Search

Uređajem za statičko raspršenje svjetlosti Mastersizer3000 određivane su brzine agregacije čestica SiO2 (S-1000, S-200 i S-80) i TiO2 (T-250, T-50-70 i T-15). Mjerenja su provedena za dvije pH vrijednosti pH (pH = 3 i pH = 7) i pri dvije ionske jakosti (Ic = 0,1 mol dm–3 i Ic = 0,001 mol dm–3 ). Ispitano je kako pH i ionska jakost utječu na brzinu agregacije navedenih čestica. Iz raspodjele veličine čestica po volumenu izračunate su ovisnosti brojčane koncentracije čestica o vremenu i određene konstante brzine agregacije. Za čestice SiO2 (S200) izmjereno je statičko raspršenje svjetlosti pri pH = 4,5 za niz ionskih jakosti te je određena kritična koagulacijska koncentracija koja iznosi cccc = 0,0326 mol dm–3 . Uređajem ZetasizerPro metodom dinamičkog raspršenja svjetlosti za čestice SiO2 (S-1000, S-200 i S-80) i TiO2 (T250, T-50-70 i T-15) određene su ovisnosti veličine čestica o pH, a metodom elektroforeze određene su izoelektrične točke. Aggregation rates of SiO2 (S-1000, S-200 and S-80) and TiO2 (T-250, T-50-70 and T-15) particles were determined using static light scattrering device Mastersizer3000. Measurements were performed for two pH values (pH = 3 and pH = 7) and at two ionic strengths ((Ic = 0,1 mol dm–3 i Ic = 0,001 mol dm–3 ). It was investigated how pH and ionic strength affect the speed of aggregation of the mentioned particles. The numerical concentration of particles in time are calculated from the prarticle size distribution by volume and used to determine aggregation rate constant. Static light scattering was measured for SiO2 (S-200) particles at pH = 4,5 for a range of ionic strengths and the critical coagulation concentration was determined, which is cccc = 0,0326 mol dm–3 . The ZetasizerPro device was used to detemine the dependence of particle size on pH using using the dynamic light scattering method and isoelectric points using the electrophoresis method for SiO2 (S-1000, S-200 and S-80) and TiO2 (T-250, T-50-70 and T15) particles.

Promjena potrošnje električne energije tijekom dana, tjedna, godine, zahtjeva od elektroenergetskog sustava da prilagodi proizvodnju što je više moguće da bude jednaka potrošnji. Jedan od načina koji bi riješio taj problem jest skladištenje energije. To rješenje nije najekonomičnije zbog velikih gubitaka u transformaciji energije iz jednog oblika u drugi kao i velika investicija ako se radi o stacionarnim spremnicima električne energije. Povećani broj EV-a omogućuje iskorištavanje baterijskog spremnika koji se nalazi u vozilima za pohranu električne energije za vrijeme punjenja na punionicama ili kućnom punjaču. Agregiranje EV-a je naziv za djelatnost koja omogućava vlasnicima EV sudjelovanje na tržištu električne energije uz obostrani interes. Sudjelovanjem na tržištu agregator i vlasnik EV ostvaruju financijsku dobit u iznosu koja zavisi o određenim parametrima. Ovaj rad istražuje na temelju predloženog optimizacijskog modela koji parametri i u kojem iznosu djeluju na ukupni profit ostvaren tijekom dana za vrijeme agregiranja punionice ili EV Change in electricity consumption during the day, week, year, requires the power system to adjust production as much as possible to be equal to consumption. One way to solve this problem is to store energy. This solution is not the most economical, due to large losses in the transformation of energy from one form to another as well as a large investment if it is a stationary electricity storage. The increased number of electric vehicles allows the use of the battery tank located in electricity storage vehicles during charging at a charging station or home charger. Aggregation of electric vehicles is the name for an activity that allows owners of EV to participate in the electricity market with mutual interest. By participating in the market, the aggregator and owner of EV make a financial profit in the amount that depends on certain parameters. This paper investigates, based on the optimization model which parameters and in what amount affect the total profit made during the day during the aggregation of charging stations or EV.

