Search

Bez obzira je li riječ o zamrznutom kadru ili seriji zamrznutih kadrova koji prikazuju pokret, kadar, kao neprekinuti čin snimanja ili najmanja montažna jedinica, sa svojim odrednicama i komunikacijskim jedinicama, omeđuje, bilježi i čuva prostor i vrijeme. Od početne ideje do završne kreacije serije pokretnih slika, kroz kreativne i produkcijske procese određene tehničkim i umjetničkim aspektima koji, u glazbenom videospotu, pokušavaju prikazati, upotpuniti te spojiti vizualnu i slušnu umjetnost, jedni od važnijih segmenata predstavljeni su kroz izbor kadrova, tj. njihovih unutarnjih odrednica: kompozicija, planova, rakursa, montažne postupke, boju... isto kao i pokrete u kadrovima ili pokrete tih kadrova. Proširivanje semantike i sinestezija više oblika umjetnosti dovodi do upotpunjivanja naracije, osnovne poruke i semiotike kroz svoja denotativna i konotativna značenja, a koja su se htjela komunicirati pokretnim slikama. Neograničenost diskursa, razmišljanje i stvaranje izvan okvira, izvan zadanih mjerila, odrednica i formi, pridonosi stvaranju jedinstvenog autorskog stila i široku viziju u pogledu kreativne produkcije sadržaja. U radu su opisane komunikacijske jedinice videospota kroz svoje tehničke i umjetničke aspekte, a one ovdje poglavito pripadaju produkcijskim i post-produkcijskim procesima izrade. Pored toga, sociološko-umjetnički segment propituje glazbeni video(spot) kao umjetnost u (ko)relaciji s filmom te moderan etnomuzikološki stil i promociju. Prikazana je i analiza autorskog glazbenog videospota. Kroz segment istraživanja o tehničko-umjetničkim odlikama snimljenog glazbenog videospota, identificirana je percepcija šire populacije na razine saturacije i kontrasta primijenjenih u vizualnom segmentu videospota. Dobivene su povratne informacije konzumenata koje mogu utjecati na moguća poboljšanja u primjenjivanju saturacije i kontrasta u pokretnim slikama. Pored toga, po segmentacijskim kriterijima, predstavljeni su i rezultati subjektivnih dojmova ispitanika na slijed i vrstu kadrova, korištene tehnike snimanja i montaže u glazbenom videospotu te prianjanja uz glazbenu temu koja se izvodi. Whether it is a freeze-frame or a series of freeze-frames that show movement, the frame, as a continuous act of recording (shooting) or the smallest editing unit, with its determinants and communication units, delimits, records, and preserves space and time. From the initial idea to the final creation of a series of moving images, through creative and production processes determined by technical and artistic aspects that try to present, complement, and combine visual and auditory art, one of the most essential segments is given through the selection of frames, i.e. their internal determinants: compositions, plans, perspectives, editing techniques, colors... as well as the movements in the frames themselves or the movements of those frames. The expansion of semantics and synesthesia of several forms of art leads to the completion of the narrative, initial message, and semiotics through their denotative and connotative meanings, which were intended to be communicated with moving images. The unlimited discourse, thinking, and creating outside of the box, beyond the given criteria, determinants, and forms, contributes to the creation of a unique author's style and a broad vision in terms of creative content production. The thesis describes the communication units of music videos through their technical and artistic aspects, and they here mainly belong to the production and post-production processes of creation. In addition, the sociological-artistic segment questions the music video as art in (co)relation with film and modern ethnomusicological style and promotion. An analysis of the author's music video is also presented. Through the research segment of the technical and artistic features of the captured music video, the wider population’s perception on the levels of saturation and contrast applied in the visual segment of the video was identified. Consumer feedback was received and that one may influence possible advances and improvements in the application of saturation and contrast in moving images. In addition, sorted by segmentation criteria, the results of the interpretation of the subjective impressions on the sequence and type of frames, the recording and editing techniques used in the music video, and adherence to the musical theme being performed, are also presented.

