Search

Živimo u vremenu brzih promjena i razvoja gdje je težnja za napretkom u svim poljima ljudskog djelovanja, pa tako i u industriji, sve izraženija. Svakodnevno se provode istraživanja i testiranja u proizvodnji s ciljem pronalaska što kvalitetnijeg i isplativijeg rješenja te se javlja potreba za međusobnim funkcioniranjem različitih postupaka prerade. Aditivna proizvodnja zasigurno je jedan od primjera naglog razvoja u industriji te svojim širokim rasponom mogućnosti poboljšava i druge postupke prerade. U ovom radu opisana je primjena aditivnih postupaka na preradu kompozitnih tvorevina te klasičnu preradu polimernih tvorevina. U prvom dijelu rada opisana je aditivna proizvodnja, njen razvoj, podjela postupaka aditivne proizvodnje te su ukratko objašnjene razlike između pojedinih postupaka. Nadalje su detaljnije razrađeni aditivni postupak taložnog očvršćivanja i postupak Polyjet koji se najčešće primjenjuju u izradi kalupa za preradu kompozita i preradu polimernih tvorevina. Opisani su kompozitni materijali te postupci proizvodnje kompozita gdje je naglasak na ručnom laminiranju i podtlačnom oblikovanju za koje se kalupi izrađuju aditivnim postupcima. Također su obrađeni klasični postupci prerade polimernih tvorevina te prikazana mogućnost izrade kalupa i jezgri aditivnom proizvodnjom. Eksperimentalni dio prikazuje spoj aditivne proizvodnje i prerade kompozitnih polimernih tvorevina. Na 3D pisačima za taložno očvršćivanje i postupak Polyjet načinjeno je nekoliko kalupa za proizvodnju oblika za usis zraka na vozilima (eng. NACA duct) postupcima ručnog laminiranja i podtlačnog oblikovanja te su tvorevine prerađene navedenim postupcima. Dana je usporedba svojstava u ovisnosti o postupku aditivne proizvodnje, obliku kalupa, postupku prerade kompozita te materijalima kojima je tvorevina izrađena. We live in a time of rapid changes and development, where the desire for progress in all fields of human activity, including industry, is increasingly pronounced. Research and testing in manufacturing are carried out every day with the aim of finding the highest quality and most cost-effective solution, and there is a need for the mutual functioning of different processing procedures. Additive manufacturing is certainly one of the examples of rapid development in the industry, and with its wide range of possibilities, it improves other processing procedures as well. This paper describes the application of additive manufacturing in composite production and in the classic processing of polymer products. In the first part of the paper, additive manufacturing is described, its development, the classification of additive manufacturing procedures, and the differences between individual procedures are briefly explained. Furthermore, the additive processes fused deposition modeling and the Polyjet, which are most often used in the production of th moulds for the processing of composites and the processing of polymer products, are elaborated in more detail. Composite materials and composite production processes are described, where the emphasis is on hand lay-up and vacuum bagging, for which moulds are made by additive manufacturing. The classic procedures for the processing of polymer products were also covered, and the possibility of making moulds and cores through additive manufacturing was shown. The experimental part shows the combination of additive manufacturing and processing of composite polymer products. Several moulds for the production of forms for air intake on vehicles (NACA duct) were printed on 3D printers for fused deposition modeling and the Polyjet process, using hand lay-up and vacuum bagging processes, and the products were made using the mentioned processes. A comparison of the properties is given depending on the additive manufacturing process, the form of the mould, the composite manufacturing process and the materials used to make the product.

Cilj rada bio je razviti i validirati multimikotoksinsku metodu tekućinske kromatografije u kombinaciji s masenom spektrometrijom (LC-MS/MS) za detekciju i kvantifikaciju mikotoksina značajnih za mesne proizvode: aflatoksin B1 (AFB1), okratoksin A (OTA), citrinin (CIT), sterigmatocistin (STC) i ciklopiazonična kiselina (CPA) te ispitati njihovu pojavnost u hrvatskim trajnim tradicionalnim mesnim proizvodima (TMP). Također, cilj je identificirati plijesni s površine TMP te ih dovesti u vezu s kontaminacijom mikotoksinima, uz dokazivanje prisutnosti toksikotvornih plijesni i gena odgovornih za njihovu biosintezu. Sa površine 250 analiziranih uzoraka TMP koji uključuju kobasice i suhomesnate proizvode uzorkovane tijekom 2 godine iz 5 regija Republike Hrvatske, ukupno je izolirano 535 izolata i identificirano 38 vrsta plijesni iz rodova Penicillium i Aspergillus. Identificirano je 9 različitih potencijalno toksikotvornih vrsta plijesni, od čega je 50 % potencijalnih AFB1 producenata (A. flavus), 58 % potencijalnih OTA producenata (P. nordicum, A. niger, A. westerdijkiae, A. welwitischie, A. tubingensis), 71 % potencijalnih CIT producenata (P. citrinum) te 48 % potencijalnih CPA producenata (P. commune, A. flavus, P. polonicum) imalo istraživane gene uključene u biosintezu mikotoksina. Razvijenom i validiranom visoko osjetljivom LC-MS/MS metodom odredile su se koncentracije mikotoksina STC do 3,93 μg/kg u 4 % uzoraka, OTA do 4,81 μg/kg u 10 % uzoraka te CPA do čak 335,5 μg/kg u 13 % uzoraka, dok AFB1 i CIT nisu detektirani u niti jednom uzorku TMP. U 21 % uzoraka kontaminiranih mikotoksinima, određeni su njihovi producenti. Pojavnost mikotoksina i površinskih plijesni dovedena je u vezu sa uvjetima proizvodnje TMP, uključujući tehnologiju i regionalne vremenske čimbenike. The aim of this study was to develop and validate a multimycotoxin method of liquid chromatography with mass spectrometry (LC-MS /MS) for detection and quantification of mycotoxins important for meat products: aflatoxin B1 (AFB1), ochratoxin A (OTA), citrinin (CIT), sterigmatocystin (STC) and cyclopiazonic acid (CPA) and to investigate into their occurrence in Croatian dry-fermented traditional meat products (TMP). Also, the aim is to identify TMP surface molds and link them to the mycotoxin contamination, while proving the presence of toxigenic molds and genes responsible for their biosynthesis. From the surface of 250 analyzed samples including sausages and cured meat products sampled during 2 years from 5 Croatian regions, a total of 535 isolates and 38 species of molds of the genera Penicillium and Aspergillus were isolated. Nine different potentially toxigenic mold species were identified, of which 50% of the potential AFB1 producers (A. flavus), 58% of potential OTA producers (P. nordicum, A. niger, A. westerdijkiae, A. welwitischi A tubingensis), 71% of potential CIT producers (P.citrinum) and 48% of potential CPA producers (P.commune, A. flavus, P. polonicum) had the investigated gene involved in mycotoxin biosynthesis. With the developed and validated highly sensitive LC-MS/MS method, concentrations of STC up to 3.93 μg/kg in 4% of samples, OTA up to 4.81 μg/kg in 10% of samples, and CPA up to 335.5 μg/kg in 13% of samples were detected, while AFB1 and CIT weren't detected in any TMP sample. In 21% of mycotoxin contaminated samples, their producers were identified. The occurrence of mycotoxins and surface molds has been linked to TMP production conditions including technology and regional weather factors.

