Search

Mediteranski šumski ekosustavi u Hrvatskoj su od velike vaţnosti zbog ekoloških funkcija koje pruţaju. Zbog velike osjetljivosti ove regije na oneĉišćujuće tvari prisutnih u atmosferi, bitno je pratiti stanje šumskih ekosustava te kako oni reagiraju na njih. Cilj je bio uspostaviti ekološko praćenje u mediteranskim šumama, odrediti koncentracije iona prispjelih atmosferskim taloţenjem, koncentracije prizemnog ozona i fiziološke parametre stabla, odrediti biokemijske pokazatelje oksidativnog stresa te utvrditi uzroĉno-posljediĉne veze izmeĊu fizioloških parametara stabala i atmosferskih unosa. Sva mjerenja, uzorkovanja i analize raĊena su prema priruĉnicima MeĊunarodnog programa za procjenu i motrenje utjecaja zraĉnog oneĉišćenja na šume (UNECE - ICP Forests). Najveće koliĉine atmosferskoga taloţenja utvrĊena su u šumi hrasta crnike. Opterećenja dušikovim spojevima nisu prošla literaturne granice. Koncentracija ozona na svim plohama bila su blizu ili dosegla 100 ppb. Najmanja osutost utvrĊena je na plohi hrasta crnike s < 10 % dok je na ostale tri bila > 40 %. Najveći postotak prirasta bio na plohi alepskog bora. Ispitivanjem odnosa okolišnih varijabli i pokazatelja zdravstvenog stanja šuma (osutost i prirast) utvrdilo se da je osutost znaĉajno povezana sa sadrţajem vode u tlu, dok je prirast bio povezan s sunĉevim zraĉenjem, vlagom i sa parametrima ozona. Korištenjem metode analize sluĉajne šume (eng. Random forest analysis) naglasile su da su parametri ozona bili najvaţniji prediktori koji utjeĉu na rast stabala. UtvrĊene su znaĉajno manje koliĉine klorofila u hrastovim vrstama u znaĉajno osutim stablima (osutost > 25 %), dok je za borove vrste utvrĊeno bilo obrnuto. Akumulirani H2O2 odrazio se na prisutnost lipidne peroksidacije u svim vrstama. Znaĉajne razlike utvrĊene su za znaĉajno osuta stabla hrasta crnike i alepskog bora dok je za hrast medunac utvrĊeno za stabla male osutosti. UtvrĊene su aktivacije antioksidativnih enzima u svim vrstama. Aktivacija enzima askorbat peroksidaze mogla bi se smatrati kao indikatorom stresa za ispitivane vrste. Iako nisu uoĉena vidljiva oštećenja, utvrĊeno je da su biljke bile pod stresom. Mediterranean forest ecosystems in Croatia are of very high significance because of ecological functions they provide. Due to the high sensitivity of this region to air pollutants present in the atmosphere, it is important to monitor the state of forest ecosystems and how they react to them. The aims of this research were to establish environmental monitoring in Mediterranean forest ecosystems, to determine the concentrations of atmospheric deposition and ground-level ozone, the physiological parameters of trees, to determine biochemical indicators of oxidative stress caused by abiotic sources of stress and finally to establish cause-and-effect relationships between physiological parameters of trees and atmospheric inputs. All measurements, sampling and analysis were done according to International co-operative programme on assessment and monitoring of air pollution effects on forests (ICP Forests) manuals. The highest amount of atmospheric deposition was in the holm oak forest. Nitrogen critical loads did not cross literature limit. Ozone on all four plots was found to be close to or reached 100 ppb. The lowest defoliation was determined on the holm oak plot with < 10% while on the other three it was > 40%, and the highest growth percentage was on Aleppo pine plot. The relationship between environmental variables and forest health indicators (defoliation and growth) was found that defoliation was significantly correlated with soil water content at different depths, while growth was correlated with solar radiation, moisture and with all ozone parameters. Using random forest analysis highlighted that ozone parameters were the most important predictors influencing the tree growth. Significantly lower contents of chlorophyll were found in oak species in significantly defoliated trees (defoliation > 25%) and for pine species was vice versa. Accumulated H2O2 was reflected in the presence of lipid peroxidation in all species. Significant differences were found for significantly defoliated holm oak and Aleppo pine trees, while for pubescent oak it was found for low defoliated trees. Activation of all examined antioxidative enzymes in all species was determined. Ascorbate peroxidase enzyme activity could be considered as an indicator of stress in trees for examined species. The plants were found to be under stress although no visible damage was observed.

U današnje vrijeme fleksotisak se nametnuo kao tehnika tiska broj jedan u svijetu tiskarske industrije. U samim počecima fleksotisak nije smatran kvalitetnom tiskarskom tehnikom. Ipak, tijekom godina njegova kvaliteta je rasla te je postajao sve zastupljeniji u tiskarskoj industriji. Konstantnim unapređivanjem tehnologije i inovacijama kvaliteta proizvoda koju fleksotisak može isporučiti je značajno napredovala. Izrazito veliku primjenu ima kod tiska ambalažnih materijala, etiketa, papira, filmova te raznih folija. Proces tiska sastoji se od mnogo segmenata koji moraju biti precizno i kvalitetno odrađeni kako bi krajnji proizvod zadovoljio kupca. Kroz teoretski dio rada, čitatelj se može upoznati sa segmentima koji čine fleksotisak. Od principa rada, sustav za obojenje, bojila, tiskovnih ploča, rastriranja, graviranja aniloks valjaka, montažnih traka pa do deformacija koje se javljaju prilikom tiska. Eksperimentalni dio rada sastoji se od istraživanja dva parametra. Ispituje se kako određena tvrdoća montažne trake u kombinaciji s određenom tvrdoćom tiskarske ploče utječe na gustoću obojenja (eng. Density) te na prirast raster tonske vrijednosti, RTV-a. Istraživanje se vrši na LDPE podlozi. Prilikom istraživanja koriste se dvije tiskarske ploče proizvođača DuPont - Cyrel Easy ESE i Cyrel Easy DPR. Tiskarske ploče montirane na temeljne cilindre u kombinaciji s pet različitih tvrdoća montažnih traka. Mjerenje u svrhe istraživanja odrađeno je pomoću uređaja X-Rite eXacta advanced, koji je ujedno spektrofotometar i denzitometar. Dobiveni rezultati prikazani su pomoću grafova i tablica.

Brancin, lubin (Dicentrarchus labrax) je značajna uzgojna vrsta u Sredozemlju. Ženke dostižu spolnu zrelost u dobi od 3-5 godina, dok mužjaci sazrijevaju u dobi od 1-2 godine. Uzgojni ciklus od nasada mlađi do konzumne veličine (prelazi 300 g), u 2 ili 3 god ulazi s punom zrelošću, a to podrazumijeva da dolazi do sazrijevanja gonada. Ukupna potrošnja hrane u akvakulturi mora osigurati dovoljnu količinu energije za metabolizam održavanja, metabolizam rasta i metabolizam proizvodnje rasplodnih stanica. Proizvodni rezultati se procjenjuju kroz preživljavanje, prirast i potrošnju hrane. Prirast i potrošnja hrane su usko povezani, a učinkovitost hranidbe se procjenjuje faktorom konverzije hrane. Prirast osim somatskog tkiva, kod spolno zrelih jedinki, obuhvaća i prirast gonada. U fazi pripreme za mrijest, rast gonada doprinosi ukupnom prirastu biomase, dok se mrijestom taj prirast gubi. Gubitak biomase zbog mrijesta ima utjecaj na promjenu evidencijskog stanja uzgajane biomase i na porast efektivne/ekonomske konverzije hrane. Svrha ovog rada je bila utvrditi utjecaj mrijesta brancina u kaveznom uzgoju na promjene biomase i konverziju. Uz to su prikupljeni i proizvodni podaci o biomasi i utrošku hrane. Utvrđena je značajna razlika između spolova u ukupnoj duljini i težini brancina u drugoj godini života, dok u trećoj godini nije bilo razlike i to nam ukazuje da je teško predvidjeti utjecaj spola na prosječnu veličinu. GSI u trećoj godini uzgoja između mužijaka i ženki se značajno razlikovao te bi prilikom mrijesta gubitak težine trebao biti značajno pod utjecajem spola ribe. Razlika u VSI u vrijeme mrijesta između mužijaka i ženki uzrokovana je razlikama u veličini gonada. Na relativnu veličinu gonada kod brancina u kaveznom uzgoju utjecaj imaju spol i veličina. Sea bass, sea bass (Dicentrarchus labrax) is a significant breeding species in the Mediterranean. Females reach sexual maturity at the age of 3-5 years, while males mature at the age of 1-2 years. The growing cycle from young to consumer size (exceeding 300 g), in 2 or 3 years enters with full maturity, which means that the gonads mature. Total food consumption in aquaculture must provide sufficient energy for maintenance metabolism, growth metabolism and reproductive cell production metabolism. Production results are assessed through survival, growth and food consumption. Growth and food consumption are closely related, and feeding efficiency is assessed by food conversion factor. In addition to somatic tissue, growth in sexually mature individuals includes gonadal growth. In the phase of preparation for spawning, the growth of gonads contributes to the total growth of biomass, while spawning loses this growth. Loss of biomass due to spawning has an impact on the change in the record status of cultivated biomass and on the increase of effective / economic conversion of food. The purpose of this study was to determine the impact of sea bass spawning in cage farming on biomass changes and conversion. In addition, production data on biomass and food consumption were collected. There was a significant difference between the sexes in the total length and weight of the veterans in the second year of life, while in the third year there was no difference and this indicates that it is difficult to predict the impact of sex on average size. The GSI in the third year of breeding differed significantly between males and females and should be significantly influenced by sexual fish during weight loss. The difference in VSI at spawning time between males and females is caused by differences in gonad size. The relative size of the gonads in sea bass in cage farming is influenced by sex and size.

Mramorni rak (Procambarus virginalis, Lyko 2017) je invazivna strana vrsta slatkovodnog raka u Hrvatskoj i svijetu. Predstavlja prijetnju autohtonim vrstama rakova jer je mogući vektor širenja patogena Aphanomyces astaci, Schikora, 1906, uzročnika bolesti račje kuge, koja je smrtonosna za autohtone vrste. Iako ovaj patogen ne uzrokuje značajnu smrtnost kod mramornih rakova, obrana od njega zahtijeva ulaganje energije u imunosni sustav što ograničava njezinu dostupnost za procese kao što su rast i razmnožavanje. Cilj istraživanja je bio ispitati kako opetovano zaražavanje juvenilnih jedinki mramornog raka patogenom A. astaci utječe na njihov prirast dužine i težine. Prvi dio istraživanja sastojao se od uzgoja patogena i zaražavanja manjeg broja juvenilnih jedinki različitim koncentracijama zoospora kako bi se utvrdile optimalne (subletalne) koncentracije za daljnje zaražavanje. U drugom dijelu zaražavanje je provedeno na većem broju jedinki, te su analizirane razlike u prirastu dužine i težine između kontrolne skupine i dvije skupine zaražavane odabranim koncentracijama zoospora. Po završetku eksperimenta, jedinke su usmrćene i iz kutikule i uropoda im je izolirana DNA u čijim uzorcima se provjeravala prisutnost patogena. Rezultati pokazuju da zaražavanje subletalnim koncentracijama patogena ima značajan utjecaj na prirast dužine i težine kod mramornih rakova, te ukazuju da postoji kompromis između ulaganja energije u rast i imunosni sustav kod ove vrste. Marbled crayfish (Procambarus virginalis, Lyko 2017) is an emerging invasive alien species in Croatia and globally. It threatens native species of crayfish because it is carrier of pathogen Aphanomyces astaci, Schikora 1906, the causative agent of crayfish plague which is a highly lethal disease for native crayfish. Although marbled crayfish is generally resistant to crayfish plague, defence from it requires investment of energy in immune system. This consequently leads to trade-offs with other processes like growth and reproduction. The main goal of this research was to determine whether repeated infection of juvenile marbled crayfish with pathogen A. astaci affects their growth rate. In the first part of the research, optimal (sublethal) concentrations for further infections were determined. In the second part, infection trials using two different zoospore concentrations were performed repeatedly on a higher number of individuals and differences in growth rates were compared between control group and two experimental groups. At the end of the experiment, crayfish were killed and DNA was isolated from cuticle and uropods and tested for the presence of A. astaci by PCR. Results showed that pathogen infection had significant effect on growth rate of marbled crayfish which indicates that trade-offs between energy investment in growth and immune response occur in this species.