Prethodna istraživanja pokazala su da BPC 157 sprječava nastanak okluzivnog tromba i ubrzava razgradnju već stvorenog ugruška nakon formiranja anastomoze aorte, a da, s druge strane, smanjuje vrijeme krvarenja kod štakora tretiranih varfarinom, heparinom i aspirinom. Temeljem toga, nametnula se potreba određivanja njegova utjecaja na agregaciju trombocita i viskoelastična svojstva krvnog ugruška. Za ispitivanje eventualne uključenosti NO sustava u djelovanje BPC 157 korišten je selektivni inhibitor topljive gvanilil ciklaze, ODQ. Životinje (n=60) su najprije podijeljene u skupine ovisno o tome koji antiagregacijski lijek primaju (1.aspirin, 2.klopidogrel, 3.cilostazol), a te skupine su tada nasumično podijeljene u četiri podskupine koje su primale a) fiziološku otopinu, b) BPC 157, c) ODQ, d) BPC 157 + ODQ. Mjerenja su izvršena impendancijskom agregometrijom s 4 različita agonista (ADP, AA, AA/PGE1, kolagen), te rotacijskom tromboelastometrijom s 3 različita agonista (preko vanjskog i unutarnjeg puta zgrušavanja, te bez doprinosa trombocita). Iz rezultata dobivenih usporedbom podskupina a i b, te b i d unutar svake skupine možemo zaključiti da BPC 157 oporavlja inhibiranu agregaciju trombocita, ali da nema utjecaja na viskoelastična svojstva krvnog ugruška u ispitivanih štakora. As a natural extension of previous research that confirmed the role of BPC 157 in the prevention of obstructive thrombus formation and rapid destruction of an already formed one after aortic anastomosis, but also shortening of the bleeding time in rats treated with anticoagulants and aspirin, there was a necessity to determine how BPC 157 influences platelet aggregation and viscoelastic properties of the blood clot. To assess its relation to NO system, sCG selective inhibitor (ODQ) was used. Rats (n=60) were divided into groups depending on the antiaggregatory drug they were treated with (1.aspirin, 2.clopidogrel, 3.cilostazol). Groups were further divided into four subgroups treated with a) normal saline, b) BPC 157, c) ODQ, d) BPC 157 + ODQ. Impendance aggregomery measurements with four agonists (ADP, AA, AA/PGE1 and collagen), and also rotational thromboelastometric measurements with 3 agonists (for initiating external and internal coagulation pathway and without platelet contribution) were performed. Based on the results obtained by comparing subgroups a versus b, and b versus d in each group, we can conclude that BPC 157 rescues inhibited platelet aggregation, but it has no effect on viscoelastic properties of the blood clot.

U ovom radu proučava se razvoj strategije, razvoj globalizacije, globalnih strategija kao i primjena strategija adaptacije (A), agregacije (A) i arbitraže (A) u globalnom poduzeću. Razvojem globalizacije, rastom međunarodne trgovine te sve većim brojem međunarodnih, multinacionalnih i globalnih kompanija, između poduzeća, tržišta i zemalja nisu nestale kulturalne (C), administrativne (A), geografske (G) i ekonomske udaljenosti (E) koje se promatraju CAGE obrascem. Osim spomenutih udaljenosti globalna poduzeća poslujući u međunarodnoj okolini susreću se s brzim i učestalim promjenama, te je zbog toga važno proučavanje okoline poduzeća. Kako bi poduzeća na najbolji način organizirala svoje međunarodno poslovanje, u određenim slučajevima primjenjuju strategiju adaptacije, a kako bi se prilagodila spomenutim razlikama ; agregacije kako bi se prevladale spomenute razlike ; te strategiju arbitraže kako bi se spomenute razlike iskoristile. Nakon analize teorijskog okvira spomenutih strategija, te proučavanja njihove primjene na primjeru poduzeća, može se zaključiti da primjenom odgovarajuće „A“ strategije globalna poduzeća mogu uspješno poslovati na stranim tržištima.

