Search

Tržište taksi usluga u Republici Hrvatskoj je u kontinuiranom rastu posljednjih nekoliko godina. Tu činjenicu dokazuje rast brojnih poslovnih pokazatelja čije se kretanje analizira u ovom završnom radu. Najznačajniji poslovni pokazatelji koji su narasli tijekom razdoblja od 2009. do 2019. godine su broj poduzetnika te broj novo zaposlenih. Broj poduzetnika je narastao s 22 (u 2009. godini) na 1343 (u 2019. godini), dok je broj novo zaposlenih narastao s 47 (u 2009. godini) na 1859 (u 2019. godini). S druge strane, postojali su i poslovni pokazatelji koji su tijekom promatranog razdoblja padali. Tako je prosječna mjesečna plaća po zaposlenom u 2009. godini iznosila 3.037 kuna dok je u 2019. godini pala na iznos od 2.802 kune. Važno je istaknuti i liberalizaciju kao jedan od razloga rasta taksi tržišta u Republici Hrvatskoj. Naime, ona je omogućila slobodniji ulazak i izlazak s tržište, smanjenje cijena, ali je uzrokovala povećanje prometnog nereda i gužvi te pad korištenja javnog prijevoza. Taxi market in the Croatia has been growing continuously for the last few years. This fact is proven by the growth of numerous business indicators and their dynamics which is analysed in this final thesis. The most significant business indicators that grew during the period from 2009 to 2019 are the number of entrepreneurs and the number of new employees. The number of entrepreneurs increased from 22 (in 2009) to 1343 (in 2019) while the number of new employees increased from 47 (in 2009) to 1859 (in 2019). On the other hand, there were some business indicators that fell during the observed period. The average monthly salary per employee was 3,037 HRK in 2009, while it dropped to the amount of 2,802 HRK in 2019. It is important to point out liberalization as the key factor and one of the reasons for the growth of the taxi market in the Croatia. It enabled easier entry and exit into/from the market, reduction of prices, but it also caused more traffic jams and a decline in the use of public transport.

Napredak tehnologije, dobri odnosi na tržištu i liberalizacija doprinose, kako pojedinačno, tako i zajedno na cjelokupni razvoj ekonomije zemlje. Promjene poput napretka i liberalizacije su tržište telekomunikacije u Hrvatskoj promijenile u oligopolističko. Koliko god dug i težak proces promjene bio, operateri se imaju još vremena natjecati i boriti da stvore konkurencijsko stanje koje mogu nazvati idealnim. Development od tehnology, making business in good term with other participants and liberalization contribute to economy growth combined all together just as much as individually. Changes in development and liberalization changed market of communication in Croatia into oligopoly Although the process was long and hard, participants have enough time to compete and to fight to make it ideal for business to grow in.

Tržište poštanskih usluga, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u većini ostalih svjetskih država, prolazi kroz velike promjene kao posljedica sve češćeg korištenja elektroničke komunikacije te supstitucije poštanskih usluga. Napredak tehnologije utječe i na promjene ponašanja korisnika, kao i na njihova očekivanja u vezi s kvalitetom i brzinom usluge. U Republici Hrvatskoj djeluju gotovo svi na svjetskoj razini prepoznati pružatelji usluga paketne distribucije, a njihov je cilj da u što kraćem vremenu i uz što višu razinu kvalitete usluge isporuče pošiljku primatelju. Cilj ovog rada je analizirati stanje na poštanskom tržištu u Republici Hrvatskoj. Posljednjih godina sve je izraženiji utjecaj supstitucije poštanskih usluga elektroničkim, što se ogleda u padu obujma pismovnih pošiljaka. S druge strane raste broj distribuiranih paketa kod većine poštanskih operatora u zemljama članicama i to zahvaljujući rastu elektroničke trgovine. Navedeni trendovi nisu zaobišli ni hrvatsko poštansko tržište na kojem su se također korisnici okrenuli češćoj online kupovini, što je potenciralo trend rasta dostavljenih paketa. Temeljem provedene analize zaključuje se kako unatoč uspostavi potpune liberalizacije hrvatskog poštanskog tržišta i dalje dominira nacionalni operator, Hrvatska pošta d. d., no on pod utjecajem promjena na tržištu poslovanje više ne temelji isključivo na tradicionalnim poslovima, već širi svoju ponudu dodatnim uslugama., In Croatia, as in almost all other countries of the world, the postal services market has been going through big changes that are the consequence of the growing use of electronic communication and the fact of the postal services being substituted by it. Technological advancement also influences the changes in the behaviour of users and their expectations regarding the quality and the speed of the service provided. Almost all of the world-renown package distribution service providers whose goal is to deliver the parcels as quickly and as efficiently as possible operate in the Republic of Croatia. The goal of this paper is to analyse the state of affairs on the postal market in the Republic of Croatia. Over the last years, postal services have been increasingly substituted with electronic services, as evidenced by fewer letters being sent by the post. On the other hand, the number of the distributed parcels has been growing, due to the development of e-commerce. These trends are also present on the Croatian postal market, where buyers have become increasingly oriented towards online shopping, resulting in more packages being delivered. Based on the conducted analysis, the conclusions are drawn that, despite of the fact that the Croatian postal market has been completely liberalized, the market is still dominated by the national operator Hrvatska pošta d.d. However, under the influence of the market changes, the operator expands its offer by providing additional services and not just relying on the traditional business activities.

Implementacijom SES-a (Jedinstvenog europskog neba) sve je prisutnija liberalizacija usluga, za razliku od tradicionalnog koncepta u kojem nacionalni pružatelji ANS usluga pružaju usluge unutar državnih granica. Ključni regulatorni akti SES-a odnose se na uvjete koje pružatelji ANS usluga moraju zadovoljiti da bi bili certificirani, kao i na upravljanje performansama s naglaskom na troškovnu učinkovitost. Učinkovitost svakog europskog pružatelja ANS usluga kontinuirano se nadzire u četiri područja performansi: sigurnost, kapaciteti, zaštita okoliša i troškovna efikasnost. Ostvareni rezultati su bitan parametar kod shema poticaja, a vjerojatno će biti i jedan od kriterija kod budućih „dodjele koncesija“ za pružanje usluga u određenom zračnom prostoru u uvjetima liberalizacije usluga, a pretpostavlja se pojačana dinamika procesa liberalizacije u Europi tijekom naredna dva desetljeća. Učinkovito upravljanje troškovima je u fokusu interesa EK-a i korisnika ANS usluga. Sustav financiranja pružatelja ANS usluga u Europi, tj. sustav naplate rutnih i terminalnih naknada vrlo je specifičan, temeljen je na Načelima EUROCONTROL-a i modelu utvrđenih troškova po kojem se troškovi određenog pružatelja usluga odobravaju kao maksimalni iznos koji se na pružanje usluga, odnosno na prihvatljive djelatnosti može potrošiti tijekom Referentnog razdoblja. Pružatelji ANS usluga moraju pažljivo upravljati troškovima te biti što učinkovitiji, primjenjujući različite metode za smanjenje neučinkovitosti, kako bi se bolje pozicionirali na tržištu usluga u budućnosti, a nekoliko primjera tehnika poboljšanja dano je u ovom završnom specijalističkom radu. By implementing the SES (Single European Sky), liberalisation of services is gradually increasing in Europe, unlike the traditional concept service provision within national borders. The key regulatory acts of SES relate to the common requirements for the provision of air navigation services that ANS providers must satisfy to be certified, as well as performance management with an emphasis on cost-efficiency. The performance of each ANS provider is monitored in four performance areas: safety, capacity, environment and cost-efficiency. The results achieved are an important parameter in the incentive scheme, and will probably be one of the criteria for future designations of ANS providers to provide services in a given airspace under liberalised market circumstances, assuming the accelerated pace of liberalisation over the next two decades. Effective cost management is the focus of interest of the European Commission and the airspace users. The financing system of ANS providers in Europe, i.e. the system of route and terminal charges is highly specific, based on the EUROCONTROL Principles and on the determined cost model so the cost base of certain ANS provider takes into account the maximum eligible amount that may be spent for the eligible services during the Reference Period. ANS providers have to manage their costs carefully and be as effective as possible, applying various methods for inefficiency reduction in order to be get a better position on the future ANS service market. This paper provides, inter alia, some examples of cost-efficiency improvement techniques.