Mikotoksini su štetni metaboliti nekih vrsta plijesni koji se mogu naći u brojnim namirnicama i krmivu. Kontaminacija mikotoksinima može rezultirati ekonomskim gubicima te toksično djelovati na zdravlje ljudi. Od primarne je važnosti suzbiti kontaminaciju mikotoksinima što se ostvaruje fizikalnim, kemijskim i biološkim metodama. Danas se stavlja veliki naglasak na biološke metode koje se temelje na biotransformaciji i adsorpciji mikotoksina mikrobnim kulturama i njihovim staničnim komponentama. U ovom radu navedeni su rezultati dosadašnjih istraživanja uklanjanja mikotoksina pomoću organskog otpada kao biosorbensa. Mycotoxins are harmful metabolites of some types of moulds that can be found in numerous foods and feeds. Contamination with mycotoxins can result in economic losses and have a toxic effect on human health. It is of primary importance to reduce mycotoxin contamination, which is possible by physical, chemical and biological methods. Today, great emphasis is placed on biological methods based on biotransformation and adsorption of mycotoxins by microbial cultures and their cellular components. This paper presents the results of previous research on the removal of mycotoxins using organic waste as a biosorbent.

Svjedoci smo izrazito brzih promjena trendova na svim poljima ljudskog djelovanja pa tako i u industriji i gospodarstvu općenito. Brojni timovi visokokvalificiranih ljudi svakodnevno rade na pronalasku konkretnih i primjenjivih rješenja vezanih uz postupke konstruiranja proizvoda i planiranja ukupnog postupka proizvodnje. Pojavom aditivnih postupaka otvara se jedno potpuno novo područje, izrazito velikih mogućnosti i potencijalnih poboljšanja poslovanja velikog broja tvrtki. Aditivna proizvodnja pojavljuje se 1980-tih godina i danas omogućuje uz brzu izradu prototipova i gotovih tvorevina iz pretežito polimernih materijala i izradu metalnih tvorevina. Zamah je dobila zbog jednostavnosti postupaka i mogućnosti izrade proizvoda svih geometrijskih oblika i složenosti u relativno kratkom vremenu proizvodnje. S obzirom na to da je jedna od najvećih prepreka primjeni aditivne proizvodnje upravo materijal, ovaj će rad biti primarno usmjeren baš na materijale koji se primjenjuju u nekim od aditivnih postupaka s time da će također biti obrađeni i neki od materijala koji se primjenjuju za izradu kalupa primjenom AM kao i neki materijali koji se upotrebljavaju za izradu proizvoda u takvim kalupima. U radu će se istražiti samo dva postupka aditivne proizvodnje koji se mogu primijeniti u izradi kalulpa; postupak taložnog očvršćivanja i Polyjet iz razloga što su oni najčešći i najbolje istraženi do sada. Obraditi će se postupci prerade kompozita i polimera u takvim kalupima – izrađenim aditivnim postupcima, uz jasan prikaz prednosti takvih kalupa. Također će se pokušati objasniti temeljne razlike između strojne obrade i izrade kalupa i aditivne izrade kalupa, izazovi s time povezani te prednosti i nedostaci obiju varijanti. We are witnessing extremely rapid changes in trends in all fields of human activity, including in industry and the economy in general. Numerous teams of highly skilled people work every day to find concrete and applicable solutions related to product design postupakses and planning of the overall production postupaks. Development of additive technologies is opening up a whole new area, with enormous opportunities and potential business improvements for a large number of companies. Additive manufacturing emerged in the 1980s and today allows rapid part production of predominantly polymeric materials, but also production of metal products is becoming more prevalent. It gained momentum because of the simplicity of the procedures and the ability to produce products of all geometric shapes and complexity in short time. Considering that one of the biggest obstacles to the use of additive technology is the material itself, so this paper will focus primarily on materials used in some of the additive processes, with some of the materials used for mould making as well. It will also attempt to explain the fundamental differences between machining of the mould and additive mould making, the challenges involved, and the advantages and disadvantages of both variants.

Tijekom posljednjeg desetljeća znanstvenici sve više ukazuju na globalno zagrijavanje, dovodeći klimatske promjene u poveznicu s novom strukturom vrsta plijesni producenata mikotoksina po geografskim područjima svijeta. Izraženije klimatske promjene mogu u budućnosti izmijeniti otpornost domaćina i interakciju domaćin-patogen te imati znatan utjecaj na razvoj toksikogenih plijesni i produkciju mikotoksina kao njihovih sekundarnih metabolita. Novonastala klimatološka situacija izaziva sve veću pozornost i zahtijeva nove dijagnostičke alate, kao i nove spoznaje o biološkim karakteristikama poljoprivrednih kultura koje se uzgajaju i genetici toksikogenih plijesni. Zbog sve povoljnijih klimatskih uvjeta za rast Aspergillus flavus na području Europe, u narednom razdoblju postoji povećani rizik od onečišćenja žitarica izrazito toksičnim aflatoksinima. Ujedno, profil mikotoksigenih vrsta Fusarium počinje se sve znatnije mijenjati, a posebno je zabrinjavajući porast onečišćenja s F. graminearum u sjevernom i središnjem dijelu Europe. S obzirom na očigledne klimatske promjene, potrebna su daljnja istraživanja koja uključuju „prediktivne modele“ s više varijabli, a koji bi u bliskoj budućnosti omogućili kvalitetni pristup strategiji prevencije kontaminacije toksikotvornim plijesnima i mikotoksinima u hrani i hrani za životinje., Over the last decade, scientists have increasingly pointed to global warming, linking climate change to a new structure of mycotoxin-producing mould species across the world. In the future, more pronounced climate changes may alter host resistance and host-pathogen interaction, and have a significant impact on the development of toxicogenic moulds and the production of mycotoxins as their secondary metabolites. The newly emerging climatological situation is attracting increasing attention, demanding new diagnostic tools and new insights into the biological characteristics of cultivated crops and the genetics of toxicogenic moulds. In Europe, the climate conditions are highly favourable for the growth of Aspergillus flavus, bringing increased future risk of contamination of cereals with highly toxic aflatoxins. Meanwhile, the profile of mycotoxigenic species of Fusarium is beginning to change significantly, and increased reports of contamination with F. graminearum in northern and central Europe are particularly worrisome. Given the obvious climate change, further research is needed that will include predictive models with several variables, to provide an appropriate future approach to the strategy of preventing contamination by toxic moulds and mycotoxins in food and feed.

