Search

Cilj studije bio je istražiti je li COVID-19 pandemija uzrokovala povećanu incidenciju kompliciranog apendicitisa zbog kasne prezentacije u bolnicu u usporedbi s razdobljem prije COVID-19 pandemije. Akutni apendicitis jedan je od najčešćih hitnih kirurških stanja. Tijekom COVID-19 pandemije došlo je do prijava zakašnjelog dolaska u bolnicu nekih hitnoća. Ukupno 266 pedijatrijskih pacijenata je u KBC Rijeka bilo podvrgnuto kirurškom liječenju zbog sumnje na akutni appendicitis od ožujka 2018. do ožujka 2022. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupine: prvu skupinu činili su pacijenti koji su bili operirani prije početka pandemije COVID-19 (n=154), dok su drugu skupinu činili oni koji su išli na operaciju tijekom COVID-19 pandemije (n= 112). Primarna svrha ovog rada bila je usporedba incidencije perforacije crvuljka prije i tijekom pojave COVID-19 infekcije. Ukupno su dijagnosticirana 58 bolesnika (21,8%) sa perforacijom apendiksa. Pronađena je slaba značajnost u stopi perforiranog apendicitisa između razdoblja prije COVID- 19 (22,1%) i COVID-19 ere (21,4%). Nije uočena nikakva značajna razlika u komplikacijama akutnog apendicitisa prije i tijekom COVID-19 pandemije u KBC Rijeka., This study looks into the impact of the Covid-19 pandemic on the incidence of complicated appendicitis. This was perfomed by comparing the treatment and the hospitalization characteristics in the period before and during the Covid-19 pandemic. Acute appendicitis is one of the most common surgical conditions. In the period between March 2018 and March 2022, 266 pediatric patients have received surgical treatment due to suspicion of acute appendicitis. In this study two groups of patients were observed. One group included the data of patients who underwent surgery before the onset of the COVID-19 pandemic (n = 154), the second group consisted of those who underwent surgery during the COVID-19 pandemic (n = 112). The results show that 58 patients (21.8%) have developed and were diagnosed with the perforation. No significant difference has been noticed in the rate of perforated appendicitis between the period before COVID-19 (22.1%) and COVID-19 era (21.4%). Furthermore, no significant contrast was noticed in other complications of acute appendicitis before and during the COVID-19 pandemic at the Rijeka Clinical Hospital

Cilj istraživanja: Cilj ovog sustavnog pregleda i meta-analize bio je istražiti utjecaj COVID- 19 pandemije na učestalost kompliciranih oblika apendicitisa u djece u odnosu na predpandemijsko razdoblje. Ispitanici i metode: Provedeno je sustavno pretraživanje četiri baze podataka. Korišteni su pojmovi za pretraživanje kako slijedi: (coronavirus OR SARS-CoV-2 OR COVID-19 OR novel coronavirus) AND (appendicitis). Uključeni su svi bolesnici mlađi od 18 godina kojima je dijagnosticiran akutni apendicitis tijekom i prije COVID-19 pandemije. Uspoređivao se udio djece s kompliciranim oblikom bolesti te udio djece liječene konzervativnim pristupom. Downs and Black ljestvica korištena je za metodološku procjenu kvalitete. Rezultati: Ova je meta-analiza uključivala trinaest istraživanja (dvanaest retrospektivnih i jedno presječno istraživanje). Ukupno je uključeno 2782 bolesnika (1239 tijekom COVID-19 pandemije). Zabilježena je značajno viša učestalost kompliciranih oblika akutnog apendicitisa (RR=1,63; 95% CI 1,33–2,01; p

Uvod:Meckelov divertikul je najčešća prirođena anomalija tankog crijeva koja nastaje nepotpunom obliteracijom omfalomezenteričkog duktusa. Najčešće se nalazi 7 do 200 cm proksimalno od ileocekalne valvule. U općoj populaciji prevalencija Meckelovog divertikula je između 0, 3 % i 2, 9 %. Prikaz slučaja:Mladi muški pacijent (30 god) primljen je zbog boli u trbuhu. Učinjena je uobičajena klinička obrada, anamneza, fizikalni pregled i laboratorijski nalazi te se postavi sumnja na akutni apendicitis. Ultrazvuk abdomena je bio uredan. U daljnjoj obradi učinjen je CT abdomena i zdjelice s kontrastnim sredstvom koji je pokazao da se kod bolesnika radi o upaljenom Meckelovom divertikulu. Operativnim zahvatom reseciran je Meckelov divertikul, a patohistološki nalaz je ukazivao na nekrotizirajući gnojni Meckelov divertikulitis.Zaključak:Iako je Meckelov divertikul, u općoj populaciji rijetka anomalija, ovaj prikaz slučaja ukazuje da je bitno postaviti sumnju na patologiju Meckelovog divertikula kod pacijenata koji se prezentiraju simptomimaapendicitisa.