U današnje vrijeme informacijske tehnologije predstavljaju jednu od ključnih generičkih tehnologija jer su usko vezane uz područja gospodarstva, znanosti, društvenoga i privatnoga života i u njih unose značajne promjene mijenjajući načine na koji ljudi rade i žive te ustroj i način poslovanja suvremenih tvrtki. Informatika kao znanost o informacijama predstavlja važnu odrednicu suvremenog svijeta odlikovanog globalizacijom, a ICT sektor predstavlja važnu sastavnicu svakog pojedinog gospodarstva. Svrha i cilj ovog rada je, uz teorijske odrednice ICT sektora i njegove uloge u suvremenom gospodarstvu, dati uvid u detaljnu analizu ICT sektora Republike Hrvatske. Nowadays information technology is one of the key generic technologies because it is closely relate to the fields of economics, science, social and private life and bring significant changes to them by changing the ways in which people are working and living and in which modern companies operate. Information science represents an important determinant of the contemporary world characterized by globalization, and the ICT sector is an important component of each individual economy. Aside from presenting a theoretical background of the ICT sector and its role in modern economy, additional purpose of this paper is to provide an insight into the detailed analysis of the ICT sector of the Republic of Croatia.

Glavni cilj ovog rada je prikazati sadašnje i definirati potencijalno buduće stanje hrvatskog tržišta mobilne telefonije. Kako bismo što lakše otkrili navedeni cilj postavili smo dvije istraživačke hipoteze, a za potrebe istraživanja koristili smo metodu komparacije s odabranim tržištima u svijetu i Europskoj Uniji. Rezultati su prikazali kako je hrvatsko tržište mobilne telefonije u svojim osnovnim karakteristikama vrlo slično tržištima ostalih članica Europske Unije i kako bi ono uskoro postati duopol s obzirom na negativne trendove koji se događaju na globalnom tržištu mobilne telefonije zadnjih godina. The main goal of this paper is to present current situation and to define potential future situation of the Croatian mobile telephony market. In order to discover this goal more easily we set two research hypotheses and the main tool for the research was method of comparison with chosen markets in the world and European Union. The results have shown that Croatian mobile telephony market, in its fundamental characteristics, is very similar to the markets of member states of European Union and this market could soon become duopoly given the negative trends that have taken place in global mobile telephony market recent years.

Jedan od najvažnijih oblika energije je upravo električna energija. Njena uporaba u svijetu raste te se na njoj zasniva opći društveni razvitak kao i ekonomski rast i razvoj. Učinkovitost liberalizacije tržišta električne energije ugrožena je zbog izostanka reakcije kućanstava kao krajnjih korisnika. Trenutno je u RH mali udio kućanstva, kao krajnjih korisnika, promijenio opskrbljivača. Zbog toga je HEP i dalje monopolist iako postoji konkurencija. navedeno ukazuje na nužnost ispitativanja stavove kućanstava o promjeni opskrbljivača, kako bi se utvrdili razlozi takvog ponašanja. Rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu da lojalnost prema sadašnjem opskrbljivaču utječe na odluku kućanstava o promjeni opskrbljivača električnom energijom, da troškovi traženja informacija negativno utječu na odluku kućanstava o promjeni opskrbljivača eklektične energije te da očekivanje male ekonomske koristi negativno utječe na odluku kućanstava o promjeni opskrbljivača elektične energije. Rezultati do kojih se došlo provedenim istraživanjem, pružaju podlogu na temelju koje nositelji ekonomske politike mogu kreirati mjere kojima će utjecati na bolje informiranje krajnjih korisnika s ciljem upoznavanja s prednostima koje im liberalizacija na tržištu električne energije donosi. On of the most important part of energy is eletrical energy. It's using in world growing, and on it's is based socio economic development. Effectivenes of liberalization is endangered because of absence of reaction households as final users. Currently in Croatia, there are not so many households, as final users who switch supplier. This is why HEP is still monopolist on the market regardless competition. Because of that it was important to explore household's attitude to ensure reasons of that behaviour. The results showed that loyality to current supplier and information search costs negativly affect on decision households on changing supplier. Also, the expectation of small economic benefits negativly affects on houselholds decision to switch supplier of eletrical energy. Final results of this research give basis to owners of economic policy which they can use it to create measures, which they can affect on informing final costumers to see advantages that liberalization brings to them.

Predmet istraživanja ovog završnog rada je učinak liberalizacije tržišta električne energije na cijenu električne energije. Uvažavajući postulate ekonomske teorije prema kojima liberalizacija tržišta u pravilu dovodi do pojačanog tržišnog natjecanja te posljedično nižih cijena, intencija ovog završnog rada bila je istražiti hoće li se isti učinak postići i na tržištu električne energije. Naime, elektroenergetski sektor se od početka 90-ih godina prošlog stoljeća, pod utjecajem neoliberalne ideologije, ali i značajnog tehnološkog napretka, počeo udaljavati od do tada dominantne tržišne strukture monopola ka savršenoj konkurenciji u djelatnostima proizvodnje i opskrbe električnom energijom. U radu je pretpostavljen ograničeni učinak liberalizacije ovog tržišta zbog specifičnih, prvenstveno fizikalnih, svojstava električne energije, ali i zbog strateškog značaja elektroenergetskog sektora. Provedeno istraživanje obuhvatilo je tržišta električne energije zemalja članica Europske unije te Bosnu i Hercegovinu zaključno s 2015. godinom. Rezultati istraživanja pokazali su kako liberalizacija tržišta električne energije (mjerena i sintetičkim i pojedinačnim pokazateljima) nema statistički značajan utjecaj na cijenu električne energije. Učinci liberalizacije tržišta električne energije na cijenu električne energije u Bosni i Hercegovini potpuno su izostali. The subject of this thesis is the effect of electricity market liberalization on electricity prices. Bearing in mind the economic theory postulate which states that market liberalization generally leads to market competition and consequently lower prices, the intent of this thesis is to examine whether the same postulate applies to electricity market. Since the early 1990s, and under the influence of neoliberal ideology as well as significant technological advances, the power sector began to move away from monopoly as a dominant market structure to perfect competition in the activities of electricity generation and supply. This thesis assumes a limited effect of electricity market liberalization on electricity prices due to specific properties (physical in particular) of electricity, as well as the strategic importance of the power sector. This study includes electricity markets in the European Union and Bosnia and Herzegovina until the end of 2015. Research results indicated that the electricity market liberalization (measured by synthesized as well as individual indicators) does not have a statistically significant effect on electricity prices. The effects of electricity market liberalization on electricity prices for Bosnia and Herzegovina are non-existent.

Radom je prikazan regulatorni okvir u području poštanskih usluga obuhvaćajući regulatorni okvir EU, čiji je osnovni cilj stvaranje zajedničkog tržišta i uspostava zajedničkog regulatornog okvira u svim zemljama članicama EU i regulatorni okvir kojim je regulirano tržište poštanskih usluga u RH i koji je u potpunosti usklađen s regulatornim okvirom EU. Prikazana je uloga i nadležnost HAKOM-a na tržištu poštanskih usluga u okviru ZPU-a i Pravilnika s ciljem osiguranja obavljanja univerzalne usluge. Obrađeno je područje obuhvata poštanskih usluga, postupak određivanja davatelja univerzalne usluge, podnošenje prijave za obavljanje zamjenskih i ostalih poštanskih usluga te poštanska mreža i pristup istoj. Na kraju rada dan je pregled tržišta poštanskih usluga sa prikazom stanja tržišta poštanskih usluga u RH u 2016. godini s usporedbom na prethodnu godinu. Također dan je prikaz podataka o kakvoći obavljanja poštanskih usluga u RH u usporedbi sa ostalim zemljama EU. The paper work describes a regulatory framework for postal services covering the EU regulatory framework whose main objective is to create a common market and to establish a common regulatory framework in all EU Member States. The paper work also describes a regulatory framework regulating to the postal services market in the Republic of Croatia, which is fully aligned with the EU regulatory framework. The role and responsibilities of HAKOM in the postal service market are outlined within the Postal Services Act and the Ordinance with a view to ensuring the provision of universal service. The paper work describes the scope of postal services, the procedure for designating the universal service provider, the notification for the providing of interchangeable postal services and other postal services, a postal network and access to the postal network. At the end of work is given the view of the situation on the postal market in the Republic of Croatia in 2016, compared to the previous year. It is also given an overview of the quality of postal services in the Republic of Croatia compared to other EU countries.

