Search

U radu je proveden postupak modifikacije površine poli(etilen-tereftalata) kutinazama (Novoenzymes). Modifikacija je provedena varijacijom parametara (temperature i vremena obrade) te koncentracije kutinaza. Nakon obrade, učinci su uspoređivani s neobrađenim uzorkom i referentnim uzorkom (alkalno hidrolizirani uzorak). Pri tome su ispitivana sljedeća svojstva: gubitak mase, propusnost zraka, prekidna sila i produljenje, bjelina te UPF kao mjera za zaštitu od ultraljubičastog zračenja. Na odabranim uzorcima provedena je karakterizacija SEM i FTIR analizom. S obzirom na sve rezultate optimalna koncentracija bi bila 1, 5 g/l, a temperatura od 100 °C. Ovako obrađena tkanina ima izvrsnu čvrstoću, istezanje, propusnost zraka i adsorbira najviše optičkog bjelila. Mali krateri na površini vlakana dovode do zaključka da hidroliza treba trajati duže vrijeme, što bi moglo rezultirati plitkim kraterima po cijeloj površini vlakana čime bi se postigao izgled nalik svili.

U literaturi se nalazi vrlo malo podataka o kemijskim osobinama biljnih ekstraktata kao potencijalnim izvorima prirodnih bojila. U ovoj doktorskoj disertaciji s naslovom: „ Studij prirodnih bojila – doprinos humanoj ekologiji“ temeljno je bilo utvrditi koja je komponenta u izabranim biljnim ekstraktima, odgovorna za dobiveni ton boje, odnosno za stvaranje obojenog kelata. Primjenom analitičkih metoda: UV/VIS spektrofotometrijom, tankoslojnom kromatografijom (TLC) i tekućinskom kromatografijom visoke učinkovitosti (HPLC) provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza biljnih ekstrakata jasenove kore (Fraxinus ekscelsior) i bobica crne bazge (Sambucus nigra). Potvrđeno je da sadrže flavonoidne supstance: kvercetin dihidrat, izokvercitrin i rutin trihidrat, koji su, za preliminarna istraživanja, uzeti kao standardni spojevi („ modeli“ ). Reaktivnost „ modela“ , kao i biljnih esktrakata prema izabranim metalnim solima: KAl(SO4)2• 12H2O, FeSO4• 7H2O, CuSO4• 5H2O i SnCl2• 2H2O, ispitana je in vitro. Dokazana je najveća reaktivnost glikozidnih derivata i to slijedom: Cu2+ > Fe2+ > Al3+ > Sn2+, što je potvrđeno i za vodene biljne ekstrakte. Potvrđeno je da vodeni biljni ekstrakti imaju određenu supstantivnost prema vunenom supstratu. Ovisno o reaktivnosti i stvaranju obojenih kelata, najveća dubina obojenja dobiva se za Fe2+ ione. Utjecaj vrste metala na ton obojenih kompleksa, potvrđena je određivanjem kolorističkih koordinata. Za močila KAl(SO4)2• 12H2O i SnCl2• 2H2O dobiveni su žuto-narančasti tonovi, za CuSO4• 5H2O narančasto-smeđi, a za FeSO4• 7H2O akromatsko-kromatska maslinasta obojenja. Atomskom apsorpcijskom spektrometrijom (AAS), na temlju skinute količine iona željeza i bakra u vodenoj kupelji, dokazano je da flavonoidni derivati sa Fe2+ ionima daju stabilnije komplekse. Stabilnost nastalih obojenih kompleksa dodatno je potvrđena dobrom postojanosti obojenja na pranje. Potvrđena je dobra biorazgradljivost biljnih ekstrakata, BPK5/KPK  0, 25. Spektrofotometrijskim određivanjem SAK vrijednosti te smanjenjem vrijednosti nakon procesa bojadisanja, potvrđuje se supstantivnost biljnog ekstrakta kao potencijalnog prirodnog bojila. Potvrđena je dobra zaštita od štetnog sunčevog zračenja, UPF 50+, s naglaskom na dobru zaštitu od UVB zračenja.

Kod zaštitnih sjenila se UV zaštitna tkanina nalazi na određenoj udaljenosti od korisnika te mora osigurati zaštitu od direktna Sunčeva zračenja, difuzno raspršenog i reflektiranog zračenja sa okolnih površina. Stoga je veoma bitno da tijekom primjene u čim većem udjelu zadrži početna svojstva. Da bi utvrdili trajnost u stvarnim uvjetima primjene, uzorci sirovih pamučnih i bijelih poliesterskih tkanina za zasjenjivanje, različitih konstrukcijskih karakteristika, neoplemenjenih i oplemenjenih sa šest po kemijskoj konstituciji različitih organskih UV apsorbera, direktno su izloženi atmosferskim utjecajima u trajanju od tri mjeseca. Istražena je UV zaštitna učinkovitost početnih i izlaganih uzoraka te njihova čvrstoća. Utvrđeno je da obradom tkanina UV apsorberima dolazi do značajnog povećanja UV zaštitnih svojstava. Tako postignuta UV zaštitna učinkovitost u velikoj je mjeri otporna na prirodno starenje. Potvrđeno je da UV apsorberi djeluju i kao UV stabilizatori te djelomice smanjuju fotodegradaciju poliesterskih vlakana.

Onečišćenjem atmosfere dolazi do destrukcije ozona u stratosferi, pri čemu se smanjuje zaštitno dijelovanje i raste opasnost od negativnog učinka UV-A (315-400 nm), UV-B (280-315 nm) i UV-C (200-280 nm) zračenja na čitav biološki sustav. Djelovanje na zdravlje čovijeka može se reducirati minimalnim izlaganjem na suncu ili korištenjem različitih zaštita. Papir koji se prije isključivo vezao sa pojmom knjige, novina, slika i dr. danas se njegova primijena nalazi u zaštitnom djelovanju. Naime, jednokratna primijena npr. kapa (najčešće reklamnih) na sportskim manifestacijama, zaštita hrane i dr. uz direktno izlaganje atmosferilijama i suncu, opravdano se u svijetu zahtijeva da takav papir ima zaštitu od UV zračenja. Poznato je da, uz ostale dodatke koje sadrži papir, TiO2 i ZnO imaju dobro zaštitno dijelovanje. U radu su ispitivanja provedena na vrlo prozirnom paus papiru. Analiziran je udio TiO2 kojim će se dobiti dobra UV zaštita a zadržati određeni stupanj prozirnosti paus papira. Spektrofotometrom Cary 50 izmjeren je UP faktor (UV Protection factor) i poroznost. Dobiveno je da se s udijelom od 0, 5% TiO2 na papiru dobivaju UPF vrijednosti veće od 50+ s poroznosti manjom od 0, 090