Mamografija je probirna metoda otkrivanja karcinoma dojke. Razvojem medicinske znanosti i moderne tehnologije, u zdravstveni se sustav uvodi i nova digitalna metoda pod nazivom kontrastna mamografija. Utemeljena je na oslikavanju tkiva dojke korištenjem kontrastnoga sredstva i dual – energy tehnike. Rekombinacijom slika visoke i niske energije dobiju se dvostruke slike : jedna slika niske energije koja odgovara klasičnom mamografskom pregledu, a druga, rekombinirana slika s istaknutom lezijom obojanom kontrastom. Kontrastna mamografija omogućava preciznije isticanje novih, benignih ili malignih tvorbi. S obzirom na visoku osjetljivost ove metode, često se koristi kao zamjena ili nadopuna MR dijagnostici i 3D mamografiji. S obzirom da se tek uvodi u zdravstvene ustanove, postoji vjerojatnost za dodatnim ispitivanjem kakvoće ove metode. Mammography is a screening method for detecting breast cancer. With the development of medical science and modern technology, a new digital method called contrast mammography is being introduced into the healthcare system. It is based on breast tissue imaging using a contrast agent and dual - energy technique. Recombination of high and low energy images produce dual images: one low energy image corresponding to classical mammographic examination, and the other, a recombined image with a prominent contrast - stained lesion. Contrast mammography enables more precise highlighting of new, benign or malignant formations. Due to the high sensitivity of this method, it is often used as a replacement or supplement to MR diagnostics and 3D mammography. Since it is just being introduced in healthcare facilities, there is a possibility testing the quality of this method more prominently.

Završni rad se bavi istraživanjem kontrasta crnog i bijelog, te pozitivnog i negativnog prostora. Kroz akromatsko istraživanje propituje se granica između zasjenjenog i osvijetljenog dijela tijela neke odjevne forme.Krajnji rezultat je vlastita kolekcija.

„Zarobljeni trenutci – prošlost i sadašnjost” sastoji se od pet grafika jednakih dimenzija koje prikazuju detalje svakodnevnog života. U cilju mi je bilo prikazati kontrast kroz medije (grafika, fotografija) kao i kroz samu temu odnosa prošlosti i sadašnjosti. Grafike su rađene u kombiniranim tehnikama dubokog tiska te prikazuju vrijeme koje je prošlo, ali ga opet želimo doživjeti i na neki način nastaviti prošlost pomoću sadašnjosti. Kroz umjetničke forme stavljam i samog gledatelja kao jedan veliki dio cijelog ciklusa. Sjećanje, trenutak i prolaznost jedne su od glavnih karakteristike koje opisuju ovu seriju radova. Captured Moments - Past and Present" consists of five prints of equal dimensions that show the details of everyday life. My goal was to show contrast through the media (graphics, photography) and through the topic itself of the relationship between the past and the present. The graphics are made in combined intaglio printing techniques that show the time that has passed, but we want to experience it again and in some way continue the past with the present. Through art forms I put the viewer himself as one big part of the whole cycle. Memory, moment and transience are one of the main characteristics that describe this series of works.

Projekt predstavlja potpunu aktivaciju jezera Sabljaci s nizom sadržaja koji tvore cjelovitu atmosferu. Atraktivna lokacija predstavlja izazov u projektiranju različitih programa na jednom mjestu s dva ekstrema: senzacionalno zatečena priroda te potreba za nizom sadržaja ekonomske isplativosti. Projekt radikalno redefinira odnose između arhitekture i landscapea te se odgovara specifičnom organizacijom prostora. Korisnik doživljava autentično iskustvo i atmosferu kroz cjeloviti krug različitih programa. Cilj je arhitektura s minimalnim otiskom na okoliš jer je svetost tla prvenstvena misao. Ta misao djeluje i kroz temu vode-arhitektura se seli na površinu jezera kako bi se naglasila još više priroda i arhitektura kroz kontrast prirodnog i artificijelnog.

Boja ima veliki utjecaj na raspoloženje ljudi. Neke boje smiruju, dok neke potiču na rad i pobuđuju produktivnost. Završni rad istražuje koje se boje povezuju sa određenim emocijama te kako pojedine boje i vrste kontrasta djeluju na čovjeka. U praktičnom dijelu završnog rada provodi se anketa tako da se ispitanicima predoči predložak sa uzorcima boja i njihovim kombinacijama. Kombinacija boja je povezana uz određene vrste kontrasta: pozitiv - negativ, toplo - hladno, komplementarni kontrast, te odnos čistih i pastelnih boja. Prvi dio istraživanja bavi se emocijama, koje se povezuju uz pojedinu boju. U drugom dijelu istraživanja odabrane su kombinacije boja u negativu, dok su u trećem dijelu odabrane čiste i pastelne boje. Četvrti dio bavi se komplementarnim kontrastima. Cilj usporedbe je saznati koja kombinacija je ugodnija ljudskom oku, s obzirom da se radi o komplementarnim bojama koje su ujedno i vibrantne, što znači da se stapaju pri rubovima i stvaraju efekt “vibracije“ ili kretnje. Rad se bazira na rezultatima istraživanja koje je provedeno na ispitanicima od četrnaeste godine života na dalje. Istraživanje je provedeno pomoću anketnih pitanja. Rezultati ankete pokazali su da ljudi sa emocijom tuge najčešće povezuju crnu i smeđu boju, sa emocijom sreće povezuju crvenu i žutu, dok sa strahom najčešće povezuju crnu i smeđu boju. Zelenu i ružičastu boju najčešće povezuju sa smirenošću, a ljutnju najčešće povezuju sa crnom i crvenom bojom. Ljubav najviše ispitanika povezuje sa crvenom i ružičastom bojom. Kada je u pitanju kombinacija pozitiv - negativ, zbog optičke iluzije ispitanicima više odgovara tamnija podloga i svjetliji objekti na njoj. Između čistih i pastelnih boja, više im odgovaraju pastelne. U komplementarnom kontrastu, većini najviše odgovara žuto - ljubičasta kombinacija, dok u toplo - hladnoj kombinaciji najčešće odabiru plavu podlogu sa žutim krugovima. Također, istraživanje je pokazalo kako ispitanici najviše vole zelenu, plavu i ljubičastu boju.