Razvoj telekomunikacijskog tržišta ima značajnu ulogu u razvoja ekonomije svake zemlje. Tehnološki napredak u vidu komunikacije i informatičke tehnologije, nužan je za rast i napredak. Liberalizacijom tržišta, Hrvatsko monopolističko tržište telekomunikacija postaje oligopolističko. Svrha i cilj ovog rada je utvrditi postojeće stanje na tržištu, odnosno analizirati konkurentske snage i odnose koji postoje na njemu, kao i pravne propise koji reguliraju natjecanje na telekomunikacijskom tržištu. Development of the telecommunication market plays an important role of every country's economy. Technological progress in communication and information technology is necessary for growth and progress. Liberalization of the telecommunication market transforms market structure from monopoly to oligopoly. The purpose and the aim of this paper is to identify the existing market situation, analyse the competing forces and relationships that exist on it, as well as to give insights into the legal regulations that exist on the telecommunications market.

Posljednjih petnaestak godina elektroenergetski sektor Europske Unije, a ujedno i Hrvatske prolazi proces reformiranja kako bi se unaprijedila njegova efikasnost, povećala kvaliteta i sigurnost opskrbe, a cijene smanjile za krajnjeg potrošaĉa. Prije provoĊenja reformi elektroenergetski sektor je bio prirodni vertikalno integrirani monopol u drţavnom vlasništvu što se kako model organizacije trţišta elektriĉne energije pokazalo neefikasnim u ostvarivanju realne cijene. Republika Hrvatska je u postupku pristupanja EU morala uskladiti svoje zakonodavstvo s trećim paketom elektroenergetskih pravila, a zatim i ustroj elektroenergetskog sektora. Poseban naglasak je bio na ukidanju monopolistiĉkog vlasništva i uvoĊenju konkurencije. HEP kao nositelj hrvatskog elektroenergetskog sektora prošao je kroz reforme deregulacije, liberalizacije, restrukturiranja te privatizacije. Konaĉni cilj procesa reforme jest uvoĊenje konkurencije na trţište elektriĉne energije i davanje mogućnosti krajnjem kupcu da bira dobavljaĉa, tj. distributera od kojega će kupovati elektriĉnu energiju. Iz primjera se moţe zakljuĉiti da privatizacija i regulacija same po sebi ne dovode do poboljšanja ekonomskih performansi elektroenergetskog sektora toliko koliko uvoĊenje konkurencije stimulira poboljšanje ekonomskih performansi što je bio sluĉaj u Hrvatskoj pojavom konkurencije 2013. godine. Over the last fifteen years, the European Power Sector of the European Union and Croatia have undergone a reform process to improve its efficiency, increase quality and security of supply, and lower prices for the final consumer. Prior to the implementation of the reform, the power sector was a natural vertically integrated monopoly in state ownership, as the model of the organization of the electricity market proved ineffective in realizing the real price. In the process of EU accession, the Republic of Croatia has had to align its legislation with the third package of power rules, and then the structure of the power sector. Special emphasis was placed on the abolition of monopoly ownership and the introduction of competition. HEP as the holder of the Croatian power sector has undergone reforms of deregulation, liberalization, restructuring and privatization. The ultimate goal of the reform process is to introduce competition on the electricity market and to give the end customer the option of choosing a supplier, ie a distributor from which he will buy electricity. From the example it can be concluded that privatization and regulation itself does not lead to an improvement in the economic performance of the power sector as such as the competition stimulates the improvement of economic performance, which was the case in Croatia in 2013. when competition appeared.

U radu je prikazan proces liberalizacije tržišta poštanskih usluga u RH s osvrtom na proces u drugim članicama EU odnosno na način kako su se javni operatori morali prilagoditi novonastalim uvjetima na tržištu u pogledu pružanja poštanskih usluga. Liberalizacija podrazumijeva potpuno otvoreno i jedinstveno tržište poštanskih usluga na cijelom području EU. Proces liberalizacije se odvijao implementacijom poštanskih direktiva u zakonodavne okvire pojedinih članica EU. Tržište poštanskih usluga u RH je u potpunosti liberalizirano s 1. siječnja 2013. stupanjem na snagu ZPU-a. Proces liberalizacije tržišta poštanskih usluga u RH odvijao se kroz duži period postepenom implementacijom poštanskih direktiva u zakonodavstvo RH, a što je prikazano u radu. Značajnu ulogu na tržištu poštanskih usluga imaju i neovisni regulatori, a u RH tu ulogu ima HAKOM. Na kraju rada je dan prikaz stanja na tržištu EU s usporedbom dobivenih podataka s podacima u RH. This paper work describes the process of liberalization of the postal services market in the Republic of Croatia with regard to the process in other member states and the way the public operators have to adjust to new conditions in the market in terms of providing postal services. Liberalization means a fully open and the single market of postal services throughout the EU. The liberalization process was carried out implementation of the postal directive in the legislative framework of individual EU member states. The postal services market in the Republic of Croatia is fully liberalized on 1 January 2013 the entry into force of the Law on Postal Services. The process of liberalization of the postal services market in the Republic of Croatia took place over a long period of gradual implementation of the postal directive in the Croatian legislation, which is shown in the work. Important roles in the postal service have independent regulators, and in Croatia that role have HAKOM. At the end of the work is given the view of the situation on the EU market by comparing the obtained data with the data in the Republic of Croatia.

Uloga prirodnog plina u opskrbi energijom sve je važnija, a dostupnost velikih izvora plina kao i konstantna otkrivanja novih nalazišta, cijena i ekološka prednost, utječu na sve veću upotrebu plina kako u industrijskoj proizvodnji tako i u kućanstvu. Republika Hrvatska ima dugu povijest istraživanja, proizvodnje i opskrbe prirodnim plinom, a kao regije koje su najznačajnije po tom pitanju ističu se: Jadran, na području Podravine: Panonski bazen, na području Đurđevačke regije: Molve, Kalinovac i Stari Gradac. Niz godina je razvoj bio usmjeren samo na vlastite resurse i vlastitu proizvodnju, te se zbog svog geostrateškog položaja i potencijala koji leži u nalazištima plina kao i pouzdanosti u opskrbi, može nametnuti kao jedan od važnijih opskrbljivača plinom zemalja regije. Potpuna liberalizacija hrvatskog tržišta trebala je nastupiti 1. travnja 2017. godine no zbog neprilagođenosti hrvatskog tržišta kao i platne moći građana, Vlada Republike Hrvatske intervenirala je odredivši cijenu opskrbljivačima koja nije konkurentna, no kućanstva će moći birati između domaćih ili stranih opskrbljivača od kojih će kupovati plin. Ovaj se diplomski rad fokusira na istraživanje ponude plina i karakteristika potražnje za plinom u Republici Hrvatskoj. Primjer se obrađuje temeljem istraživanja sekundarnih podataka kojima se prikupljuju glavne informacije o ponudi plina u RH, dok se primjenom primarnog istraživanja istražuju karakteristike, potrebe i zadovoljstvo korisnika poduzeća Plin VTC d., o.o. koje se nalazi u gradu Virovitica. Sekundarni podaci su prikupljeni u poduzeću gdje se raspolaže nizom podataka o broju opskrbljivača na području grada Virovitice i broju njihovih korisnika u posljednje 3 godine s time da struktura ponude varira od godine do godine pa je 2014. bilo četiri opskrbljivača, 2015. se brojka povećala na 9 opskrbljivača, a 2016. za jedan više, odnosno 10 opskrbljivača. Temeljem rezultata istraživanja definirani su čimbenici trenutnog zadovoljstva i nezadovoljstva korisnika, strateške smjernice za daljnji rast poduzeća Plin Vtc d.o.o., te obilježja ponude plina na tržištu Republike Hrvatske.

