkih osoba). Premda su trgovačka društva, kao pravne osobe, sazdana na temelju pretpostavke trajnog poslovanja, odnosno s pretpostavkom beskrajnog vremenskog horizonta života (tj. poslovanja), u praksi postoje tek rijetka društva koja su uspjela dugotrajno opstati. Dakle, stečaj je dio svakodnevnice i kao takav postaje zanimljiv i ekonomistima. Do stečaja dolazi zbog nepodmirenja novčanih obveza odnosno postojanja stečajnih razloga, a to su: nesposobnost za plaćanje, prezaduženost i prijeteća nesposobnost za plaćanje. Razlikujemo sud, stečajnog upravitelja i odbor vjerovnika kao tijela stečajnog postupka. Sva tijela posjeduju razne funkcije, a neke od njih su; za sud: odlučuje o pokretanju prethodnoga postupka radi utvrđivanja postojanja stečajnoga razloga i provodi taj postupak, odlučuje o otvaranju stečajnog postupka. Stečajni upravitelj ima prava i obveze tijela dužnika pravne osobe, ako zakonom nije drukčije određeno, zastupa dužnika s ovlaštenjima zakonskoga zastupnika. Odbor vjerovnika čine fizičke osobe koje zastupaju stečajne vjerovnike s najvišim tražbinama, stečajne vjerovnike s malim tražbinama te prijašnje dužnikove radnike. Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka i prijava tražbine u stečajnom postupku su posebne vrste podnesaka koje se prema zakonu moraju podnijeti na propisanom obrascu. Podnesci koji se u stečajnom postupku moraju podnijeti na propisanim obrascima dostupni su na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Svako trgovačko društvo nad kojim se otvara stečaj je u poslovnim i financijskim poteškoćama, ali svako od tih društava ne mora biti ekonomski neefikasno. Stečajna procedura treba imati za cilj spašavanje ekonomski efikasnih stečajnih dužnika, no upravo klasificiranje dužnika na ekonomski efikasne i ekonomski neefikasne pokazuje se iznimno zahtjevnim. In this written work attention is focused on corporate bankruptcy. Bankruptcy is an integral part of the lives of numerous companies and of certain countries and citizens. Although companies, as legal entities, were created on the assumption of going concern, that is, assuming an endless time of horizon (i.e., business) in practice, there are only rare societies that have been able to survive for long. So bankruptcy is part of everday life and as such it becomes interesting to economists as well. Bankruptcy occurs because of default, and the reasons why bankruptcy comes are: inability to pay, indebtedness and threatening inability to pay. The bodies of the bankruptcy proceeding are: the court, the bankruptcy trustee and the board of creditors. All bodies have various functions, some of which are; for the court: decides on the initiation of a preliminary proceeding in order to determine the existence of a bankruptcy reason and conducts this proceeding, decides on the opening of the bankruptcy proceeding. The bankruptcy trustee has the rights and obligations of the debtor body of the legal entity, unless otherwise provided by law, he represents the debtor with the power of the legal representative. The Board of Creditors is made up of individuals representing top- rated bankruptcy creditors, small-claims bankruptcy creditors, and previous debtors. The petition for bankruptcy proceedings and the filing of bankruptcy claims are special types of filings that are required by law to be submitted on the prescribed form. Files that must be filed in bankruptcy on the prescribed forms are available on the e-Bulletin of Courts website. Every company that goes bankrupt is in business and financial difficulty, but each of these companies may not be economically inefficient. Bankruptcy proceedings should aim at saving economically efficient bankruptcy debtors, but precisely classifying debtors as economically efficient and economically ineffcient proves to extremely challenging.

U ovom radu, koristili su se modeli za predviđanje financijske nestabilnosti, te su dobiveni rezultati na temelju kojih se procjenjivala financijska stabilnost i vjerojatnost stečaja. Za izračun i analizu prognostičkih modela koristili su podatci iz Bilance i Računa dobiti i gubitka četiriju hrvatskih poduzeća. Poduzeća su iz građevinskog sektora, a analiza se provodila za razdoblje od 2012. do 2016. godine. Nakon provedene analize, došlo se do zaključka da su svi modeli ukazivali na financijsku nestabilnost i mogućnost stečaja ali se kao najpouzdaniji i najprecizniji model za predviđanje financijskog neuspjeha poduzeća pokazao Springate model. In this paper, we used several models for predicting financial instability to, estimate bankruptcy probabilities. The dana for analisys is obtained for the Balance sheet and the Profit & Lost account of four Croatian enterprises. The enterprises are from the construction sector, and the period covered by the analysis is from 2012. to 2016. The resulst indicate that all models have indicated financial instability but the Springate model was the best predicting financial distress.