Videoigre danas čine jedno od najvećih i najbrže rastućih tržišta na svijetu te samim time zauzimaju sve važniji položaj unutar društvene, kulturne i umjetničke sfere. Kako se poimanje videoigara postupno mijenja od djetinje razbibrige prema zasebnom i samostalnom mediju koji može stajati uz bok drugih afirmiranih vizualnih medija, tako se širi i pripadajuće područje istraživanja. Na tom tragu u ovome radu razmatram prihvaćenost umjetničke dimenzije videoigara i mogućnosti konstrukcije i prezentacije virtualnog prostora na primjeru videoigre BioShock. U obzir ću uzeti kompleksni međuodnos gravidnih elemenata videoigre s ciljem ukazivanja na uzajamni međuodnos teorijskog i praktičnog oblikovanja prostora. Nadalje, analizirat ću filozofske i vizualne odabire pri oblikovanju imaginarnog svijeta Rapturea te kako se oni prenose u konkretni virtualni prostor. Pri tome ću uzeti u obzir utjecaj drugih umjetničkih praksi poput oblikovanja interijera i arhitekture koji se u mediju videoigara odražavaju uspostavom vizualne hijerarhije i određenju funkcionalnosti prostora. Na kraju rada zaključujem da je važno osvijestiti načine oblikovanja prostora videoigre i njihove višedimenzionalne odnose u svrhu valoriziranja videoigara kao samostalnog i jedinstvenog, sve prisutnijeg medija današnjice. Video games present one of the biggest and fastest-growing markets in the world. As such, they occupy an increasingly more important position within the societal, cultural and artistic scene. As our understanding of video games gradually turns from a childish pastime to a more distinct and autonomous medium which can stand alongside other established visual media, the relevant field of study also grows. Following that, this thesis considers the acceptance of the artistic dimension of video games and the possibilities in constructing and presenting virtual spaces on the example of the video game BioShock. It takes into account the elements that make up the video game in order to establish a connection between the theoretical and practical sides of creating virtual spaces. Furthermore, the philosophical and visual choices in creating Rapture are analyzed, as well as the way they are transferred into the particular virtual space. Finally, the thesis argues the importance of being aware of how the video game spaces are created, as well as their multi-faceted relations, as it is a step towards valorizing video games as an autonomous and unique medium, evermore present in today’s world.

Često fotografije koje su dobivene izravno iz fotoaparata nisu onakve kakve je korisnik želio. Mogu imati tehničkih nedostataka i možda postoji potreba za izgledom koji se ne može dobiti izravno iz fotoaparata. U sklopu ovog rada razvijen je alat PhotoGrade koji nudi niz metoda obrade digitalne fotografije te pruža korisniku način da fotografiju dobivenu iz fotoaparata preobrazi po svojoj želji. Photographs taken directly from cameras often don't align with the user's vision. Maybe they have technical shortcomings or maybe there is a need for the look that can't be produced by the camera alone. For the purposes of this paper, a tool named PhotoGrade was developed, which offers numerous methods of image processing which allow the user to transform photographs according to their wishes.