Političko-kulturnim pristupom u ovome radu se povijesno-analitički te kritički analizira politička kultura u Bosni i Hercegovini. Ponajprije se određuje politička kultura, njezin povijesni razvoj u osmanlijskom, austro-ugarskom i jugoslavenskom razdoblju te posljedice i utjecaji takvog razvoja na suvremenu političku kulturu u BiH. Političku kulturu, naime, oblikuju njezine državne i institucionalne organizacije te njezini konkretni ljudski subjekti. Specifično pak, politička kultura BiH razvijala se u suprotstavljanju i sukobljavanju triju glavnih religijskih i etničkih zajednica - muslimansko-bošnjačke, pravoslavno-srpske i katoličko-hrvatske. Demokratizacijom i liberalizacijom bosanskohercegovačkog društva devedesetih godina prošlog stoljeća takva povijesna suprotstavljanja i sukobljavanja triju glavnih religijskih i etničkih zajednica nisu dovela do stvaranja zajedničkog političkog identiteta konstitutivnih naroda BiH, nego su njihove nepomirljive razlike i isključivost prouzročili međusobne ratne sukobe u BiH (od kojih se BiH kao država još nije konsolidirala)., The article historically-analytically and critically analyzes the political culture in Bosnia and Herzegovina. The primary focus of the article is determining the political culture, its historical development in the Ottoman, Austro-Hungarian and Yugoslav period, and the consequences and impacts of such development on contemporary political culture in Bosnia and Herzegovina. Having in mind that, according to Putnam, Džaja and Kasapović, political culture has been shaped by state and institutional organizations and specifically its human operators, political culture in Bosnia and Herzegovina has evolved confrontationally between the three main religious and ethnic communities of Muslim-Bosnian, Orthodox-Serbian and Catholic-Croatian. At the time of democratization and liberalization of the Bosnian-Herzegovinian society in the 1990s, such historical confrontations and conflicts between the three main religious and ethnic communities did not lead to the creation of a common political identity of the constituent people of Bosnia and Herzegovina but rather, their irreconcilable differences and exclusivity caused mutual war conflicts in Bosnia and Herzegovina(out of which Bosnia and Herzegovina as a state has not yet consolidated).

Povećana učinkovitosti te unapređenju usluge tržišta pozitivno djeluje na krajnjeg kupca. Propisi unutar EU vezani uz elektroenergetiku i glavne smjernice dokumenta Europske komisije „Winter package 2016“ s posebnim naglaskom na zaštitu potrošača.

Heterogenost željezničkih tržišta država članica Europske unije velik je kamen spoticanja u izgradnji jedinstvenog željezničkog europskog prostora, odnosno jedinstvenog tržišta. Unatoč kompleksnom procesu stvaranja jedinstvenog liberaliziranog tržišta, postoje države poput Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske, koje su po tom pitanju otišle puno dalje od drugih država, i više od onog što je nalagalo zakonodavstvo, te pokazale koje sve prednosti donosi takvo tržište. Proces liberalizacije željezničkog prijevoza je dug i spor, a započeo je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća donošenjem direktiva. Završna faza otvaranja tržišta putničkog prijevoza započela je krajem 2016. godine, odnosno izglasavanjem 4. željezničkog paketa, koji ima za cilj otvaranje tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika. Već davno je postalo jasno da se usluga putničkog prijevoza ne može u cijelosti prepustiti tržištu. Naime, prijevoznici koji posluju na principima tržišne ekonomije uslugu prijevoza ne bi pružali uvijek ili usluga ne bi bila u opsegu koji je u javnom interesu. Zbog navedenog je razvijen institut javne usluge, koji karakterizira to što država ili neko tijelo lokalne ili regionalne samouprave, financira pružanje navedene usluge. Takav sustav je potreban i mora opstati i u liberaliziranom tržištu, ali nadležna tijela subvenciju više neće moći dodjeljivati izravno nacionalnom monopolisti, već se provođenje konkurentnog natječajnog postupka uvodi kao pravilo. U procesu liberalizacije država je svoje ovlasti delegirala regulatornim tijelima, koja svojim postupanjem, bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev nekog od prijevoznika, moraju osigurati jednake i transparentne uvjete za sve prijevoznike na tržištu. Rad regulatora u konačnici treba omogućiti bolje uvjete za krajnje korisnike prijevoznih usluga – putnike. Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti je u Republici Hrvatskoj nadležna za tržište željezničkih usluga. The heterogeneity of the railway market of the EU Member States is a major stumbling block in the construction of a Single European Railway Area, or single market. Despite the complex process of creating a single liberalized market, there are countries like the United Kingdom and Sweden, that went far beyond on this issue than other countries, and done much more than the legislation imposed and they showed all the advantages of bringing such a market. The process of liberalization of rail transport is long and slow, and it started at the beginning of the 90s of the last century by adopting several directives. The final stage of the passenger service market opening began in the end of 2016 by bringing 4th railway package, which aims at opening of the market for domestic passenger transport services by rail. Long ago it became clear that the passenger transport services can not be entirely left to the market. Railway undertakings operating on the principles of market economy woluldn not provided transport services always or services would not be to the extent that it is in the public interest. Because of this the term of public services was developed, which is characterized by the fact that providing these services is funded by the State or local or regional government, Such a concept is required and must survive in a liberalized market, but the authorities will no longer be able to grant subsidy direct to the national monopolists, since the implementation of a competitive tendering procedure introduced as a rule. In the liberalization process the State delegated its authorities to the regulatory authorities, which are entitled to act on their own initiative or at the request of one of the railway undertakings, in oreder to provide equal and transparent conditions for all undertakings on the market. Regulatory Bodies work should ultimately provide better conditions for end-users of transport services - passengers. Croatian Regulatory Authority for Network Industries is in the Republic of Croatia in charge of railway services market.

Organizacija željezničkog putničkog prijevoznika u Europskoj uniji je neizostavan korak prema optimizaciji i konkurentnosti putničkog prijevoznika željeznicom. Proces organizacije pojedinih kompanija na području željezničkog prijevoza putnika mora se gledati kroz povijesne i aktualne tržišne aspekte koji na velikom dijelu tržišta i dalje čine ograničavajuće čimbenike. Politika i zakonodavstvo uvjetuju razvoj prometa i same prometne politike te čine okosnicu razvoja kroz financijsku i zakonodavnu potporu sustavu. Zakonodavstvo uzročno posljedično utječe na samu organizaciju kompanija koje se trude razvijati u konkurentnom i inovativnom smjeru. Različitost pristupa prilikom odabira organizacijskih struktura u području prijevoza putnika željeznicom ovisiti će o stupnju liberalizacije tržišta, pristupu pojedinih kompanija te zakonodavstvu. Odabir pojedinih organizacijskih struktura u željezničkom sektoru analizira se kroz rezultate koje kompanije generiraju. Liberalizacija željezničkog putničkog prijevoza u pojedinim državama uvjetovala je drugačiji pristup organizaciji samih kompanije što se u radu analizira kroz kritički osvrt na poslovanje kompanije Arriva koja je dio koncerna Deutsche Bahna.

Autor teorijski određuje koncept liberalizacije 1960-ih godina u Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj te prikazuje kako je taj proces utjecao na pojavu Hrvatskog proljeća.