Knjiga se bavi samim počecima odlučivanja kako u psihologiji tako i u matematici, s naglaskom na matematiku, a redoslijed iznošenja materijala donekle slijedi povijesni razvoj misli. Središnje mjesto među aksiomima teorije očekivane korisnosti zauzima aksiom nezavisnosti, koji na stanovit način definira racionalnost i racionalnog donositelja odluke. Od novijih neutilitarističkih pristupa spomenuta je Saatyjeva metoda svojstvenog vektora i detaljno je razrađena matematička osnova za njeno razumijevanje (Perronov teorem). Teorija potencijala, razvijena od strane autora knjige, također spada u neformalne metode koje se ne zasnivaju na nekom aksiomatskom sustavu. U Dodatku su opisane neke praktične procedure koje preciziraju pojedine faze odlučivanja. Dan je popis i opis i drugih metoda koje nisu spominjane u knjizi, a sve su ilustrirane na jednom primjeru.

Cilj ovog rada bio je karakterizacija autohtonih bakterijskih sojeva Enterococcus faecium A7 i Lactobacillus fermentum A8, izoliranih iz hrvatskog tradcionalnog svježeg sira, kao potencijalnih probiotika. Bakterijski sojevi Ec. faecium A7 i Lb. fermentum A8 preživljavaju visoke koncentracije vodikovih iona (pH 2, 0) i otporni su na djelovanje pepsina u simuliranom sekretu želuca. Neosjetljivi su prema djelovanju enzima gušterače i pokazuju otpornost prema djelovanju žučnih soli (3, 0 mg/ml). Bakterijski soj Ec. faecium A7 je osjetljiv na sve ispitane antibiotike (bacitracin, benzilpenicilin, eritromicin, kloramfenikol, rifampicin, streptomicin, tetraciklin, vankomicin), a soj Lb. fermentum A8 je rezistentan samo na vankomicin. Oba ispitana bakterijska soja pokazuju visok postotak autoagreagacije te mogućnost koagregacije s drugim bakterijama mliječne kiseline dok je soj Lb. fermentum A8 koagregirao i s ispitanim test-mikroorganizmima. Visoki postotak adhezije stanica na ksilen upućuje na njihovu hidrofobnost, a afinitet svih ispitivanih sojeva za kloroform, na elektron-donorska svojstva površine bakterijskih stanica. Svi sojevi pokazuju slabu aktivnost hidrolaze žučnih soli jer su dekonjugirali cca 12% taurokolata dodanog u hranjivu podlogu. Ispitivanjem asimilacije različitih prebiotičkih supstrata, tijekom uzgoja u hranjivim podlogama s prebioticima laktulozom i manitolom, ustanovljen je najveći rast ispitivanih sojeva, kao i najveća promjena pH vrijednosti uslijed nastajanja mliječne kiseline.

Cilj ovog rada bio je ispitati funkcionalna svojstva bakterijskih sojeva izoliranih iz probiotičkih pripravaka prisutnih na hrvatskom tržištu. Tijekom izlaganja simuliranim uvjetima gastrointestinalnog trakta broj živih stanica svih ispitanih sojeva, osim kod soja Bifidobacterium sp. 3, se održao iznad 106 CFU/ml, pri čemu je najbolje preživljavanje pokazao soj Lactobacillus sp. 1 čiji se broj živih stanica smanjio za samo 1, 1 log jedinica. Svi su ispitani sojevi pokazali autoagregacijska svojstva, pri čemu je autoagregacija soja Lactobacillus sp. 8a iznosila 70%, autoagregacija sojeva Lactobacillus sp. 1, Lactobacillus sp. 4, Bifidobacterium sp. 5a i Bifidobacterium sp. 8b oko 50%, a soja Bifidobacterium sp. 3 oko 20%. Bakterijski sojevi Lactobacillus sp. 1, Lactobacillus sp. 8a i Bifidobacterium sp. 8b su koagregirali u najvećem postotku s test-mikroorganizmom Escherichia coli 3014 (cca 40%), a sojevi Lactobacillus sp. 1 i Lactobacillus sp. 8a, i s test-mikroorganizmom Salmonella enterica serovar Typhimurium FP1. Visoki postotak adhezije stanica sojeva Bifidobacterium sp. 3, Lactobacillus sp. 8a i Bifidobacterium sp. 8b na heksan upućuje na njihovu hidrofobnost, a afinitet svih ispitivanih sojeva za kloroform, na elektron-donorska svojstva površine bakterijskih stanica. Svi sojevi pokazuju slabu aktivnost hidrolaze žučnih soli jer su dekonjugirali svega 10-15% taurokolata dodanog u hranjivu podlogu.

