Search

Rad naslovljen Jezična politika u NDH na primjeru novina Primorski vjesnik podijeljen je u dva dijela. Prvi se dio rada odnosi na povijesne i teorijske činjenice potrebne za kontekstualiziranje drugoga dijela rada. U tom se dijelu daje pregled i kontekst uspostave države te događaja koji su joj prethodili; govori se o pokušaju uspostave ustaške vlasti na širem riječkom području, što nije bilo ostvarivo zbog potpisivanja Rimskih ugovora. Nadalje, donose se informacije o kontroli i cenzuri tadašnjih tiskovina. Slijede poglavlja u kojima se objašnjavaju odrednice ustaške jezične politike, a posebno fenomen radikalnoga jezičnoga purizma kao dominante odrednice takve politike. Drugi je dio rada analitičko-istraživački te prikazuje jezičnu analizu koja obuhvaća: refleks jata, jednačenje po mjestu tvorbe, jednačenje po zvučnosti, ispadanje suglasnika, bilježenje stranih riječi te heterogenost leksičke razine. Iako Rijeka nije bila pod izravnom ustaškom vlašću, bila je svakako pod vlašću i kontrolom totalitarnih talijanskih vlasti, kojima, nasreću, kako je jezična analiza pokazala – nije bilo toliko stalo do djelovanja lokalnih novina., The work, titled Language policy in the Independent State of Croatia, examined in the Primorski vjesnik gazette, is divided into two parts. The first part refers to the historical and theoretical facts needed to contextualize the second part of the work. This part offers a review and the context of the establishment of the state, as well as of the events that preceded it; it deals with the attempt of establishment of Ustaša authority over the broader Rijeka area, which was not feasible due to the conclusion of the Treaties of Rome. Furthermore, we inquire into the control over and the censuring of the press at the time. The second part of the work is analytical research and it presents a linguistic analysis which includes: yat reflex, assimilation by place of articulation, assimilation by voice, dissimilation, orthography of foreign words and heterogeneity of the lexical level. Although Rijeka was not directly under the Ustaša government, it certainly was under the authority and control of the Italian totalitarian regime, which, fortunately, as the analysis has shown – did not particularly care about the local press.

Prvo se u radu spominje jezično posuđivanje. Kako bi do njega došlo, moraju postojati jezik davaoc i jezik primaoc. Za posuđivanje postoje unutarjezični i izvanjezični razlozi. Razlikuju se tri tipa posuđivanja, a to su: izravno, posredno i kružno. Nakon toga, spominje se poglavlje o tipovima posuđivanja. Po Bloomfieldu, razlikuju se dva tipa posuđivanja, dok Clyne razlikuje sedam tipova. Nadalje, dolazimo do podjele posuđenica, i to prema jeziku iz kojega potječu te s obzirom na stupanj prilagođenosti hrvatskome jeziku. Prevedenice i značenjske posuđenice čine posebnu skupinu posuđenica. Iduće se poglavlje bavi načelima za preuzimanje riječi iz stranih jezika. Postoji sedam načela za preuzimanje kod kojih treba voditi računa o jezičnome purizmu. Što se tiče razina prilagodbi posuđenica, razlikuju se četiri razine te svaka ima svoje značajke. Nakon toga, govori se o anglizmima. Kazuje se i kako je engleski postao vrlo značajan i dominantan u razdoblju ovoga i krajem prošloga stoljeća. Na kraju, istraživanje se vrši na trima časopisima u potrazi za riječima engleskoga podrijetla. First we shall speak about lexical borrowing - process of adopting and incorporating words from the donor language into the recipient language. There are various causes of lexical borrowing, primarily external rather than internal ones. We can classify three types of lexical borrowing: direct, indirect and circular. After that, we discuss different types of borrowing. Bloomfield differentiates two, and Clyne proposes seven types of borrowing, respectively. Furthermore, we shall speak about linguistic classification according to the donor language and regarding the level of customization in the Croatian language. Translated words and semantic loanwords are part of a special group. The next paragraph speaks about principle of adopting words from another languages. There are seven principles of adopting in which linguistic purism and loyalty have to be considered. Regarding the customization level, there are four different types; each of them has got its own particular characteristics. We also talk about Anglicisms, i.e. loanwords from the English language, as well as about the meaning and dominance of the English language nowadays. Finally, the survey is based on three different magazines in the search for the words of English origin.