Cilj predmetnog istraživanja bio je utvrditi utjecaj redoslijeda janjenja (1.-5.) na porodnu masu i prirast janjadi travničke pramenke. Istraživanje je provedeno na 94 janjeta oba spola odbitih u prosječnoj dobi od oko 70 dana. Prosječna porodna masa, masa pri odbiću, ukupni prirast i prosječni dnevni prirast bili su redom 4, 49 kg, 20, 64 kg, 16, 07 kg i 225, 76 g. Svi istraživani pokazatelji rasta janjadi povećavali su se s rednim brojem janjenja njihovih majki (od prvog do četvrtog) iako razlike u utvrđenim prosjecima nisu bile statistički značajne(P>0.05).

Cilj ovog rada bio je opisati nastanak ugljikohidrata topivih u vodi (UTV) u voluminoznoj krmi te prikazati njihov utjecaj na kvalitetu fermentacije u silosu, hranidbenu vrijednost krme i proizvodnost životinja. U biljnoj masi su UTV (glukoza, fruktoza, saharoza i fruktani), produkt fotosinteze kojim biljke prevode sunčevu energiju u kemijsku. Sadržaj UTV u voluminoznoj krmi ovisi o brojnim čimbenicima poput čimbenika biljke, gospodarenja usjevom i mikroklimatskih čimbenika. Tijekom fermentacije u silosu, UTV su važan supstrat za rast i razvoj anaerobnih bakterija mliječno kiselinskog vrenja. S povećanjem sadržaja UTV u krmi, može doći do povećanja konzumacije ST, veće proizvodnje mlijeka, linearnog povećanja iskorištenja N iz obroka i manjeg izlučenja N iz organizma. Hranidba krmom višeg sadržaja UTV (oko 200-400 g UTV kg-1 ST) povećava prirast janjadi u tovu. Zaključeno je da su UTV značajna organska komponenta hranjive vrijednosti voluminozne krme koja povećava kvalitetu fermentacije biljne mase u silosu, hranjivu vrijednost krme, proizvodnju mlijeka i prirast janjadi u tovu, ali ne nužno i konzumaciju ST voluminozne krme.

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj dodavanja različitih koncentracija arome vanilije u krmne smjese na proizvodne pokazatelje odlučene prasadi. Istraživanje je provedeno na 30 prasadi (starosti oko 40 dana) i trajalo je 37 dana. Prasad je podijeljena u tri skupine: kontrolna i dvije pokusne skupine. Pokusnoj skupini 1 u krmnu smjesu dodana je aroma vanilla buttercream u koncentraciji od 0, 05%, dok je pokusna skupina 2 konzumirala smjesu u koju je dodano 0, 1% arome vanilla buttercream. Završno vaganje pokazalo je nešto više srednje vrijednosti kod pokusnih skupina, u odnosu na kontrolnu skupinu. Pokusna skupina 2 imala je najviše srednje vrijednosti tjelesnih masa (24, 45 kg) u odnosu na pokusnu 1 skupinu (24, 28 kg) i kontrolnu skupinu (23, 5 kg). Statistički značajnih razlika nije bilo. Kontrolna skupina imala je najmanji prirast od (13, 99 kg), nešto veći prirast imala je pokusna skupina 1 (14, 37 kg) dok je pokusna skupina 2 mjerila najviši prirast (14, 43 kg). Najniža konverzija hrane za kg prirasta izmjerena je u pokusnoj skupini 2 (1, 81 kg/kg), u odnosu na pokusnu skupinu 1 (1, 84 kg/kg), dok je u kontrolnoj skupini izmjerena najviša konverzija hrane za kg prirasta (1, 89 kg/kg).

Rogovi kod porodice Bovidae predstavljaju sekundarno spolno obilježje jednog ili oba spola. Kod muflonske divljači rogovi se uglavnom pojavljuju kod muškog spola, a u iznimnim slučajevima mogu se pojaviti i kod ženki, ali mnogo manji nego kod mužjaka. Analizom rogova mogu se dobiti važne informacije o životu jedinke i populacije. U istraživanjima opisanim u analiziranoj literaturi klima i okolišni čimbenici pokazali su se značajnim za rast rogova uz ostale čimbenike poput selekcije, trofejnog lova, veličine populacije, dobne strukture unutar populacija, i drugih. Cilj ovog istraživanja je testirati može li se ovisnost duljine drugog segmenta, odnosno godišnjeg prirasta rogova muflona (Ovis aries musimon Pall.) iz lovišta Garjevica objasniti okolišnim čimbenicima (temperaturom i padalinama). U istraživanju su kao prediktori za model prirasta roga korištene minimalna i maksimalna proljetna temperatura (ožujak, travanj, svibanj) te prosječna količina padalina za proljetni period. U modelu su analizirane duljine drugog segmenta roga, a uzorkovane su 83 trofeje muflona, stečenih u državnom otvorenom lovištu broj: VII/15 – „ZAPADNA GARJEVICA“, u periodu od 1992. do 2002. godine. Velika varijabilnost prirasta roga unutar istih kalendarskih godina, uz iste okolišne uvjete, te nedovoljan broj prediktora rasta uključenih u model, ukazuju na neadekvatnost ovakvog pojednostavljenog modela za opis rasta rogova muflona na ovom području. Horns in the Bovidae family represent the secondary sex characteristic of one or both sexes. At wild mouflons, horns usually occurs in male sex, but in exceptional cases they may occur in female sex but much less often than in males. By analyzing horns, important information about the life of the individual and the population can be obtained. In the studies described in the analyzed literature, climate and environmental factors have proved to be significant for the growth of horns along with other factors such as selection, trophy hunting, population size, age structure in the population and others. The objective of this study is to test whether the dependence of the length of the second segment, or the annual growth of mouflons horns (Ovis aries musimon Pall.) from the Garjevica hunting ground can be explained by environmental factors (temperature and precipitation). In the study, the minimum and maximum spring temperatures (March, April, May) and the average rainfall for the spring period were used as predictors for the horn growth model. In the model it was analyzed the lengths of the second horn segment, and 83 trophies of mouflon were sampled, obtained in the state open hunting ground number: VII / 15 - "ZAPADNA GARJEVICA", in the period from 1992 to 2002. The high variability of horn growth within the same calendar years, with the same environmental conditions, and the insufficient number of growth predictors involved in the model, indicate the inadequacy of such a simplified model for describing the growth of mouflons horns in this area.

Podizanjem Nacionalne kolekcije od 58 sorata maslina u Vodnjanu omogućena su nova znanstvena istraživanja s ciljem stvaranja novih rentabilnijih tehnologija u maslinarstvu. U diplomskom radu analizirano je 58 sorti masline. Cilj rada bio je utvrditi vegetativni prirast različitih sorti masline, te prikazati odgovarajućom statističkom metodom značajnost u vegetativnom prirastu između pojedinih sorti između 2013. i 2014. godine. Temeljem statističke obrade podataka utvrđena je opravdana razlika u vegetativnom prirastu različitih sorata masline.

Svrha provedenog istraživanja bila je procijeniti opravdanost upotrebe nusproizvoda tvornica etanola (DDGS) u tovu pilića, prateći njihove tovne karakteristike. Pokus se sastojao od tri skupine jednodnevnih tovnih pilića (3x40) hibrida Cobb 500, kojima je u krmnu smjesu dodavana različita razina DDGS-a (0, 15 i 25 %), od početka do kraja tova. Pokus je trajao 42 dana. Praćeni su tjelesna masa pilića, utrošak hrane te iskoristivost hrane za kg prirasta. Utvrđene su statistički vrlo značajne razlike (P>0,01) između skupina u ukupnom prirastu, gdje je kontrolna skupina imala najviši prirast. Utrošak hrane za kg prirasta bio je viši u pokusnim skupinama (11-15 %) u odnosu na kontrolnu skupinu. Cijena koštanja kg prirasta, što se hrane tiče, bila je najniža u pokusnoj 2 skupini (88,75 %) u odnosu na kontrolnu skupinu. Dobiveni rezultati pokazuju ekonomsku opravdanost korištenja DDGS – a u tovu pilića pri udjelu od 25 % u krmnoj smjesi., The purpose of the study was to evaluate the possibility of using by-products of ethanol factories (DDGS) in chicken. The experiment was composed of three groups of day-old broilers (3x40), hybrid Cobb 500, which had added to the feed mixture DDGS (0, 15 and 25 %) from the beginning to the end of fattening. The experiment lasted 42 days. Monitored were values of body mass of chickens, feed intake and feed utilization per kg gain. There were statistically very significant differences (P> 0.01) among groups in total gain, where the control group had the highest growth. Feed consumption per kg of gain was higher in the experimental groups (11-15 %) compared to the control group. The cost of kg of gain, as feed is concerned, was the lowest in the experimental group 2 (88.75 %) compared to the control group. The results show the economic justification for the use of DDGS of 25% in the feed mix for the fattening of chickens.

U radu je istraženo preživljenje posađenih biljaka te varijabilnost prirasta zelene duglazije na lokalitetu „Breznik“. Pri tome su kao kategoričke varijable korištene vrsta tla na kojima je pokus sađen (pseudoglej i kiselo tlo) te način proizvodnje sadnica koje su potom sađene na terenu. Sadnice za osnivanje tog pokusa proizvedene su na tri načina: A starosti 3 godine (2+1), B starosti 2 godine (2+0), C starosti 4 godine (2+2). Preživljenje biljaka najbolje je bilo na kiselom, a s obzirom na način proizvodnje sadnica najbolje rezultate pokazala su stabla B načina proizvodnje, a sadnice C najlošije. Prirasti visina i prsnog promjera polučili su vrlo slične rezultate uspjeha. Do prve i druge izmjere (1980., i 1985.) najbolje piraste ostvarila su stabla na kiselom tlu, dok su do zadnje izmjere veće priraste imala stabla na pseudogleju. Što se tiče načina proizvodnje sadnica najbolji rezultat (za sva razdoblja) ostvaren je sadnicama B načina proizvodnje. Analizom volumnog prirasta dobiveni rezultati slični su podacima o prirastu visina i promjera. U prve dvije izmjere (1980., i 1985.) bolji uspjeh imala su stabla na kiselom tlu dok su, ako promatramo zadnju izmjeru (2010.) veći prirast volumena imala stabla na pseudogleju. Volumen prema načinima proizvodnje sadnica pokazao je da stabla B načina proizvodnje imaju najveći srednji volumen (za sva razdoblja). Izračunati volumeni pojedinici površine (hektaru) pokazuju da najbolji uspjeh imaju pokusi na kiselom tlu B načina proizvodnje sadnica, a najlošiji uspjeh imala su stabla na pseudogleju C načina proizvodnje sadnica. Time možemo zaključiti kako zelenoj duglaziji više odgovara kiselo tlo (šumsko tlo) i proizvodnja sadnica bez presadnje u starosti od 2 godine što u ovom radu predstavljaju sadnice s oznakom B. Zelena duglazija ima veliki produkcijski potencijal u kratkom vremenskom intervalu, te je kao takva pogodna za osnivanje kultura i plantaža u kontinetalnom dijelu RH na neobraslim šumskim i nešumskim površinama.