Degradacija slike zamućenjem vrsta je izobličenja slike do koje dolazi tijekom procesa snimanja, obrade ili reprodukcije slike. Usko je vezano s gubitkom oštrine te percipiranom kvalitetom slike. S obzirom da zamućenje može umanjiti sposobnost vizualne percepcije, od praktičnih tehnoloških rješenja, zahtjeva se mogućnost pouzdanog vrednovanja te održavanja kvalitete slike na razini koja neće umanjiti sposobnost obavljanja temeljnih vizualnih funkcija čovjeka ili pak umjetnog, računalnog sustava. Cilj rada je kreiranje objektivne mjere te računalnog modela sposobnog za automatsko određivanje doživljene kvalitete zamućene slike, odnosno vrednovanje njene oštrine, na način koji je konzistentan s percepcijom ljudskog vizualnog sustava. Inspirirana inherentnim ljudskim mehanizmima za obradu vizualne informacije predložena objektivna mjera koristi prostorno-frekvencijsku, upravljivu dekompoziciju slike uz statističko modeliranje lokaliziranih transformacijskih koeficijenata s ciljem ekstrakcije percepcijski bitnih značajki slike kao indikatora stupnja zamućenja. Na temelju provedene analize utvrđeno je da vrijednost percentila razdiobe sortiranih, visokofrekvencijskih koeficijenata predstavlja percepcijski bitnu značajku oštrine slike. Pouzdanost, efikasnost i efektivnost modela verificirana je na sedam javno dostupnih baza slika. Dobiveni rezultati pokazali su vrlo visok stupanj monotonosti, konzistentnosti i točnosti u vrednovanju oštrine slike. Postignut je sljedeći izvorni znanstveni doprinos: metoda za određivanje percepcijski bitnih značajki slike utemeljena na analizi lokaliziranih transformacijskih koeficijenata slike u prostorno-frekvencijskoj domeni te definiranje skupa značajki ključnih za kvantifikaciju promatranog zamućenja, metodologija vrednovanja kvalitete slike degradirane prostorno nepromjenjivim zamućenjem uporabom definiranog skupa značajki i subjektivnih ocjena kvalitete slika, objektivna mjera kvalitete zamućenih slika, koja ne zahtijeva poznavanje originalne slike, zasnovana na predloženoj metodologiji vrednovanja. Blur is one of the most common types of image distortions introduced during an image acquisition, processing and transmission processes. It is closely related to loss of image sharpness and the perceived image quality. An efficient computational model capable to quantify the distortion and thus, estimate the image sharpness can significantly improve the performance of real-time image processing applications. This thesis presents a fast blind image sharpness/blurriness assessment model which operates in spatial and transform domain. The proposed model generates local contrast image maps by computing the root-mean-squared values for each image pixel within a defined size of local neighborhood. The resulting contrast maps are then transformed to the wavelet domain where the reduction of high frequency content is evaluated in the presence of varying blur strengths. It was found that percentile values computed from sorted, level shifted, high frequency wavelet coefficients can serve as reliable image sharpness/quality estimators. Furthermore, increasing the dynamic range of local contrast maps brings improvements to model performance. The proposed metric has been validated on seven publicly available image databases that include blurred images. The results of validation show high correlation with the perceptual scores. Moreover, high prediction consistency and accuracy were demonstrated across all databases making the metric highly competitive to other state-of-the-art image sharpness metrics. Due to low computational requirements the proposed model can be easily utilized in real-world image processing applications.

Pronalazak jasnih korelacija između određenih vanjskih faktora, dobivene fotografije i niza različitih doživljaja promatrača tehničko je pitanje grafičke reprodukcije od primarne važnosti za fotografiju u službi vizualne komunikacije. Izvor svijetla jedan je od neizbježnih čimbenika koji uvelike određuje fotografski rezultat reprodukcije motiva. U radu se propituje kako se svojstva svjetlosnog kontrasta uzrokovanog postavkama izvora svjetla odražavaju na doživljaj samoga motiva. Na taj se način pokušava pratiti uzročno-posljedični lanac u vizualnoj komunikaciji putem fotografije od osvjetljenja motiva do konačnog doživljaja potaknutog gledanjem reprodukcije svjetlosnog zapisa odražene svjetlosti. Povod istraživanja zasniva se na mnogo puta posvjedočenoj zamjedbi kako se portretnom fotografijom na razne načine i u različitim stupnjevima uspješnosti može prenijeti osobnost samog fotografiranog modela, barem u smislu nekakve njegove predodžbe. Takav doživljaj u sebi sadrži cio niz reakcija od uočavanja obrisa i boja do uspostave emotivnih interpersonalnih stavova između promatrača i njegova doživljaja motiva. Metodologija istraživanja osmišljena je kako bi što dosljednije pokušala pratiti fizičke (objektivne) uzroke do doživljajnih (subjektivnih) ishoda ograničavajući se na praćenje utjecaja triju različitih postavki izvora svjetla na doživljaj crno-bijelih portretnih fotografija.

Diplomski rad obrađuje temu 'Utjecaj antwerpenske šestorke na oblikovanje vlastite kolekcije modne odjeće'. Unutar diplomskog rada istražuje se tematska cjelina belgijskog modnog identiteta u povijesnom i suvremenom kontekstu te njegova reflektivnost na studentsku kolekciju modne odjeće.