S obzirom na ubrzani razvoj računalne tehnologije, učestalost i oblik anglizama na području računalnoga nazivlja neiscrpan su predmet jezikoslovnih rasprava. Cilj je ovoga rada utvrditi eventualno postojanje i prirodu jezičnoga konflikta između engleskoga i hrvatskoga jezika na temelju analize učestalosti uporabe anglizama i domaćih izraza koji čine sastavni dio računal-noga nazivlja. Također, analiza uporabe prilagođenih anglizama omogućava donošenje zaključaka o legitimnosti jezičnoga purizma kao jednoga od oblika jezične ideologije. Is-traživanje uključuje provođenje upitnika među učenicama i učenicima odabranih osnovnih škola Zadarske županije. Na temelju rezultata istraživanja zaključujemo da je hrvatski jezik i “jezik identifikacije” i “jezik komunikacije”, pri čemu se prevlast uporabe anglizama javlja u slučajevima kada su u odnosu na istoznačne domaće izraze uporabno manje zahtjevni te u slučajevima kada se smatraju uspješno prilagođenima sustavu hrvatskoga jezika. To je razlog zbog kojega identificiramo minimalni oblik ispitivanoga jezičnog konflikta. S druge strane, s obzirom na broj varijanti koje predstavljaju prilagođene anglizme koji odstupaju od hrvatske pravopisne norme, zaključujemo da je jezični purizam koji se odnosi na inzistiranje na pravopisnoj normi, kao oblik jezične ideologije, razumljiv u umjerenom obliku., Considering the fast development of computer technology, frequency and forms of anglicisms in the field of computer terminology represent an inexhaustible object of linguistic discus-sions. The aim of this paper is to identify the possible existence and nature of language con-flict between English and Croatian on the basis of the analysis of frequency of usage of angli-cisms and native terms that represent parts of computer terminology. Furthermore, the analy-sis of usage of adapted anglicisms allows for conclusions regarding the legitimacy of linguis-tic purism as a form of language ideology. The research includes the application of a ques-tionnaire among students of selected elementary schools in the Zadar County. On the basis of the results we conclude that the Croatian language is both “the language of identification” and “the language of communication” as a more pervasive usage of anglicisms occurs in cases in which such expressions are less demanding in usage in comparison to native expressions, and in cases in which anglicisms are considered to be successfully adapted to the system of the Croatian language. Therefore, we identify minimal existence of the investigated form of lan-guage conflict. On the other hand, considering the number of variants of adapted anglicisms which deviate from the Croatian orthographic norm, we may conclude that linguistic purism which insists on the orthographic norm is, as a form of language ideology, understandable when it is moderate.

Jozo Dujmušić (1874–1942) objavljivao je tekstove jezikoslovne tematike punih dvadeset šest godina, od 1896. do 1942., no u analima hrvatskoga jezikoslovlja potpuno je prešućen i ignoriran. U ovome se radu popisuju i opisuju najvažniji Dujmušićevi jezikoslovni radovi, a dvjema se njegovim najvažnijim preokupacijama – jezičnomu purizmu i inzistiranju na "povratku" etimološkoga pravopisa i iekavice – posvećuje posebna pažnja. U purističkim je radovima ponajviše bio zaokupljen čišćenjem hrvatskoga leksika od različitih "barbarizama" (rusizama, srbizama, turcizama, germanizama), ali i prepoznavanjem stranoga utjecaja na druge razine hrvatskoga jezika (morfonološku, morfološku i sintaktičku). Purizam i nacionalizam usko povezuje držeći da je prijetnja elementima hrvatskoga jezika ujedno prijetnja nacionalnomu identitetu. Zagovaranje etimološkoga pravopisa i iekavice njegov je način eksplikacije antivukovskih stavova i distanciranja od srpske jezične politike, što je vjerojatno najvažniji razlog potpune njegove anonimnosti., Jozo Dujmušić published linguistic texts for 26 years, from 1896 to 1942, but his work has never received any scientific recognition. This paper contains a list of Dujmušić's most important linguistic papers and their descriptions, with special emphasis on the two of his greatest interests – linguistic purism and reinstatement of etymological orthography and "jekavian speech". His puristic papers mostly focus on purging the Croatian language of different "barbarisms" (Russianisms, Serbisms, Turkisms, Germanisms), but they also involve the recognition of foreign influence on other levels of the Croatian language (morpho-phonological, morphological and syntactic). Through reaffirmation of etymological orthography and "jekavian speech", Dujmušić demonstrated anti-Vukovian standpoints and rejected Serbian language policy, which might account for his complete anonymity.

