Search

Ovaj rad se bavi Pulskom Arenom, odnosno Amfiteatrom, te su navedene sve bitne stvari koje je ova velebna građevina prošla kroz dvije tisuće godina starosti. Od gradnje za vrijeme cara Vespazijana, preko gladijatorskih bitaka, pa sve do današnjeg vremena kada se u Amfiteatru održavaju razni koncerti, izložbe i manifestacije.

Svakodnevni život stanovnika grada Rima u prvim stoljećima carstva prilično je dobro dokumentiran u brojnim izvorima latinskih pisaca (Marcijalovi Epigrami, Ovidijevo Ljubavno umijeće, Horacijeve Satire, Petronijev Satirikon itd.). Ti nam izvori, ali i mnoga umjetnička djela te arheološki nalazi, svjedoče o tome na koji način su se Rimljani oblačili, što su najčešće jeli, koje poslove su obavljali, kako su se u slobodno vrijeme zabavljali, opuštali i tome slično. U radu se na temelju literature (J. Carcopino, M. Beard, P. Grimal i dr.) te izvornih tekstova donose i potkrepljuju relevantnim citatima latinskih pisaca zanimljive pojedinosti i običaji iz svakodnevnog života Rimljana. The daily lifes of the inhabitants of the city of Rome in the first centuries of the empire is quite well documented in numerous sources of Latin writers (Martial's Epigrams, Ovid's Love Art, Horace's Satires, Petronius' Satyricon, etc.). These sources, but also many works of art and archeological finds, testify to the way the Romans dressed, what they ate most often, what jobs they did, how they had fun, relaxed and so on in their free time. On the basis of literature (J. Carcopino, M. Beard, P. Grimal, etc.) and original texts, interesting details and customs from the everyday life of the Romans are brought and supported by relevant quotations from Latin writers.

Književnost je veoma bitan faktor koji predstavlja kulturno dobro nekog naroda. Usmena književnost kao vrsta književnosti je nastajala kroz povijest u živoj komunikaciji. Činjenica da su ljudi bića obdarena govorom dovodi do pojave nadarenih pojedinaca koji su uvidjeli vrijednost usmenoknjiževnih djela te dalje u narodu prepričavali takva djela. Upravo su se stoga ta djela prenosila i sačuvala do dana današnjeg. Dakako da su bitni i običaji i tradicija koja je kao takva zasigurno stvarala, održavala i njegovala književnost. Kroz živu komunikaciju u prošlosti nastajale su priče, mitovi i legende koji objašnjavaju nastanak određenih mjesta, gradova i građevina. Takva je i legenda o pulskoj Areni. Ova je legenda važna za pojmove zavičaja i zavičajnosti na području grada Pule i zbog toga se treba i mora koristiti u radu sa predškolskom djecom. Svaki je čovjek rođen na određenom mjestu, u određenoj sredini i to je njegov zavičaj. No, zavičaj nije samo prostor ili mjesto gdje smo rođeni već i gdje smo se navikli živjeti, mjesto kojem smo privrženi i nosimo ga u srcu. Upravo je zato toliko važno ista ta osjećanja i ljubav prenijeti na svaku novu generaciju djece jer će kroz povezanost sa vlastitim zavičajem svako dijete izgraditi vlastiti identitet. Literature is a very important factor that represents the cultural good of a nation. Oral literature as a kind of literature has emerged through the history of living communication. The fact that human beings were endowed with speech led to appearance of gifted individuals who appreciated value of oral works and continued to retail such oral works in demos. Especially because of that oral works were actually transmitted and preserved to this day. Of course, the amenities and traditions that are bound to create, maintain, and nurture literature are also essential. Through lifelong communication in the past, stories, myths and legends are emerging that explain the emergence of certain places, cities and buildings. This is also the legend of the Arena in Pula. This legend is important for the concepts of home and homeland in the area of the city of Pula and therefore should and must be used in working with preschool children. Every man is born in a certain place, in a certain locale, and this is his homeland. But homeland is not just a locale or place where we are born, it is also the place where we are used to living, the place we are attached to and we carry it in our hearts. Precisely because of that, it is so important that these feelings and love transfer to every new generation of children, as each child will build their own identity through connection with their own homeland.