Potencijalne probiotičke bakterije Lactobacillus buchneri 4t1, Lactobacillus paraplantarum SF9B i Lactobacillus sucicola BGG07-28 te probiotički soj Lactobacillus helveticus M92 imaju na svojoj površini S-proteine čija uloga još nije u potpunosti razjašnjena. S obzirom da mnoga probiotička svojstva bakterija ovise o njihovim površinskim karakteristikama, cilj ovog rada je ispitati ulogu S-proteina u odabranim probiotičkim svojstvima: u preživljavanju probiotičkih bakterijskih stanica u gastrointestinalnom traktu, u zaštiti stanica tijekom procesa liofilizacije te u autoagregaciji, kao preduvjetu za uspješnu adheziju probiotičkih bakterijskih stanica na crijevne epitelne stanice, odnosno u koagregaciji s patogenim bakterijama, za njihovu kompetitivnu ekskluziju. Sva su istraživanja provedena na odabranim Lactobacillus sojevima koji na svojoj površini imaju S-proteine te sa istim sojevima kojima su S-proteini prethodno uklonjeni radi istraživvanja funkcije S-proteina u ispitivanim probiotičkim svojstvima. Rezultati su pokazali da S-proteini imaju značajnu zaštitnu ulogu u preživljavanju stanica u simuliranim uvjetima gastrointestinalnog sustava i tijekom liofilizacije, s obzirom na to da je nakon navedenih procesa smrtnost stanica kod kojih su bili prisutni S-proteini bila puno manja nego kod stanica kojima su S-proteini uklonjeni. S-proteini također imaju značajnu ulogu u uspješnoj autoagregaciji ispitivanih sojeva, u njihovoj koagregaciji sa srodnim bakterijama mliječne kiseline, kao i u koagregaciji s patogenom bakterijom Salmonella enterica serovar Typhimurium.

Autor u članku obrađuje autonomnu odgovornost pravne osobe koja predstavlja nekonvencionalan način promatranja pravne osobe kao pravnog subjekta kojeg se tretira poput organizma koji ima svoju volju, a djelovanje pojedinih njegovih organa i/ili struktura se tretira kao djelovanje samog organizma. Kroz ovaj pomalo avangardan način proučavanja ove odgovornosti autor daje originalan pogled na njezine elemente i forme i prepoznaje ju u okvirima različitih pravnih konstrukcija. U radu se raščlanjuju sastavni dijelovi autonomne odgovornosti i utvrđuje se pravno teorijski okvir za njezin razvoj koji se prije svega predviđa u znanosti kaznenog prava ali i u općoj pravnoj znanosti uopće., In this paper the author examines a specific model of criminal liability of juristic persons namely corporations: autonomous liability model. This contemporary concept although has complex mechanisms in which one should observe legal entity offers solutions which other theoretical models of liability of juristic persons do not offer. Autonomous liability is not derived from the guilt or action of one particular employee of the organization but it exists on its own just as a result of an action of the legal entity itself. By this liability, mostly criminal one is not based on the concept of identification or vicarious liability (agency), but on the actions of the structure called corporation itself. Author analyzes important concepts of aggregation, organic theory, collective knowledge and corporate guilt and lists important factors which can detect structural omissions of the legal entity as well.