Provedeno je istraživanje kako bi se procijenila mogućnost upotrebe nusproizvoda tvornica etanola (DDGS) u tovu pilića. Pokus se sastojao od tri skupine jednodnevnih tovnih pilića (3x40) tip Cobb 500, kojima je u krmnu smjesu dodavana različita razina DDGS-a (0, 15 i 25%), od početka do kraja tova. Pokus je trajao 42 dana. Praćena je tjelesna masa pilića, utrošak hrane te iskoristivost hrane za kg prirasta. Utvrđene su statistički značajne (P>0, 01) razlike između skupina u prirastu, gdje je kontrolna skupina imala najviši prirast. Utrošak hrane za kg prirasta bio je viši u pokusnim skupinama (11-15%) u odnosu na kontrolnu skupinu. Cijena koštanja kg prirasta, što se hrane tiče, bila je najniža u pokusnoj 2 skupini (88, 75%) u odnosu na kontrolnu skupinu.

U ovom radu istraživan je učinak obogaćenog okoliša na tjelesnu masu odbijene prasadi. Istraživanje je provedeno u dva istovjetna uzgajališta svinjogojske farme tijekom razdoblja uzgoja od 60 dana i uključilo je ukupno 208 odbijene prasadi Topigs hibrida. Prasad je bila podijeljena u pet skupina. Kontrolna skupina nije bila tretirana (n=52), dok su u pokusnim skupinama 1, 2, 3 i 4 (n=39 svaka) odjeljci odbijene prasadi obogaćeni automobilskom gumom na podu, visećim lancem, visećom odnosno loptom na podu. Tjelesna masa prasadi određivana je 0., 30. i 60. dana uzgoja. U svrhu procjene istovjetnosti uvjeta držanja i njihovog mogućeg utjecaja na zdravlje i proizvodnost prasadi jednom tjedno mjereni su i mikroklimatski uvjeti. Rezultati istraživanja pokazali su da je u prvoj polovici uzgojnog razdoblja, od 0. do 30. dana, prirast odbijene prasadi u pokusnoj skupini 1 bio značajno veći (p

Močvarni taksodij se u Hrvatskoj uzgaja od sredine 19. stoljeća, najčešće kao ukrasno drvo ili grupa stabala. Pokušaj komercijalnog uzgoja počinje u prvoj polovici 20. stoljeća osnivanjem kulture močvarnog taksodija u porječju rijeke Mirne u Istri. U Slavoniji i Baranji kulture i grupe stabala posađene su sredinom 20. stoljeća. U navedenim danas postojećim sastojinama nisu ili su provođeni šumsko uzgojni zahvati niskog intenziteta. Drvna zaliha istraživanih sastojina osim sastojine u Istri utvrđivana je u dvije izmjere. Prvom izmjerom obuhvaćeno je 648 a drugom 469 stabala. Rezultati izmjera očitovali su se u prirastu atributa pojedinačnih stabala. Usporedba rezultata izmjera atributa pojedinačnih stabala prikazana je pomoću usporedbe atributa srednje plošnog stabla. U dvije sastojine na četiri stabla odbrana prema metodi Hohenadla, učinjena je totalna analiza stabala za izračun parametara Schumacher – Hallove formule za izračun volumena. U dvije sastojine u prvom mjerenju je izmjerom utvrđena drvna zaliha 348 i 390 m3/ha, a u drugom mjerenju 438 odnosno 441 m3/ha što nadmašuje naše komercijalne vrste hrast lužnjak, poljski jasen, običnu jelu i smreku na prvom bonitetu u istoj starosti, gotovo za dvostruki iznos. U odnosu na domaću topolu ta zaliha je upola veća. Produkcija istraživanih sastojina do dobi od 50 godina je oko 450 m3/ha. U usporedbi s podacima iz strane literature izračunata zaliha slična je zalihi koja je izmjerena na staništima u Americi. Vrsta bi se mogla ekonomski uzgajati na područjima poplavnih šuma Drave i Dunava.

U radu je ispitivano vegetativno razmnožavanje hibridne lavande reznicama u proljetnom periodu, praćenje postotka ukorjenjivanja i prirasta ukorijenjenih sadnica (visina biljaka, broj listova i grananje sadnica). Utvrđen je visok postotak ukorjenjivanja lavande primjenom hormona za ukorjenjivanje, s 98, 46%. Prirast ukorijenjenih sadnica u povoljnim proljetnim uvjetima je bio očekivano intenzivan i nije bila zabilježena pojava bolesti i štetnika na sadnicama lavande.

U prasadi se po odbiću može pojaviti čitav niz zdravstvenih poremećaja, kao i nepoželjno ponašanje, što može ugroziti njihovu dobrobit i umanjiti proizvodne rezultate. U Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj na snazi su zakonodavne odredbe koje se odnose na navedenu problematiku, uključujući obogaćenje okoliša svinja. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti učinak obogaćenog okoliša odbijene prasadi na njihov prirast. Istraživanje je provedeno u komercijalnim proizvodnim uvjetima tijekom 60 dana uzgoja, a obuhvatilo je 130 odbijene prasadi Topigs hibrida. Prasad je bila raspodijeljena na kontrolnu skupinu držanu u uobičajenim uzgojnim uvjetima te dvije pokusne skupine kojima je okoliš bio obogaćen visećom loptom, odnosno loptom na podu. Prasad je vagana trokratno, 0., 30. i 60. dan po odbiću. U prvoj polovici uzgojnog razdoblja nije bilo povećanja prirasta niti u jednoj pokusnoj u odnosu na kontrolnu skupinu, dok je prirast u drugoj polovici uzgojnog razdoblja, kao i ukupni prirast prasadi bio značajno veći (p˂0, 05 oba) u pokusnim, nego u kontrolnoj skupini. Značajno veći ukupni prirast odbijene prasadi u okolišu obogaćenom loptom mogao bi biti pokazatelj značaja obogaćivanja okoliša u smislu povećanja proizvodnosti.

Integralna akvakultura razvila se kao jedna od mogućnosti za smanjenje negativnih posljedica intenzivne akvakulture te povećanje učinkovitosti proizvodnje kroz bolje iskorištavanje nutrijenata, diverzifikaciju proizvodnje i racionalnije korištenje obalnog prostora. U ovoj disertaciji predstavljeni su rezultati istraživanja mogućnosti uzgoja dagnje (Mytilus galloprovincialis) i kunjke (Arca noae) u uvjetima integralnog uzgoja s lubinom (Dicentrarchus labrax) i komarčom (Sparus aurata) provedenog na tri lokacije u periodu od rujna 2005. do ožujka 2010. godine. Istraživano je preživljavanje jedinki, dinamika rasta, indeks kondicije i, u slučaju kunjke, omjer spolova te način ishrane primjenom analize stabilnih izotopa ugljika (δ13CVPDB) i dušika (δ15Nair). Mortalitet dagnji tijekom perioda od 12 mjeseci iznosio je ~12%. Zabilježena je statistički značajna razlika u prirastu markiranih dagnji i indeksu kondicije s obzirom na udaljenost uzoraka školjkaša od uzgajališta riba i s obzirom na period godine. Na svim postajama uzorkovanja najbrži rast je zabilježen u periodu od ožujka do svibnja, a najsporiji od srpnja do rujna. Eksperiment proveden na kunjki pokazao je izuzetno visoki mortalitet ove vrste (~80%). Nadalje, za razliku od dagnje zabilježen je i izuzetno spori rast kunjke pri uvjetima integralne akvakulture. Razlike u sastavu izotopa δ13CVPDB i δ15Nair utvrđene su s obzirom na vrstu tkiva kunjke i period uzorkovanja, dok nisu utvrđene razlike između postaja uzorkovanja. Rezultati istraživanja upućuju da se integralnom akvakulturom kod uzgoja dagnje mogu postići jednaki proizvodni rezultati kao i u tradicionalnim uzgojnim područjima, te da kunjka nije pogodna vrsta za klasičnu metodu linijskog uzgoja školjkaša. Buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na mogućnost uvođenja drugih gospodarski značanih vrsta školjkaša u integralnu akvakulturu te pronalaženja novih tehnika uzgoja koje bi povećale učinkovitost.

Utjecaj bakra na rast dviju kultura vrste Lemna gibba L. prethodno uzgajanih u različitim uvjetima određen je jednostavnim toksikološkim testom. Jedna je kultura izolirana s drenažnih kanala Istočne Hrvatske 2006. godine, i od tada uzgajana u laboratorijskim uvjetima, dok je druga kultura 2012. godine izolirana s ribnjaka Narta na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Toksikološki test modifikacija je standardnog Lemna sp. Growth Inhibition Testa (OECD guideline 221). Biljke su testirane kroz 7 dana u laboratorijskim uvjetima dugog dana (16 sati osvjetljenje, 8 sati tame), na temperaturi 24±1ºC uz osvjetljenje 70 μmol m-2s-1. Koncentracije bakra priređene su u Pierson i Seidl hranidbenom mediju u rasponu od 0.1 do 5 mg/L, svaka u šest replika. Učinak koncentracija bakra utvrđen je na temelju broja biljaka, sadržaja suhe i svježe mase biljaka te njihova omjera, sadržaja fotosintetskih pigmenata i koncentracije proteina. Toksični učinak za sve parametre izražen je kao IC50 vrijednost. Laboratorijskim testom utvrđena je veća osjetljivost L. gibba uzgajane u vanjskim uvjetima (IC50=4, 169 mg/L) u odnosu na L. gibba uzgajanu u laboratorijskim uvjetima (IC50=5.464 mg/L). Za L. gibba uzgajanu u vanjskim uvjetima najosjetljiviji parametar na temelju IC50 vrijednosti je koncentracija proteina, dok je za L. gibba uzgajanu u kontroliranim uvjetima najosjetljiviji parametar koncentracija karotenoida. Dobiveni podaci se mogu koristiti za procjenu potencijalnog utjecaja metala na vodene ekosustave.

Ograđeni prostor Šeprešhat namijenjen je intenzivnom uzgoju jelena običnog u kontroliranim uvjetima. Cilj takovog uzgoja je produkcija visokovrijednog baranjskog jelena s mogućnošću distribucije kvalitetnog rasplodnog materijala u druga lovišta Republike Hrvatske. Uzgoj jelena je započeo još 2002 godine sa prvim hvatanjima i ispuštanjima teladi u ograđeni prostor. Ograđeni prostor Šeprešhat se u međuvremenu stalno postupno širio te je od početnih 53 ha danas na površini od 380 ha. Prostor je razdijeljen na 11 polja u kojima se provodi uzgoj u separacijama uz primjenu pregonskog pašarenja. Istraživanja su provedena u razdoblju od 2005 – 2009. godine a u tom razdoblju su praćeni razvoj fonda jelenske divljači, kontrolirano parenje, reprodukcija odnosno prirast, tjelesna težina posebno mlađih jedinki, sastav i količina utrošene hrane za prihranu, troškovi i prihodi. U istraživanom razdoblju osnovan je matični fond jelena i košuta od selektiranih grla. Na temelju praćenja prirasta utvrđeni su koeficijenti prirasta u rasponu od 0, 75 – 0, 85. Utvrđen je optimalni omjer za parenje 1 jelen na 10 – 20 košuta. Naime iz iskustva a i literature u ovakvom načinu uzgoja najčešće se navodi do 20 pa čak i do 30 ženki na jednog jelena rasplodnjaka. Tako su pojedina grla (3 i više godina) nerijetko parila 15-20 ženki i to vrlo uspješno sa preko 80% prirasta u navedenom razdoblju 2005-2009 u ograđenom prostoru Šeprešhat. Podaci iz nekih drugih lokaliteta sa grlima istog baranjskog genetskog podrijetla potvrđuju navedene rezultate te možemo tvrditi da brojem ženki 15-20 po jelenu ne dolazi do opadanja prirasta. Praćenjem razvoja jedinki od teladi do zrelih grla pokazao se najveći prirast do starosti 15 – 18 mjeseci. U prihrani najviše je zastupljena peletirana hrana, koja ujedno predstavlja i najveći trošak tijekom godine. Prihodi su neznatni u prvim godinama dok se formira selektirani matični fond, no nakon toga su postignuti zapaženi rezultati prodajom žive divljači a još se može povećati odstrelom trofejno vrijednih selektiranih jelena i mesom također selektiranih grla, posebno teladi.

