Search

Cilj: Tumorske stanice folikularnog limfoma (FL) nalaze se u folikulima okruženim netumorskim T limfocitima. Studije pokazuju da tumorske stanice mogu pospješiti konverziju T limfocita mikrookoliša u T regulatorne stanice koje eksprimiraju FOXP3 i osiguravaju “bijeg” od imunološkog odgovora domaćina. Raspored FOXP3 stanica na histološkim rezovima čvorova s FL neovisan je prognostički faktor. Značaj promjena histonskih modifikacija još uvijek nije poznat. U ovom istraživanju analiziran je broj i raspored FOXP3 stanica te postotak tumorskih stanica s histonskom modifikacijom H3K27me3. Metode: Korišteni su uzorci limfnih čvorova s FL-om. H3K27me3 i prisutnost FOXP3 stanica detektirani su imunohistokemijskim bojenjem. Broj FOXP3 stanica određivan je u folikularnom i interfolikularnom dijelu prereza po mm2, dok je H3K27me3 očitavan kao postotak ukupnog broja stanica s ovom modifikacijom u oba dijela prereza. Rezultati: Statistički testovi (hi kvadrat, Pearsonova korelacija i Spermanov rho test) nisu pokazali značajne rezultate usporedbe postotka tumorskih stanica s H3K27me3 i broja FOXP3 stanica koje infiltriraju tumorsku masu. Značajni rezultati (p < 0, 05) dobiveni su usporedbom broja FOXP3 stanica po mm2 folikula i interfolikularnog dijela preparata. Zaključak: Iako je poznato da stanice mikrookoliša mogu utjecati na epigenetičke promjene tumorskih stanica, regulatorni T limfociti ne utječu na količinu tumorskih stanica folikularnog limfoma koje stvaraju represijsku modifikaciju histona H3K27me3. Pozitivna korelacija broja FOXP3 stanica u folikularnom i interfolikularnom dijelu preparata ukazuje na ravnomjernu infiltraciju T regulatornih stanica u tumorsku masu i mikrookoliš, sugerirajući njihovo konstantno kretanje i međustaničnu komunikaciju kao osnovu mehanizama kojim brane neoplazmu.

Epigenetika se bavi izučavanjem mehanizama koji utječu na aktivnost gena, a koji nisu kodirani unutar same DNA sekvence ; na neki način epigenetika predstavlja mehanizam dodatnog nivoa kontrole informacija koje se nalaze zapisane u DNA. Danas je poznato koje molekularne strukture sudjeluju u epigenetičkim procesima: jedan važan faktor su histoni, pakirajući materijal oko kojeg je namotana DNA . Način i proces kojim je DNA upakirana u stanice uvelike je odgovoran za način njezinog funkcioniranja. Proces sažimanja, tj. pakiranje DNA na određen način koji ne zauzima puno mjesta u stanici, zasnovan je na omatanju nukleinske kiseline oko histona (H1, H2A, H2B, H3 i H4), proteinskih podjedinica na koje mogu biti vezane različite skupine. Ovisno o tome koju kemijsku grupu nose, jesu li acetilirani ili metilirani, oni reguliraju aktivaciju ili represiju gena odgovornih za rad organizma na staničnoj razini. Epigenetički procesi su odgovorni i za nastanak mnogih bolesti, od raznih oblika limfoma pa sve do razvojnih poremećaja. Imunohistokemijskim bojanjem na 138 preparata biopsija želudca s dijagnozom MALT limfoma te uz primjenu antitijela anti-H3K27me3 proučavali smo razinu represije transkripcije u tumorskim stanicama te koristeći antitijelo anti-FOXP3 primjetili veći broj FOXP3 limfocita u slučajevima tumorskog tkiva sa smanjenom produkcijom H3K27me3. Uvidjeli smo važnost detektiranja epigenetičkih biljega u limfomima i pokazali da je detekcija takvih epigenetičkih obilježja moguća u rutinskom patohistološkom laboratoriju. Istraživanja u području epigenetike, primjene novih, epigenetskih pristupa u liječenju, a posebno u području razvoja “pametnih”, epigenetičkih lijekova, u uzlaznoj su putanji koja još uvijek nije dosegla svoj vrhunac, ali svakako predstavlja blisku budućnost i ukazuje na potrebu za razvijanjem metodologija koje bi pridonijele dijagnostici i praćenju limfoma.

Cilj: MALT limfom je B stanični limfom koji potječe od stanica marginalne zone sekundarnih folikula nastalih kao posljedica infekcije. To je niskomaligni limfom koji se može transformirati u visokomaligni difuzni B velikostanični limfom (DLBCL). Mehanizmi transformacije još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, no vjeruje se da ulogu ima i mikrookoliš tumora, tj. T stanični odgovor organizma na tumor. Ovaj prikaz slučaja pacijentice s primarnom dijagnozom MALT limfoma te infiltracijom malostaničnog limfoma u koštanu srž i transformacijom primarnog tumora u velikostanični limfom pokazuje napredovanje bolesti kroz analizu T regulatornih stanica, histonske modifikacije H3K27me3 i najčešćih citogenetskih aberacija. Metode: Korišteni su uzorci endoskopskih biopsija sluznice želuca, uzorci nakon resekcije želuca i uzorak biopsije koštane srži. Antigenski biljezi, H3K27me3 i prisutnost FOXP3 pozitivnih stanica detektirani su imunohistokemijskim bojenjem. Za određivanje citogenetskih aberacija korištena je FISH metoda. Rezultati: Pacijentici je na prvoj biopsiji želuca dijagnosticiran MALT limfom. Nisu nađene citogenetske promjene. Suprotno dosadašnjim spoznajama broj FOXP3 pozitivnih stanica nije se povećao pri progresiji bolesti, a nije došlo ni do smanjenja količine tumorskih stanica s H3K27me3. U infiltratu koštane srži i uzorcima B velikostaničnog limfoma nađene su stanice s trisomijom 3. Zaključak: Trisomija 3 u infiltratu koštane srži čiji je uzorak uzet tjedan dana nakon postavljanja početne dijagnoze, i u uzorku transformiranog tumora – DLBCL-a, sedam mjeseci nakon početne dijagnoze, ukazuje na mogućnost nastanka promjena unutar tumorskih stanica koje nisu potaknute interakcijom T regulatornih i tumorskih stanica. Takve promjene mogu biti odgovorne za transformaciju u viši stupanj malignosti.