Postoje mnoge metode za detekciju istaknutih dijelova slike, a neke od njih su: metoda detekcije pomoću frekvencije, metoda detekcije pomoću globalnog i lokalnog kontrasta te metoda detekcije pomoću konteksta. Metoda detekcije pomoću frekvencije koristi prostornu frekvenciju. Metoda detekcije pomoću globalnog kontrasta koristi histograme ili regije. Metoda detekcije na temelju lokalnog kontrasta koristi filtre. Metoda detekcije pomoću konteksta jedina izdvaja i kontekst slike te daje dobre rezultat ukoliko postoji barem jedan istaknuti objekt na slici koji se razlikuje od svoje pozadine There are a lot of methods for detection of salient image regions, and some of them are: frequency based saliency detection, local and global contrast based saliency detection and context-aware saliency detection. Frequency based saliency detection uses spatial frequencies. Local contrast based saliency detection uses histograms or regions. Global contrast based saliency detection uses filters. Context-aware saliency detection is the only detection that includes context and provides good results if there is at least one salient object in the picture which differs from its background.

Tema rada bavi se suprotstavljanjem nabranih i ukrojenih odjevnih oblika te njihovim odnosom u povijesti odijevanja. Na temelju analize njihove suprotnosti realizirana je kolekcija modne odjeće.

Prikaz oblikovanja odjeće na principu kontrastiranja glatkog i nabranog. Likovni prikaz vlastitih ideja na obrađenu temu.

Uspoređujući repertoare crkvenih tradicijskih napjeva iz mnogih mjesta srednje Dalmacije, koje je autor članka snimao 70-tih godina prošloga stoljeća, vrlo se jasno nazire, da repertoar pjevačâ Kaštel Staroga – u odnosu na pjevačke repertoare iz susjednih mjesta – obiluje većim brojem samo njima svojstvenih i u određenom smislu »posebnih« božićnih napjeva. Melodijske interpretacije tekstova Rodil’ se Isus, O anđeli najbrže tecite, Veseli se, Majko božja, Irude kralju nemili i Rodio se Kralj nebeski – kojima oni na svoj način dodatno »ukrašuju« dane božićnih blagdana – svojom raznolikošću i nadasve specifičnim načinom izvedbe s pravom zavrijeđuju, da ih se kroz transkripciju i analizu posebno istakne i ilustrira., Alle fünf hier vorgestellten „besonderen“ weihnachtlichen Gesänge aus Kaštel Stari zeichnet eine ähnliche stilistische Symmetrie aus, vielleicht mit Ausnahme des vorletzten Irude, kralju nemili. Trotz kleinerer Unterschiede in ihrer Struktur, dem Umfang der Intervalle und der Disposition der konstituierenden Phrasen A-B-C, sind sie sehr ähnlich. Zusätzlich nähern sie sich in Bezug auf die Symmetrie, die charakteristische Art ihrer Ausführung und die Rolle der Solosänger in der freien Interpretation der größeren Teile jedes einzelnen Gesanges an. Dabei folgt die syllabische Auslegung, im Gegensatz zum melodischen Fluss, regelmäßig ein kürzeres oder längeres jubilusi als Ausdruck der Begeisterung. Allen gemainsam ist die deutlich herausgearbeitete jeweilige Schlussphrase im kontrastreichen und effektvollen Stil des dalmatinischen Klapa-Gesanges, in mehrstimmiger Ausführung. Das Phänomen eines solchen kombinatorischen Verfahrens in einer kontrastierenden Symbiose solo-tutti ist in der traditionellen Gesangspraxis dieser Gegend im Zusammenhang mit einer größeren Zahl solcher Gesänge zu bestimmten Anlässen, wie hier Weihnachten, relativ ungewöhnlich. Ohne Zweifel bereichern die Sänger aus Kaštel Stari mit ihren Gesängen das sowieso schon umfangreiche Repertoire der Kirchengesänge im Jahresverlauf. Es sieht so aus, als ob ihnen die ohnehin schon zahlreichen bekannten und verbreiteten Interpretationen der weihnachtlichen Texte nicht ausreichend waren. Deshalb versuchen sie, anders als in benachbarten Orten, durch diese zusätzlichen mit der Zeit in der Tradition verankerten Gesänge, die sie auf ihre eigene ganz spezifische Art interpretieren, noch deutlicher das Geschehen an den Weihnachtstagen zu intensivieren, und sie vergrößern gleichzeitig damit die Bedeutung und den Wert des in dieser Gegend ohnehin schon reich verwurzelten weihnachtlichen traditionellen Erbes.