Određivanje mjerodavnog prava za ugovor o ustupu tražbine složeno je jer zahtijeva odvojeno utvrđivanje mjerodavnog prava za tri različita odnosa koji se pojavljuju kod cesije. Mjerodavno pravo treba se odrediti za odnos između ustupitelja tražbine i primatelja tražbine, zatim za odnos između primatelja tražbine i dužnika te posebno za učinke ustupa prema trećima. U radu se analiziraju odredbe Uredbe Rim I o određivanju mjerodavnog prava za ugovor o ustupu, a u Uredbi nalazimo kolizijska pravila za prva dva odnosa, ali ne i za učinke ustupa prema trećima. Upravo taj treći odnos autorice detaljnije analiziraju problematizirajući pri tome situaciju u kojoj se cesija koristi kao način izigravanja vjerovnika u stečajnom postupku. Autorice zaključuju da bi se u takvom slučaju na učinke prema trećima trebalo primjenjivati pravo mjesta ustupiteljeva uobičajenog boravišta odnosno sjedišta ili da bi se, u slučaju primjene nekog drugog prava, vjerovnici trebali štititi pravilima neposredne primjene., Determination of the law applicable to assignment of claims is complicated since it requires separate determination of the law governing three different relationships. Firstly, the law governing the relationship between the assignor and the assignee; secondly, the relationship between the assignee and the debtor; and finally, third-party effects of assignments of claims. This paper analyses the rules of the Rome I Regulation on determination of the law applicable to assignment. The Regulation contains conflict of laws rules for the first two relationships but not for the third-party effects of assignments of claims. The authors analyse precisely that third relationship in more detail while discussing the situation in which the assignment of a claim is used as a means for disrupting the line of creditors in bankruptcy proceedings. The authors conclude that in such a case the third-party effects of assignments of claims should be governed by the law of the assignor’s habitual residence or seat, or the creditors should otherwise be protected by overriding mandatory rules.

Posljednjih godina nedosljedna državna politika zemalja članica EU (i šire) kreće se od proklamiranog liberalizma do ad hoc intervencionizma. Doktrinarne analize navode kako države pokušavaju ispuniti svoju očekivanu socijalnu i ekonomsko-političku funkciju spašavanjem infrastrukturnih gubitaša od likvidacijskog stečaja zadržavajući pritom one subjekte koji predstavljaju oslonac nacionalne politike razvoja. U tom smislu, ovaj rad ima namjeru ukazati na paradigme ovog odnosa pokušavajući pritom usmjeriti razmišljanja o tom problemu kroz stečajnu legislativu. Teza rada je tvrdnja kako modaliteti stečaja predstavljaju neophodni dio tržišne ekonomije osiguravajući sigurnost vjerovnicima, mogućnost oporavka subjekata s fi nancijskim poteškoćama te brže vraćanje blokiranih sredstava na tržište.

Posljedica svih pogrešaka i neodgovarajućeg vođenja trgovačkog društva odnosno kriznog stanja ocrtava se u nesposobnosti plaćanja. Restrukturiranje kao pokušaj održavanja dužnika u krizi na životu, tj. da nastavi s poslovanjem u bitnome ovisi od dogovora s vjerovnicima. Stečajni zakon uređuje predstečajni postupak kojim se dužniku može dati određeno vrijeme u kojem će nastaviti raditi pod „zaštitnim kišobranom“ kako bi provedbom plana restrukturiranja izbjegao ono najgore – stečaj.

Judikatura Europskog suda za ljudska prava (ECHR) navodi da država članica uživa »široko polje procjene« na koji će način određeno pitanje urediti, imajući na umu činjenicu da nacionalne vlasti najbolje poznaju svoju državu kao i ostale okolnosti važne za donošenje konkretnog zakona i da samim tim najbolje može procijeniti koje je zakonsko rješenje najadekvatnije. To je velika prednost koju uživaju nacionalne države, ali samim time i odgovornost za izbor najadekvatnijeg zakonskog rješenja. Stoga mogući pravni prijepori oko uloge sudskog savjetnika u postupku jednostavnog stečaja potrošača, kao osobe koja vodi postupak i samostalno donosi odluke, predstavlja legitiman temelj za analizu rješenja kroz prizmu pravnog standarda »zakonom ustanovljenog suda«, sukladno odredbama članka 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članaka 29., 115. i 118. Ustava Republike Hrvatske.