Novinski ofset tisak postaje brojem otisaka najzastupljenija tiskarska tehnika za različite publikacije. Dugo je smatrana najmanje zahtjevnom tehnikom jer se koristila za proizvodnju tiskovina ograničene trajnosti, ulagalo se najmanje truda u standardizaciju i ujednačenu kvalitetu, a strojevi su koncipirani kao manje zahtjevni od revijalnih roto-ofseta. U ovom će se radu promatrati i denzitometrijskim i spektrofotometrijskim metodama analizirati svojstva otisaka u ovisnosti o gustoći obojenja i prirasta rasterskog elementa.

Smeđi europski zec (Lepus europaeus, Pallas) je vrsta kozmopolitske rasprostranjenosti, ali unatoč tome primijećen je pad njegove brojnosti u Europi u zadnjih tridesetak godina. Budući da su uzroci ovoj pojavi nedovoljno poznati, potrebna su kompleksnija istraživanja. Ovaj je rad dio istraživanja štetnosti vanjskih utjecaja na pad brojnosti zeca na području istočne Hrvatske, te na udio mladih jedinki u ukupnoj populaciji zeca. Uzorkovanje zečeva provedeno je na području Osječko–baranjske županije tijekom lovne 2007/08. godine u sedam zajedničkih lovišta ukupne površine 16 816 ha. U pokusnim lovovima odstrijeljeno je 147 zečeva što čini 62 % ukupnog odstrijela (237). Za određivanje dobi ekstrahirana je očna jabučica, leće su fiksirane u 10 %-tnom formalinu i osušene, te im je izmjerena masa prema kojoj je procijenjena dob. Statističko istraživanje provedeno je temeljem podataka iz lovnogospodarskih osnova u proteklih 10 godina. Prema obrađenim podacima, udio mladih zečeva u istraživanim lovištima iznosi 52, 1 % što se smatra srednjim prirastom. Zabilježena su izrazito velika odstupanja između lovišta ; dok u lovištu „Đakovački Selci“ udio mladih zečeva u odstrijelu iznosi 26, 31 %, što se smatra izrazito lošim, u lovištu „Laslovo“ iznosi 66, 66 % što se smatra izvrsnim. Oba lovišta pripadaju istom III. bonitetnom razredu pa stanište nije uzročnik razlika u brojnom stanju. Stoga, uzroke valja tražiti u drugim antropogenim čimbenicima, za što su potrebna daljnja istraživanja.

Predviđanje prirasta uzgajanih organizama predstavlja temeljni uvjet za uspješan uzgoj. Cilj rada je izraditi jednostavan diskretan model za procjenu prirasta uzgajanih komarči, temeljen na rješenju von Bertalanffy-eve (VB) jednadžbe (Lt+ΔT-Lt=(L∞-Lt)(1-e^(-κ*Δt))). Model podrazumijava diskretizaciju vremena, poznatu početnu duljinu (Lt), koja može biti rezultat mjerenja ili procjene prethodnog diskretnog razdoblja, i procijenjenu brzine rasta u diskretnom periodu, iskazanu von Bertalanffy-evim koeficijentom rasta (κ = (ln(L∞ - Lt) - ln(L∞ - LΔt+t))/Δt), a koji se može izračunati temeljem provedenih mjerenja. Koeficijent κ linearno korelira s količinom relativnog obroka, a u režimu izdašne hranidbe (najčešćeg uzgojnog režima) κ je stabilan i neovisan o početnom indeksu kondicije K dok prirast mase ovisi od K. Koeficijent κ je procjenjen kao funkcija srednje temperature (Tsr) diskretnog razdoblja i parametriziran je simuliranjem različitih asimtotskih vrijednosti za duljinu (L∞). Izrazi s navećom korelacijom su uvršteni u model (npr.((κ=122, 843*(e^(-0, 2316*(32, 9-Tsr))-e^(-0, 2389*(32, 9-Tsr))) ; (κ=0, 0104*e^(0, 1937*T)) za L∞=47cm ). Vrednovanjem modela je utvrđena visoka korelacija (R^2>0, 99) dobivenih procjena s rezultatima mjerenja duljine komarči u proizvodnim i eksperimantalnim uvjetima, što potvrđuje valjanost postavljenog modela. Uvrštavanjem izraza za procjenu duljine u izraz Wt+Δt=Lt+(Δt^b)*Kt+Δt dobiven je izraz za procjenu prirasta mase (Wt+Δt=((L∞-Lt)*(1-e^(- κT)))+Lt)^(b)*a*K t+Δt) gdje je indeks kondicije (K) procjenjen polinomijalnom regresijom kao funkcija vremena. Pribrajanjem procijenjenih prirasta za niz diskretnih vremenskih razdoblja dobiva se ukupni prirast za odabrano vremensko razdoblje. Dobiveni diskretni model za procjenu prirasta uzgajanih komarči, može služiti za predviđanje svih parametara u uzgoju komarče koji su vezani za prirast. Pogodan je za upotrebu u tabličnim kalkulatorima pa omogućava analizu biometrijskih mjerenja i predviđanja što ga čini tehnološkim alatom u procesu upravljanja kaveznim uzgojem.

Provedeno je istraživanje povećanja proizvodnje krme na postojećim obradivim površinama Visokoga gospodarskoga učilišta u Križevcima, uvođenjem u plodored suncokreta (Helianthus annuss) i hibridnoga sirka (Sorghum sp., „Grazer“), kao postrnih međuusjeva. Postrna sjetva svake kulture izvršena je na četiri parcele, pojedinačne veličine oko 1000 m2. Pretkultura je bila pšenica, a predsjetvena gnojidba obavljena je gnojevkom s oko 85 m3/1 ha. Tla sa svih pokusnih parcela mogu se uvrstiti u kisela, dosta humozna tla (humus 3,88%; pH u 1M KCl 4,81), prosječno vrlo slabo opskrbljena fiziološki aktivnim fosforom (P2O5 4,39) i slabo opskrbljena kalijem (K2O 6,57 mg/100 g). Unatoč relativno nepovoljnim agroklimatskim uvjetima tijekom vegetacije (mjesečni prosjek 49 mm padavina) suncokret je dao zadovoljavajući prosječni prinos zelene mase od 410 dt/1 ha, i suhe tvari 75 dt/1 ha, s prosječnom hranidbenom vrijednošću u 1 kg suhe tvari; probavljivi protein 65 gr., NEL 4,96 MJ i NEM 4,87 MJ. Kod sirka je utvrđen prosječni prinos zelene mase od 260 dt/1 ha i suhe tvari 67 dt/1 ha, s prosječnom hranidbenom vrijednošću, probavljivog proteina 41 gr., NEL 4,79 MJ i NEM 4,60 MJ/1 kg suhe tvari. Prosječni sadržaj probavljivog proteina u suhoj tvari, na svim pokusnim parcelama, značajno je veći kod suncokreta (65 gr) u odnosu na hibridni sirak (41 gr), P0,01. Iako su kod suncokreta utvrđene više vrijednosti u ostvarenom prosječnom sadržaju NEL-a i NEM-a po 1 kg suhe tvari u odnosu na hibridni sirak, te razlike nisu značajne (P>0,05; P>0,01). Prosječno, na svim parcelama, po 1 ha ostvareno je kod suncokreta 38.400 MJ NEL-a i 37.703 MJ NEM-a, dok su kod sirka ostvareni nešto manji prinosi, i to 32.285 MJ NEL-a i 31.004 MJ NEM-a. Probavljivoga proteina ostvareno je prosječno po 1 ha, kod suncokreta 486 kg, a kod hibridnoga sirka značajno manje, 276 kg. Prema utvrđenim rezultatima provedenoga istraživanja, uzgojem suncokreta kao postrnoga usjeva i ostvarene neto energije po 1 ha izražene u NEL-u i NEM-u, postoji mogućnost proizvodnje oko 10.971 kg mlijeka (cca 3,5 MJ NEL/1 kg) i 754 kg prirasta (cca 50 MJ NEM/1 kg), dok se uzgojem sirka može proizvesti oko 9.224 kg mlijeka i 620 kg prirasta., Increase of fodder production on cultivated acreages of the College of agriculture in Križevci, by introducing sunflower (Helianthus annuss) and hybrid sorghum (Sorghum sp., „Grazer“) as the second intercrop into the crop rotation has been studied. The second sowing of each intercrop was performed on four plots, each around 1000 m2. The preceding crop was common wheat and liquid manure was used as a preceding fertilizer with around 85 m3/1ha. The soil on all investigated plots was acid humus (humus 3.88%; pH in 1 M KCl 4.81), averagely very weak poor in physiologically active phosphorus (P2O5 4,39) and in potassium (K2O 6,57 mg/100g). Despite relatively unfavourable agroclimatic conditions during the vegetation (average monthly precipitation 49mm) average yield of sunflower green mass was satisfactory and amounted to 410 dt, dry matter 75 dt/1ha with average nutrient value in 1kg of dry matter; digestible protein 65 gr., NEL 4.96 MJ and NEM 4.87 MJ. Determined average yield of hybrid sorghum green mass was 260 dt and dry matter 67 dt/1ha with average nutrient value, digestible protein 41 gr, NEL 4.79 MJ and NEM 4.60 MJ/1kg of dry matter. Average digestible protein content in dry matter of all investigated plots was significantly higher in sunflower (65 gr) than in hybrid sorghum (41 gr), P0.01. Although higher values of average NEL and NEM content in 1kg of dry matter were determined in sunflower than in hybrid sorghum, the differences were not significant (P>0.05; P>0.01). Average sunflower yields of 38.400 MJ NEL and 37.703 MJ NEM per 1 ha were achieved on all plots, while determined hybrid sorghum yields were lower, 32.285 MJ NEL and 31.004 MJ NEM. Average yield of digestible protein per 1 ha was 486 kg for sunflower and hybrid sorghum significantly less than 276 kg. Based on determined results of sunflower grown as intercrop the yield of net energy per 1 ha presented in NEL and NEM, allows an average production of 10.971 kg of milk (around 3.5 MJ NEL/1kg) and 754 kg of beef (around 50 MJ NEM /1kg) and growing hybrid sorghum as an intercrop allows an average production of 9.224 kg of milk and 620 kg of beef.