Slavonski kulen i Slavonska kobasica su trajne kobasice koje se u seoskim domaćinstvima proizvode tradicionalnim tehnologijama, pri čemu se tijekom zrenja na površini proizvoda razvijaju plijesni. Cilj ovog rada bio je tradicionalnom i molekularnom metodom identificirati površinske plijesni te utvrditi njihov utjecaj na kvalitetu proizvoda i pojavnost mikotoksina okratoksina A (OTA) i aflatoksina B1 (AFB1). Reprenzentativnost uzorkovanja postignuta je odabirom pet proizvodnih lokaliteta na području Slavonije na kojima je pripremljeno 30 uzoraka Slavonskog kulena analiziranih nakon tri i šest mjeseci te 15 uzoraka Slavonske kobasice analiziranih nakon tri mjeseca proizvodnje. Prije faze zrenja, na tri uzorka namjerno su oštećeni ovitci. Ukupno je u oba proizvoda identificirano 322 izolata, uključujući 18 različitih vrsta plijesni, među kojima je dominirao rod Penicillium. Osim 11 Penicillium vrsta, izolirane su po dvije vrste iz rodova Aspergillus i Mucor te po jedna vrsta iz rodova Alternaria, Cladosporium i Eurotium. Identificirani su i mogući producenti OTA i AFB1, Penicillium verrucosum i Aspergillus flavus. OTA je određen u Slavonskom kulenu nakon šest mjeseci proizvodnje, a OTA i AFB1 u obje vrste uzoraka kojima su prethodno oštećeni ovitci. Istraživanje je pokazalo da je kontaminacija Slavonskog kulena i Slavonske kobasice mikotoksinima koje produciraju površinske plijesni moguća isključivo tijekom produženog zrenja ili kao posljedica oštećenosti ovitka. Slavonian kulen and Slavonian sausage are dry fermented sausages produced by traditional technologies in rural households, which results in the development of mould on the product surface during the ripening phase. The aim of this paper was to identify the surface moulds by the use of traditional and molecular methods and to determine their effect on product quality and occurrence of mycotoxins ochratoxin A (OTA) and aflatoxin B1 (AFB1). Representative sampling was achieved by selecting five production sites in Slavonia where 30 samples of Slavonian kulen were analyzed after three and six months and 15 samples of Slavonian sausage after three months of production. Before the ripening phase, the casings of three samples were deliberately damaged. A total of 322 isolates were identified in both products, including 18 different species of moulds, among which genus Penicillium dominated. In addition to the 11 Penicillium species, two species of Aspergillus and Mucor species and one species of Alternaria, Cladosporium and Eurotium were isolated. Also, possible producers of OTA and AFB1, Penicillium verrucosum and Aspergillus flavus, were identified. The OTA was determined in the Slavonian kulen after six months of production, and OTA and AFB1 in both types of samples that were previously damaged. The investigation has shown that the contamination of Slavonian kulen and Slavonian sausage with mycotoxins that produce surface moulds is possible only during an extended ripening or as a result of the casing damage.

Cilj rada je istražiti mikrobiološku kvalitetu uzoraka meda, uzorkovanih na području sjeverozapadne Hrvatske. Tijekom 2018. godine uzorkovano je ukupno 40 uzoraka različitih vrsta meda te je provedena analiza aerobnih mezofilnih bakterija, bakterija iz porodice Enterobacteriaceae, sulfitreducirajućih klostridija te kvasaca i plijesni prema kriterijima Vodiča za mikrobiološke kriterije za hranu. Od ukupnog broja pretraženih uzoraka, prisutnost kvasaca utvrđena je u 25,0% uzoraka meda, dok je u 27,5% uzoraka utvrđena prisutnost plijesni u koncentraciji od 10 do 100 cfu/g. Na izdvojenim izolatima plijesni koji su bili nesukladni u odnosu na preporučeni kvantitativni kriterij (10 cfu/g), provedena je daljnja identifikacija, čime je u uzorcima meda utvrđena prisutnost sedam rodova plijesni: Cladosporium, Penicillium, Alternaria, Mucor, Acremonium, Paecylomyces i Pestalotiopsis. Iako se rodovi plijesni izdvojeni u ovom istraživanju smatraju čestim onečišćivačima pčelinjih proizvoda, njihova prisutnost upućuje na nužnost proizvodnje sukladno pravilima dobre pčelarske prakse uz sustavno provođenje mikrobiološke kontrole meda i drugih pčelinjih proizvoda., The aim of this study was to examine the microbiological quality of honey sampled in the northwest region of Croatia. During 2018, a total number of 40 honey samples were taken and analysed for the number and/or presence of aerobic mesophilic bacteria, bacteria from the Enterobacteriaceae family, sulphite- reducing clostridia, yeasts and moulds, according to Croatian National Guidelines on microbiological criteria for foodstuffs. Out of the total number of analysed honey samples, the presence of yeasts was noted in 25% of the samples, whereas moulds were determined in 27.5% of the samples, ranging from 10 to 100 cfu/g. Isolated moulds that were unsuitable according to the recommended quantitative criterion (10 cfu/g) were singled out and subjected to further identification, whereby seven genera of moulds were recovered: Cladosporium, Penicillium, Alternaria, Mucor, Acremonium, Paecylomyces and Pestalotiopsis. Although the majority of moulds isolated in this study are common contaminants of bee products, their presence indicates the need for production according to the guidelines for good beekeeping practices with systematic microbiological controls of honey and other bee products.

