Search

Lijekovi protiv zgrušavanja krvi koriste se u medicini za prevenciju i liječenje stanja povezanih s nastankom krvnih ugrušaka. Oni nerijetko dovode do komplikacija koje mogu ugroziti pacijentov život. Ovi se lijekovi često upotrebljavaju kod duboke venske tromboze, plućne embolije, fibrilacije atrija i određenih srčanih poremećaja. Svoju funkciju ostvaruju interferirajući sa mehanizom zgrušavanja krvi, djelujući na inhibiciju nastanka određenih čimbenika ili ometajući njihovo djelovanje. Danas postoje brojni lijekovi koje možemo podijeliti na tri glavne skupine: antiagregacijski, antikoagulacijski i fibrinolitički lijekovi. Primjenjuju se oralno, injekcijski ili intravenski, ovisno o indikaciji. Neki od njih zahtijevaju praćenje razine u krvi, dok drugi, zbog svog predvidivog farmakološkog profila, ne zahtijevaju isto. Najteža nuspojava ovih lijekova je pojava krvarenja, zbog čega su i kontraindicirani kod određenih pacijenata. Određeni pomaci postignuti su novijim lijekovima, no unatoč tome, znanost nastoji pronaći nove kojima bi uz jednostavniju primjenu smanjila štetne učinke ovih lijekova na najmanju moguću mjeru. Uočeno je kod faktora intrinzičnog puta zgrušavanja potencijalno rješenje u vidu interferiranja s fakotorima XI i XII. Trenutačno su u tijeku istraživanja ovih faktora koja obećavaju napredak u otkrivanju novih potencijalnih lijekova protiv zgrušavanja krvi. Anticoagulants are used in medicine for prevention and treatment of conditions related to the formation of blood clots. Problems that occur with the formation of blood clots often lead to complications that can threaten the patient's life. These drugs are often used for deep vein thrombosis, pulmonary embolism, atrial fibrillation, and certain heart disorders. They function by interfering with the blood clotting mechanism, by inhibiting the formation of certain factors or hindering their action. Nowadays, there are numerous types of drugs that can be divided into three main groups: antiplatelet, anticoagulant, and fibrinolytic drugs. They are administered orally, by injection, or intravenously depending on the indication. Some of them require therapeutic drug monitoring, while others do not due to their predictable pharmacological profile. A severe side-effect of these drugs is bleeding, which is why they are contraindicated in certain patients. Despite the notable advances that have been made with the latest drugs, science is yet to find new ones that have simpler application while also reducing the harmful side-effects. Among the factors of the intrinsic coagulation pathway, a potential solution has been observed by interfering with the factors XI and XII. Thus far, there is ongoing research into these promising factors that will allow progress with the development of new potential anticoagulant drugs.

Antikoagulantni su lijekovi kao terapijsko i preventivno sredstvo indicirani u velikom broju cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti. Razlikujemo antikoagulantne i antitrombocitne lijekove. Antikoagulantni lijekovi utječu na fazu koagulacije i kaskadne reakcije, a razlikujemo one koji se primjenjuju oralno (derivati kumarina od kojih je najpoznatiji varfarin i novi antikoagulantni lijekovi dabigatran, rivaroksaban, apiksaban) i one koji se primjenjuju parenteralno (nefrakcionirani heparin, heparin niske molekularne težine, inhibitori trombina). Antitrombocitni lijekovi sprečavaju fazu agregacije trombocita, a najpoznatiji su acetilsalicilna kiselina i klopidogrel. Danas literatura ne preporučuje prekidanje terapije, čak ni dualne terapije za većinu dentalnih zahvata jer se smatra da to povećava rizik od tromboemboličkih komplikacija koji nadmašuje rizik od krvarenja. Postoperativno krvarenje koje se javlja nije fatalno i može se zaustaviti lokalnim mjerama hemostaze. Anticoagulant drugs are prescribed as a therapeutic and preventative agent in a large number of cerebrovascular and cardiovascular diseases. We distinguish anticoagulant and antithrombotic drugs. Anticoagulant drugs affect the coagulation phase and the cascade reaction, and we distinguish those administered orally (coumarin derivatives, of which the most common is warfarin, and new anticoagulant drugs dabigatran, rivaroxaban, and apixaban) from those administered parenterally (unfractionated heparin, low molecular weight heparin, thrombin inhibitors). Antithrombotic drugs prevent the platelet aggregation phase, and the most known are acetylsalicylic acid and clopidogrel. Nowadays, scholarly literature does not recommend discontinuation of therapy, even of a dual one, for most dental procedures, as it is believed that it increases the risk of thromboembolic complications, which exceeds the risk of bleeding. Postoperative bleeding that occurs is not fatal and can be stopped by local hemostasis measures.

Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu, a najčešće ljudi umiru od ishemijske bolesti srca. Akutni infarkt miokarda (AIM) kao najopasnija manifestacija ishemijske bolesti srca najčešće nastaje rupturom aterosklerotskog plaka na stjenci koronarne arterije kojeg slijedi prianjanje, aktivacija i agregacija trombocita, te aktivacija koagulacijske kaskade i formiranja tromba. Temelj liječenja AIM je koronarna revaskularizacija kojom se uspostavlja i poboljšava koronarni protok kako bi se sačuvalo čim više zdravog miokarda, a u načelu se postiže perkutanom koronarnom intervencijom (PCI), fibrinolizom ili aortokoronarnim premoštenjem. Farmakoterapija ima također ključnu ulogu u liječenju infarkta miokarda jer bez adekvatne primjene lijekova sama revaskularizacija neće ispoljiti značajan benefit za bolesnike. Dio bolesnika s AIM niti ne bude podvrgnut revaskularizaciji te je liječen strategijom baziranom dominantno na farmakoterapiji. Lijekovi u infarktu miokarda između ostaloga imaju zadaću da smanje ishemiju srčanog mišića, preveniraju koronarni tromboembolizam, poboljšaju protok krvi kroz stenotičke lezije i ugrađene stentove, smanje zahtjev miokarda za kisikom, održavaju otvorenost krvne žile i kontroliraju bol. Dugoročni ciljevi liječenja su prevencija novih ishemijskih događaja, kontrola rizičnih čimbenika te poboljšanje i produljenje života bolesnika. U ovom radu prikazan je pregled suvremene farmakoterapije AIM u prehospitalnom, hospitalom i posthospitalnom razdoblju uz osvrt na samu bolest i aktualna klinička istraživanja u ovom području koja traže nove načine da se reduciraju katastrofalne posljedice infarkta miokarda koji je već desetljećima jedan od najvećih javnozdravstvenih i društvenih problema., Cardiovascular diseases are the leading cause of death worldwide, and most people die from ischemic heart disease. Acute myocardial infarction is the most dangerous manifestation of ischemic heart disease and is usually caused by atherosclerotic plaque disruption in the coronary artery wall. Subsequently, platelet adherence, activation and aggregation occur, leading to the activation of the clotting cascade and clot formation. Coronary revascularization is the cornerstone treatment in myocardial infarction management to preserve and maintain as much myocardium as possible. It can be performed with percutaneous coronary intervention, fibrinolysis or coronary artery bypass grafting. Pharmacotherapy also plays a key role in myocardial infarction management because coronary revascularization cannot achieve desired benefit without concomitant medications. Part of the patients with myocardial infarction do not undergo revascularization and are treated predominantly with pharmacotherapy. Drugs used in patients with myocardial infarction, amongst other positive effects, reduce myocardial ischemia, prevent coronary thromboembolism, increase blood flow through stenotic lesions and implanted stents, reduce myocardial oxygen demand, preserve patency of the coronary artery and control pain. Long-term goals in treating myocardial infarction with medications are prevention of new ischemic events, risk factors control and improvement in patients' survival and quality of life. This graduate thesis reviews contemporary acute myocardial infarction pharmacotherapy in prehospital, hospital and posthospital setting, with reference to the disease itself and the ongoing clinical research in this area which is exploring new ways to reduce catastrophic consequences of this disease which has for decades been one of the major issues in public health and society in general.

Hemostaza je spontani prestanak krvarenja iz oštećene krvne žile. Trombociti zauzimaju središnje mjesto u hemostazi. Tromboza je patološko stanje u kojem nastaje tromb u odsutnosti krvarenja. Ozljeda krvne žile, promijenjeni protok krvi ili abnormalna koagulabilnost krvi su glavni uzroci tromboze. Ako tromb biva otkinu sa mjesta nastanka, postaje embolus, te putem krvi može biti raznesen po cijelome tijelu. Antitrombocitni i antikoagulantni lijekovi predstavljaju skupinu ljekova koja se koristi u prevenciji i terapiji tromboembolijskih bolesti. Antitrombocitni lijekovi interferiraju sa trombocitnom funkcijom na način da inhibiraju trombocitnu agregaciju. Antikoagulansi inhibiraju proizvodnju faktora zgrušavanja krvi. Proteklih petnaestak godina u svakodnevnom dentalnom radu i prilikom oralno-kirurških zahvata pacijenti su uglavnom prekidali svoju terapiju protiv zgrušavanja krvi 7-10 dana prije zahvata. Novija istraživanja su pokazala da to može uzrokovati tromboembolijske komplikacije u postoperativnom razdoblju. S druge strane, niti jedno istraživanje nije dokazalo veći rizik od hemoragijskih komplikacija kod pacijenata koji su nastavili antitrombocitnu ili antikoagulantnu terapiju za vrijeme oralno-kirurških i dentalnih zahvata. Zaključak novijih studija je da pacijente koji su na antitrombocitnoj ili antikoagulantnoj terapiji ne treba skidat sa terapije prije dentalnih i jednostavnijih oralno-kirurških zahvata. Hemostasis is a spontanius way to stop the bleeding from injured blood vessel. Platelets takes the central place in hemostasis. Thrombosis is a patological condition in which thromb is created in absence of bleeding. Blood vessel injury, recreated blood flow or abnormal blood coagulation are the most common reasons of trombosis. When thromb is detached from a place where it appearce it becomes embolus and by blood stream it may be carried away to another part of the body. Antiplatet and anticoagulant medications represent the group of drugs that are used in the prevention and treatment of tromboembolic diseases. Antiplatet medications interfere with the functioning of platelets, thus inhibiting platelet aggregation. Anticoagulants inhibit the production of clotting factors. In the last fifthteen years in daily dental treatment or oral surgery patients were mostly discontinuing their antiplatet and anticoagulant therapy 7-10 days before treatment. New studies have proven that discontinuing the therapy may cause thromboembolic complications during the postoperative period. On the other hand, there is no study that proves enlarged risk of hemorragic complications acording to patients who continued their antiplatelet or anticoagulant therapy during oral surgery and dental treatments. New studies concluded that their is no need to discontinue antiplatelet or anticoagulant therapy before daily dental treatment or oral surgery.