Cilj ovog istraživanja je bio ispitati efekte kontrasta pozadine i podražaja na oštrinu vida. U ispitivanju je sudjelovalo 20 ispitanika, studenata u dobi 19-22. Oštrina vida se ispitivala u dvije situacije. U jednoj situaciji oštrina vida se ispitivala uređajem Ortorater, u monokularnim uvjetima i za desno i za lijevo oko, te u binokularnim uvjetima gledanja. U drugoj situaciji zadaci za mjerenje oštrine vida su bili prezentirani pomoću računalnog programa na ekranu monitora. Podražaj koji se koristio je bio Landoltov prsten u osam pozicija presjeka ( gore, dolje, lijevo, desno i četiri međupresjeka). U ispitivanju je korišteno dvanaest veličina Landoltovog prstena koje su varirale od najvećeg prema najmanjem. Te veličine varirale su od 30mm do 1, 45mm visine. U ispitivanju se koristilo deset različitih kontrasta ( 5 kontrasta kada je pozadina crna, a podražaj bijel i obrnuto). Kontrast je bio 3%, 25%, 50%, 75% i 100%. Ovisno o mjestu presjeka ispitanik je reagirao na korespondirajuću tipku. Oštrina vida izračunata je preko veličine Landoltovog prstena. Nakon prve promjene procjene iz točno u netočno, zabilježena je veličina Landoltovog prstena, te je preko te veličine izračunata oštrina vida. Analizom rezultata utvrđen je značajni efekt kontrasta na oštrinu vida. U obje eksperimentalne situacije (situacija bijela pozadina-crn podražaj, i situacija crna pozadina-bijel podražaj), povećanjem kontrasta povećavala se i oštrina vida. Dobiveni rezultati su u skladu s nekim ranijim istraživanjima, gdje je značajan utjecaj kontrasta na oštrinu vida objašnjen putem lateralne inhibicije.

Rad se bavi istraživanjem povijesti muškog klasičnog odijela te feminističkim stremljenjima u odijevanju vidljivima u prihvaćanju muškog odijela u ženskom odijevanju. Rezultat rada je modna kolekcija od deset modela.

Boja je snažan psihološki alat te samo raspoznavanje boja igra vrlo važnu ulogu u našim životima. Svatko ima drugačiji doživljaj boje koji ovisi o mnogim faktorima, o tromosti oka, o samom radu mozga, o okruženju, pozornosti i mnoštvu drugih. Kako sama boja utječe na percepciju pozadine, tako i pozadina može utjecati na doživljaj boje. U teorijskom dijelu objašnjeno je nastajanje slike ovisno o izvoru svjetla koje svojim spektralnim sastavom utječe na percepciju boje, o objektu koji svojom strukturom modificira spektralni sastav tog svjetla te su objašnjeni parametri koji izazivaju vizualne efekte. Naglasak je na kontrastima koje čini razlika luminacije između neke površine i elemenata na toj površini. Rad je baziran na komplementarnom i simultanom kontrastu koji dokazuju kako ljudsko oko nesvjesno teži krajnosti, odnosno harmoniji. U praktičnom djelu provedeno je istraživanje percepcije akromatske sive na obojenim podlogama te kako ispitanici ne vide zadanu sivu kao takvu već imaju doživljaj komplementarne boje od zadane pozadine. Ispitivanje je predviđeno da pokaže do koje mjere vizualni doživljaj seže za komplementarnim kontastom.

Rad se bavi istraživanjem estetskih vrijednosti vojnih uniformi kao tipičnog primjera antimodne odjeće. Pronađeni elementi, poput konstrukcije, mikropogleda, boje i materijala prevode se u modni jezik čiji je krajnji rezultat kolekcija modne odjeće od deset modela.

Krivo percipirane slike stvarnosti su optičke iluzije te nastaju kada prikupljene informacije od strane oka proslijeđene mozgu daju podražaj koji nije jednak izvoru podražaja, a događaju se zbog nesavršenosti vidnog sustava i rada mozga. Istraživanja u ovome radu bave se praćenjem perceptivnog doživljaja zelene boje aditivne sinteze aplicirane na efekt Koffkinog prstena.

Cilj rada je bio ispitati efekte kontrasta pozadine i podražaja na oštrinu vida. U ispitivanju su sudjelovali studenti Sveučilišta u Mostaru ( N=20). Utvrđeni su značajni efekti kontrasta pozadine i podražaja na oštrinu vida, pri čemu se oštrina vida povećavala u funkciji povećanja kontrasta. Nadalje, utvrđena je značajna povezanost između oštrina vida dobivenih preko procjene mjesta presjeka na Landoltovom prstenu i preko procjene na Ortorateru.

Članak se bavi Gogoljevim viđenjem Peterburga u njegovim pripovijetkama i člancima. U pripovijetkama je to grad koji se želi prikazati boljim nego što jest, a takvi su i njegovi važni stanovnici (činovnici). Grad mu tako sam nudi groteskno-fantastične tragikomične situacije koje same po sebi kritički i satirički prikazuju društvo. U člancima modernom i ne-običnom Peterburgu suprotstavlja staromodnu običnu rusku Moskvu, na čijoj su strani Gogoljeve simpatije.