Provedeno je istraživanje povećanja proizvodnje krme, na postojećim obradivim površinama Visokoga gospodarskoga učilišta u Križevcima, uvođenjem u plodored suncokreta (Helianthus annuss) i hibridnoga sirka (Sorghum sp., „Grazer“), kao postrnih međuusjeva. Postrna sjetva svake kulture izvršena je na četiri parcele, pojedinačne veličine oko 1000 m2. Predkultura je bila pšenica, a predsjetvena gnojidba obavljena je gnojevkom s oko 85 m3/1 ha. Tla sa svih pokusnih parcela se mogu uvrstiti u kisela dosta humozna tla (humus 3, 88% ; pH u 1M KCl 4, 81), prosječno vrlo slabo opskrbljena fiziološki aktivnim fosforom (P2O5 4, 39) i slabo opskrbljena kalijem (K2O 6, 57 mg/100 g). Unatoč relativno nepovoljnim agroklimatskim uvjetima tijekom vegetacije (mjesečni prosjek 49 mm padavina) suncokret je dao zadovoljavajući prosječni prinos zelene mase od 410 dt/1 ha, i suhe tvari 75 dt/1 ha, s prosječnom hranidbenom vrijednošću u 1 kg suhe tvari ; probavljivi protein 65 gr., NEL 4, 96 MJ i NEM 4, 87 MJ. Kod sirka je utvrđen prosječni prinos zelene mase od 260 dt/1 ha i suhe tvari 67 dt/1 ha, s prosječnom hranidbenom vrijednošću, probavljivog proteina 41 gr., NEL 4, 79 MJ i NEM 4, 60 MJ/1 kg suhe tvari. Prosječni sadržaj probavljivog proteina u suhoj tvari, na svim pokusnim parcelama, značajno je veći kod suncokreta (65 gr) u odnosu na hibridni sirak (41 gr), P0, 01. Iako su kod suncokreta utvrđene više vrijednosti u ostvarenom prosječnom sadržaju NEL-a i NEM-a po 1 kg suhe tvari u odnosu na hibridni sirak, te razlike nisu značajne (P>0, 05 ; P>0, 01). Prosječno, na svim parcelama, po 1 ha ostvareno je kod suncokreta 38.400 MJ NEL-a i 37.703 MJ NEM-a, dok su kod sirka ostvareni nešto manji prinosi, i to 32.285 MJ NEL-a i 31.004 MJ NEM- a. Probavljivoga proteina ostvareno je prosječno po 1 ha, kod suncokreta 486 kg, a kod hibridnoga sirka značajno manje, 276 kg. Prema utvrđenim rezultatima provedenoga istraživanja, uzgojem suncokreta kao postrnoga usjeva, s naslova ostvarene neto energije po 1 ha izražene u NEL-u i NEM-u, postoji mogućnost proizvodnje oko 10.971 kg mlijeka (cca 3, 5 MJ NEL/1 kg) i 754 kg prirasta (cca 50 MJ NEM/1 kg), dok se uzgojem sirka može proizvesti oko 9.224 kg mlijeka i 620 kg prirasta.

Akumulacija Grabovo smještena je u istočnom dijelu Vukovarsko - srijemske županije, a sastoji se od Gornjeg jezera površine 25 ha i Donjeg jezera površine 50 ha koji su međusobno povezani kanalom. Jezero se puni iz podzemnih izvora i oborinskom vodom. Razina vode u jezeru je stalna, a prosječna dubina akumulacije je 3 m. Za potrebe kaveznog uzgoja dio Gornjeg jezera je produbljen na 5 m. Kavezna platforma sa 16 kaveza, usidrena je u priobalnom dijelu Gornjeg jezera. Od ekoloških pokazatelja tijekom tova svakodnevno je mjerena temperatura vode i koncentracija otopljenog kisika, a ostali fizikalno - kemijski pokazatelji vode dva puta mjesečno. Gustoća nasada u kavezima ovisila je o individualnoj masi ribe, a varirala je od 6, 4 do 7, 1 kom∙m-3 u prvoj i drugoj uzgojnoj godini i 26 do 67 kom∙m-3 u trećoj godini. Riba je hranjena peletiranom krmnom smjesom s različitom razinom bjelančevina i masti. Hranidba je obavljana dva ili tri puta dnevno ovisno o uzrasnoj kategoriji ribe. Dnevna količina hrane određivana je prema hranidbenim tablicama, a na osnovu temperature vode i koncentracije otopljenog kisika. Hranidbeni koeficijent kretao se od 1, 98 do 4, 13 kgkg-1. Zbog nedostatka odgovarajućeg mlađa i kasnijeg nasada razdoblje hranidbe variralo je od 107 do 120 hranidbenih dana. Dnevni prirasti ribe kretali su se od 2, 04 do 4, 13 g∙kom-1 , ovisno o masi nasađenog mlađa i ekološkim uvjetima. Skromni proizvodni rezultati posljedica su niskih koncentracija otopljenog kisika tijekom srpnja i kolovoza. Instalirani aeratori na kaveznoj platformi nisu polučili očekivane rezultate pa je korištena dodatna aeracija. Gubici ribe kretali su se od 2, 73 do 7, 9 %. Unatoč gubicima i nižim prirastima nego u ribnjacima proizvodnja šarana u kavezima zbog kvalitetnog mesa (znatno niža razina masti, bolja senzorska svojstva) i plasmana kroz ugostiteljske objekte tvrtke je isplativa.

U svinjogojskoj proizvodnji najveći je udio gubitaka tijekom razdoblja sisanja. Pritom najveći broj odojaka (oko 80%) ugine tijekom prasenja i u prvom tjednu dojenja. Smatra se da 75-80% ukupnih gubitaka odojaka otpada na uginuća zbog gladovanja i prignječenja. Unutar pojedinih legala najčešće ugibaju odojci ispodprosječne porodne mase. Prosječna tjelesna masa pri porodu kreće se od 1, 3 do 1, 4 kg. Odojci tjelesne mase pri porodu manje od 1000 grama sitni su i avitalni, teže uspostavljaju procese termoregulacije, a zbog veće površine tijela u odnosu na masu gubitak tjelesne topline je veći. U nadmetanju za sise njima pripadaju one najslabije te je stoga i količina posisanog kolostruma manja. Samim time manja je i resorpcija majčinih globulina iz kolostruma koji im služe kao zaštita te su podložniji obolijevanjima i uginuću, a tijekom daljnjeg razdoblja slabije napreduju i priraštaju. Povezanost tjelesne mase kod odbića s porodnom masom bila je pozitivna i jaka (r = 0, 60), a gubici odojaka lakših od 1000 grama pri porodu značajno veći (29, 17%) u odnosu na odojke porodne mase od 1000 grama i više (8, 33%). Poznata je činjenica da su odojci prilikom rođenja fiziološki nezreli te se postepeno uspostavljaju pojedini metabolički mehanizmi. Osim toga, vrlo je intenzivna izgradnja kostiju, velika količina energije koristi se za održavanje tjelesne temperature, intenzivan je mišićni prirast te sinteza masnog tkiva. Stoga se vrijednosti biokemijskih pokazatelja (naročito enzima) kreću unutar vrlo širokih granica, a pojedine odstupaju od referentnih vrijednosti koje se u literaturi navode za svinje kao vrstu životinja. Koncentracija ukupnih serumskih bjelančevina, kreatinina te magnezija u krvi odojaka kod odbića i dalje je bila manja od referentnih vrijednosti, dok su koncentracije kolesterola, kalcija i fosfora, kao i aktivnost CK i AP bile veće. Zbog ograničenog kapaciteta glukoneogeneze u jetri novorođenih i jednodnevnih životinja te veće potrošnje glukoze kao izvora energije u termogenezi, razina glukoze u krvi odojaka male porodne mase bila je statistički značajno manja (p

U radu su izneseni prvi rezultati uzgoja šarana u kavezima u akumulaciji Grabovo. Akumulacija se sastoji od Gornjeg i Donjeg jezera ukupne površine oko 75 ha. Kavezna platforma sa 16 kaveza smještena je u Gornjem jezeru koje je za potrebu uzgoja produbljeno na 5 m. U svaki od 16 kaveza dimenzija 5x5x2, 5m nasađeno je po 398 do 440 jedinki dvogodišnjeg šaranskog mlađa prosječne pojedinačne mase 700 do 750 g• kom-1. Od fizikalno-kemijskih parametara tijekom uzgojnog razdoblja svakodnevno je mjerena koncentracija otopljenog kisika, temperatura vode i pH vrijednost, a ostali parametri (nitrati, nitriti, ugljični dioksid, organsko onečišćenje) dva puta mjesečno. Riba je hranjena peletiranom krmnom smjesom s 32 % sirovih bjelančevina i 10 % masti. Promjer peleta iznosio je 8 mm. Dnevna količina hrane određivana je prema hranidbenim tablicama, a na osnovi mase ribe, temperature vode, koncentracije otopljenog kisika i drugih fizikalno-kemijskih parametara. Nakon 109 hranidbenih dana ostvaren je prirast od 141, 3 do 162, 2 kg. Dnevni prirast varirao je od 3, 66 do 3, 85 g• kom-1. Vrijednosti specifične brzine rasta (SGR) kretale su se od 0, 093 do 0, 168 %• dan-1. Hranidbeni koeficijent nakon 109 hranidbenih dana iznosio je 3, 67 do 4, 13, a uginuća od 2, 73 do 7, 00 %.

U radu su izneseni prvi rezultati uzgoja šarana u kavezima u akumulaciji Grabovo. Akumulacija se sastoji od Gornjeg i Donjeg jezera ukupne površine oko 75 ha. Kavezna platforma sa 16 kaveza smještena je u Gornjem jezeru koje je za potrebu uzgoja produbljeno na 5 m. U svaki od 16 kaveza dimenzija 5x5x2,5m nasađeno je po 398 do 440 jedinki dvogodišnjeg šaranskog mlađa prosječne pojedinačne mase 700 do 750 g•kom-1. Od fizikalno-kemijskih parametara tijekom uzgojnog razdoblja svakodnevno je mjerena koncentracija otopljenog kisika, temperatura vode i pH vrijednost, a ostali parametri (nitrati, nitriti, ugljični dioksid, organsko onečišćenje) dva puta mjesečno. Riba je hranjena peletiranom krmnom smjesom s 32 % sirovih bjelančevina i 10 % masti. Promjer peleta iznosio je 8 mm. Dnevna količina hrane određivana je prema hranidbenim tablicama, a na osnovi mase ribe, temperature vode, koncentracije otopljenog kisika i drugih fizikalno-kemijskih parametara. Nakon 109 hranidbenih dana ostvaren je prirast od 141,3 do 162,2 kg. Dnevni prirast varirao je od 3,66 do 3,85 g•kom-1. Vrijednosti specifične brzine rasta (SGR) kretale su se od 0,093 do 0,168 %•dan-1. Hranidbeni koeficijent nakon 109 hranidbenih dana iznosio je 3,67 do 4,13, a uginuća od 2,73 do 7,00 %., This paper presents the first cage fattening results in the storage lake Grabovo. The lake is composed of the Upper and Lower Lake that covers an area of ca. 75 ha. A platform containing 16 cages is located in the Upper lake which was dug to the depth of 5 m for this purpose. Cages dimensions 5x5x2,5m were inoculated with 398 to 440 individuals of 2-year old carp fry of mean weight from 700 to 750 g•individuals-1 . During the experimental season some physico-mechanical properties were measured, like dissolved oxygen concentration, water temperature and pH value. Fish were fed fodder pellets containing 32 % of raw proteins and 10 % of lipids. Pellets were 8 mm in diameter was. On the basis of the individual mean weight of carp fry, water temperature, dissolved oxygen concentration and other physico-mechanical properties daily food amount was prescribed in accordance with nutrition tables. Weight gain from 141.3 to 162.2 kg was established after 109 feeding days. Daily individual weight gain varied from 3.66 to 3.85 g•individuals-1. Specific growth rate (SGR) values were from 0.093 to 0.168 %•day-1. Nutritive coefficient after a 109 feeding days was 3.67 to 4.13, and mortality was 4 %.