Usmena književnosti čini nematerijalnu kulturnu baštinu koja je zajedničko bogatstvo naroda. Legende prikazane u ovom radu odišu posebnostima običaja, dijalekta, pučkih vjerovanja u Istri u čijoj su usmenoj tradiciji i nastale. Arena u Puli je oduvijek bila zagonetna i samim Puljanima, oduvijek su se pitali tko ju je i zašto gradio. Tako su nastale priče i legende koje nastoje objasniti nastanak te nevjerojatne građevine. Legende su zapisivane u djelima različitih pisaca, ali nikad nisu obuhvaćene u jednom radu. U radu je također prikazana podjela predaja, a najveći naglasak je na demonološkim predajama. Demonološke predaje, odnosno predaje općenito, često se dovode u vezu s bajkama i legendama, stoga je u radu analiziran odnos ta dva žanra. Zatim je prikazan vilinski svijet prema tradicijskom pristupu te njihov nastanak, opis, podjela i poslovi. Upravo vile, kao mitološka bića koja su od svih najviše povezana s prirodom, mogu odigrati važnu ulogu u zbližavanju djece s ljepotama kulture i tradicije. Uzimajući u obzir da se u dječju književnost ubrajaju djela koja su prilagođena i namijenjena djeci, predaja o vilama graditeljicama i Areni mora naći svoje mjesto u životu svakog djeteta. Oral literature is a part of intangible cultural heritage which represents importance for all nations. The legends presented in this paper reflect the particularities of customs, dialects and popular beliefs in Istrian oral tradition of which they originated. Arena, the roman building in Pula has always been mysterious to the locals as they have always wondered who built it and how. Because they couldn't find a logical explanation, they started inventing stories to explain the construction process of this magnificent building. The legends were written in different works of different authors, but were never included in a single work. In this paper the classification of stories is also present, highlighting the demonological stories. Demonological stories, or stories in general, are often related to fairy tales and legends, that's why these two genres are also analysed in this paper. Also the world of fairies is described from the traditional point of view as well as their emergence, description, classification and what they used to do. Since fairies, as mythological creatures, are connected to the nature, they can play a major role in bringing closer the beauties of culture and tradition to children. Considering that children literature is customised especially for children, the demonological story about Arena and the fairies should find it's place in every child's life.

The complexity of the environment in which an organizations operates, encourages managers to use operational research to make better decisions. This paper uses a discrete event simulation, as one of the most popular methods of operational research to create discrete simulation model of boats entering in marina. The assessment of optimum resources is very risky in the real world, because of a possible bad reputation in the future. Accordingly, the aim of simulation modelling is to design reliable replica of real system on which is possible to test and analyze the decisions. Simulation software Arena 7.0 is used for modelling system of boats entering the marina, and for the purpose of model optimization OptQuest is used. The conclusion is that simulation modelling can greatly assist in decision making in the marine business.

U Arhivu Mletačke Republike u Veneciji čuvaju se tri crteža pulskih antičkih spomenika: dva crteža amfiteatra i jedan crtež hrama Rome i Augusta, do sada nepoznata znanstvenoj javnosti. Crteže potpisuje inženjer Mletačke Republike Giovanni Leonardo Gaettini 1783. godine, a izrađeni su na zahtijev administrativnog tijela Deputati e Aggiunti alla provision del denaro pubblico. Do sada nije pronađen Gaettinijev izvještaj koji bi nam pobliže otkrio svrhu izrađenih crteža. Neobičnost zadatka izrade crteža uveličana je spoznajom da nikada prije mletačke vlasti nisu imale potrebu izraditi crteže pulskih antičkih spomenika koji su bili dijelom državne imovine. Crteži spadaju među najljepše u sveukupnom opusu mletačkih inženjera 18. stoljeća, ne samo zbog motiva već i zbog vještine i predanosti inženjera Gaettinija njihovoj izradi te se kvalitetom izrade približavaju već poznatim crtežima i bakrorezima Adama, Clerisseau, Cassasa i drugih slikara i arhitekata koji su posjetili Pulu tijekom 18. stoljeća., Three drawings of ancient monuments from Pula are deposited in the Venetian Republic Archives in Venice; two drawings depicting the amphitheatre and one depicting the Temple of Roma and Augustus, hitherto unknown to the local scientific public. The drawings were made by the Venetian Republic engineer Giovanni Leonardo Gaettini in 1783. They are among the most beautiful drawings in the overall opus of Venetian engineers in the 18th century, not only for the motifs, but for the craft and the dedication the engineer Gaettini invested in their making.

U prvim godinama nakon II. svjetskog rata, gostovanja jugoslavenskih opernih kuća u Puli bila su takoreći stvar od državnog interesa. Žiteljima najvećega grada istarskog poluotoka koji su imali prilike za vladavine fašizma posjećivati operne predstave u kojima su nastupale talijanske operne zvijezde, trebalo je pokazati kako i jugoslavenska kazališta raspolažu kompetentnim izvedbenim snagama. Želja političkog vodstva bila je i popularizacija operne i baletne glazbe, težilo se k tome da se ona približi svim slojevima stanovništva, posebice radništvu. U Puli su tako u četiri godine, između 1949. i 1952. gostovali operni ansambli iz Zagreba, Beograda, Ljubljane i Rijeke. U tekstu se donose pojedinosti vezane uz izvedbe te se na temelju novinskih napisa prati njihova recepcija kod publike.