Ovaj rad nastoji ispitati koliko iznose imovine dužnika u stečajnim postupcima u Republici Hrvatskoj u suodnosu s imenovanjima voditelja stečajnih postupaka. Ciljevi i svrha rada su pružanje dinamičko-analitičkog prikaza sustava imenovanja voditelja stečajnih postupaka u Republici Hrvatskoj te ih analizirati u relaciji s nominalnim iznosima imovine dužnika. Baza podataka o imenovanjima koju objavljuje Ministarstvo pravosuđa povezana je s godišnjim financijskim izvješćima dužnika te je formirana inicijalna matrica s 32.840 imenovanja u kojoj dužnici imaju ukupnu nominalnu aktivu od 70,07 milijardi kuna. Kao takav rad se temelji na kreaciji nove baze podataka koja povezuje imenovanja voditelja postupaka s iznosima imovine dužnika u tim postupcima. Rezultati pokazuju da stečajni sustav Republike Hrvatske godišnje prosječno obrađuje predmete u vrijednosti od oko 10 milijardi kuna što izvrsno opisuje njegovu važnost za ekonomiju u cjelini, ali i za pravni sustav koji ju regulira. Također, rezultati prvi puta u Republici Hrvatskoj omogućuju javni uvid u kvantitativne indikatore u stečajnim postupcima na nacionalnoj razini što otvara prostor ekstenzivnijim istraživanjima.

Jedno od temeljnih pitanja uspješnog vođenja stečajnih postupaka je i pitanje uređenja sustava kompenzacije (naknada) koje osiguravaju odgovarajući poticaj operativnom tijelu postupka - povjereniku. Naime, postojeći sustav nagrade povjerenika ispoljavao je brojne nedostatke u praksi. Jedan dio problema odnosio se na izvorna rješenja Zakona o stečaju potrošača (Nar. nov., br. 100/15), a drugi dio problema odnosio se na izvorna rješenja Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagradepovjerenicima u postupku stečaja potrošača (Nar. nov., br. 13/16). Svrha članka je analizirati rješenja važeće Uredbe odopuniUredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagradepovjerenicima u postupku stečaja potrošača (Nar. nov., br. 9/19), s ciljem da vidimo implementira li zakonodavac neke bitne novine koje uvažavaju specifične okolnosti u kojima povjerenici trebaju obavljati svoje dužnosti.

Modeli za predviđanje stečaja česta su tema istraživanja i znanstvenih radova u svijetu i u Hrvatskoj. Njihova uspješnost je od velikog značaja za praksu posebno u trenucima financijske krize i dinamičnom tržišnog okruženja. Modeli za predviđanje stečaja razlikuju se po mnogim karakteristikama kao što su broj varijabli, vrsta varijabli, itd. Najvažnija karakteristika modela jest točnost kojom model klasificira poduzeća koja su u stečaju i ona koja su uspješna. U ovom radu, cilj je bio putem logističke regresije predvidjeti mogućnost stečaja i to korištenjem računovodstvenih podataka za 2014. i 2015. godinu. Podaci su preuzeti iz baze podataka „Amadeus“. Uzorak se sastojao od 300 poduzeća. Primjena logističke regresije rezultirala je modelom koji je sa 82,2% sveukupne točnosti predviđao poslovni neuspjeh poduzeća. Models for predicting bankruptcy have significant role in research and scientific papers over the world. Their correctness has huge importance for practice especially in time of financial crisis and turbulent dynamic environment. Models for bankruptcy prediction differ in many ways, such as number of variables, category variables, etc. The most important feature of the model is accuracy by which the model classifies the companies that are in bankruptcy and the ones that are successful. In this paper, the main purpose of logistic regression was to predict the possibility of company’s bankruptcy by using accounting data for 2014 and 2015. The data was downloaded from the „Amadeus“ data base. The sample accounted 300 companies. The application of a logistic regression resulted with the model whose correctness for predicting a business failure was define at 82,2%.