Kada bismo boju opisivali samo s fizikalnog stajališta to s obzirom na današnji razvoj tehnologije vezane uz procese grafičke reprodukcije ne bi predstavljalo veći problem. Međutim problem se može naslutiti s obzirom da pojam boja obuhvaća više različitih značenja. Posebno ovdje se mogu istaknuti problemi vezani uz psihofizički doživljaj boje. Da kod percepcije boje imamo i subjektivni psihički doživljaj dokazuje činjenica da isti fizikalni podražaji (iste dominantne valne duljine) kod različitih ljudi izazivaju različite osjete (doživljaje) boja. Stoga većina opće prihvaćenih definicija boje uključuje tri uvjeta koji pretpostavljaju mogućnost događaja koji za posljedicu ima percepciju neke boje. Izvor svjetla koji je potreban za pobuđivanje osjeta vida, objekt koji se promatra i njegove osobine koje moduliraju svjetlost (svojstva apsorpcije, refleksije, raspršivanja i transmisije svjetlosti), te osjet vida i vizualni sustav čovjeka. Tema ovog diplomskog rada usmjerena je kako bi se u što većoj mjeri definirali i opisali prethodno navedeni problemi.

Silvestar Kolbas priredio je i dopunio knjigu pokojnog Nikole Tanhofera o boji na filmu i srodnim medijima ; 2008 izašlo je 2. izdanje knjige u kojoj se boji pristupa iz nekoliko perspektiva (znanstvena, likovna, filmska...).

Brižinski (Freisinski) spomenici najstariji su slovenski (i slavenski) tekstovi pisani latinicom i jedini predstavnik slovenske literarne djelatnosti u razdoblju romanike. Sastoje se od triju tekstova pronađenih u latinskom kodeksu iz Freisinga (slovenski Brižine), danas pohranjenih u Državnoj biblioteci u Münchenu. Pismo je latinska minuskula starobavarske grafijske škole, što je uz povijesne podatke dovoljno mjerodavan dokaz za datiranje zapisa u razdoblje 972.-1093. Prijepis su izgubljenih izvornika iz doba Karlovih kapitulara oko 850. što svjedoče brojne pogreške u prepisivanju. Najvjerojatnije je tekstove zapisao ili dao zapisati frajsinški biskup Abraham za vlastitu uporabu u liturgiji. U oblikovanju tekstova su vidljivi utjecaji koje je zadobio slavenski čovjek u doticaju s kršćanstvom, premda je iz rječničkog korpusa vidljivo da je poganstvo još živo.Autorica analizira pojam prenje iz 87. retka drugog brižinskog spomenika, tzv. Adhoracije ad poenitentiam - Nagovora na ispovijed i pokoru, i istražuje povezanost toga motiva s cjelokupnom motivsko-sadržajnom i lingvostilističkom strukturom svih triju spomenika. Dokazuje da je prenje jedan od ključnih leksema ne samo unutar drugog spomenika, već da svojim specifičnim značenjem i smislom djeluje na bitne odrednice stilske strukture Brižinskih spomenika u cjelini. U prilogu se donose faksimilne stranice brižinskih tekstova kao i komparativnog materijala koji je obrađen u knjizi.

nema

CT mijelografijom pregledana su 89 ispitanika podijeljenih u tri skupine. U kontrolnoj skupini bilo je 30 ispitanika (17 muškaraca i 13 žena; srednja dob 51,4+-8,03)u skupini s mijelopatijom 45 bolesnika (28 muškaraca i 17 žena; srednja dob 52,9+-6,1), a u skupini s mijeloradikulopatijom 14 bolesnika (8 muškaraca i 6 žena; srednja dob 53,1+-5,4). Cilj istraživanja bio je izmjeriti AP i LL promjer kralježničnog kanala i kralježnične moždine u svim segmentima vratne kralježnice te utvrditi korelaciju izmjerenih vrijednosti širine kanala u skupini zdravih ispitanika i bolesnika s cervikalnom spondilotičkom mijelopatijom i mijeloradikulopatijom. Selekcija bolesnika izvršena je na temelju anamneze, neurološkog statusa te nalaza EMG-a. CT mijelografija učinjena je neposredno nakon ascendentne mijelografije na aparatu SOMATOM DRH. Za mjerenje AP i LL promjera kralježničnog kanala i kralježnične moždine korišten je elektronski pisač i milimetarski papir, a mjerenje je izvršeno u slojevima koji su obuhvaćali područje između donje i gornje pokrovne plohe susjednih kralježaka. U komparaciji sa skupinom zdravih ispitanika u bolesnika s mijelopatijom i mijeloradikulopatijom nađena je redukcija AP promjera kralježničnog kanala i kralježnične moždine. Statistička obrada podataka pokazala je da se mijelopatija javlja u relativno suženom kanalu, ali nije dokazano kompresivno djelovanje suženog kralježničnog kanala na moždinu. Subjektivne smetnje te objektivno oštećenje osjeta i motorike bile su najčešće prisutne s najvećim smanjenjem AP promjera kralježnične moždine u kojoj su na CT-u uočene hiperdenzne lezije. Naši rezultati spekulativno upućuju da bi otežana i poremećena cirkulacija u suženom kralježničnom kanalu mogla imati značajnu ulogu u nastajanju cervikalne spondilotične mijelopatije.