Uspostavom Unutarnjeg tržišta, EU je stvorila uvjete za slobodno odvijanje trgovine, kretanje ljudi, kapitala te slobodu pružanja usluga između zemalja članica EU-a. Proširenje tržišta donijelo je nove poslovne mogućnosti za poduzetnike. Mogućnosti slobodnog kretanja kapitala i obavljanja usluga povećava konkurenciju, odnosno mogućnosti za nezakonita spajanja poduzeća i nezakonita ponašanja na financijskom tržištu te zbog toga Komisija povećava potrebu za zaštitu financijskog tržišta EU-a. Stvaranje Unutarnjeg tržišta, doprinijelo je i većoj liberalizaciji financijskih usluga te su tako usluge postale dostupne svima. Sam proces liberalizacije intenzivnije je počeo prije dvadesetak godina te joj je glavni cilj bio smanjiti djelovanje nacionalne ekonomske politike, regulacije i restrikcija. Jedan od ključnih aspekata je i financijska integracija koja je uzrokovana povećanjem konkurencije. U ovom radu kroz teorijski dio objašnjen je pojam tržišnog natjecanja i njegove prednosti te politika tržišnog natjecanja u EU. Zatim se definiraju financijska tržišta, liberalizacija financijskog sektora EU-a, financijska integracija EU-a i njezin razvoj. Također, provedena je analiza bankarskog sektora, tržišta osiguranja, tržišta kapitala te položaj europskog financijskog tržišta u globalnim okvirima. Naveden su određene determinante koje utječu na financijski sektor EU-a kako bi se utvrdilo na koji način razvoj zdravog tržišnog natjecanja utječe na liberalizaciju financijskog sektora EU-a, a samim time i na gospodarstvo EU-a. rezultati rada pokazuju da liberalizacija financijskih usluga ima pozitivan utjecaj na povećanje zaposlenosti u bankama i na povećanje BDP-a zemalja članica EU-a. Također, određene mjere koje provodi Europska komisija u području tržišnog natjecanja imaju pozitivan utjecaj u borbi protiv nezakonitih ponašanja poduzeća.

Bankarstvo, najsličnije današnjem, započelo je svoj razvoj u Europi, a potom se proširilo na Sjedinjene Američke Države i ostale kontinente. U Europi je i dalje zastupljenija bankocentrična financijska struktura u kojoj su banke glavni posrednici na financijskom tržištu, dok je u anglosaksonskim zemljama zastupljenija tržišnocentrična financijska struktura u kojoj su prisutni razni oblici financiranja putem tržišta, a manje putem banaka. Nastupom višestrukih procesa liberalizacije osamdesetih godina prošlog stoljeća, započetih prvenstveno u anglosaksonskom bankarskom sustavu, razvijeni su alternativni načini financiranja putem raznih vrsta vrijednosnih papira na tržištima. Taj je proces uslijedio nešto kasnije i u europskim državama, prvenstveno u starijim zemljama članicama Europske unije, na što je posebno utjecalo stvaranje jedinstvenog tržišta te harmonizacija financijskih usluga na razini cjelokupne unije. Bankarski sustavi zemalja u razvoju i tranziciji su pak, pod utjecajem političkih okolnosti, bili primorani zatražiti pomoć razvijenih europskih država te je njihov bankarski sustav započeo razvoj ulaskom stranih banaka i priljevom stranog kapitala na tržište. Nastupom financijske krize 2008. godine, jedan od većih problema bankarskih sustava, posebice zemalja u razvoju i tranziciji, bili su nevraćeni krediti, a mogući uzrok tome bila je pretjerana liberalizacija i nerazborite odluke prilikom odobravanja kredita. Islamski bankarski sustav je jedini koji svoje poslovanje ne temelji na profitu već moralnim i vjerskim načelima, a radi se o sustavu s najvišom stopom rasta posljednjih godina i sve većim širenjem izvan granica zemalja Bliskog istoka.

Nakon poraza Sila osovine u Drugom svjetskom ratu istočna Europa, uključujući iJugoslaviju, postaje sovjetska interesna sfera. U poslijeratnom razdoblju Jugoslavija je bila najodaniji i najdosljedniji sovjetski saveznik, u potpunosti imitirajući sovjetsko društvo i gospodarstvo. Donošenjem Rezolucije Informbiroa 1948. Jugoslavija se našla izolirana od strane Istoka i Zapada. Jedina sila koja ju je mogla zaštititi od Sovjetskog Saveza bile su Sjedinjene Države. Zauzvrat je Jugoslavija trebala ispuniti neke uvjete Zapada, za što je primila prvenstveno novčanu potporu i vojne donacije. Jednako važni bili su odnosi s Italijom i Zapadnom Njemačkom jer su te dvije države bile glavna izvorišta zapadne kulture. Dolazak Hruščova u Beograd 1955. vodi do pomirbe sa Sovjetima. Jugoslavija je bila zagovornik neblokovske politike, a istomišljenike je pronašla u Egiptu i Indiji te zemljama trećeg svijeta. Te tri države osnovale su Pokret nesvrstanih. Pokretanje gospodarstva i društvene promjene pedesetih imale su kao posljedicu porast standarda i nove društvene reforme. Jugoslavija se okretanjem Zapadu otvorila slobodnom tržištu i dala svojim građanima okus Zapada. Na taj su način Hollywood i rock'n'roll osvojili Jugoslaviju i promijenili sliku i očekivanja njenog društva. Following the defeat of the Axis in World War II, Eastern Europe, including Yugoslavia, entered into the Soviet sphere of interest. In the early post-war period Yugoslavia was the most loyal Soviet ally, completely imitating Soviet society and economy. Following the Resolution of Cominform in 1948, Yugoslavia was left isolated from both the East and the West. United States were the only world power that could protect it from USSR. Yugoslavia had to fulfil some of the Western demands and in return, it received primarily financial help and military donations. Equally important were relations with Italy and West Germany, because these two countries were the main sources of Western culture. Arrival of Khrushchev to Belgrade in 1955, led to reconciliation with the Soviets. However, Yugoslavia was an advocate of the non-block policy and it found supporters in Egypt, India and other Third World countries. These three states founded the Non-Aligned Movement. Development of economy and social reforms of the fifties brought to the increase of the standard of living and new social reforms. By turning to the West, Yugoslavia opened itself to free market and gave its citizens some flavour of the West. In this way Hollywood and rock'n'roll conquered Yugoslavia and changed the society’s image and expectations.

Kineska vanjska politika je kroz zadnjih 50 godina postala iznimno složena i dinamična. Od dugogodišnje izolacije, nova Kina se 1980-ih željela oprezno uzdignuti kao nova svjetska velesila. Početni istupi Kine s ciljem jačanja vlastite pozicije na svjetskoj sceni su bili u znaku nastojanja Kine da se uključi najutjecajnije ekonomske i trgovinske organizacije poput WTO-a. Nakon 20 godina borbe zbog otpora SAD-a i Japana, Kina je postala vrlo važan akter u svim svjetskim događanjima, te trenutno radi na stvaranju novog ekonomsko-političkog bloka koji isključuje SAD kao svjetskog hegemona, te stavlja Kinu na mjesto vodeće sile u regiji. Problemi teritorijalnih sporova i kineska nepopustljivost stvara daljnje napetosti između Kine i susjednih zemalja, koje su u strahu od agresivne kineske politike, krenuli u bližu suradnju s SAD-om, u nadi da će zaustaviti kinesku ekspanziju u regiji.

Električna energija je oblik energije koji se ne može pohraniti, barem ne u dovoljnim količinama na isplativ način. Nemoguće ju je zamijeniti drugim proizvodima, a potražnja za njom je neelastična. To sve, električnu energiju čini drugačijom od svih drugih roba. Sredinom 80-ih godina klasična razmišljanja o elektroenergetskom sustavu su odbačena, a pojmovi kao što su deregulacija, privatizacija i liberalizacija su doveli do potpuno novog pristupa kako u proizvodnji tako i u trgovini električnom energijom. U ovom radu je prikazan način i razvoj preustroja elektroenergetskog sustava s naglaskom na države članice EU. To je dovelo do otvorenog i konkurentnog tržišta električne energije te zadnjih desetak godina do spajanja nacionalnih burzi električne energije u regionalne sa planom daljnjeg okrupnjivanja do razine jedinstvenog tržišta električne energije na području EU. Electrical energy is a form of energy that can not be stored, at least not in sufficient quantities in a cost effective manner. Iti s impossible to replace other products, and demand for it is inelastic. It all, electrical energy's makes it different from all other commodities. In the middle of 80s classic opinions of the power system are discarded, and terms such as deregulation, privatization and liberalization have led to a completely new approach as in production and trade of electrical energy. This work presents the way and development of reorganization of the electric power system with a focus on EU member states. This led to an open competitive electricity market, and the last ten years to the coupling of the national electricity markets to the regional with a plan of further coupling to the level of single electricity market in the EU.