Koncern vladajućeg i ovisnog društva odnosno ovisnih društava nastaje na temelju ugovora o vođenju poslova društva. Ovisna društva u ugovornom koncernu mogu biti adresati obvezujućih uputa vladajućeg društva. Ona podvrgavaju svoje poslove vladajućem društvu i dolaze pod jedinstvenu upravu. U radu se razmatraju mogući učinci otvaranja stečaja na ugovor o vođenju poslova društva u hrvatskom pravu iz perspektive ovisnog društva kao stečajnog dužnika. U hrvatskom pravu nema izričitih odredbi o utjecaju stečaja na ugovorni koncern. U radu se obrađuju pojmovi jedinstveno vođenje, pravo davanja uputa i interes koncerna te se razmatraju u kontekstu stečajnih odredbi. Posebna pozornost se pridaje pojmu interes koncerna. Interes koncerna se razmatra i u svjetlu romanskih doktrina kompenzacijskih prednosti i ravnoteže interesa. Ispituje se bi li promijenjeni pravni položaj ovisnog društva - stečajnog dužnika trebao dovesti do prestanka ugovora o vođenju poslova, te koje bi bile implikacije otvaranja stečaja po ugovorni koncern i zajedničko poduzeće.

Čvrstom pokroviteljskom izjavom pokrovitelj preuzima obvezu pomaganja treće osobe radi njezina urednog ispunjenja osigurane obveze prema primatelju izjave. Takve su izjave redovito rezultat kompromisa kada se pokrovitelj i primatelj izjave ne može dogovoriti o preuzimanju nekoga tradicionalnijeg sredstva osiguranja (npr. jamstva ili garancije). Izdavanjem pokroviteljske izjave nastaje ugovorni odnos koji se redovito kvalificira kao nepravi ugovor u korist trećega. Treća strana (dužnik), iako nije strana predmetnog ugovornog odnosa, redovito je povezana s pokroviteljem (npr. preko sudjelovanja u koncernu ili preko poduzetničkog ugovora) u čemu se nalazi i interes pokrovitelja za preuzimanjem takvog osiguranja. Rad obrađuje pravnu narav obveze pokrovitelja (posebice u usporedbi s jamstvom), pri čemu se dotiče i određenja naravi takvoga jednostranoobvezujućeg ugovora. Zatim se obrađuje sadržaj i opseg pokroviteljeve obveze pomaganja, a potom i mogućnosti zamjene obveze pomaganja treće osobe ispunjenjem osigurane obveze izravno primatelju izjave. Obrađuju se i moguće povrede i nemogućnost ispunjenja obveze pomaganja te zaključno učinci stečajnog postupka i postupka izvanredne uprave na obvezu pokrovitelja. U tom pogledu analiziraju se i pravila o zajmu kojim se nadomješta temeljni kapital., The issuer of the strong letter of comfort undertakes to provide assistance to a third person aimed at its orderly performance of secured obligation to the recipient of the letter. Such letters are normally issued as a result of a compromise in situations when the third party and the recipient are unable to reach an agreement on provision of other, more traditional, security instrument (e.g. suretyship or guarantee). Through issuance of such a letter a contractual relationship qualified as an atypical contract in favor of the third party is established. Third party (the debtor), although not a party to the contractual relationship between the issuer and the recipient of the letter, is regularly affiliated with the issuer of the letter. In such affiliation (e.g. through the group of companies or the undertaking contract) lies the interest of the recipient to undertake such a security for the third party. The paper elaborates on the legal nature of the issuer’s obligation (especially in relation to the suretyship) whereat it touches upon the nature of such a unilateral contract as well. Thereupon the paper elaborates on the content and the measure of the issuer’s obligation to provide assistance to the third person and then it gives a legal analysis of the possibility to exchange such an obligation with the performance of the secured obligation directly to the recipient of the letter. In addition, the effects of the breach of the issuer’s obligation, its impossibility to perform its obligation and finally the insolvency and the emergency management proceedings are elaborated upon. In that regard rules on loan replacing the share capital are also analyzed., Durch eine harte Patronatserklärung übernimmt der Patron die Pflicht, einem Dritten wegen Erfüllung seiner bei ihm bestehenden Verbindlichkeit gegenüber dem Empfänger der Patronatserklärung zu helfen. Solche Erklärungen sind meistens das Ergebnis des Kompromisses zwischen dem Patron und dem Empfänger der Patronatserklärung, wenn sich die beiden über kein traditionelles Sicherungsmittel (z.B. Bürgschaft oder Garantieerklärung) einigen können. Durch eine Patronatserklärung entsteht ein Vertragsverhältnis, welches regelmäβig als atypischer Vertrag zu Gunsten eines Dritten bezeichnet wird. Obwohl der Dritte (Schuldner) keine Vertragspartei des genannten Vertragsverhältnisses ist, ist er mit dem Patron verbunden (z.B. innerhalb eines Konzerns oder durch einen Unternehmensvertrag), weshalb der Patron ein Interesse an die Übernahme solcher Absicherung hat. Diese Arbeit bespricht die Rechtsnatur der Patronatspflicht (insbesondere im Vergleich zur Garantieerklärung) und bestimmt die Art eines solchen einseitigen Vertrags. Anschlieβend werden der Inhalt und Umfang der Patronatspflicht besprochen sowie auch die Möglichkeit, diese Pflicht zur Direktzahlung an den Empfänger der Patronatserklärung zu verwandeln. Eventuelle Verletzungen und Unmöglichkeit der Pflichterfüllung werden auch erörtert. Abschließend werden die Einwirkungen des Insolvenzverfahrens und des Notfallmanagements auf die Pflicht des Patrons besprochen. In dieser Hinsicht werden auch die Regeln des Darlehensvertrags, welche zur Ersetzung des Stammkapitals dienen, bearbeitet., Mediante la lettera d'intenti vincolante il dichiarante assume l'obbligo di aiutare un terzo soggetto nella regolare soddisfazione dell'obbligo garantito nei confronti del ricevente della dichiarazione. Tali dichiarazioni sovente sono il risultato del compromesso quando il dichiarante ed il ricevente la dichiarazione non riescono ad accordarsi circa l'utilizzo di uno strumento di garanzia più tradizionale (ad esempio fideiussione o garanzia). Mediante il rilascio della dichiarazione sorge un rapporto contrattuale che viene qualificato alla stregua di un contratto atipico a favore di terzo. Il terzo (debitore), benché non sia parte del rapporto contrattuale in oggetto, è regolarmente collegato al dichiarante (ad es. mediante la partecipazione in una consociata oppure mediante un contratto di rete); di qui l'interesse del dichiarante per la copertura. Il lavoro tratta della natura giuridica dell'obbligo del dichiarante (in particolare rispetto alla garanzia), toccando anche aspetti relativi alla determinazione della natura di tale contratto unilaterale. In seguito si disamina il contenuto e l'ampiezza dell'obbligo contratto dal dichiarante e, poi, anche la possibilità di sostituire l'obbligo di assistenza del terzo nell'adempimento dell'obbligazione con l'obbligo diretto di adempiere al creditore. Si disaminano anche le possibili violazioni e l’impossibilità dell'adempimento dell'obbligazione ed in conclusione gli effetti del procedimento fallimentare e del procedimento di amministrazione controllata sull'obbligazione contratta dal dichiarante. A tale riguardo si analizzano anche le regole sul contratto di prestito con il quale si sostituisce il capitale sociale.

