Search

Izofluran je inhalacijski anestetik koji se koristiti za indukciju i održavanje opće anestezije. Neka istraživanja pokazuju da uzrokuje genotoksične učinke. Ionizirajuće zračenje (IR) je zračenje dovoljne energije za ioniziranje atoma, a niže doze mogu dovesti do promjena u staničnoj proliferaciji i oštećenja DNA. Izofluran i IR se koriste u kliničkoj praksi, a njihovo međudjelovanje još nije dovoljno istraženo. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učinak anestetika izoflurana i IR na vrijednosti primarnih oštećenja DNA u leukocitima periferne krvi, stanicama mozga, jetre i bubrega u Swiss albino miševa. Miševi su anestezirani izofluranom (1,7 vol%) tijekom 2 sata nakon čega su ozračeni X- zračenjem (1 Gy). Metodom alkalnog komet testa analizirani su parametri: dužina repa kometa, postotak DNA u repu kometa i repni moment. U vremenskim intervalima 0, 2, 6 i 24 sata od izlaganja anesteziji i zračenju procijenjen je popravak nastalih oštećenja DNA. Rezultati ovog istraživanja pokazali su potencijalni zaštitni učinak izoflurana, naročito u stanicama jetre i mozga, a kao moguća posljedica tog učinka, kombinirani tretman pokazao je manja oštećenja DNA u odnosu na tretman samim zračenjem. Stanični indeks popravka pokazao se nešto manjim prilikom kombiniranog tretmana u leukocitima i stanicama bubrega, a višim u stanicama jetre. Iako su potrebna daljnja istraživanja, ovaj rad pokazao je potencijalni antagonistički utjecaj izoflurana na oštećenja DNA uzrokovana nakon izlaganja IR-u. Isoflurane is an inhalation anesthetic used for induction and maintenance of general anesthesia. Some researches suggest that it causes genotoxic effects. Ionizing radiation (IR) is radiation of energy high enough to cause atom ionization. IR can cause changes in cellular proliferation and DNA damage. Both isoflurane and IR are used in clinical practice, and their combined effects are not yet sufficiently studied. The goal of this study was to determine the effect of isoflurane and IR on primary DNA damage in peripheral blood leukocytes and kidney, liver, and brain cells in Swiss albino mice. The mice were anesthetized using isoflurane (1.7 vol%) for 2 hours, after which they were irradiated using X-rays (1Gy). Alkaline comet assay method was used to analyze following parameters: tail length, percentage of DNA in comet tail and tail moment. Cellular DNA repair was assessed 0, 2, 6, and 24 hours after anesthesia and irradiation exposure. The results demonstrated a potentially protective effect of isoflurane, especially in liver and brain cells. As a possible result of that protective effect, combined treatment showed less DNA damage in comparison to IR itself. Cellular DNA repair index was somewhat lower in combined treatment in leukocytes and kidney cells, and higher in liver cells. Although additional research is required, this study showed a potential antagonistic effect of isoflurane on DNA damage caused by IR.