Razvoj stanovanja pokazao se kroz pola stoljeća komparativnih istraživanja ambivalentnim i empirijski teško mjerljivim predmetom istraživanja. S vremenom su istraživački napori urodili konstrukcijom tročlane podjele na jukstapozicijsku, konvergencijsku i divergencijsku paradigmu. Divergencijska paradigma, u koju se ubrajaju različite „teorije srednjeg dometa“, trenutno je najrazvijenija u komparativnim stambenim studijama te će biti korištena pri preliminarnom opisu razlika i sličnosti razvijenih država članica EU-a u pogledu stanovanja. Unatoč marginaliziranom istraživačkom statusu konvergencijske stambene paradigme, cilj je ovog rada njezina revitalizacija u stambenim studijama kroz komparativnu analizu proturječnosti konvergencijskih trendova liberalizacije i europeizacije stambenih politika koji se izravno ili neizravno odnose na stambene promjene u razvijenim državama članicama EU-a. Proturječnosti konvergencijskih trendova stambenih politika zasebno su problematizirane na primjeru globalne financijske krize 2008. godine i posljedične krize u EU-u te njihovog utjecaja na stanovanje.

Željeznička infrastruktura i željeznički promet tradicionalno su i povijesno od nacionalnog i strateškog interesa svake države, što objašnjava ponešto sporije liberalizacijske procese u odnosu na neke druge mrežne djelatnosti na zajedničkom tržištu Europske unije, kao što su primjerice elektroničke komunikacije. Prioritet Europske unije je ostvarenje zajedničkog europskog željezničkog područja (Single European Railway Area, SERA) kao načina dugoročnog osiguranja konkurentnosti željezničkog prometa. To je moguće pojednostavljenjem postupaka pružanja željezničkih prijevozničkih usluga, podizanjem kvalitete željezničkih i prijevozničkih usluga te uklanjanjem tržišnih neuspjeha koji mogu biti razlog neučinkovitog raspolaganja javnim sredstvima. Povećanje učinkovitosti željeznice moguće je otvaranjem tržišta za nove prijevoznike, za što je potrebno osigurati neovisnost upravitelja željezničke infrastrukture i upravitelja željezničkih uslužnih objekata. Navedeno se ostvaruje računovodstvenim razdvajanjem između upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika ako su oni vertikalno integrirani gospodarski subjekt, odnosno njihovim strukturnim razdvajanjem u zasebna trgovačka društva. EU je u posljednjih petnaestak godina donio tri pravna okvira kojima se ojačava uloga regulatornih tijela i osigurava jednak pravni položaj prijevoznika na tržištu osobito kroz neovisnost dodjele prometnih kapaciteta i određivanja naknada za njihovo korištenje. Uz navedeno, organiziraju se modeli sufinanciranja izgradnje nove i poboljšanja postojeće željezničke infrastrukture sredstvima EU fondova, podizanja interoperabilnosti i sigurnosti na razini EU-a, što bi trebalo olakšati prekogranični promet, osobito na dužim teretnim trasama, tzv. paneuropskim koridorima. Kombiniranje otvorenog pristupa nužnim željezničkim resursima i otvorenog javnog poziva za obavljanje usluga javnog prijevoza putnika omogućuje, sukladno stavovima koje zastupa Europska komisija, daljnje otvaranje tržišta kao što je već ostvareno u međunarodnom teretnom i putničkom prometu. Novi, četvrti željeznički okvir EU-a koji je u pripremi trebao bi povećati interes korisnika željezničkog prijevoza i učiniti tu prometnu granu konkurentnijom u odnosu na cestovni i zračni promet. Veći broj tržišnih takmaca trebao bi potaknuti produktivnost, specijalizaciju i inovativne poslovne modele uz veću uporabu informacijskih tehnologija. To bi trebalo doprinijeti povećanju putnika i tereta te novom zapošljavanju u željeznici i s njom povezanoj industriji., Traditionally and historically, each country has a national and strategic interest in railway infrastructure and rail transport, which explains a somewhat slower liberalization process compared to some other network services in the common EU market (such as in electronic communication). The European Union’s priority is to achieve the Single European Railway Area (SERA), which, in long term, would afford competitiveness for the rail transport. That is possible by easing the procedure of rail transport services, enhancing their quality and eliminating market failures which can lead to inefficient management of public resources. It is a political and economic challenge to raise the trends of both passenger and cargo rail transport usage in the future. Insufficient investment in railway infrastructure and rail wagon fleets in the past twenty years, especially in the EU Member States, has made rail transport less attractive and outdated, redirecting users to other transport modes, especially to road transport. These trends can be changed by modernizing railway infrastructure and increasing the uplifting transport speed. Where available, very fast passenger trains are becoming a more attractive transport mode compared to intercity air transport in Europe. Upgrading the efficiency of railways is possible by opening the market to new carriers, for which the independence of railway infrastructure managers and rail needs to be secured. That can be accomplished by separating the accounting for railway infrastructure managers and rail transport carriers if they are part of the same vertically integrated economic subject, or by separating them structurally into separate corporations. In the last fifteen years the EU has enacted three legal frameworks through which the role of regulatory bodies is strengthened and carriers are provided an equal legal position in the market, especially through the procedure of independent allocation of traffic capacities and the levying of charges for their usage. In addition, models of co-financing the development of new infrastructure and enhancing the existing one through EU funds, and enhancing the interoperability and safety of rail transport are being developed. These could facilitate cross-border transport, especially on longer cargo routes, the so-called pan-European corridors. The role of the regulator is generally to encourage competition by eliminating barriers for market functioning, especially through the regulation of railway services, and to encourage efficient usage of railway infrastructure. The regulator also promotes the interests of railway service users by securing an approach compliant with laws, transparent acts of infrastructure managers and railway service facilities managers, providing legal protection for subjects who submit the request for the allocation of infrastructural capacity, including a mechanism for resolving disputes as needed. In the latter case, the regulatory body acts upon a party’s complaint on a network report, application of that report, procedure for the allocation of capacities and other conditions of entrance, or charges for railway services. Among its other tasks, the regulator continuously observes competition in the railway services market, having the right to collect necessary information from the participants. It is empowered to protect passenger rights in the way prescribed by the EU Regulation. In that regard, it can conduct inspections and decide on passenger complaints against decisions of railway carriers. The Act on the Regulation of the Railway Services Market sets out relevant rules in regard to protection of passenger rights. Partially limited efficiency of the railway and transport service providers is usually a consequence of a lack of competition which would foster internal restructuring and reduce the needs for conventionally substantial subsidies from state funds. According to the European Commission, combining an open approach to essential railway resources and having open public invitations for offering public transport services facilitates further market development in the same manner that has already been achieved in freight and passengers transport. A new, fourth railway framework of the EU should attract more rail transport users and make this transport branch more competitive in relation to road and air transport. A larger number of market entities should foster productivity and specialization, as well as innovative business models, followed by increased usage of information technologies. This should help increase the number of transported passengers and freight, and create new jobs in the railway industry.

Prometni sustav ima važnu ulogu u funkcioniranju cjelokupne društvene aktivnosti, a posebice razvitak gospodarstava uvelike ovisi o adekvatnoj prometnoj mreži. Željeznički teretni prijevoz u potpunosti je liberaliziran na području zemalja Europske unije i takva situacija stvorila je uvjete za osnivanje novih prijevozničkih tvrtki koje se agresivno bore za svoj dio kolača. Željeznica je masovni prijevoznik, a drugi prijevozni mod koji joj može konkuritati količinama je riječni promet. Zajedno mogu u velikom broju slučajeva biti komplementarni prijevozni modovi, a posebnice u slučajevima rasutog i intermodalnog prijevoza. Usmjerenost europskih država pa tako i Hrvatske na reorganizaciju željezničkog sustava podrazumijeva modernizaciju kako bi se pratili novi zahtjevi društva i gospodarstva, te kako bi mogao bez problema surađivati sa riječnim prometom. Upravo je naglasak na to stavila europska prometna politika koja je istaknula modal shift sa cestovnog na željeznički i riječni promet. Hrvatska svoje istočne granice ima na Dunavu, drugoj najznačajnijoj rijeci u Europi, koja kanalom Rajna – Majna – Dunav spaja luku Rotterdam na Sjevernom moru i luku Constantza na Crnom moru. Također, Dunav je jedini u cijelosti vodni koridor u TEN-T mreži pa tako luka Vukovar dobiva važnost kao jedna od najznačajnijih luka u Hrvatskoj te joj je nužno povezivanje sa željezničkim prometom.