Usprkos samostalnosti pravnih disciplina stečajnog i pomorskog prava, u složenim uvjetima posttranzicijskog gospodarstva, riječ je o uzajamno međuovisnim sustavima. U našoj pravnoj realnosti ta se međuovisnost očituje i u dubini krize koja zahvaća sustav stečajnog i pomorskog prava. Naime, iako je nesporno da se Stečajni zakon te Pomorski zakonik, oba s pratećim i lex specialis propisima (Zakonom o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja, Zakonom o koncesijama, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakonom o zemljišnim knjigama, Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, et seq.), odlikuju modernim rješenjima, nesmije se, međutim, zaboraviti da sustav, u zakonskom smislu, ni izdaleka nije dovršen. Javna rasprava koja se vodi o nekim aspektima pravnog reguliranja pomorskog dobra i insolvencijskih postupaka, ali i nedorečenosti koje su nastale u primjeni postojećih propisa, jasno pokazuju područja i pitanja koja bi žurno trebalo regulirati i/ili reformirati. Cilj je članka analizirati problematiku stečaja brodogradilišta i ponuditi odgovore povodom dvojbi koje se mogu pojaviti pri sadašnjim i nadolazećim poslovnim krizama hrvatskih brodogradilišta.

Stečajni zakon NN 71/15, 104/17, sa komentarom i sudskom praksom.

Autorica u ovom članku analizira proceduru jednostavnog postupka stečaja potrošača.