Tijekom dugotrajnog zrenja površinu trajnih tradicionalnih mesnih proizvoda (TMP) uobičajeno obrastaju plijesni. Među njima, toksikotvorne vrste produciraju sekundarne metabolite mikotoksine, koji imaju izrazite štetne posljedice po zdravlje ljudi i životinja. Aflatoksini i okratoksini imaju dokazane karcinogene i mutagene učinke u organizmu, a njihova pojavnost u TMP najčešće je posljedica prekomjernog rasta površinske plijesni. Osim ovim izravnim putem, mikotoksini u TMP mogu biti prisutni i neizravno, putem kontaminirane stočne hrane, čija uporaba na farmskim životinjama rezultira prijenosom (carry-over efektom) u finalne mesne proizvode. Zbog učestalosti kontaminacije važan je razvoj potvrdnih analitičkih metoda za detekciju mikotoksina te primjena metoda za identifikaciju površinskih plijesni. Kako bi se spriječila kontaminacija TMP i mogući štetni učinci po zdravlje potrošača, potrebno je poduzeti sve preventivne radnje i provoditi sustavnu kontrolu ovih kontaminanata. Ovaj rad daje pregled svojstava aflatoksina i okratoksina kao mikotoksina od najvećeg značaja za pojavnost u mesnim proizvodima, plijesni koje ih produciraju te metoda detekcije, prevencije i redukcije kontaminacije TMP., During long-lasting ripening, the surface of dry traditional meat products (TMP) is usually owergrown by moulds. Among them, toxicogenic species produce mycotoxins as secondary metabolites, which have significant adverse effects on human and animal health. Aflatoxins and ochratoxins have proven carcinogenic and mutagenic effects in the body, and their occurrence in TMP is the most common consequence of overexpression of surface moulds. In addition to this direct route, mycotoxins in TMP may also be present indirectly through contaminated animal feed, whose use in farm animals results in carry-over effects in final meat products. Due to the frequency of contamination, development of confirmatory analytical methods for mycotoxin detection and the application of surface moulds identification methods is important. To prevent TMP contamination and possible adverse effects on consumer health, all preventive actions should be taken and systematic control of these contaminants should be undertaken. This paper gives an overview of the properties of aflatoxins and ochratoxins as mycotoxins of the greatest importance for the occurrence of meat products, the moulds which produce tham and the methods of detection, prevention and reduction of TMP contamination., Während einer langen Reifung wird die Oberfläche traditioneller Dauerfleischprodukte (TMP) normalerweise durch Schimmelpilze befallen. Unter ihnen produzieren toxikogenetische Spezies Mykotoxine als Sekundärmetabolite, die sich sehr nachteilig auf die Gesundheit von Mensch und Tier auswirken. Aflatoxine und Ochratoxine haben im Körper nachweislich karzinogene und mutagene Wirkungen; ihr Auftreten in Dauerfleischprodukten ergibt sich am häufigsten aus einem übermäßigen Wachstum von Schimmelpilzen. Neben diesem direkten Weg können Mykotoxine in Dauerfleischprodukten auch indirekt durch kontaminierte Futtermittel vorhanden sein, deren Verwendung bei Nutztieren zu Verschleppungseffekten in Fleischerzeugnissen führt. Aufgrund der Häufigkeit der Kontamination sind die Entwicklung von Analyseverfahren zum Nachweis von Mykotoxinen und die Anwendung von Methoden zur Identifizierung von Oberflächenschimmel von großer Bedeutung. Um eine Fleischkontamination und mögliche nachteilige Auswirkungen auf die Gesundheit der Verbraucher zu verhindern, sollten alle vorbeugenden Maßnahmen ergriffen und eine systematische Kontrolle dieser Kontaminanten vorgenommen werden. Diese Arbeit gibt einen Überblick über die Eigenschaften von Aflatoxinen und Ochratoxinen, die als Mykotoxine von größter Bedeutung für das Auftreten in Fleischprodukten sind, die Schimmelpilze, die diese produzieren, sowie die Methoden zum Nachweis, zur Verhinderung und Verringerung der Kontamination von Dauerfleischprodukten., Nel corso del lungo processo di stagionatura, la superficie dei tradizionali prodotti secchi a base di carne (TPC) viene solitamente ricoperta di muffa. Tra esse, le specie tassicogene producono metaboliti secondari delle micotossine che hanno conseguenze estremamente nocive per la salute dell’uomo e degli animali. Le aflatossine e le ocratossine hanno comprovati effetti cancerogeni e mutageni nell’organismo, e la loro presenza nei TPC è il più delle volte conseguenza dell’eccessiva crescita delle muffe superficiali. Oltre che direttamente, le micotossine possono essere presenti nei TPC anche indirettamente, mediante il mangime contaminato assunto degli animali, il cui impiego in zootecnia comporta la trasmissione (effetto carry-over) nei prodotti finali a base di carne. A causa della frequenza delle contaminazioni, è importante lo sviluppo dei metodi analitici di conferma per la rilevazione delle micotossine e l’applicazione del metodo per l’identificazione delle muffe superficiali. Per prevenire la contaminazione dei TPC e i possibili effetti nocivi per la salute del consumatore, è necessario adottate tutte le misure preventive e eseguire un controllo sistematico di questi agenti contaminanti. Questo studio dà un quadro delle proprietà delle aflatossine e delle ocratossine quali micotossine di maggior rilievo per la loro presenza nei prodotti a base di carne, delle muffe che le producono e dei metodi di rilevazione, prevenzione e riduzione della contaminazione dei TPC., Durante la larga maduración, la superficie de los productos cárnicos tradicionales crudo-curados (PCT) normalmente está cubierto de molde. Entre ellos, los tipos de molde toxicogénicos producen las micotoxinas como metabolitos secundarios, los cuales tienen efectos sumamente adversos sobre la salud humana y animal. Las aflatoxinas y ocratoxinas tienen efectos carcinogénicos y mutagénicos en el organismo comprobados su manifestación en los PCT en general es la consecuencia del crecimiento excesivo del molde sobre la superficie. Además de esta manera directa, las micotoxinas pueden aparecer en PCT indirectamente a través del pienso contaminado usado para los animales de granja y a través del efecto residual (carry-over effect) en los productos cárnicos finales. Debido a la frecuencia de la contaminación es importante desarrollar los métodos analíticos confirmatorios para la detección de las micotoxinas, y la aplicación de los métodos de identificación de los moldes en la superficie. Para evitar la contaminación de los PCT y posibles efectos nocivos sobre la salud de los consumidores, es necesario tomar medidas de prevención y llevar a cabo un control sistemático de estos contaminantes. Este trabajo da un resumen de las propiedades de las aflatoxinas y ocratoxinas como tipos de micotoxinas de mayor importancia para la manifestación en los productos cárnicos, de los moldes que les producen y de los métodos de detección, de prevención y de reducción de la contaminación de los PCT.

U ovom radu proučavan je utjecaj gama zračenja naspram plijesni, ubikvitarnih mikroorganizama te jednih od najčešćih kolonizatora i uzroka propadanja predmeta kulturne baštine. Prevencija kao i sprječavanje daljne degradacije ovih predmeta, s visokim stupnjem učinkovitosti i sigurnosti, može se provesti korištenjem gama zračenja. Uzorci platna korišteni u istraživanju podijeljeni u dvije skupine (uzorci ne podvrgnuti vlažnoj inkubaciji i uzorci podvrgnuti vlažnoj inkubaciji prethodno zračenju), izloženi su zračenju izvora u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju (LRKD) na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu. Primijenjene su doze zračenja od 2, 7, 20 i 50 kGy pri dvjema brzinama zračenja (0,1 i 9,8 Gy s-1), nakon čega je slijedilo praćenje oporavka plijesni 0., 7., 14. i 28. dan od zračenja. Najzastupljenijim kolonizatorima platna pokazale su se Penicillium spp., Cladosporium spp., Aspergillus spp. te bijela plijesan i kvasci. Učinkovitije smanjenje koncentracije plijesni kod obje skupine uzoraka pri svim dozama zračenja zabilježeno je primjenom veće brzine zračenja (9,8 Gy s-1). S obzirom na bolji antifungalni učinak, posebice kod uzoraka inkubiranih u vlažnim uvjetima te dostupnih podataka iz literature o neškodljivosti gama zračenja za celulozne materijale, apsorpcijska doza od 7 kGy pri brzini zračenja od 9,8 Gy s-1, smatra se najboljim izborom. Najrezistentnijima su se pokazale Cladosporium spp. za čiju je otpornost zadužen pigment melanin prisutan unutar micelija plijesni te bijele plijesni i kvasci čije pronalaženje uzroka otpornosti leži u korištenju molekulsko-bioloških metoda u budućim ispitivanjima. In this thesis the effect of gamma radiation on mould was studied. Mould is an ubiquitous microorganism and one of the most common coloniser and cause of deterioration of objects of cultural heritage and arts. Highly successful and safe prevention of further degradation of aforementioned objects can be done using gamma radiation. Painting canvas samples used in this research were divided in two groups and irradiated in the Radiation chemistry and dosimetry laboratory at Ruđer Bošković Institute in Zagreb. Radiation doses of 2, 7, 20 and 50 kGy we used at 2 different speeds (0,1 i 9,8 Gy s-1 ) followed by monitoring of mould recovery at days 0., 7., 14. and 28. The most frequently found mould on canvases were those of genus Penicillium spp., Cladosporium spp., Aspergillus spp. and white mould and yeast. Higher radiation speed (9,8 Gy s-1) was shown to be more effective in reducing mould concentration in both groups and at all radiation doses. Absorption dose of 7 kGy at the speed of 9,8 Gy s-1 was found to be the best choice, based on literature sources on safety of gamma radiation on cellulose materials and better antifungal effect, observed especially in samples incubated at a higher humidity. Cladosporium spp., white mould and yeast exhibited the highest resistance to radiation. Cladosporium spp. resistance can be attributed to pigment melanin found in its mycelium. Further research using molecular biology methods is needed to elucidate the mechanisms of white mould and yeast resistance.