U radu je analizirana liberalizacija koja je bila ključna za zračni promet u Europi. Provedena je kroz tri paketa mjera koji su regulirali zračni promet. Od trenutka liberalizacije zračni promet je postao dostupan svakome. Otvaranjem tržišta razbio se monopol nacionalnih kompanija te su nastale niskotarifne avio kompanije koje su stvorile veliku konkurenciju i time omogućile pad cijena prijevoza. Pogotovo je važan dio o stvaranju jedinstvenog Europskog tržišta i njegova politika, te pogodnosti koje su ostvarene. Niskotarifne kompanije u Hrvatskoj imale su značajan utjecaj na zračni promet. S obizirom da smo turistička zemlja, a niskotarifni prijevoz se temelji na što jeftinijem prijevozu, na taj način su nam dodatno doveli mnogo turista te time povećali gospodarski rast. Obrađena je i tema hrvatskih aerodroma te utjecaji niskotarifnih prijevoznika na njih te različitim grafovima pokazan godišnji promet putnika.

U knjizi su analizirani odnosi socijalističke vlasti i pojedinca, običnih "svakodnevnih" ljudi tijekom razdoblja koje autor naziva "dugim šezdesetima". Pored analize ustavno-pravnog položaja pojedinca u socijalističkom društvu, u fokusu autora je analiza pismene komunikacije između pojedinca i struktura vlasti. Posebno je poglavlje posvećeno položaju i ulozi medija u društvu i njihovom značaju za slobodu pojedinca.

O omladinskom listu "Polet" desetljećima je pisano samo prigodničarski, a ozbiljnije je analiziran jedino znatan utjecaj lista na hrvatska i jugoslavenska alternativna kulturna zbivanja. Potpuno je zanemarena politička dimenzija lista. "Polet" je pokrenut kao aktivistički projekt omladinske organizacije, koji je komunističke ciljeve i vrijednosti trebao približiti mladima na popularniji način. List, dakle, nije bio izraz spontanog mladenačkog političkog bunta, već je to postajao samo u razdobljima kada se otimao političkoj kontroli. Autor je rekonstruirao mehanizme kojima je omladinsko rukovodstvo, ali i ono partijsko, krojilo uređivačku i kadrovsku politiku u "Poletu". Pritom je zaključio da se na list ne može primijeniti teza da se u kasnom socijalizmu politički pritisak na medije iz godine u godinu linearno smanjivao. Suprotno tome, Titov je odlazak ojačao dogmatske snage, tako da se baš na "Poletovu" primjeru uočava u kojoj je mjeri taj proces bio kontroverzan i slojevit. Liberalizacija je ubrzana tek u drugoj polovici 1980-ih godina, kad omladinska glasila iz objektivnih političkih razloga gube na važnosti.

Liberalizacija tržišta električne energije (i prirodnog plina) uvela je potpuno nove odnose u cjelokupni energetski sektor, no sam tijek liberalizacijskog procesa značajno varira među zemljama članicama EU, a puni potencijal liberalizacije još uvijek nije postignut. Unatoč tri paketa energetskih propisa usvojenih u razdoblju 1996. – 2009. i velikom broju pripadnih direktiva, cilj još uvijek nije postignut. Liberalizacija elektroenergetskog sektora je ireverzibilan proces. Nužan je njen nastavak, ovaj put s novim i snažnijim mjerama. Europska komisija je stoga pred jednim od najambicioznijih projekata u povijesti EU: uspostavom Energetske unije koja podrazumijeva potpuno objedinjavanje 28 europskih energetskih tržišta u jednu energetsku uniju, čime će Europa postati manje energetski ovisna, uz istodobno osiguranje uvjeta za rast europskog gospodarstva i stvaranje novih radnih mjesta. Energetska unija podrazumijevat će redefiniranje nadležnosti između nacionalnih i europskih institucija, veću europsku integriranost, odnosno smanjenje nadležnosti i suvereniteta nacionalnih institucija, što je samo po sebi vrlo veliki izazov.

Telekomunikacijska industrija liberalizacijom tržišta bilježi pomak od početnog stanja koje je obilježavalo nepostojanje konkurencije, odnosno tržišta na kojem je poslovao svega jedan operator, prema stanju u kojem vlada konkurencija. U postupku prelaska prema stanju konkurencije, dolazi do potrebe primjenjivanja Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i intervenciji regulatornih tijela, u slučaju RH HAKOM-a, kako bi se osiguralo ravnopravno tržišno natjecanje i omogućila konkurencija koja će rezultirati većom kvalitetom usluga te povoljnijim cijenama. Naglasak u ovom radu je stavljen na hrvatsko tržište mobilne telefonije koje je na samom početku bilo u stanju zakonitog monopola no kasnijom liberalizacijom i ulaskom novih operatera na tržište, danas se može definirati kao oligopolističko tržište budući da ima svega nekoliko operatora koji su međusobno ovisni i čije odluke uvelike utječu na druge operatore na tržištu.

Pitanje energetske sigurnosti pojedinih država, regija ili cijele Europe sigurno je jedno od temeljnih pitanja energetskih politika samih država, energetske politike Europske unije, kao i politike općenito. U današnje vrijeme zategnutih odnosa između Europske unije i Rusije, te neizvijesnošću budućih odnosa od iznimne je važnosti uvođenje novih dobavnih pravaca prirodnog plina prema Hrvatskoj i Europi. Novi dobavni pravci prirodnog plina bitno će povećati investicije u infrastrukturne projekte, dok će istovremeno pozitivno utjecati na samu cijenu i konkurentnost prirodnog plina prema ostalim energentima. Najvažniji infrastrukturni projekt za Hrvatsku je LNG terminal na Krku, a na kojeg se naslanja niz povezanih infrastrukturnih projekata, te Jonsko- jadranski plinovod kao dio Južnog koridora. Status tih projekata, kao Projekata od zajedničkog interesa u strateškim energetskim infrastrukturnim projektima Europske unije, možemo zahvaliti klasifikaciji zemalja centralne Europe, a koje se navode kao države jako osjetljive na poremećaje u opskrbi i jako ovisne o ruskom prirodnom plinu. Realizacija navedenih projekata poboljšati će sigurnost opskrbe i diverzificiranost opskrbnih pravaca, doprinijeti će otvorenosti i konkurentnosti tržišta, ali za profiliranje Hrvatske kao bitnijeg subjekta na energetskoj karti u ovom dijelu Europe morati ćemo raditi i na drugom dijelu infrastrukture, jer infrastruktura ne podrazumjeva samo plinovode i prateću opremu, već je od izuzetne važnosti rad na stvaranju referentnih plinskih i trgovinskih čvorišta, odnosno Virtualnih mjesta trgovanja baziranih na entry-exit systemu, te robnih burzi na kojima je izvedenim instrumentima omogućena trgovina prirodnim plinom.

Koristeći se metodologijom povijesnih znanosti, a bazirajući se na arhivskim izvorima i dostupnoj literaturi u članku se prikazuje proces liberalizacije medija koji se 1960-ih i početkom 1970-ih odvijao u Hrvatskoj. Taj proces promatra se u kontekstu širih društveno-političkih procesa toga vremena koje se u hrvatskoj historiografiji najčešće karakterizira kao reformsko. Mediji u Hrvatskoj su kroz navedeno razdoblje prolazili fazu značajnog razvoja u tehnološkom i profesionalnom smislu, ali i u pogledu shvaćanja svoje uloge kao neovisnog društvenog čimbenika. Brojni hrvatski novinari i novinarski kolektivi okretali su se građanskom shvaćanju pojma javnosti i svoje uloge, ali taj proces bit će zaustavljen djelovanjem političkih čimbenika krajem 1971. i početkom 1972. godine. U članku se proces liberalizacije i njegov kraj promatra ponajprije kroz djelovanje Društva novinara Hrvatske, krovne novinarske organizacije u tadašnjoj Narodnoj/Socijalističkoj Republici Hrvatskoj te kroz djelovanje tada najznačajnijih hrvatskih medija.