Teleradioterapija je vrsta liječenja tumora ionizirajućim zračenjem sa izvorom zračenja izvan tijela pacijenta. Važno je razumjeti fizikalne osnove i principe koji vode interakcije ionizirajućeg zračenja, njegov utjecaj na tkiva te odlaganje energije u tkivima. Liječenje se provodi snopovima visokoenergetskih x-zraka i/ili elektrona, koje stvara linearni akcelerator - uređaj za provođenje radioterapije. Provođenju radioterapije prethodi proces njenog planiranja, koji kombinira i modificira polja zračenja kako bi na određenom mjestu postigao željenu dozu zračenja. Kada dostupni dozno volumni histogrami i izodozna raspodjela zadovolje propisane zahtjeve dobije se optimalan plan. Periodična kontrola kvalitete linearnog akceleratora nužna je za ispravno funkcioniranje uređaja. Tjednom kontrolom kvalitete usklađuje se unutarnji dozimetrijski sustav akceleratora s vanjskim, čije je očitanje korigirano protokolom određenim korekcijskim faktorima. Time se dovodi da 1 monitorska jedinica koju očita uređaj bude točno jednaka 1 cGy doze. Na Klinici za onkologiju i radioterapiju KBC Split izrađen je kompjuterski izodozni plan i provedena tjedna kontrola kvalitete linearnog akceleratora., Teleradiotherapy is a form of tumour treatment using ionising radiation with the source of radiation outside patient’s body. It is important to understand physical basis and principles that guide various interactions of ionising radiation, its effect on tissues, as well as the energy deposition in tissues. A dose is delivered to a patient using high energy x-rays and/or electrons created by linear accelerator - a machine for the treatment of cancer with ionising radiation. Dose delivery in radiotherapy is preceded by the process of planning which combines and modifies radiation fields so as to deliver the proper dose to a specific site. Once the available dose volume histograms and isodose distribution fulfil the prescribed requirements, the optimal plan is obtained. Periodic quality assurance of the linear accelerator is necessary for the proper operation of the machine. Weekly procedures assure that the internal dosimetry system is equivalent to the external dosimetry system whose readings are corrected with correction factors determined by the protocol. By means of this, one monitor unit read off by the machine is made equal to 1 cGy dose. A computer isodose plan and weekly quality assurance of linear accelerator were made at Clinic for oncology and radiotherapy KBC Split.

Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti koji je stupio na snagu 2010. godine područje zaštite od ionizirajućeg zračenja i nuklearne sigurnosti potpuno je usklađeno s pravnom stečevinom Europske Unije. Sukladno prihvaćenom Zakonu, osniva se jedinstveno regulatorno tijelo, Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost i osigurava se njegova neovisnost te administrativna i stručna kapacitiranost. Zakonskim prijedlogom uređene su mjere sigurnosti, zaštite od ionizirajućeg zračenja i fi zičkog osiguranja pri obavljanju nuklearnih djelatnosti i djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja u cilju omogućavanja primjerene zaštite pojedinaca, društva i okoliša, za sadašnje i buduće naraštaje. Osnovu za provođenje mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja čine zakonski propisi, a njihova usklađenost s europskim i međunarodnim normama osigurava da provođenjem tih normi zaštita pojedinca, kao i okoliša bude učinkovita. Učinkovitost zaštite od ionizirajućeg zračenja može se pratiti prema raznim parametrima, a sigurno je jedan od neposrednijih pokazatelja ozračenost pojedinca. U ovome radu pratilo se ozračenje izloženih radnika tijekom perioda od deset godina. Stupanj vanjskog ozračenja izloženih radnika praćen je na osnovi rezultata mjerenja koja su rađena fi lmskim dozimetrima, odnosno termoluminiscentnim dozimetrima. Za svakog izloženog radnika bilježe se mjesečne efektivne doze procijenjene temeljem Hp (10) u mikrosivertima. Izloženi su radnici razvrstani u razrede s obzirom na primljenu dozu i podijeljeni su prema djelatnosti. Dobiveni podaci upućuju na to da je do poboljšanja zaštite, ako je promatramo s obzirom na sniženje kolektivne doze, došlo i zbog primjene standarda zaštite od ionizirajućeg zračenja koji su se počeli usklađivati s europskim, odnosno međunarodnim standardima, kao i zbog uspostave učinkovitijih administrativnih mjera., Croatian regulatory framework for radiation protection has fully been harmonised with the EU acquis communautaire with the passing of the 2010 Act on Radiological and Nuclear Safety. This Act establishes an independent regulatory body, the State Offi ce for Radiological with administrative and expert capacities. The Act regulates protection measures against ionising radiation, nuclear safety practices, and practices involving sources of ionising radiation. Its compliance with European and international standards warrants effective protection of individuals and the environment. How effective implementation of the radiation protection measures is can be assessed through a number of indicators, including individual exposure. This paper presents the fi ndings of occupational exposure of healthcare, industry, veterinary medicine, and research workers to ionising radiation from 2000 to 2009. Exposure to external radiation was measured using fi lm or thermoluminiscent (TLD) dosimeters. We analysed monthly effective doses for each individual, estimated using the Hp (10) personal dose equivalent. The results indicate that the decrease in the collective dose coincides with and can reasonably be attributed to the development of radiation protection legislative, its harmonisation with the EU and international standards, and to more effective administrative measures.