Cilj ovog rada bio je ispitati probiotička svojstva bakterijskih sojeva D3, D4, D6, M5 i MA3, izoliranih iz tradicionalnog svježeg i dimljenog sira. Ispitani bakterijski sojevi pokazuju podnošljivost prema visokoj koncentraciji vodikovih iona (pH = 2, 0) i djelovanju pepsina u simuliranom sekretu želuca. Neosjetljivi su prema djelovanju enzima gušterače i pokazuju otpornost prema djelovanju žučnih soli (3, 0 mg/ml). Bakterijski sojevi su uglavnom osjetljivi na većinu ispitanih antibiotika, osim na norfoksacin na koji su rezistentni svi ispitani sojevi osim bakterijskog soja MA3, streptomicin na koji je rezistentan bakterijski soj D6, ciprofloksacin na koji su rezistentni bakterijski sojevi D4 i M5, te vankomicin na koji su rezistentni sojevi D3, D4 i M5. Svi ispitani bakterijski sojevi pokazuju visok postotak autoagreagacije te mogućnost koagregacije s drugim bakterijama mliječne kiseline dok su sojevi D3, D6, M5 i MA3 koagregirali i s ispitanim test-mikroorganizmima. Svi ispitani bakterijski sojevi pokazuju antimikrobno djelovanje prema test–mikroorganizmima mikroorganizmima Staphylococcus aureus 3048, Staphylococcus aureus K-144, Escherichia coli 3014, Salmonella enterica serovar Typhimurium FP1, Bacillus cereus TM2 i Bacillus subtilis ATCC 6633, što omogućuje kompetitivnu ekskluziju nepoželjnih mikroorganizama, kada se primjene kao starter kulture u fermentiranim proizvodima. Sojevi D3, D4 i D6 pokazuju i dodatno, bakteriocinsko djelovanje prema srodnim bakterijskim vrstama. Na temelju fermentacijskih profila ugljikohidrata, definiranih pomoću API testa, ispitivani sojevi identificirani su kao Lactobacillus plantarum i Lactobacillus pentosus vrste. Bakterijski sojevi su preživjeli proces liofilizacije u visokom broju (cca 109 CFU/ml), što je značajno s tehnološkog aspekta proizvodnje starter kultura za industrijsku primjenu.

Asocijacija molekula površinski aktivnih tvari (PAT), rast i agregacija samo-asocijata u lamelarne dvoslojeve (fleksibilne i zatvorene), micele, vezikule i tekuće kristale, predstavljaju važna temeljna istraživanja s primjenom – između ostalog – na transmembranska svojstva vezikula u prijenosu i enkapsulaciji lijekova. Među mnogim praktičnim upotrebama amfifilni agregati predstavljaju mogućnost primjene dobro definiranih dvoslojeva i multislojeva liotropnih mezofaza za kozmetičku i farmaceutsku industriju. Asocijati katanionskih PAT pokazuju široku raznovrsnost oblika, veličina i strukture čestica pa je moguće proizvesti nove materijale različitih svojstava. Vezikule mogu nastajati spontano kao rezultat samo-nakupljanja fleksibilnih monoslojeva u jedno- i višeslojne meke čestice sa zatvorenim dvoslojevima. U ovom radu istraživanja su provedena u katanionskim smjesama natrijevog n-dodecilbenzensulfonata (SDBS) i didodecildimetil amonijevog bromida (DDAB) u vodi te u vodenim otopinama neionskog dvolančanog PAT 4-(1-pentilheptil)benzensulfonata (6SDBS). Određivanje faznog dijagrama, područja stvaranja micela i vezikula te faznih prijelaza, određivanje unutarnjih i vanjskih struktura čestica, provedeno je s pomoću metode raspršenja svjetlosti, raspršenja X-zraka pod malim kutom te drugih komplementarnih metoda, npr. reoloških mjerenja u pseudo-izotropnim područjima koja dobro indiciraju stvaranje micela i vezikula karakterizirano kritičnim micelizacijskim i vezikularnim koncentracijama. Dodatno, mezofaze su istraživane polarizacijskom i elektronskom mikroskopijom.