Cilj ovog istraživanja je prikazati odnos vlasti i pojedinca od 1958. do 1972., odnosno u razdoblju koje se ovdje naziva „dugim šezdesetima“. Istraživanjem se nastojalo utvrditi da li se u analiziranome razdoblju promijenio položaj pojedinca u društvu, odnosno da li je došlo do značajnije promjene u odnosu vlasti prema pojedincu s jedne, te da li je došlo do promjene odnosa pojedinca prema vlasti s druge strane. To je ujedno trebalo otkriti da li se u analiziranome razdoblju hrvatske povijesti dogodila liberalizacija hrvatskog društva. Dosizanjem zadanih ciljeva nastojalo se utvrditi o kakvom se društvenom sustavu radilo, koje su bile specifičnosti samoupravnog socijalizma, kakav je bio položaj Saveza komunista Jugoslavije u društvu, kakav je bio položaj državnog poglavara Josipa Broza Tita, kakav je bio položaj Vladimira Bakarića, kako je vlast shvaćala položaj pojedinca u društvu te kakav je bio status temeljnih prava i sloboda pojedinca. Autor je nastojao na ova pitanja odgovoriti analizom teorije, što podrazumijeva analizu Programa Saveza komunista Jugoslavije, kao i ustavnih i zakonskih tekstova koji su definirali položaj i prava vlasti i pojedinca, te analizom svakodnevne prakse, što podrazumijeva analizu direktne pismene komunikacije između vlasti i građana. Analiza teorije pokazala je da je položaj pojedinca u društvu, iako je vlast najavljivala i propagirala njegovu značajno drugačiju, pogotovo u odnosu na vlast, bio determiniran totalitarnom ideologijom vladajuće političke organizacije. Analiza prakse je pokazala da su se neke najavljene promjene u jednom manjem opsegu i dogodile, ali i da je postojao veliki raskorak između onoga što je propagirano u samoupravnoj teoriji i onoga s čime su građani bili suočeni u svakodnevici. Ova dva aspekta odnosa vlasti i pojedinca nadopunila je analiza odnosa pojedinca s najvišim autoritetom državne i partijske vlasti kako na federalnoj razini – s Josipom Brozom Titom, tako i na republičkoj razini – s Vladimirom Bakarićem.

KVALITETA ELEKTIČNE ENERGIJE Liberalizacijom tržišta električne energije počinje tranzicijski proces otvaranja tržišta i mijenjaju se uvjeti trgovanja električnom energijom. Električna energija postaje roba i kao takva mora zadovoljavati određene kriterije da bi je kupci kupovali i bili zadovoljni njome. Uz pouzdanost i kontinuitet opskrbe, kvaliteta električne energije je komponenta koja je ključna pri distribuciji električne energije. Definira se kao obilježje električne energije u određenoj točki elektroenergetskog sustava promatranom u usporedbi s referentnim tehničkim parametrima. Tehnički se parametri određuju preporukama koje se donose na međunarodnoj razini i mogu, ali ne moraju, biti zakonski obvezujuće. Kao ogledna norma u Republici Hrvatskoj je prihvaćena EN 50160 i određuje napon napajanja u odnosu na valni oblik, visinu, frekvenciju i simetriju kod trofazne mreže na mjestu predaje potrošaču. POWER QUALITY By the liberalization of an electricity market begins the transition process of the open market and the terms of trade in electricity are changing.. Electricity becomes a regular product and, as such, must meet certain criteria to make the customers buy and be satisfied with it. Beaside the reliability and continuity of supply, power quality is a key component in the distribution of electricity. It is defined as a characteristic of electricity at a certain point when the power system is observed in comparison with the reference technical parameters. Technical parameters are determined by the recommendations made at the international level and may, but not necessarily , be obligated by law. Norm EN 50160 was accepted as a standard in the Republic of Croatia and it determines the supply voltage in regard to the waveform, amplitude, frequency and symmetry of a three-phase system at a place of delivery point.

U prijašnjem radu reguliranih elektroenergetskih sustava, pomoćne usluge nisu osiguravane posebno već su bile uključene u cjelokupnu cijenu električne energije. Danas se sve više teži k liberalizaciji i poticanju konkurentnog tržišta električne energije. U većini zemalja jugoistočne Europe postoji još uvijek glavna državna kompanija koja drži monopol na tržištu električne energije. Poticanjem novih investicija, stvaranjem slobodnog nereguliranog tržišta i povećanjem udjela obnovljivih izvora energije može se ubrzati razvoj energetskog sektora. Bitno je i razdvajanje djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i opsrkbe električnom energijom te odvojena ponuda pomoćnih usluga na tržištu. Glavne pomoćne usluge su održavanje frekvencije, održavanje napona, rotirajuće rezerve i crni start. U radu su opisane pomoćne usluge prema mrežnim pravilima elektroenergetskih sustava 5 zemalja: Albanije, Bugarske, Rumunjske, Grčke i Kosova. In the former regulated power systems, ancillary services were included in the overall price of electric energy and were not provided separately. Today, everything is moving towards market liberalization and encouraging of competitive electricity markets. In most of the southeast European countries there is still a main state owned company which holds monopoly on the market. Developement of the energy sector can be hastened by encouraging new investements, creating free non-regulated markets and increasing the contribution of renewable energy sources. Separating generation, distribution, transmission and supply activities as well as unbundling of ancillary services is also important. Main ancillary services are frequency regulation, voltage regulation, reserves and black start services. In this paper, ancillary services are listed according to grid codes of five countries: Albania, Bulgaria, Romania, Greece and Kosovo.

Rad se bavi problematikom regulacije cijelog tržišta i regulacije sektora maloprodaje Hrvatske i nekih država Europe.

Bračni život je dar koji se osobito očituje kada se muž i žena uzajamno predaju u ljubavi ostvarujući susret koji od njih dvoje čini jedno tijelo. Taj sjedinjujući trenutak bračnog čina podrazumjeva osobitu odgovornost zbog razloga mogućeg začeća koje je početak novog ljudskog bića. Sama činjenica da bračni čin uključuje donošenje novoga života na svijet daje spolnosti neprocjenjivo dostojanstvo, ona je izraz osobne ljubavi, naravne, ali i nadnaravne. Prava bračna ljubav potvrđuje se u otvorenosti prema životu i u rađanju djece, a pri tom je planiranje obitelji odgovorna zadaća svih supružnika. Planiranje obitelji znači svjesno i slobodno odlučivanje muža i žene o najpovoljnijem vremenu za roditeljstvo, za rođenje željenog broja djece te o vremenu i razmaku između poroda. Ono što odlučuje o moralnosti planiranja obitelji jesu metode i načini koji se koriste u regulaciji poroda. Razvojem medicinskih i znanstvenih tehnologija omogućena je upotreba raznih umjetnih sredstava kontracepcije kojima je omogućeno, odvajajući dva bitna vida spolnog čina, unitivnog i prokreativnog, u bilo kojem trenutku spriječiti začeće ili čak (prekinuti) trudnoću. U današnjem društvu "bračna se ljubav vrlo često oskrvnjuje sebičnošću, hedonizmom i nedopuštenim postupcima kojima se spriječava rađanje". Crkva posebno osuđuje umjetne metode regulacije plodnosti koje imaju dvostruki učinak: kontraceptivni i abortivni. Veliki je niz ponuđenih umjetnih sredstava za reguliranje plodnosti koji se jednako svrstavaju pod zajedničku generičku skupinu kontraceptiva, dok je često njihovo djelovanje zapravo abortivno. Kršćanski supružnici u svom pozivu na ljubav i odgovorno roditeljstvo, koje podrazumjeva prirodne metode regulacije poroda, na životnom putu često puta nailaze na bezbroj prepreka i izazovnih situacija koje su odraz vremena u kojem živimo. U današnjem društvu promoviranost odgovornog roditeljstva identificirano je s kontracepcijom, a spolnost lišena prokreacije pa tako i odgovornosti, živi se bez moralne i etičke prosudbe. Da bi ispravno poimali ljudsku spolnost kao izražaj cjelokupne osobe: afektivno upotpunjavanje, sposobnost darivanja i odgovornost prema supružniku i mogućem potomstvu, kršćanski moral poziva supružnike da upoznaju i koriste prirodne metode regulacije plodnosti na planu odgovornog roditeljstva.