Apendicitis je najčešća kirurška hitnoća vezana za abdomen u pedijatrijskoj populaciji. Klinička prezentacija akutnog apendicitisa je često opisivana te obuhvaća mnoštvo različitih simptoma koji mogu biti nespecifični. U dijagnostici, osim kliničke slike, bitni su i laboratorijski podaci te slikovne metode. Dodatan problem u ispravnom postavljanju dijagnoze akutnog apendicitisa predstavlja široki spektar mogućih diferencijalnih dijagnoza zbog kojih se događa 10-30% negativnih apendektomija. U ovom radu opisane su neke od bolesti koje čine diferencijalnu dijagnozu apendicitisa sa naglaskom na razlike u kliničkoj slici i dijagnostičkim metodama., Appendicitis is the most common abdominal surgical emergency in paediatric patients. The clinical presentation of acute appendicitis has often been described and includes a multitude of different symptoms that may be nonspecific. Diagnostic process includes evaluation of clinical symptoms, laboratory test and imaging. An additional problem in the correct diagnosis of acute appendicitis is wide range of differential diagnoses that cause 10-30% of negative appendectomies. The aim of this study was to describe some of the diseases that make up the differential diagnosis of appendicitis, with an emphasis on differences in the clinical picture and diagnostic methods

Akutni apendicitis jedan je od najčešćih uzroka razloga indiciranja neopstetričkog operativnog zahvata u trudnica. Iako se može prezentirati klasičnom kliničkom slikom, u trudnoći je zbog fizioloških i anatomskih promjena atipična slika češća. To čini dijagnozu ovog stanja kompliciranom te ona zahtijeva osim kliničkog pregleda i daljnje pretrage. One uključuju diferencijalnu krvnu sliku i CRP te slikovne pretrage. Činjenica da leukocitoza u trudnoći ne predstavlja patologiju te da CRP može pokazivati tendenciju rasta potvrđuje da ove metode nisu pretjerano uspješne. Od slikovnih pretraga najbolja se pokazala magnetska rezonancija, ali je njezina dostupnost ograničena. Liječenje se provodi kirurški, pri čemu postoje različiti pristupi. Iako postoje brojni radovi koji preferiraju otvorenu nad laparoskopskom apendektomijom, novija istraživanja pokazuju kako nema značajnih rizika za majku i fetus kod korištenja laparoskopskog pristupa. U novije se doba spominje i konzervativni način liječenja antibioticima, ali zbog mogućih komplikacija on se izbjegava, osim u slučajevima nedostupne kirurške skrbi. Akutni apendicitis je stanje koje treba brzo riješiti kako bi se izbjegle komplikacije koje u nekim slučajevima mogu izazvati značajne posljedice za majku i dijete. U članku je prikazan cjelovit pristup trudnici s apendicitisom uz korištenje najnovije literature., Acute appendicitis (AA) is one of the most common non-obstetric indications for surgery in pregnant women. Even though it can present with a typical set of symptoms, in pregnancy due to the physiological and anatomical changes, an atypical presentation is more common. This makes the diagnosis of AA very complicated and it requires additional exams which include a blood work, CRP and imaging studies. Since leucocytosis and increased levels of CRP are physiological finding in pregnancy, those tests are not very helpful. MRI is the best imaging test in this situation, but its availability is limited. The treatment is surgical, and it includes two approaches: open appendectomy (OA) or laparoscopic appendectomy (LA). Even though many studies that predilect OA can be found, recent discoveries indicate that there is no statistically significant difference in the risk for the mother and foetus between the two approaches. Some studies introduce a non-operative approach as a valuable substitution for a surgical approach in case of AA especially in the areas where surgical care is limited or unavailable. AA in pregnancy is a condition that must be recognized and treated as soon as possible in order to avoid severe complications for the mother and the child. This review gives an integral approach to a pregnant woman with appendicitis, and it’s based on the latest published literature.

Appendicitis is the most common nonobstetric surgical diagnosis in pregnancy, but the diagnosis during immediate postpartum period is exceptionally rare. The case of a 27 year-old puerpera who survived a rather unspecific clinical course of the disease is presented. Initial abdominal symptoms had occurred two days before term delivery but the signs of abdominal disease had been obscured by the preparation for the process of the delivery and usual complaints during the early puerperium. A day after delivery, puerpera again complained of nausea and vomiting. The abdomen was somewhat tender, but without defense, laboratory parameters were within normal limits and abdominal X rays revealed nothing suspicious, so conservative therapy was initially administered. During the next two days meteorism occurred, abdominal tenderness increased and the laboratory findings deteriorated. Now abdominal X rays prompted urgent explorative¬ laparatomy and the patient was saved., Apendicitis je najučestalija neobstetrička dijagnoza u trudnoći koja zahtijeva kirurški zahvat, dok je u ranom postpartalnom periodu iznimno rijetka. Prikazat ćemo 27-godišnju babinjaču s vrlo neobičnim kliničkim tijekom bolesti. Inicijalni abdominalni simptomi pojavili su se dva dana prije termina poroda, ali su znaci karakteristični za akutni abdomen bili prikriveni samim početkom poroda, te uobičajenim smetnjama tijekom puerperija. Dan nakon poroda babinjača se ponovo žalila na mučninu i povraćanje. Abdomen je bio osjetljiv, ali bez defansa, laboratorijski parametri u granicama normale, a rendgenski nalaz uredan, pa je primijenjeno konzervativno liječenje. Tijekom iduća dva dana pojavio se meteori¬zam, abdominalna osjetljivost je porasla, a laboratorijski nalazi su se pogoršali. Prema rendgenogramu indicirana je hitna eksplorativna laparotomija te je pacijentica uspješno zbrinuta.