Veliki dio kulturne baštine čine objekti od papirnatih materijala. Kao takvi izrazito su podložni kontaminaciji gljivicama koje svojim djelovanjem ubrzavaju njegovo propadanje. Jedna od najpogodnijih metoda za zaustavljanje destruktivnog djelovanja gljivica je gama zračenje. U ovom je radu ispitivan utjecaj gama zračenja na prirodnu mikobiotu papira te utjecaj na inokuliranog sekundarnog kolonizatora, vrstu Cladosporium sphaerospermum. Uzorci su tretirani pomoću izvora u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju (LRKD) Instituta Ruđer Bošković (IRB). Primijenjene su apsorpcijske doze od 2, 7, 20 i 50 kGy u dvije brzine zračenja 0,1 Gy/s i 8,6 Gy/s. Mikrobiološka analiza ozračenih uzoraka provedena je neposredno nakon zračenja te 14., 28., i 56. dan nakon zračenja. Učinak gama zračenje ovisan je o dozi i o brzini doze. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da najniža doza od 2 kGy nije učinkovita u redukciji plijesni ni pri nižoj ni pri višoj brzini doze. Dok su veće doze od 7, 20 i 50 kGy pri višoj brzini učinkovito reducirale i prirodnu mikobiotu i inokuliranu vrstu C. sphaerospermum. To potvrđuje i izračunata vrijednost D10 (decimalna redukcijska doza), odnosno doza potrebna da se inaktivira 90% od početnog broja plijesni u uzorku, koja za C. sphaerospermum i brzinu zračenja 0,1 Gy/s iznosi 11,29 kGy, a za brzinu 8,6 kGy iznosi 4,35 kGy. Potrebno je dakle naći odgovarajuću dozu koja će reducirati mikroorganizme na prihvatljivu razinu, a istovremeno imati minimalni negativni učinak na kemijski sastav papira stoga su u tom području potrebna daljnja ispitivanja. Za učinkovitu je primjenu gama zračenje u konzervaciji papirnatih objekata kulturne baštine potreban interdisciplinarni pristup. Major part of cultural heritage is made up of paper-based materials. As such, they are highly susceptible to fungal contamination, which causes paper to decay. One of the most convenient methods of stopping the destructive action of fungi is gamma irradiation. This paper was aimed to assess the influence of gamma irradiation on the naturally occurring mycobiota as well as artificially inoculated secondary colonizer Cladosporium sphaerospermum. Inoculated samples have been treated by the Laboratory for radiation chemistry and dosimetry of Ruđer Bošković Institute source. Doses of 2, 7, 20 and 50 kGy were applied at two dose rates of 0,1 and 8,6 Gy/s. Microbiological analysis of irradiated samples was conducted immediately after radiation and on 14, 28 and 56 days after radiation. Fungicidal effect of gamma radiation was dose and dose rate-dependent. From the obtained results it is apparent that the lowest dose of 2 kGy is not effective in reducing mold at either lower or higher dose rates. While higher doses of 7, 20 and 50 kGy at higher dose rate effectively reduced the naturally occurring mycobiota as well as artificially inoculated secondary colonizer C. sphaerospermum. This is also confirmed by the calculated value D10 (decimal reduction dose), the dose required to inactivate 90% of the initial number of molds in the sample, which is 11.29 kGy for C. sphaerospermum and the rate of radiation 0.1 Gy/s, and for 8.6 kGy is 4.35 kGy. Thus, it is necessary to find an appropriate dose which will reduce the microorganisms to an acceptable level while at the same time will have a minimal negative effect on the chemical composition of the paper, so further testing in this area is required. To conclude, for the efficient use of gamma irradiation in conservation of paper-based cultural heritage objects, an interdisciplinary approach is needed.

Opisan je pregled istraživanja iz znanstvenih područja članova Kolegija farmaceutskih znanosti AMZH-a o ljekovitim biološki aktivnim tvarima ljekovitog bilja, te o toksičnim sekundarnim metabolitima plijesni. Prikazan je spektar antimikrobnosti začinskog bilja i fungicidnosti aromatičnog bilja Hrvatske, te terapijski učinak eteričnog ulja biljke Pelargonia radula kao i imunomodulirajuće i antitumorsko djelovanje biljke podlanice Caucalis platycarpos L. Od toksičnih metabolita plijesni, osvrt ukazuje na nalaz i rizike kroničnih otrovanja ljudi i životinja karcinogenim aflatoksinima, kao i doprinos mikotoksinskoj teoriji o utjecaju okratoksina A kao etiološkog čimbenika endemske nefropatije i imunosupresivnosti fumonizina B1. Ujedno je ukazano na 30-godišnji monitoring estrogenih mikotoksina i trihotecena kao i njihovih producenata u žitaricama i hrani u Hrvatskoj. Spomenuta su istraživanja o utjecaju spora plijesni na razvoj preosjetljivosti, alergije i aspergiloze pluća u ljudi. Istaknut je i nalaz nove vrste plijesni, imenovane Aspergillus pepii (Pepeljnjakov aspergil) koja je uvrštena u mikološku taksonomiju kao producent sterigmatocistina., An overview of the researches from the scientific areas of Collegium of pharmaceutical sciences members on medicinal biologically active herbal medicinal products and on toxic secondary metabolites of moulds is described. The spectrum of antimicrobiality of herbs (spices) and fungicides of Croatian aromatic herbs, as well as the therapeutic effect of Pelargonia radula essential oil and immunomodulatory and antitumor activity of plant Caucalis platycarpos L. is presented. From the toxic mould metabolites, the review points to the findings and risks of chronic poisoning of humans and animals with carcinogenic aflatoxins, as well as the contribution to mycotoxin theory of the effect of ochratoxin A as an etiological factor of endemic nephropathy and immunosuppressiveness of fumonisins B1. It is also pointed out on 30-year monitoring of estrogenic mycotoxins and trichothecenes as well as their producers in cereals and food in Croatia. Researches on the influence of mould spores on the development of hypersensitivity, allergies and lung aspergillosis in humans has been mentioned. A new species of mould has been accentuate, named Aspergillus pepii (Pepeljnjak's aspergil), which was included in the mycological taxonomy as a producer of sterigmatocystin.