Unatoč unapređivanju tehnologije držanja i hranidbe svinja te sve boljem genomu životinja, još uvijek je svinjogojska proizvodnja opterećena značajnim gubicima, posebice odojaka tijekom razdoblja sisanja. U toj kategoriji najveći su gubici, a najslabiji proizvodni pokazatelji u odojaka male porodne mase. U istraživanju smo se usredotočili na utvrđivanje utjecaja porodne mase na prirast tijekom razdoblja sisanja te usporedbu gubitaka u dvije skupine odojaka: onih tjelesne mase pri porodu manje od 1000 grama te odojaka porodne mase 1000 grama na više. Utvrđena je jaka, statistički značajna korelacija (r = 0, 67) te je izračunata jednadžba regresije za tjelesnu masu 21. dana na osnovu porodne mase u istraživanim uvjetima proizvodnje. Gubici tijekom razdoblja sisanja bili su manji u skupini odojaka uobičajene porodne mase (5, 88%), dok su gubici odojaka male porodne mase iznosili 32, 35%.

Istraživana je struktura drva dvaju klonova topole uzraslih na dva različita staništa u nizini rijeke Drave. Na boljem staništu tlo je bilo humofluvisolno, a na lošijem aluvijalno. Na oba staništa klon S1-8 imao je bolji rast i preživljenje. _U prvih 10 godina klon S1-8 imao je veći udio drvnih trakova i veću širinu godova na prsnoj visini. Rezerva hranjiva nagomilana u drvnim tracima jedan je od činitelja koji doprinosi intenzivnom prirastu u prvih 10 godina u oba klona na oba staništa. Bolje preživljenj klona S1-8 može se djelomično objasniti većim udjelom drvnih trakova koji omogućuju bolje korištenje rezervne hrane.

U radu je istraživana dinamika rasta i prirasta primjernih stabala crnoga oraha (Juglans nigra L.) u kulturama podignutim na području Vukovara u istočnoj Hrvatskoj, gdje se crni orah uzgaja više od jednog stoljeća unutar pojasa najkserotermnije subasocijacije lužnjakovo-grabovih šuma (Carpino betuli-Quercetum roboris quercetosum cerris Rauš 1969). Rezultati analize primjernih stabala u mladoj, srednjedobnoj i zreloj sastojini, pokazali su da kulminacija visinskog prirasta nastupa prije 20. godine starosti. U dobi od 50 godina crni orah na staništu I bonitetnog razreda postiže visinu od 30 metara i prsni promjer debla od 30 cm, a kontinuirano volumno prirašćuje i u dobi od 60 do 80 godina. Uspoređujući volumni rast stabala crnoga oraha s drugim vrstama, utvrđeno je da na kvalitetnom staništu crni orah do 60. godine starosti brže raste i bolje prirašćuje od hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), poljskog jasena (Fraxinus angustifloa Vahl) i crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.), kao i od unešenog pensilvanskog jasena (F. pennsylvanica Marshall). Utvrđena dinamika rasta i prirasta, ciljana proizvodnja furnirskih trupaca te postojeći način gospodarenja, upućuju na duže sječive zrelosti u odnosu na Sjevernu Ameriku., This paper deals with growth and increment dynamics of black walnut trees in culture planted at the Vukovar area in eastern region of Croatia where black walnut has been cultivated for more than one century. Culture is situated inside the zone of most xerotherm subassociation of common oak and hornbeam forest (Carpino betuli – Quercetum roboris quercetosum cerris Rauš 1969). The results of analyzing representative trees (from young, middle aged and adult stand) show that black walnut is fast growing tree species with height increment culmination before age of twenty years. Black walnut trees at the age of fifty years achieve height of thirty meters and breast height diameter of thirty centimetres, on the site of first productivity class. Volume increment of black walnut trees is continuous even in the age of sixty to eighty years. Comparing black walnut volume growth until the age of sixty years with growth of other tree species on the high quality site, it was determined that black walnut growth is faster and better then common oak (Quercus robur L.), narrow-leaved ash (Fraxinus angustifloa Vahl), black alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.), and introduced green ash (F. pennsylvanica Marshall). According to determined growth and increment dynamics, introduction of black walnut in the appropriate habitat was proved justified. Even higher productivity of black walnut cultures could be achieved by paying more attention to plantation cultivation, especially timely thinning.

Unatoč unapređivanju tehnologije držanja i hranidbe svinja te sve boljem geno-mu životinja, još uvijek je svinjogojska proizvodnja opterećena značajnim gubi-cima, posebice odojaka tijekom razdoblja sisanja. U toj kategoriji najveći su gu-bici, a najslabiji proizvodni pokazatelji u odojaka male porodne mase. U istraži-vanju smo se usredotočili na utvrđivanje utjecaja porodne mase na prirast tije-kom razdoblja sisanja te usporedbu gubitaka u dvije skupine odojaka: onih tjele-sne mase pri porodu manje od 1000 grama te odojaka porodne mase 1000 grama na više. Utvrđena je jaka, statistički značajna korelacija (r = 0,67) te je izraču-nata jednadžba regresije za tjelesnu masu 21. dana na osnovu porodne mase u istraživanim uvjetima proizvodnje. Gubici tijekom razdoblja sisanja bili su manji u skupini odojaka uobičajene porodne mase (5,88%), dok su gubici odojaka male porodne mase iznosili 32,35%., In spite of permanent improvements in animal housing, nutrition and genetics, pig production is still suffering considerable losses particularly from piglets during suckling. In this category the production parameters of low birth weight piglets are the poorest and losses are the heaviest. This study will try to establish the influence of birth weight on weight gain during suckling period, and to compare losses between two piglet groups: of low birth weight less than 1000 g, and piglets that were heavier than 1000 g at birth. We established a strong, statistically significant correlation between birth weight and body weight on day 21 of life (r = 0,67). Regression equation for body weight at 21st day of life based on birth weight was calculated. Losses during suckling period were lower in the group of piglets with normal birth weight (5,88%), and higher in the group of piglets with low birth weight (32,35%).

U radu je istraživana dinamika rasta i prirasta primjernih stabala crnoga oraha (Juglans nigra L.) u kulturama podignutim na području Vukovara u istočnoj Hrvatskoj gdje se crni orah uzgaja više od jednog stoljeća unutar pojasa najkserotermnije subasocijacije lužnjakovo-grabovih šuma (Carpino betuli – Quercetum roboris quercetosum cerris Rauš 1969.). Rezultati analize primjernih stabla u mladoj, srednjedobnoj i zreloj sastojini pokazali su da kulminacija visinskog prirasta nastupa prije 20. godine starosti. U dobi od 50 godina crni orah na staništu I bonitetnog razreda postiže visinu od 30 metara i prsni promjer debla od 30 cm, a kontinuirano volumno prirašćuje i u dobi od 60 do 80 godina. Uspoređujući volumni rast stabala crnog oraha s drugim vrstama utvrđeno je da na kvalitetnom staništu crni orah do 60. godine starosti brže raste i bolje prirašćuje od hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), poljskog jasena (Fraxinus angustifloa Vahl) i crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.), kao i od unešenog pensilvanskog jasena (F. pennsylvanica Marshall). Utvrđena dinamika rasta i prirasta, ciljana proizvodnja furnirskih trupaca, te postojeći način gospodarenja upućuju na duže sječive zrelosti u odnosu na Sjevernu Ameriku.

Povećanje isplativosti u današnjoj svinjogojskoj proizvodnji pokušava se postići i sve ranijim odbijanjem prasadi, a pri tome se nastoji sisajuću prasad što prije priviknuti na čvrstu hranu. Da bismo provjerili utjecaj rane prihrane prasadi u razdoblju sisanja na početne proizvodne rezultate, proveli smo odgovarajući hranidbeni pokus u proizvodnim uvjetima. Pokus je proveden na svinjogojskoj farmi Andrijaševci na ukupno 406 prasadi linijskog hibrida Rattlerow Seghers. Prasad je bila podijeljena u dvije izjednačene skupine: pokusnu i kontrolnu. Životinje obiju skupina dobivale su peletiranu hranu Pelana® bebi, koja svojim nutritivnim karakteristikama sažima vrijednosti predstartera i creep-feed hrane. Riječ je o hrani za prasad vrhunske kvalitete, a razlika između pokusne i kontrolne skupine sastojala se jedino u početku prihrane. Prihrana sisajuće prasadi u pokusnoj skupini započela je trećega dana života, dok je prihranjivanje prasadi kontrolne skupine istom hranom počelo u dobi od deset dana, što je uobičajeno u našim proizvodnim uvjetima. Pokus je za obje skupine trajao do devetnaestoga dana života prasadi. Značajne statističke razlike ostvarene su u prosječnim težinama legala i prosječnim dnevnim prirastima. Pri tome je prasad iz pokusne skupine nakon osamnaestog dana pokusa imala veću prosječnu težinu legala (P

U radu se istražuje rasadnička proizvodnja sadnica četiri vrste roda Sorbus L. (Sorbus aria, Sorbus aucuparia, Sorbus domestica i Sorbus torminalis). Registriran je rast i prirast sadnica različitih provenijencija tijekom dvije vegetacije uzgoja u rasadniku (2+0). Obavljani su radovi njege a posebno podrezivanje korijena kako bi se utvrdio utjecaj na kvalitetu sadnica.

Izgradnja novih hidroenergetskih objekata rezultirala je sniženjem razina podzemnih voda uz derivacijske kanale u porječju Drave kod Varaždina, uzrokujući značajna sušenja i slabu prirodnu obnovu poplavnih šuma. Unapređenje gospodarenja šumama na ovom području traži rješavanje problema izbora vrsta drveća te tipa i intenziteta gospodarenja. Poljski pokus s četiri svojte topola (5 klonova P. deltoides, 3 klona P.xeuramericana i po 1 klon P. nigra i P. alba) osnovan je 2001. godine, a 2004. i 2005. godine u njega je uklopljen gnojidbeni pokus radi utvrđivanja odziva klonova na četiri doze dušičnog gnojiva: 0, 100, 200 i 300 kg dušika/ha. Odziv postotka debljinskog, visinskog i volumnog prirasta razlikovao se značajno između klonova i tretiranja. Masa lišća, koncentracija, sadržaj i odnos biogenih elemenata upotrijebljeni su da bi se objasnile te razlike. Klimatske prilike bile su dodatni izvor varijabiliteta, utječući na ishranu kao i na rast klonova. Na osnovi rezultata ovog istraživanja, razmatran je potencijal testiranih klonova za intenzivni uzgoj i obnovu oštećenih prirodnih sastojina.

U radu je načinjena analiza ovisnosti elemenata izmjere muflonskog trofeja, analiza prirasta duljine i opsega tuljca te usporedba s nekim srednjeeuropskim i korzičkom populacijom. Glede elemenata ocjene rogova muflona s lovišta „ Kalifront“ najveću ovisnost o starosti pokazuju duljina tuljaca (r=0, 83), opseg na trećoj trećini roga (r=0, 83) i ukupna vrijednost trofeja (r=0, 82). Na ukupnu trofejnu vrijednosti najviše utječe duljina tuljaca (r=0, 98), nakon toga slijedi opseg rogova na trećoj trećini roga (r=0, 91). Nešto manje su ovisnosti ukupne trofejne vrijednosti i opsega na drugoj trećini roga, odnosno raspona rogova (r=0, 82) te zakrivljenosti. Krivulja prirasta opsega rogova populacije s Raba u prve četiri godine pokazuje velike sličnosti s krivuljom slovačke populacije, a one zajedno, imaju veće vrijednosti od ostalih populacija. Međutim, za razliku od rabske populacije, slovačka populacija ne pokazuje pad opsega pršljenova godova, nego on raste čak do 8. godine starosti grla. Rabska populacija nakon 6. godine pokazuje nagli pad ove vrijednosti, odnosno najveći pad među uspoređivanim populacijama.