Primjena ionizacijskog zračenja u konzerviranju namirnica na svjetskom tržištu, zakonska regulativa vezana uz upotrebu tehnologije zračenja i zahtjev potrošača za jasnom deklaracijom ozračenih namirnica naglasila je potrebu razvoja analitičkih metoda za detekciju namirnica konzerviranih na takav način. Jedna od najpreciznijih metoda za identifikaciju ozračenih namirnica je metoda elektronske paramagnetske rezonancije (EPR). EPR spektroskopija je fizikalna metoda koja promatra nesparene elektrone, posebno slobodne radikale uzrokovane primjenom ionizacijskog zračenja. U ovom radu ta je metoda upotrijebljena kao identifikacijski test za radikale stvorene pri konzerviranju ionizacijskim zračenjem kod škampa i pokazana je primjena EPR spektroskopije za provjeru ispravnosti doze zračenja., Application of ionising radiation in the preservation of foodstuffs on the world food market, irradiation treatment regulations and demands of consumers for clear declaration of irradiated foodstuffs have emphasis the need for the development of analytical methods for the detection of foodstuffs preserved by ionising radiation. One of the most accurate methods for the identification of irradiated foodstuffs is EPR spectroscopy. EPR spectroscopy is a physical method for detecting unpaired electrons, especially free radicals induced by ionising radiation. This paper describes the use of EPR spectroscopy as identificationtest for the radicals induced in Norway lobster during the preservation by ionising radiation and the application of EPR spectroscopy in testing of prescribed dose.

S obzirom na sve veću izloženost humane populacije različitim izvorima radijacije, potrebno je, posebice u osoba profesionalno izloženih zračenju, pratiti njezine učinke na organizam. U ovom smo radu prikazali važnost primjene analize strukturnih kromosomskih aberacija, koja je najpouzdaniji biološki pokazatelj izloženosti ionizirajućem zračenju, The people who are professionally exposed to radiation need to be monitored for its somatic and genetic effects. In this paper we presented the method of the structural chromosomal analysis that is the best biological indicator of the exposure to radiation

Primjena ionizacijskog zračenja u konzerviranju namirnica na svjetskom tržištu, zakonska regulativa vezana uz upotrebu tehnologije zračenja i zahtjev potrošača za jasnom deklaracijom ozračenih namirnica naglasila je potrebu razvoja analitičkih metoda za detekciju namirnica konzerviranih na takav način. Jedna od najpreciznijih metoda za identifikaciju ozračenih namirnica je metoda elektronske paramagnetske rezonancije (EPR). EPR spektroskopija je fizikalna metoda koja promatra nesparene elektrone, posebno slobodne radikale uzrokovane primjenom zračenja. Može se upotrijebiti kao identifikacijski test ako su radikali stabilni tijekom komercijalnog roka upotrebe ozračene namirnice, čije su komponente u čvrstom i suhom stanju, gdje je reaktivnost radikala međusobno i s vodom mala. Primjenjuje se na kostima u mesu i ribi, voću i povrću, te proizvodima takvih namirnica (čaj, začini i sl.), te namirnicama iz mora itd. U ovom radu opisana je primjena EPR spektroskopije u provjeri ispravnosti doze u raznim namirnicama animalnog porijekla konzerviranih ionizacijskim zračenjem., Application of ionising radiation in the preservation of foodstuffs on the world food market, irradiation treatment regulations and demands of consumers for clear declaration of irradiated foodstuffs have emphasised the need for the development of analytical methods for the detection of foodstuffs preserved by ionising radiation. One of the most accurate methods for the identification of irradiated foodstuffs is EPR spectroscopy. EPR spectroscopy is a physical method for detecting unpaired electrons, especially free radicals induced by ionising radiation. EPR can be used as identification test if the radicals are stable over the maximum commercial shelf life of irradiated food with solid and dry components, and where the rigid structure of the matrix inhibits radicals reacting with each other or with food components present in the its wet portion. EPR can be applied to meat and fish bones, fruit and vegetables and the relative products (tea, seasonings, etc.), seafood, etc. This paper describes the use of EPR spectroscopy for assessing the dose level in various foodstuffs of animal origin preserved with ionising radiation.