U ovom radu istraživane su plijesni, ubikvitarni mikroorganizmi i jedni od najvažnijih uzroka propadanja predmeta kulturne baštine. Dekontaminacija ovih predmeta može se učinkovito i sigurno provesti gama zračenjem. Međutim, doza i brzina zračenja moraju biti pažljivo odabrane kako bi se polučio što bolji antifungalni učinak bez oštećivanja materijala. U radu je proučavan utjecaj γ- zračenja na prirodnu mikobiotu papira i platna i na odabrane vrste inokuliranih kolonizatora (Aspergillus jensenii, Cladosporium sphaerospermum i Trichoderma harzianum). Uzorci s inokuliranim plijesnima ozračeni su dozom 2 kGy primijenjenom u dvije brzine (0,098 i 9,8 Gy/s). Oporavak plijesni praćen je 0., 7., 14. i 28. dan nakon zračenja. Apsorpcijska doza gama zračenja u iznosu od 2 kGy dovoljna je za dekontaminaciju vrsta Aspergillus jensenii i Trichoderma harzianum, neovisno o brzini zračenja. Vrsta Cladosporium sphaerospermum pokazala se vrlo otpornom na djelovanje gama zračenja u dozi od 2 kGy te se njezin porast zabilježio već 0. dan nakon zračenja, neovisno o brzini kojom je zračenje primijenjeno. Platno se zbog obrade tutkalom pokazalo povoljnijom podlogom od papira za razvoj kolonija plijesni. Bolji antifungalni učinak zabilježen je, u većini slučajeva, primjenom zračenja većom brzinom (9,8 Gy/s), međutim, zabilježeni fenomen točkaste kontaminacije platna i papira donekle onemogućava donošenje jednoznačnog zaključka o učinkovitosti pojedinih brzina zračenja. Osim toga, neke vrste plijesni (kladosporije i alternarije) pokazale su veću radiorezistenciju od drugih. This paper investigated moulds, ubiquitous microorganisms and one of the main causes of deterioration of the cultural heritage. Decontamination of cultural heritage can be carried out effectively and safely with gamma radiation. However, the dose and dose rate must be carefully selected in order to obtain the best antifungal effect without damaging the material. This study evaluated the effect of gamma radiation on natural mycobiota of paper and glue-coated linen as well as on selected fungal species including primary (Aspergillus jensenii), secondary (Cladosporium sphaerospermum) andtertiary (Trichoderma harzianum) colonizers. Inoculated samples were irradiated with the dose of 2 kGy, applied at two rates (0.1 and 9.8 Gy / s). Dose of 2 kGy applied at both dose rates was effective against primary and tertiary colonizers but not for secondary colonizer C. spaherospermum and linen mycobiota. Mould recovery is observed on 0th, 7th, 14th and 28th day after irradiation. In most cases better antifungal effect was noted when irradiation dose was applied at greater rate (9.8 Gy / s). However, „hot-spot“ contamination of linen and paper makes it difficult to draw unambiguous conclusion on the effectiveness of individual radiation dose rate. In addition, some species of mould (Alteranria and Cladosporia) were found to be more radioresistant than others.

U ovom radu je ispitivana osjetljivost prirodne mikobiote platna i papira te namjerno inokuliranih plijesni Aspergillus jensenii, Cladosporium spaherospermum i Trichoderma harzianum na gama zračenje. Ove vrste su česti kolonizatori predmeta kulturne baštine koji uslijed toga propadaju. U eksperimentu se ograničilo na platno i papir kao materijale koji zbog organskog sastava (jedna od glavnih sastavnica je celuloza, izvrstan izvor nutrijenata za plijesan), lako podliježu kolonizaciji ovim mikroorganizmima. Doza zračenja iznosila je 7 kGy, a bila je primijenjena kod dvije brzine doze; 0,1 Gy/s i 9,8 Gy/s. Učinci su se mjerili praćenjem rasta plijesni 0.,7.,14. i 28. dan od zračenja. Rezultati su pokazali kako je 7 kGy dovoljno da nepovratno ošteti inokulirane plijesni Aspergillus jensenii i Trichoderma harzianum, neovisno o brzini doze zračenja. Kada se radi o Cladosporium spaherospermum, uočeno je da ova plijesan uspijeva preživjeti i razmnožavati se ako se zrači manjom brzinom doze, stoga, da bi dekontaminacija bila uspješna, nužno je dozu od 7 kGy primijeniti većom brzinom doze. Prirodna mikobiota obuhvaćala je vrste iz rodova Alternaria, Cladosporium, Penicillium, Fusarium, Aspergillus, Rhizopus, kvasce i nekoliko drugih. Među njima, najotporniji prema zračenju bili su kvasci i vrste iz roda Cladosporium. O fungicidnoj učinkovitosti doze od 7 kGy i brzine doze (0,1 i 9,8 Gy/s) na pripadnike prirodne mikobiote platna i papira ne može se izvesti dosljedan zaključak zbog postojanja fenomena točkaste kontaminacije ovih materijala. This study was aimed to investigate the sensitivity of natural mycobiota of linen and paper as well as inoculated colonizers Aspergillus jensenii, Cladosporium spaherospermum and Trichoderma harzianum to gamma radiation. These types of molds are frequent colonizers of cultural heritage,which cause it's deterioration. In the experiment we used linen and paper as model materials that containe organic compounds (one of the main component is cellulose, an excellent source of nutrients for molds) and therefore is easily colonized with these microorganisms. The dose of radiation was 7 kGy, and was applied in two different velocities; 0.1 Gy/s and 9.8 Gy/s. Effects were measured by monitoring the growth of mold on 0th, 7th, 14th and 28th day of radiation. The results showed that 7 kGy irreversibly damage Aspergillus jensenii, and Trichoderma harzianum, regardless to dose ratio. When it comes to Cladosporium spaherospermum, it was observed that the mold manages to survive and reproduce if radiated at lower velocity, so it is necessary to apply the dose at higher velocity to achieve a successful decontamination. Natural mycobiota included the species of the genera Alternaria, Cladosporium, Penicillium, Fusarium, Aspergillus, Rhizopus, yeasts and a few others. Among them, the most resistant to radiation were yeasts and species of the genus Cladosporium. There is no consistent conclusion of the fungicidal effectiveness of 7 kGy and dose ratio (0,1 and 9,8 Gy/s) to the members of the natural mycobiota on linen and paper due to the hot-spot contamination phenomena on these materials.