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj udjela komina maslina u obroku janjadi nakon odbića na prirast, klaoničke pokazatelje i kemijski sastav različitih skupina mišića. U tu svrhu je 45 janjadi pasmine pramenka nakon odbića podijeljeno u tri skupine i smješteno u zasebne boksove. Kontrolna skupina hranjena je koncentratom bez komina maslina, dok su pokusne skupine (PI i PII) hranjene koncentratom s udjelom komina maslina od 15%, odnosno 30%. Sva pokusna janjad je, uz koncentrat, konzumirala sijeno i vodu po volji. Utvrđen je signifikantan utjecaj (P

U radu se ispituju neki od elemenata kakvoće sjemena crnog oraha (Juglans nigra L.). Pokus u rasadniku zasnivao se na proljetnoj sjetvi stratificiranog, očišćenog sjemena odnosno jesenskoj sjetvi nestratificiranog sjemena (sa i bez mesnatog arilusa). Istraživao se i uzgoj sadnica crnog oraha u različitim tipovima kontejnera. U svim slučajevima, ispitivana je rasadnička klijavost sjemena, rast i razvoj sadnica a na kraju vegetacije skeniran je korijenski sustav kako bi se uz pomoć WinRhizo softvera odredile brojne morfološke značajke korijena. Osnovan je i terenski dio pokusa kako bi se ispitalo preživljavanje i prirast biljaka nakon presadnje u prirodne uvjete.

Kapaciteti su staništa za pojedinu vrstu divljači bitni za gospodarenje u brojno stanje divljači u Republici Hrvatskoj. Utvrđivanje vrijednosti pojedinih stanišnih kapaciteta za divljač ima veliku važnost zbog očuvanja samog staništa koje u svakom slučaju ne smije biti prekapacitirano da se ne bi narušila njegova biološka stabilnost. Prevelika brojnost divljači s obzirom na kapacitete staništa razlogom je sukoba među jedinkama i njihovu približavanju gradskim naseljima, što može ugroziti njihov život. Ipak u poslijednjih nekoliko godina svjedoci smo premaloga broja divljači u većini lovišta u Hrvatskoj i premaloga broja propisanih grla koja bi se ondje trebala nalaziti po jedinici površine. Usporedbom s rijašnjim propisima i današnjim stanjem te mogućnostima stanišnih kapaciteta u hrvatskim lovištima napravljena je revizija starih propisa, utvrđeni su trenutni stanišni uvjeti i propisan je veći kapacitet broja divljači po jedinici površine. Bitne promjene odnose se proisane fondove jelenske i srneće divljači, te na utvrđivanje objektivnoga prirasta, što je posebno istaknuto kod divlje svinje. Novi fondovi i koeficijenti prirasta omogućuju rentabilnost u lovnome gospodarenju i stimuliraju ulaganje u lovišta i divljač. Raspon u kojem se može uzgajati jelenska divljač kreće se od 1 do 8 grla na 100 ha, srne od 1 do 16, ovisno o bonitetu i tipu staništa. Mnogo veći raspon u mogućem fondu divljači propisan je i za ostale vrste divljači. Također e definiran broj divljači koji se može uzgajati u uzgajalištima, ovisno o stanišnim uvjetima, a vodeći pri tome računa da intenzivni uzgoj divljači ne dovede u pitanje stabilnost staništa, odnosno devatsaciju prostora. U uzgajalištima je na 100 ha moguće držati do 25 grla jelenske divljači, do 30 divljih svinja te do 35 grla jelena lopatara ili muflona.

U jednoj srednjedobnoj sastojini bukve, na trima pokusnim plohama pod utjecajem različitih uzgojnih tretmana, analiziran je prirast stabala različitih bioloških položaja (BP). Rezultati se baziraju na podacima premjera promjera i procjeni biološkog položaja istovjetnog broja stabala na kraju 1994. i 2002. godine. Analizom su obuhvaćene pokusne plohe na kojima je selektivna proreda obavljena 1985. godine (PP-1), 1985 i 1994. godine (PP-2) te kontrolna pokusna ploha (PP-3). Na pokusnim plohama na kraju 2002. godine BP-1 pripadalo je 23,9–27,8 %, BP-2 4,6–12,7 %, a BP-3 61,8–71,6 % od ukupnog broja stabala. Na kraju 2002. god. na pokusnim plohama stabla BP-1 sudjeluju u prirastu temeljnice sastojine sa 82,0–88,0 %, a u temeljnici sastojine sa 64,5–68,1 %. Stabla BP-3 u prirastu temeljnice sastojine sudjeluju sa 5,0–9,0 %, a u temeljnici sastojine sa 20,5–27,7 %. U razdoblju 1995–2002. veće prosječno godišnje povećanje promjera, temeljnice i volumena stabala BP-1 i BP-2 je u okviru PP-2, u odnosu na PP-1 i PP-3., The participation and increment of trees in different biological positions (BP) were analyzed in a middle-aged stand of beech (Fagetum montanum nudum Jov. 53 = Dentario-Fagetum montanum) growing on deep acid brown soil on crystalline schist in three sample plots subjected to different silvicultural treatments. The results are based on breast diameter data and the assessment of biological position of trees at the end of 1994 and 2002. The analysis included sample plots in which selective thinning was performed in 1985 (PP-1), 1985 and 1994 (PP-2), and control sample plot (PP-3). At the end of 2002, (stand age 50-55), of the total number of trees in the sample plots, trees in BP-1 accounted for 23.9–27.8 %, in BP-2 for 4.6-12.7 % and in BP-3 for 61.8–71.6 %. Trees in the first biological position participated in the basal area increment with 81.0–88.0 %, and in the stand basal area with 64.5–68.1 %. Trees in the third biological position participated in the basal area increment with 5.0-9.0 % and in the stand basal area with 20.5–27.7 %. In the observed period, trees in BP-1 in thinned sample plots grew on average by 13.53–14.31 m3/ha annually and in the control plot by 11.03 m3/ha. Trees in BP-1 participated in the total volume increment in thinned plots with 82.0 %–89.0 % and in the control plot with 86.0 %. In relation to the trees in BP-3, the average annual increase in growth elements in BP-1 trees was as follows: breast diameter: 9.80–17.00 times, height: 2.63–3.75 times, basal area: 26.00-37.00 times, and volume: 26.30–40.01 times. Compared with PP-1 and the control plot (PP-3), an increase in growth elements was higher within PP-2. The results indicate different effects on the increment of the remaining trees in dependence on stand thinning intensity. Apart from a positive effect on the dominant trees, to a certain extent thinning also had positive effects on other biological categories of trees. However, this is a negligible productive effect in view of the fact that thinning at this stage of stand development is a necessary silvicultural intervention aimed at forming trees in the dominant storey and that thinning achieves the best effects on the increment of this tree category. The higher average increase in breast diameter, height, basal area, volume and the higher percentage of volume increment in trees in the first biological position, as well as their higher participation in the basal area increment and stand volume compared to other tree categories indicate that tending in young and middle-aged beech stands should primarily be targeted at trees in the dominant biological position. With timely application of high thinning, trees in BP-3 can assume an important biological-ecological role of “stabilizer” in stands.

Šuma Žutica koja se nalazi na području Ivanić grada zauzima površinu od 5.107, 49ha. Iskorišćivanje nafte u šumi Žutici počelo je 60-ih godina prošlog stoljeća, a trenutačno je približno 6, 3% površine šume zauzeto objektima INA-Naftaplina. Tehnologija pridobivanja nafte zahtijeva značajne radove koji jako narušavaju cjelovitost šumskog kompleksa, a zbog dotrajalih cjevovoda često dolazi do izlijevanja. Fluidi koji se transportiraju iz dubine zemlje i kroz cjevovode imaju jak dendrocidni učinak i njihovo onečišćenje proizvodnih profila tla dovodi do sušenja biljnog pokrova. Najznačajnije vrste drveća u šumi Žutica su hrast lužnjak, poljski jasen i crna joha pa su one odabrane za ispitivanje utjecaja ugljikovodika. Istraživanje je obavljeno kroz dva pokusa koji su postavljeni u prirodnim uvjetima šume Žutica, odnosno u kontroliranim uvjetima u Jastrebarskom. Manje koncentracije ukupnih, odnosno mineralnih ulja u tlu u vrijednostima od 1.762, 820mg/kg, odnosno 564, 355mg/kg imale su pozitivan učinak na prirast biljaka. Povećane koncentracije nafte, odnosno ukupnih i mineralnih ulja u tlu na 5.085, 4mg/kg, odnosno 2.528mg/kg imalo je za rezultat smanjeno preživljenje biljaka crne johe. Poljski jasen, prema rezultatima ovog istraživanja, ima znatno rezistentnija svojstva spram onečišćenja tla naftom od hrasta lužnjaka i crne johe te ga treba koristiti pri sanaciji šumskih površina, ali imati u vidu i da takvo stanište zadovoljava i ostale uvjete nužne za njegov pridolazak.

Rad obuhvaća iskustva i rezultate višegodišnjeg projekta prirodnog tova volova na manjim seoskim gospodarstvima u sjeveroistočnom dijelu Slovenije. U okviru očekivanih rezultata i ciljeva projekta analizirano je gospodarenje na travnjačkim površinama poljoprivrednih gospodarstava s osvrtom na analizu utjecaja tova goveda i opskrbe pašnjaka te florističke karakteristike i biološku raznolikost. Rezultati prikazuju primjenu tehnologije tova volova simentalske pasmine na ispaši i usporedbu s intenzivnim tovom bikova iste pasmine, postignute parametre rasta, klaoničke vrijednosti, analizu ekonomičnosti i prodaje. Cilj istraživanja bila je analiza klaoničkih vrijednosti volova u ekstenzivnom držanju (VE) različite starosti u vrijeme kastracije (210 dana) te bikova u intenzivnom uzgoju (IB). Volovi iz ekstenzivnog uzgoja zaklani su u dobi od 23 mjeseca, bikovi u dobi od 17 mjeseci. Sve desne ohlađene polovice bile su rasječene između 7. i 8. rebra na prednju i zadnju četvrt, zatim su četvrti rasječene u pojedinačne tjelesne dijelove, koji su podijeljeni na meso, masno tkivo, tetive, kosti i na kraju je sve izvagano. Volovi IB imali su statistički signifikantno veću tjelesnu masu za vrijeme klanja u usporedbi VE (664 ± 41 kg; 562 ± 46 kg; P < 0,05). Postotak mesa ohlađene polovice nije bio statistički signifikantno (P > 0,05) različit između promatranih skupina životinja. Volovi skupine EV210 imali su manju masu prednjih i zadnjih četvrti u usporedbi s IB. U prednjoj četvrti nije bilo statistički značajnih razlika (P > 0,05) u postotku mesa između promatranih skupina životinja. IB imali su u zadnjoj četvrti statistički značajno (P < 0,05) viši postotak masnog tkiva u usporedbi s EV210. Po klasifikaciji EUROP 78,5 % volova svrstano je u klasu R., The research contains experience and results of several years project of sustainable fattening of steers on smalle farms in northeastern regions of Slovenia. In the scope of expected results and aims of the project management of grassland belonging to farmers was analysed with regard to the effect of cattle fattening and grassland maintenance and floral characteristics and biotic diversity. The results show the technology of fattening of steers of the Simental breed on pasture and the comparison with the intensive feeding of bulls of the same breed. Compared are the atained growth parameters, slaughter value, the economic analisys and sale. The aim of the research was to analise the slaughter value of steers in extensive breeding (VE) of different age in the time of castration (210 days) and of bulls in intensive breeding (IB). The steers from the extensive breeding were slaughtered at the age of 23 months and bulls at the age of 17 months. All right cold halves were chopped between the 7th and 8th rib into the front and the hind quarter, then the quarters were chopped into individual body parts, which were divided into meat, fat tisue, sinew, bones and in the end everything was weighed. IB had statistically significantly greater body mass at the time of slaughtering in comparison to VE (664 ± 41 kg; 562 ± 46, P < 0.05). The percentage of meat in the cold halves did not statistically significantly (P >0,05) differ between researched groups of animals. The steers in group EV210 had a lower body mass and in the front and hind quarters no statistically significant differences were found (P < 0,05) in the percentage of meat between researched groups of animals. IB had in the hind quarter statistically significantly (P < 0,05) higher percentage of fat tissue in comparison with EV210. After EUROP classification 78,5 % of steers were in class R.