Antagonističko djelovanje prema nepoželjnim i patogenim mikroorganizmima je poželjno svojstvo probiotičkih sojeva. U ovom radu je primjenom turbidimetrijske metode određivana antibakterijska aktivnost bakterijskih sojeva Enterococcus faecium A7 i Lactobacillus fermentum A8 prema test-mikroorganizmima te prema bakterijama mliječne kiseline. Ispitana je bakteriocinska aktivnost metodom s dvostrukom slojem agara. Također su ispitana i autoagregacijska te koagregacijska svojstva probiotičkih sojeva bitna za sposobnost vezanja u gastrointestinalnom traktu. Dobiveni rezultati ukazuju na antimikrobno djelovanje prema test-mikroorganizmima i srodnim bakterijama mliječne kiseline, a soj Lactobacillus fermentum A8 pokazuje i bakteriocinsko djelovanje prema srodnim bakterijskim vrstama

U radu je istraživana koflokulacija neflokulentnih stanica kvasca S. cerevisiae s flokulentnim stanicama pivskog kvasca S. uvarum. Koflokulacija je brzi proces (5 minuta), odvija se u širokom rasponu pH vrijednosti (3, 0-8, 0) i zahtijeva malu količinu kalcija (0, 1 mM). Učinak miješanja je utjecao na agregaciju kvasca, no miješanje između 60 okr/min i 80 okr/min imalo je vrlo mali učinak na proces koflokulacije, dok je miješanjem uzoraka pri 100 okr/min postignut 91%-tni učinak koflokulacije, a pri 140 okr/min 94%-tna koflokulacija. Flokulentne stanice S. uvarum imaju sposobnost taloženja neflokulentnih stanica S. cerevisiae, što pokazuje prikladnost koflokulacije za separaciju različitih tipova neflokulentnih stanica.

Cilj ovog rada bio je ispitati potencijalno probiotičko djelovanje bakterijskih sojeva Enterococcus faecium A7 i Lactobacillus fermentum A8, izoliranih iz tradicionalnog svježeg sira. Ispitani bakterijski sojevi pokazuju dobru podnošljivost prema visokoj koncentraciji vodikovih iona (pH = 2, 0) i djelovanju pepsina u simuliranom sekretu želuca. Neosjetljivi su prema djelovanju enzima gušterače i pokazuju otpornost prema djelovanju žučnih soli (3, 0 mg/ml). Soj Enterococcus faecium A7 je osjetljiv na sve ispitane antibiotike, dok je Lactobacillus fermentum A8 rezistentan na vankomicin. Oba ispitana bakterijska soja pokazuju visok postotak autoagreagacije te mogućnost koagregacije s drugim bakterijama mliječne kiseline dok je soj Lactobacillus fermentum A8 koagregirao i s ispitanim test-mikroorganizmima. Bakterijski sojevi su preživjeli proces liofilizacije u visokom broju (cca 109 CFU/ml), a broj živih stanica liofiliziranih bakterijskih kultura ostao je nepromijenjen tijekom tri mjeseca čuvanja. Oba ispitana bakterijska soja pokazuju antimikrobno djelovanje prema test–mikroorganizmima soj Lactobacillus fermentum A8 pokazuje i dodatno, bakteriocinsko djelovanje prema srodnim bakterijskim vrstama.

U ovom radu kvalitativno i kvantitativno je opisan proces agregacije rekombinantnog humanog proteina rHuG-CSF pomoću ortogonalnih tehnika gel-filtracijske kromatografije (SEC tehnika) i razdvajanja protočnim poljem (FFF tehnika). Ispitivano je kako različiti uvjeti pohrane i proces protresivanja utječu na stabilnost proteina. Povišena temperatura i proces protresivanja uzrokuju konformacijske promjene proteina (poput djelomičnog odmatanja) koje smanjuju stabilnost proteina u otopinama, te vode njihovoj agregaciji. Uzorci rHuG-CSF su bili pohranjeni na povišenoj temperaturi od 40 °C odnosno na 2-8 °C. Praćenjem uvjeta pohrane u vremenu od 12 tjedana, primijećeno je da je udio agregata rHuG-CSF vremenom narastao do najviše izmjerenih 9, 15 %. Također, porast udjela agregata, dimera, trimera i tetramera primjećen je uslijed povećanja vremena protresivanja, kojem je uzorak rHuG-CSF bio podvrgnut neposredno prije analize SEC tehnikom. U ovom radu ispitivana je i kinetika procesa agregacije uzoraka rHuG-CSF podvrgnutih protresivanju. Rezultati su pokazali da se proces agregacije sastoji od dva dijela: prvog, bržeg dijela koji prati kinetiku drugog reda i kojim dominiraju procesi nastanka dimera i nestanka monomera, te drugog, sporijeg dijela gdje se daljnja agregacija opisuje ustaljenim stanjem, jer nastaje gotovo konstantna koncentracija trimera, tetramera dok agregat nastaje konstantnom brzinom. SEC tehnikom su izračunate molekulske mase oligomera i agregata prema jednadžbi kalibracijske krivulje koja je dobivena iz točaka vremena zadržavanja gel- filtracijskih standarada (aprotinina, citokroma C, ugljične-anhidraze, albumina i plavog dekstrana). Izračunate molekulske mase oligomera su se razlikovale od pretpostavljenih vrijednosti unutar 4 %. Ovim istraživanjem pokazano je da nastali agregati imaju molekulsku masu zasigurno veću od 600 000 Da.