Glutation S-transferaza (GST) je enzim s višestrukom funkcijom kojim se eukarioti mogu braniti od štetnog djelovanja metabolički aktiviranih aflatoksina, ali i reaktivnih vrsta kisika. Utvrđeno je da se kod plijesni povećava aktivnost GST-a kod povećane produkcije aflatoksina. Cilj ovog rada je bio ispitivanje utjecaja odabranih inhibitora ligandinske i katalitičke domene GST-a u stanici plijesni Aspergillus flavus na biosintezu aflatoksina. Rezultati su pokazali da inhibitori GST-a inhibiraju i produkciju aflatoksina u mikrobiološkoj podlozi u in vitro uvjetima kod svih ispitivanih koncentracija (10; 1; 0,1; 0,01 ppm), ali plijesni preživjele na podlozi s dodanim inhibitorima, imaju povišenu aktivnost GST-a, glutation reduktaze te katalaze. Ujedno, utvrđeni su dodatni sekundarni metaboliti koje ova plijesan proizvodi na ispitivanoj mikrobiološkoj podlozi LC-ESI-MS/MS analizom (QTrap). Uz osnovne intermedijere aflatoksina detektirane su ciklopijazonična, 3-nitropropionska te kojična kiselina Podešeni su odgovarajući parametri za primjenu ultrazvuka kao sigurnije i jeftinije metode razbijanja stanica plijesni. Također je praćena ekspresija regulatornih gena za biosintezu aflatoksina (aflR i aflS), pri čemu uz dodatak inhibitora GST-a dolazi do smanjenja ekspresije regulatornih gena te posljedične redukcije biosinteze aflatoksina. Glutathione S-transferase (GST) is used in eukaryotic cell as defence enzyme from harmful effect of metabolically activated aflatoxin form. It is known that GST is positively correlated with aflatoxin biosynthesis. The aim of this thesis is to determine the effect of several GST inhibitors (both catalytic and ligand site) on aflatoxin production n in A. flavus. Results have shown that GST inhibitors inhibit also the aflatoxin production at all tested concentrations (10; 1; 0.1; 0.01 ppm) in vitro on microbiological medium, but survived cells have higher GST, glutathione reductase and catalase activity. Also the knowledge on A. flavus secondary metabolites produced on GMS medium has been expanded by LC-ESI-MS/MS (QTrap) analysis. In addition to basic aflatoxin biosynthesis pathway intermediates, cyclopiazonic acid, 3-nitropropionic acid, and kojic acid were detected. Ultrasonic disintegration method was also adjusted for mycelium as a safer and cheaper alternative of cell disruption. The expression of aflatoxin biosynthesis regulatory genes (aflR and aflS) was monitored and a lower expression followed addition of GST inhibitorsresulting in a lower aflatoxin biosynthesis rate.

S različitih predmeta kulturne baštine izolirane su i morfološki identificirane gljive, koje spadaju u najčešće uzročnike njihovog propadanja, a zbog toksičnosti i patogenosti mogu biti opasne po ljudsko zdravlje. Prikupljeno je ukupno 24 uzorka, s 12 predmeta kulturne baštine, na četiri lokaliteta u Istri. Supstrati odabrani za uzorkovanje bili su freska, papir, drvo, tkanina i staklo. Gljive (plijesni) su kultivirane na dvije hranjive podloge, Malt Extract agaru (MEA) i Czapek Dox agaru (CHD), praćen je njihov rast te istražene morfološke karakteristike primjenom svjetlosne i pretražne elektronske mikroskopije. Izolirana je ukupno 21 različita svojta gljiva koje su se mogle svrstati u šest rodova. Od toga, pet ih je determinirano do razine vrste. Identificirani su sljedeći rodovi: Aspergillus, Aureobasidium, Chaetomium, Epicoccum, Penicillium i Stachybotrys. Za točniju determinaciju i potvrdu dobivenih rezultata potrebno je provesti molekularnu analizu. Dobiveni rezultati poslužit će za izradu laboratorijskog protokola za izolaciju i morfološku identifikaciju gljiva s predmeta kulturne baštine za potrebe restauratora, konzervatora i arheologa te preglednog kataloga za potrebe Centra za istraživanje materijala METRIS i drugih korisnika. Time će dobiveni rezultati i opsežna fotodokumentacija dobiti praktičnu primjenu. Fungi were isolated from various cultural heritage objects and morphologically identified. Fungi, moulds in particular, are the most common causes of cultural heritage deterioration, and their toxicity and pathogenicity may be hazardous to human health. A total of 24 samples were sampled from 12 cultural heritage objects, at four locations in Istria. Substrates selected for sampling were fresco, paper, wood, textile and glass. Fungi were cultured on Malt Extract Agar (MEA) and Czapek Dox Agar (CHD) and their growth was monitored. Morphological characteristics were studied by using light and scanning electron microscopy. A total of 21 different groups were isolated and grouped into six genera. Of these, five were determined to species level. The following genera were identified: Aspergillus, Aureobasidium, Chaetomium, Epicoccum, Penicillium and Stachybotrys. For a more accurate determination and results verification molecular analyses are required. The results will be used for the development of laboratory protocol for the isolation and morphological identification of fungi from cultural heritage objects for the restorers’, conservators’ and archaeologists’ requirements as well as for review catalog for the Material Research Center METRIS and other users. Thus the results and extensive photographic documentation will get practical application.

Eterična ulja su hlapivi, prirodni, kompleksni spojevi svojstvenog mirisa, a dobivaju se iz biljnog materijala kao sekundarni metaboliti. Eterična ulja posjeduju određena antibakterijska, antivirusna, antifungalna i insekticidna svojstva te se kao takvi dodaju u određene prehrambene proizvode u svrhu zaštite od kontaminacije mikroorganizmima. U svrhu smanjenja sintetskih aditiva u proizvodnji namirnica, eterična ulja bi mogla zauzeti vodedu ulogu kao prirodni antimikrobni faktori u sustavima hrane. Zadatak rada bio je ispitati antifungalni učinak eteričnih ulja Cinnamomum cassia i Litsea cubeba te timola i propil galata na odabrane vrste plijesni: Penicillium aurantiogriseum, P. brevicompactum i P. chrysogenum. Ispitana je minimalna inhibitorna (MIK) i minimalna fungicidna koncentracija (MFK) eteričnih ulja. Nadalje, ispitan je učinak eteričnih ulja u inhibiciji linearnog rasta kolonije plijesni tijekom uzgoja pri različitim vrijednostima aktiviteta vode (aw). Najvedi fungicidni učinak pokazalo je ulje Cinnamomum cassia, zatim Litsea cubeba i timol, dok propil galat nije djelovao inhibitorno na rast plijesni. Različite aw vrijednosti malo utječu na MIK i MFK. U inhibiciji rasta kolonije plijesni, porastom koncentracije eteričnog ulja, produžava se lag faza. Cinnamoum cassia i Litsea cubeba produžavaju lag fazu pri nižim aw vrijednostima, a timol reducira lag fazu pri višem aw. Essential oils are volatile, natural, complex compounds characterized by a strong odor, and are derived from plant material as secondary metabolites. Essential oils possess some antibacterial, antiviral, antifungal and insecticidal properties and are added to certain food products to prevent contamination. In order to reduce the production of synthetic additives in foods, essential oils could take a leading role as natural antimicrobial factors in food systems. The task was to examine the antifungal activity of essential oils of Cinnamomum cassia and Litsea cubeba and thymol and propyl gallate on selected mold species: Penicillium aurantiogriseum, P. brevicompactum and P. chrysogenum. Minimum inhibitory (MIC) and minimal fungicidal concentrations (MFC) of essential oils was determined. Furthermore, the effect of essential oils in the inhibition of linear growth of mold colonies during cultivation at different values of water activity (aw) was examined. The most potent antifungal effect showed Cinnamomum cassia oil, then Litsea cubeba and thymol, while propyl gallate had no antifungal effect on tested species. Different aw values do not affect the MIC and MFC. In the inhibition of linear growth, increasement of concentration of essential oils, extends the lag phase. Cinnamoum cassia and Litsea cubeba extend the lag phase at lower aw value (0,95), while thymol reduces the lag phase at higher aw (1).