U radu su prikazani rezultati sustavnog istraživanja radioaktivnosti životne i radne sredine u Republici Hrvatskoj od početka šezdesetih godina. Istraživana je radioaktivnost zraka, oborina, tla, rijeka, mora i jezera, pitke vode te ljudske i stočne hrane, kao i vanjska izloženost za radnike profesionalno izložene ionizirajućem zračenju. Maksimalna radioaktivna kontaminacija fisijskim radionuklidima zabilježena je ranih šezdesetih godina, u vrijeme najintenzivnijih atmosferskih nuklearnih pokusa. Od tada radioaktivnost radioaktivnih oborina eksponencijalno opada. Nuklearna nesreća u Čornobilju dovela je u Republici Hrvatskoj do ponovnog povećanja radioaktivnosti 137Cs u okolišu, dok je povećanje radioaktivnosti 90Sr, zbog njegove manje hlapljivosti, bilo neznatno. No, nakon tog kratkotrajnog povećanja ponovno je došlo do eksponencijalnog pada radioaktivnosti, tako da je godine 1998. prosječna brzina apsorbirane doze u zraku iznosila 0,128±0,004 μGy/h. Prosječan pripadnik hrvatske populacije je stoga zbog izloženosti osnovnom zračenju na godišnjoj razini primio dozu od oko 1,12±0,04 mSv. Ukupna kolektivna doza uključuje i dozu uzrokovanu primjenom izvora ionizirajućih zračenja u medicini te je značajan naglasak stavljen na kontrolu kakvoće izvora zračenja (koja se sustavno provodi od 1985) kako bi se smanjila ukupna kolektivna doza koju primi hrvatsko pučanstvo., This paper presents results of long-term investigations of radioactivity in general and occupational environments in the Republic of Croatia. Investigations of environmental radioactivity and occupational exposure monitoring in Croatia have been systematic since the early sixties. Investigations included radioactivity of the air, fallout, soil, river, sea and lake water, tap water, human foodstuffs, and animal feed. External dosimetry monitoring is carried out for workers occupationally exposed to ionising radiation in medicine, and industry. Radioactive contamination with fission radionuclides is associated with deposition of fallout originating from atmospheric explosions of nuclear weapons as well as from regular operation of nuclear facilities. Among hundreds of different radionuclides contained in various types of fallout only a few significantly contribute to the dose, particularly 90Sr and 137Cs. The maximum radioactive contamination with fission radionuclides was recorded in the early sixties, at the time of most intensive atmospheric nuclear tests. The fallout radioactivity has been exponentially decreasing ever since. The nuclear accident at Chornobyl temporarily raised 137Cs radioactivity levels in Croatia, whereas the increase in 90Sr radioactivity was not significant due to its low volatility. After a short-term increase, radioactivity dropped back to the pre-Chornobyl levels. Apart from radioactivity of fission products, investigations involved natural radioactivity and technologically enhanced natural radioactivity. Particular attention has been paid to radon as the most relevant source of natural radiation for humans. In 1998, the average absorbed dose in the air was 0.128±0.004 μGy/h. Consequently, an average Croat received the annual dose of 1.12±0.04 mSv through exposure to background radiation. However, as the overall collective dose includes the dose received by medical and civil use of radiation sources, significant effort has been put on the quality control of radiation sources (systematically implemented since 1985) as an important step for reducing the overall collective dose of Croatian population.