U radu je istraživano preživljavanje i sposobnost agregacije suspendiranih stanica pekarskog kvasca Saccharomyces cerevisiae tretiranih niskofrekventnim pulsnim ultrazvučnim valovima (20 kHz, 40 % snage ultrazvuka, intervali pulsa 10 sekundi) tijekom različitog vremena izloženosti (1-10 minuta). Koncentracija stanica u suspenziji bila je 1 mg/mL (na suhu tvar), a pH vrijednost 9, 5. Morfološke promjene stanica izazvane ultrazvučnim tretmanom praćene su pod svjetlosnim mikroskopom (bojanjem metilenskim modrilom), te snimane na računalo. Dobiveni rezultati pokazali su da se s povećanjem vremena izloženosti pulsnim ultrazvučnim valovima vidljivo povećavao udjel oštećenih stanica, što je rezultiralo povećanjem veličina aglomerata. Pri različitim vremenima izloženosti stanica, mikroskopski je potvrđeno stvaranje nakupina (7 min) i velikih aglomerata (10 min). Fiziološka aktivnost stanica pekarskog kvasca nakon tretmana pulsnim ultrazvukom bila je relativno nezadovoljavajuća, jer je broj mrtvih stanica nakon 10 minuta bio 67 %, a analitičkim određivanjem (UV- spektrofotometrijski), udjel proteina je smanjen za 80 % od početne vrijednosti, 45, 39%).

Procesom odgorčavanja otpadnog pivskog kvasca Saccharomyces uvarum, stupanj gorčine je smanjen za 76, 49 %. Nakon toga su stanice kvasca, razbijane ultrazvučnom dezintegracijom pri čemu je razbijeno 77 % stanica. Naknadno je provedena autoliza uzoraka pri 80°C/24h (postotak mrtvih stanica je iznosio 98 %). U tako dobivenim uzorcima spektrofotometrijskom analizom su preliminarno određeni 5`- ribonukleotidi te proteini. Zatim su okusni 5`- ribonukleotidi (5`-GMP i 5`-IMP) detektirani tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC). Najbolji rezultati su dobiveni pri pH 8, 5 i četvrte minute ultrazvučne dezintegracije. Uz izolaciju okusnih nukleotida u radu je prikazano svojstvo agregacije pivskog kvasca koje je najbolje izraženo pri pH 5, 5.