Predlaže se rješenje modifikacije tonske slike u sliku sa dominacijom svjetla i sjene poznate pod nazivom cair obscur redukcijom tonova srednjih vrijednosti. Ukazuje se, da se modifikacija odvija u četiri koraka čime se postiže efekt dominacije osvijetljenih dijelova nad neosvjetljneim, a pri tome ne dolazi do gubitka strukture prvobitne slike uslijed povećanja kontrasta na čemu se temelji prijedlog rješenja.

Magnetska rezonancija s upotrebom kontrastnog sredstva u dijagnostici spinalnih tumora

U 150 ispitanika učinjena je antegradna i retrogradna flebografija. Analiza flebograma obuhvatila je normalne slučajeve i bolesnike s kroničnom venskom insuficijencijom i varikozitetima. Normalni flebogram imalo je 30 (20%) ispistanika. Insuficijenciju zalistaka u veni femoralis superficialis i velikoj skrivenoj veni imao je 41 (27%) ispitanik (uključenih u ispitnu skupinu). Insuficijenciju zalistaka samo u femoralnoj superficijalnoj veni imalo je 39 (26%) ispitanika, a u velikoj skrivenoj veni 54 (36%) ispitanika. Okluzioni fenomen nađen je u 15 (10%) ispitanika od ukupnog broja ispitne skupine. Akutna tromboza manifestirana je kod 5 (3,3%) ispitanika. Varikoziteti površnog venskog sustava nađeni su u 84 (56%) ispitanika. Posljedice preboljele tromboze uočene su kod 36 (24%) ispitanika. Ranijem kirurškom zahvatu na venskom stablu nogu bilo je podvrgnuto 11 (7%) ispitanika. Od anatomskih varijanti nađene su dvostruka femoralna superficijalna vena i dvostruka poplitealna vena u 2 (1,3%) ispitanika. Broj zalistaka u femoralnoj veni bio je različit: 69 (46%) ispitanika imalo je 3 zaliska, 65 (43%) ispitanika imalo je 4 zaliska, 9 (6%) ispitanika imalo je 2 zaliska, 6 (4%) ispitanika imalo je 5 zalistaka i 1 (-1%) ispitanik imao je 7 zalistaka. Udaljenost prvog zaliska od safenofemoralnog ušća u femoralnoj superficijalnoj veni bila je kod 25 ispitanika 3 cm, kod 65 ispitanika 4 cm, a u 29 ispitanika prvi zalistak bio je udaljen 5 cm, u 14 ispitanika prvi zalistak bio je udaljen 6 cm, a u 11 ispitanika 7 cm, dok je u 6 ispitanika zalistak bio udaljen 8 cm. Rezultati ispitivanja ukazali su na velik postotak insuficijencije zalistaka. Uspoređujući rezultate dobivene flebografijom i kliničkim testovima opažena je značajna razlika. Kod vene safene magne testom po Trendelenburgu nađena je insuficijencija zalistaka u 27 (19,9%) ispitanika dok je flebografija insuficijenciju otkrila u 95 (67%) ispitanika. Flebografija kao metoda pretrage pokazala je i manjkavosti. To su artefakti zbog uslojavanja kontrasta u veni, inhomogeno miješanje kontrasta s krvi i ulijevanje manjih vena u veće vene. Komplikacije kod ove metode bile su: paravenska injekcija (1,3%), subintimalna injekcija (0,75%), punkcija arterije (1,3%), nepovoljna reakcija na kontrastno sredstvo (2%) i postflebografijski tromboflebitis (0,75%). Ukupno je 10 (6,5%) ispitanika imalo neku od komplikacija. Uzevši u obzir rasprostranjenost bolesti venske cirkulacije nogu, flebografija predstavlja dragocjenu pomoć u postavljanju dijagnoze i izboru terapijskog zahvata. Zbog toga je neophodna u obradi bolesnika s kroničnom i akutnom insuficijencijom venskog krvotoka uz ostale kliničke i laboratorijske pretrage.