U radu je ispitan stupanj mikrobiološkog onečišćenja krušnih mrvica. Posebna pozornost je posvećena aerobnim, sporogenim bakterijama i plijesnima vrste Aspergillus flavus. Mikrobiološki je analizirano 34 uzoraka krušnih mrvica. U uzorcima je ispitan broj aerobnih mezofilnih bakterija, aerobnih sporogenih bakterija, bakterija porodice Enterobacteriaceae i plijesni. Pored mikrobioloških analiza, u uzorcima je određen i aktivitet vode. Krušne mrvice su bile prosječno onečišćene s 3×103 aerobnih mezofilnih bakterija, 3,3×103 aerobnih sporogenih bakterija i plijesni 1,62×104 u 1 g uzorka. Bakterije porodice Enterobacteriaceae nisu pronađene niti u jednom analiziranom uzorku krušnih mrvica. Prosječan aktivitet vode analiziranih uzoraka iznosio je 0,305. U uzorcima krušnih mrvica prevladavale su plijesni rodova: Penicillium (61,29 %) i Aspergillus (18,06 %). Mnoge vrste ovih rodova plijesni poznati su producenti mikotoksina. Po brojnosti slijede vrste rodova Geomyces (6,45 %), Absidia (4,52 %), Fusarium (3,87 %), Cladosporium (2,58 %) i Alternaria (0,65 %). Aspergillus ustus je prevladavajuca vrsta roda Aspergillus u analiziranim uzorcima s 92,86 %, dok je A. flavus utvrden u samo jednom analiziranom uzorku (3,57 %). Krušne mrvice se najcešce proizvode od ostataka kruha. Kako bi se spriječilo potencijalno unošenje plijesni i njihovih metabolita – mikotoksina i drugih mikroorganizama (sporogenih bakterija), potrebno je voditi brigu o mikrobiološkoj kakvoći ostataka kruha. Contamination degree of bread crumbs by aerobic mesophilic bacteria, aerobic sporogenic bacteria, bacteria of Enterobacteriaceae family and moulds was investigated. Total of 34 samples of bread crumbs was microbiologically analyzed. Water activity was also measured in bread crumbs samples. Bread crumbs were averagely contaminated with 3×103 aerobic mesophilic bacteria, 3,3×103 aerobic sporogenic bacteria and 1,62×104 moulds in 1 g of the sample. Bacteria of Enterobacteriaceae family were not detected in any of analyzed samples. Water activity was averagely 0,305. Following mould genera predominated in bread crumbs: Penicillium (61,29 %) and Aspergillus (18,06 %). Many species of these genera are known mycotoxin producers. Following species of mold genera: Geomyces (6,45 %), Absidia (4,52 %), Fusarium (3,87 %), Cladosporium (2,58 %) i Alternaria (0,65 %) were detected in analyzed samples. Aspergillus ustus was dominant species of Aspergillus genera in analyzed samples with 92,86 %, while A. flavus was detected in only one analyzed sample (3,57 %). Bread crumbs are usually produced from bread returns. To avoid potential risk of mold and mycotoxin contamination, as well as contamination by aerobic sporogenic bacteria bread used for crumbing must be of good microbiological quality.

Pasterizacija je postupak termičke obrade namirnica na temperaturama nižim od 100°C. Primjenjuje se najčešće u konzerviranju mlijeka, sokova, voća i povrća radi uništenja vegetativnih oblika bakterija, plijesni i kvasaca ali ne i spora jer su one otporne na temperature ispod 100°C. Pasterizacija se provodi u uređajima koji se nazivaju pasterizatori, mogu biti kontinuirani ili diskontinuirani odnosno tunelski, pločasti, cijevni. Osim klasične pasterizacije tj. termičke postoji i netermička pasterizacija koja se primjenjuje u pojedinim slučajevima budući da za takvu pasterizaciju su veći troškovi pri provedbi. Pasteurization is a procedure of thermal process of food at temperatures below 100°C. It is applied in milk preservation, juices, fruits and vegetables preservation for destruction of vegetative bacteria forms, moulds and yeast, but not the spores because they are resistant to temperatures below 100°C. Pasteurization is performed in devices that are called pasteuriser. They can be continuous or discontinuous, apropos tunnel, plate and tubular. Apart from classical pasteurization, i.e. thermal, there is nontermical pasteurization that is applied in some circumstances because this kind of pasteurization has higher expenses during procedure.

Gliotoksin je mikotoksin iz skupine epipolitiodioksopiperazina s biološki aktivnim internim disulfidnim mostom. Gliotoksin ima antibakterijski i virucidan učinak (nekada se rabio kao antibiotik, no zbog toksičnosti je izbačen iz kliničke uporabe). Najviše proučavan učinak gliotoksina je na stanice imunosnog sustava, pa se pokušavaju gliotoksinom ili njegovim analozima obraditi presadci ex situ radi smanjenja učestalosti odbacivanja organa i tvorbe “imunosno tihih” presadaka. Toksičnost gliotoksina dokazana je na nizu staničnih linija (makrofazi, timociti, splenociti, fibroblasti) gdje izaziva apoptozu i nekrozu te inhibiranjem niza enzima (farnezil-transferazu, NF-κB, alkohol-dehidrogenazu). Toksičnost gliotoksina povezana je sa stvaranjem kovalentnih i miješanih disulfidnih veza te oksidativnim učincima. Gliotoksin tvore plijesan Aspergillus fumigatus i gljivica Candida albicans te se pretpostavlja da će tvorba ovog toksina, zbog dokazanih toksičkih učinaka na mjestu mikoze (invazivne aspergiloze i kandidijaze) imati učinak na egzacerbaciju mikoze odnosno pridonijeti invazivnosti gliotoksinogenih gljivica. Gliotoxin is a mycotoxin from the epipolythiodioxypipeazine family with biological active internal disulfide bridge. Gliotoxin has an antibacterial and antiviral activity, but it was discarded from clinical practice due to its toxicity. The most studied effect of gliotoxin is its influence on the cell of the immune system. Today, researches are focused on treating transplantation organs ex situ and making them immunologically silent. Its toxicity has been proven on several cells (macrophages, thymocites, splenocytes, and fibroblasts) causing apoptosis and necrosis and it has acted as inhibitor of several enzymes (farnesyl-transefases, NF-κB, and alcohol-dehydrogenases). Its mechanism of toxicity is connected with the production of mixed disulfide and covalent bonds, and oxidative effects. An important medical mould Aspergillus fumigatus and yeast Candida albicans can secrete gliotoxin in infected tissues and, because of the proven toxic effects of gliotoxin, it is suggested that gliotoxin can exacerbate mycoses (invasive aspergillosis or candidiasis). Gliotoxin can also affect the invasiveness of fungi and their dissemination from the primary site throughout the organism.

U radu su prikazani rezultati ispitivanja prisustva plesni i mikotoksina u sirovom mlijeku i siru tipa trapist, dobiveni tokom jedne godine.

U radu su prikazani rezultati ispitivanja prisustva plesni i mikotoksina u sirovom mlijeku i siru tipa trapist, dobiveni tokom jedne godine., In this paper the results of investigation of moulds and mycotoxins (aflatoxin B1, ochratoxin A and zearalenone) presence in raw milk and cheese samples, tested during one year, are given.