U prvim godinama nakon II. Svjetskog rata, gostovanja jugoslavenskih opernih kuća u Puli bila su takoreći stvar od državnog interesa. Žiteljima najvećega grada istarskog poluotoka koji su imali prilike za vrijeme vladavine fašizma posjećivati operne predstave u kojima su nastupale talijanske operne zvijezde, trebalo je pokazati kako i jugoslavenska kazališta raspolažu kompetentnim izvedbenim snagama. Želja političkog vodstva bila je i popularizacija operne i baletne glazbe, težilo se k tome da se ona približi svim slojevima stanovništva, posebice radništvu. U Puli su tako u četiri godine, između 1949. i 1952. gostovali operni ansambli iz Zagreba, Beograda, Ljubljane i Rijeke. U tekstu se donose pojedinosti vezane uz izvedbe te se na temelju novinskih napisa prati njihova recepcija kod publike., During the first several years after the World War II, guest performances of Yugoslav opera houses in Pula were, so to say, a matter of the Government’s interest. The objective was to show the inhabitants of the biggest city on the Istrian peninsula - who had had a chance to see Italian opera stars during the period of Fascism (1930-1940) - that Yugoslavian theatres also had a competent performing force. The political leadership wanted to make opera and ballet music more popular; the aim was to bring it nearer to all layers of the population, especially to the working class. Opera ensembles from Zagreb, Belgrade, Ljubljana and Rijeka were regular guest performers in the city of Pula during the four-year period between 1949 and 1952. Even if one doubtfully accepts newspaper reports writing about 16 000 people attending particular performances in the Arena, it should be added that not even half that number has been reached in subsequent times, right up until the present. The large number of visitors is especially significant considering the fact that the structure of the population there changed. Population coming from the interior of Istria and from other parts of Yugoslavia settled in Pula by the end of the 1940s, when opera seasons were renewed after a ten years break.

Na jugozapadnoj periferiji kompleksa rimskog vojnog logora u Burnumu izgrađen je rimski vojni amfiteatar. Nakon provedenih arheoloških istraživanja, koja su započela u kasnu jesen 2003. i nastavila se u kontinuitetu tijekom sljedećih godina, utvrđene su dvije glavne građevinske faze (prva u doba Klaudija a druga u doba Vespazijana), a uočena su i dokumentirana arhitektonska rješenja koja su usklađena s konfiguracijom terena, tj. za potrebe gradnje adaptirana je velika vrtača. Tijekom istraživanja otkriveni su presvođeni južni, istočni i sjeverni prolaz, arena s perimetralnim zidom, sekundarno svetište kod zapadnog prolaza, pomoćna prostorija na južnom ulazu. Monumentalni Vespazijanov natpis pronađen na pročelju južnog ulaza datira dovršetak izgradnje u godinu 76./77. U amfiteatru su se održavale gladijatorske borbe i drugi spektakli, koji su bili učinkovito sredstvo romanizacije doseljenika, stanovnika kanaba i domorodačkog pučanstva.

Antropogeni utjecaj na kamen pulske arene u smislu degraradacije i kumulacije metala kao posljedice prometa.

Da bi se operna umjetnost približila svim slojevima pučanstva, u čitavoj je Italiji u razdoblju između dvaju ratova fašistički režim propagirao izvođenje glazbeno-scenskih djela na otvorenom. U Puli je za realizaciju takvih programa postojao idealan, neiskorišteni prostor- amfiteatar. U njemu su se stoga, nakon neophodnih građevinskih radova, u tridesetim godinama počele održavati operne sezone, a njihova je organizacija, poput svih ostalih segmenata glazbenog života grada, bila u rukama političkih moćnika. U glazbeno-scenskim priredbama su nastupali umjetnici iz raznih krajeva Italije, među njima je bilo u vrlo popularnih solista poput Beniamina Giglija a u izvedbama su sudjelovali i pulski svirači- amateri.

Međunarodna trgovina financijskim uslugama predstavlja danas posebno značajan segment međunarodne trgovine. Glavni subjekti ove trgovine su brojne financijske institucije čiji opstanak i razvitak ovisi dobrim dijelom o asortimanu financijskih usluga koje mogu ponuditi. U ovom radu smo razmatrali vrste financijskih usluga koje su predmet međunarodne trgovine, njezine osnovne karakteristike te poznati CAP model. Na kraju rada analizirali smo efekte internacionalizacije financijskih usluga na poslovno bankarstvo Hrvatske.