Nastajanje gel čestica alginata u vodenoj otopini dodatkom soli kalcija karakterizirano je elektrokemijski kronoamperometrijom na kapajućoj živinoj elektrodi (KŽE) u uvjetima redukcije kisika [1-3], i spektroskopski cirkularnom dihroizmom (CD) [4]. Kalcij-alginat sistem izabrali smo kao model za izučavanje prirodnih čestica u moru i razumjevanje moguće uloge sol-gel transformacije u nastajanju makroskopske gel faze u sjevernom Jadranu [5, 6]. Sol-gel transformacija u otopini alginata uzrokovana prisutnošću dvovalentnih kationa dovodi do stvaranja hidrogela što se manifestira kao nagla promjena na CD spektru. Rast i sudbina gel čestica mogu se pratiti primjenom KŽE. Gel čestice imaju karakterističan amperometrijski i odziv: amplituda signala odražava veličinu gel čestica dok učestalost pojavljivanja signala ovisi o koncentraciji gel čestica u disperziji. Signali gel čestica rezultat su njihovog sudara s nabijenom međupovršinom KŽE/vodena otopina elektrolita [2, 3]. Transformacija slobodnih polimera alginata iz otopine do mikroskopskih gel čestica praćena je na KŽE na osnovu jedinstvene mogućnosti razlikovanja elektrokemijskog odziva adorpcije polimera od kolizije gel čestica. U eksperimentu gdje je otopini alginata (50 mg/L alginata u 0.1M NaCl) dodavan kalcij, najveća učestalost signala gel čestica postignuta je pri koncentraciji kalcija 30 mM, pri čemu je koncentracija slobodnih polimera alginata u otopini najniža. Smanjenje učestalosti signala gel čestica pri većim koncentracijama kalcija možemo objasniti daljim rastom gel struktura izvan područja detekcije sa KŽE. Zanimljivo je da je oblik signala gel čestica alginata identičan odzivima gel čestica u morskoj vodi. Literatura: [1] R. Tsekov, S. Kovač, V. Žutić, Langmuir 15 (1999) 5649 [2] V. Svetličić, S. Kovač, N. Ivošević, A. Hozić, V. Žutić, Hydrophobic vs. hydrophilic particle detection using mercury electrode. What causes the difference? ELACH 5. Freiburg , 2001. Book of abstracts, pp. 47-48 [3] V. Svetličić, E. Balnois, V. Žutić, J. Chevalet, S. Kovač, N. Vdović, Gel microparticles in seawater, u pripremi. [4] E. R. Morris, D. A. Rees, D. Thom, Carbohydr. Res. 81 (1980) 305 [5] V. Žutić, V. Svetličić, Interfacial processes. In: P. Wangersky (Ed.) The Handbook of Environmental Chemistry, vol 5, 2000 [6] http://melior.irb.hr/~sgecek/index.html

Kinetika agregacija nanočestica i električni naboj

Sintetiziran je oktadecilamid rodamina 19 reakcijom etilestera rodamina 19 (rodamin 6 G) s oktadecilaminom. Ovaj lipofilni derivat rodamina 19 može postojati u dva oblika: kao kationska specija sa sekundarnom amidnom skupinom i kao električki neutralna molekula s dodatnim prstenom zatvorenim između kisika amidne skupine i C9 atoma ksantenskog dijela. Oba oblika su izolirana i detaljno karakterizirana elementnom analizom, spektrometrijom masa, IR, NMR i UV/Vis spektroskopijom. Ovisno o aktivitetu H+ iona u otopini, ravnolančani oblik lako prelazi u ciklički i obrnuto. Kationski oblik je favoriziran u otapalima koja posjeduju kiseli vodik (kloroform, metanol) te zakiseljenim smjesama vode i metanola. U tom slučaju, zabilježene su intenzivna apsorpcija u spektralnom području 523 nm ≤  aps ≤ 533 nm i emisija pri 550 nm ( eks = 528 nm). Ciklički oblik stabilan je u dioksanu, dietil eteru te pri pH > 5 u smjesama vode i metanola. Ovaj oblik niti apsorbira niti emitira zračenje u vidljivom području spektra. U smjesama metanola i vode uočena je agregacija ravnolančanih oblika. Agregati apsorbiraju pri 502-503 nm, ali ne fluoresciraju. Određene su konstante dimerizacije ravnolančanih molekula na temelju podataka apsorpcijskih mjerenja u koncentracijskom području 5, 0 × 10-6 mol dm-3 ≤ c ≤ 1, 00 × 10-4 mol dm-3. Hidroklorid oktadecilamida rodamina 19 primjenjen je kao fluoroionofor u PVC membrani optičkog senzora temeljenog na fluorescenciji. Razvijena je pH optoda za mjerenje kiselosti vodenih otopina u području 9, 5 < pH < 11, 5.