U radu se nastoje prikazati i kontekstualizirati Dujmušićevi jezikoslovni doprinosi očuvanju hrvatskoga standardnog jezika. Puristički se radovi, među kojima je najzanimljiviji i najopširniji “Antibarbarus hrvatskoga jezika”, klasificiraju prema Thomasovoj (1991) kategorizaciji purističke djelatnosti. Dujmušić je zanimljiv ne samo zbog izazovne, potpune anonimnosti, nego i zbog toga što je u vrijeme opozicije između vukovskoga i antivukovskoga purizma bio na onoj slabijoj, antivukovskoj strani. Znanstvena je recepcija Dujmušićeva rada potpuno izostala, što znači da njegove jezikoslovne prinose valja i prikazati i evaluirati., The following paper will try to present and contextualize Dujmušić’s linguistic contributions to the preservation of the Croatian language. Works on linguistic purism may be classified according to Thomas’s categorization of puristic activity (1991). Dujmušić’s “Antibarbarus hrvatskoga jezika” is one of the most interesting and also one of the most extensive studies in the field of linguistic purism. The work is quite compelling, not only because of its obscurity in linguistic circles, but also due to the fact that during the Vukovian and anti-Vukovian opposition, Dujmušić had been an advocate of the weaker, anti-Vukovian party. Ever since, there has been no scientific response to Dujmušić’s work – his linguistic contributions are yet to be represented and evaluated.

Postoje različite definicije neologizma -od onih koje tu jezičnu pojavu shvaćaju vrlo usko do onih koji u tu kategoriju ubrajaju svaku novu riječ, svako novo značenje pa čak i svaki novi morfem. Prema takvoj široj definiciji neologizma svaka je strana riječ koja se pojavi u nekome jeziku neologizam; neologizmi su, dakle, posljedica otvorenosti nekoga jezika i njegove spremnosti da prihvati nove riječi koje se "uvoze" zajedno s novim pojmovima. S druge strane, jezični purizam koji se često javlja upravo kao reakcija na (pre)velik priljev tuđica također generira neologizme; ti su neologizmi, međutim, građeni od domaćih sastavnica, ali su isto tako novina u jeziku. U prilogu će biti riječi o tome kako otvorenost prema stranim utjecajima jednako kao i strogo jezično čistunstvo pogoduju obogaćivanju jezika novim riječima, te na koji se način to odražava na sadržaj općih rječnika i rječnika neologizama., There are various definitions of neologism -ranging from those which describe it in a rather narrow sense to those which include into this linguistic category every new word, every new meaning, even new morphemes. According to such a wide definition every foreign word appearing in a language is a neologism; neologisms are thus the consequence of the openness of a language and its readiness to accept new words "imported" along with new concepts. On the other hand, linguistic purism which often comes as a reaction to a (too) large inflow of foreign words also generates neologisms; these neologisms, however, are built from native elements but are novelties in the language as well. Both linguistic openness towards foreign influences and a rigid purism are favourable to languages in enlarging their vocabularies. Neologisms are treated differently in various general monolingual dictionaries and dictionaries of neologisms, depending on the attitude towards normativity.