Uzgoj u kontroliranim uvjetima uobičajena je mjera za održavanje optimalne veličine populacije fazana u lovištima. Za dobivanje kvalitetnih fazana u zatvorenom načinu uzgoja potrebno je osigurati njihov pravilan tretman u tijeku uzgoja, te posebnu pažnju posvetiti načinu ishrane i gustoći naseljenosti. U radu je prikazan utjecaj ishrane i gustoće naseljenosti na uzgoj fazana do ispuštanja u remize za podivljavanje, odnosno do 42. dana starosti. Korištene su smjese hrane sa 30% i 26% sirovih proteina do kraja četvrtog tjedna kako bi se omogućila ishrana bogata proteinima koja je dostupna i u prirodi, a nakon toga je razina sirovih proteina smanjena na 24 % i 20%, čime bi se u potpunosti zadovoljile prirodne potrebe te vrste. Razina proteina kao glavni tretman je sadržavala dva podtretmana, tj. gustoće naseljenosti od 550 i 450 jedinki po boksu. Mjerenje tjelesne mase živih fazana izvršeno je u tri navrata: nakon izlijeganja, nakon 15. dana i 42. dana. Između grupa dobivene su statistički značajne razlike (p, The breeding in controled conditions is a usual measure for the maintaining of the optimal population size in the hunting area. The production of good quality pheasants in artificial breeding depends on the correct treatment, especially regarding their diet, and population density. The paper deals with the influence of diet on 42 day old pheasants in artificial breeding. Two mixtures with two levels of proteins (with 30% and 26% crude protein) until the age of four weks and then were used mixtures with 24%, and 20% of crude proteins. Every level of proteins is used for two densities, 550 and 450 units perbox, so pheasants was performed on four groups of pheasants. The meassurement of body mass of live pheasants was performed three times: 0. day, 15. day and 42. day after establishment of experiment and beetwen groups are statistically significant differences (p

Cink i bakar su esencijalni elementi potrebni za održavanje života u vodi. Međutim, ukoliko njihove koncentracije prijeđu koncentraciju potrebnu za optimalan rast alga kao i drugih organizama, oni postaju toksični. Zbog relativno brzog odgovora na djelovanje nekog zagađivala, alge pružaju jedan od prvih signala promjena ekosustava, omogućujući brže djelovanje u smjeru popravka i daljnje zaštite. Cilj diplomskog rada bio je odrediti i usporediti koncentracije cinka i bakra koje uzrokuju 50% inhibiciju rasta alga unutar određenog vremenskog razdoblja, metodom minijaturiziranog bioassay-a na mikropločicama. Kao testni organizmi krištene su kult. alga Raphidocelis subcapitata (KORS) NYG. et al., soj SKULBERG 1959/1 i Chlorella kessleri Larg/1 FOT. et NOVAK. Obje alge u fazi eksponencijalnog rasta izložene su u statičkom sustavu na mikropločicama (96 jažica) seriji razrjeđenja testnih metala kroz nekoliko generacija u definiranim uvjetima. Rast alge izložene testnoj tvari uspoređivan je s rastom alge u kontrolnoj pločici (bez tvari koja se testira). Za određivanje toksičnosti cinka i bakra na slatkovodnim zelenim algama C. kessleri i R. subcapitata korišteni su cink(II)-sulfat (ZnSO4 x 7H2O (p.a.) i bakar(II)-klorid CuCl2 x 2H2O (p.a.). Tijekom laboratorijskog bioassay-a utvrđene su niže vrijednosti IC50 za Cu i veća osjetljivost R. subcapitata. Međutim, utvrđeno je i da alga C. kessleri razvija određeni oblik tolerancije na bakar. Naime, između IC50 vrijednosti za Cu nakon 24, 48, 72, 96 i 168 h trajanja izlaganja C. kessleri statistički se značajno razlikovala samo IC50-168 h sugerirajući na određenu rezistenciju na bakar. Vrijednosti IC50-Zn za C. kessleri opadale su tijekom trajanja eksperimenta, dok se za R. subcapitata nisu značajno razlikovale. Bakar je na rast obje alge djelovao toksičnije nego na cink. Na rast C. kessleri bakar je djelovao toksičnije u eksponencijalnoj fazi rasta, dok je na rast R. subcapitata djelovao toksičnije u stacionarnoj fazi. Najtoksičnije djelovanje cinka utvrđeno je u stacionarnoj fazi rasta na obje alge.

Hrvatska se ubraja u 10 zemalja koje su najonečišćenije minama. Šume i šumska zemljišta su onečišćene minama na 159 tisuća ha (1590 km2), što je 9 % ukupne površine šuma i šumskoga zemljišta. Svakako je to velika opasnost za ljude i divljač, a osim toga velika vrijednost prirodnih šuma propada zbog izostanka radova na njezi i obnovi. Minama su onečišćene površine kojima gospodari 13 uprava šuma podružnica. U radu se iznose podatci o strukturi sastojina na području 13 uprava šuma koje su onečišćene minama. Dani su podatci o površinama, namjeni šuma, značajnijim uređajnim razredima, drvnoj zalihi i prirastu. Prikazuju se prosječni godišnji etat te etat glavnoga i prethodnoga prihoda s glavnim vrstama drveća koje sudjeluju u etatu. Na uređenim minski sumnjivim površinama drvna je zaliha 20, 7 milijuna m3 s godišnjim prirastom od 608 tisuća m3 i prosječnim godišnjim etatom od 344 tisuće m3. Na površinama koje su za vrijeme rata bile neuređene (Upravu šuma podružnica Split) nalazi se daljnjih 2, 9 milijuna m3 biomase s godišnjim tečajnim prirastom od 57 tisuća m3, tako da ukupna drvna zaliha na minski sumnjivim površinama iznosi 23, 6 milijuna m3, a prirast 665 tisuća m3. Ukupni etat iznosi 3, 4 milijuna m3, od toga je etat glavnoga prihoda 43 %, etat je u prebornim šumama 26 %, a etat prethodnoga prihoda 31 %. Dominantno mjesto u ukupnom etatu od 35 % ima bukva. U radu je obračunata sirovinsko-energetska vrijednost koja iznosi 3, 3 milijarde kuna (443 milijuna eura), a općekorisne vrijednosti su 77, 2 milijarde kn (10, 3 milijarde eura). Te su vrijednosti blokirane, a šume paralizirane u svom održivom i kvalitetnom prirodnom razvoju. Razvoj šuma, od njihova nastanka do zrelosti, mora biti podržavan sa značajnim gospodarskim zahvatima, posebno njegom i obnovom. Zbog toga one trajno i maksimalno proizvode drvni volumen i općekorisna dobra izražena u ekološkim, društvenim ili socijalnim i socijalno-ekofiziološkim funkcijama. Izostankom radova na njezi i obnovi, kao što je to slučaj s miniranim šumama, šume iz stadija optimalnoga prirodnoga stanja prelaze u druga nepovoljna stanja i stadije, što ih vodi prema degradaciji i propadanju. Ako se ne razminiraju, šume će doći u stanje u kojem će izgubiti poželjnu proizvodnost, stabilnost, biološku raznolikost, strukturni i gospodarski održivi razvoj, povećat će se broj starih i fiziološki slabih stabala, izgubit će se kvalitetno stanište i mogućnost progresivne sukcesije.

Ugrubo se u hranidbi jaradi razlikuju dvije faze ; hranidba prije i hranidba nakon odbića. U ovom radu opisani su načini odbića jaradi i njihov utjecaj na prirast i kakvoću trupa te hranidba jaradi čvrstim krmivima. Odbiće je prijelaz s hranidbe jaradi mlijekom i/ili mliječnim krmivima, na hranidbu čvrstim krmivima (sijeno, krepka krmiva). Ono je, kao kritična faza u uzgoju jaradi, popraćeno opadanjem ili potpunom stagnacijom prirasta. Izraženost stresa odbića ovisi o dobi jaradi pri odbiću, tjelesnoj masi, spolu, načinu hranidbe prije odbića i o tehnici (načinu) odbića. Tjelesna masa jaradi u vrijeme odbića je bolji kriterij za procjenu trenutka odbića negoli sama dob jareta. Ovisno o sustavu kozarenja i cilju proizvodnje, postoje različiti načini odbića jaradi (rano i kasno te postupno i naglo). Ranije odbiće jaradi se negativno odražava ne samo na rast i tjelesnu masu, nego i na randman klanja, konformaciju trupa i mekoću mesa. Jarad se nakon odbića mora privikavati na obrok bogat vlaknima i škrobom, a siromašan lipidima i jednostavnim ugljikohidratima. Povećanje udjela bjelančevina u obroku odbijene jaradi pozitivno se odražava na njihov rast. Pravilnom i odgovarajućom hranidbom i uzgojem potrebno je osigurati zadovoljavajuće zdravlje i proizvodnost životinja uz najmanje troškove.

Gospodarenje, uz očuvanje prirodnih optimalnih uvjeta za opstanak sastojina hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, kao glavnih sastojina nizinskih šumskih ekosustava u Hrvatskoj prioritetna je i važna zadaća šumarskih stručnjaka. Kod prirodne i umjetne obnove trajno je nazočan problem broja biljaka kako bi se osigurala stabilna, kvalitetna i produktivna sastojina. Utjecaj sitnih glodavaca na proces sanacije i obnove sastojina hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) sadnicama poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) istraživan je u gospodarskoj jedinici “ Turopoljski lug” (Šumarija Velika Gorica). U proljeće 1996. godine u uzorku od 2580 sadnica starosti dvije godine, kod njih 430 (16, 67 % uzorka) zabilježena su oštećenja od sitnih glodavaca u obliku grizotina različitoga intenziteta u donjim dijelovima stabljike. Sve su biljke podijeljene u tri kategorije (kategorija I – neoštećene, kategorija II – djelomično oštećene i kategorija III – jako oštećene). U prosincu 2000. godine posječeno je 31 stabalce (kategorija I – 10 komada, kategorija II – 10 komada i kategorija III – 11 komada). Dendrokronološkim i statističkim analizama je utvrđeno da je kod jako oštećenih stabalaca (kategorija III) zabilježeno smanjenje radijalnog prirasta u odnosu na neoštećena stabalca (kategorija I) od 70 do 90%. Rezultati istraživanja doprinos su novim saznanjima o ulozi sitnih glodavaca, kao dijela zoocenoze nizinskih šuma.