Search

Morski otpad je veliki globalni ekološki problem današnjice uglavnom kao posljedica sve veće upotrebe plastike i neodgovarajućeg gospodarenja otpadom na kopnu. Prilikom dospijevanja u more, većina otpada potone na dno u priobalnim područjima gdje se može godinama nakupljati. Otpad s morskog dna u plitkom priobalju može se jednostavno uklanjati organiziranjem ronilačkih ekoloških akcija. Ronilački klubovi imaju veliki potencijal u takvim akcijama, kojima se mogu ukloniti značajne količine otpada, međutim one se provode bez usklađene metodologije i koordinacije. Na taj način ostaju nam nepoznati podaci o područjima, količinama i sastavu prikupljenog otpada, koji inače imaju važnost za razvoj strategija za smanjivanje morskog otpada. Razvoj učinkovitih mjera za smanjivanje morskog otpada nužan je za očuvanje biološke i gospodarske kvalitete morskog i priobalnog okoliša. U ovom je radu predstavljen potencijal ronilačkih akcija čišćenja plitkog podmorja u smanjivanju količina morskog otpada u Hrvatskoj. Posebno je istaknuta potreba za suradnjom ronilačkih klubova i znanstvenih institucija u cilju dobivanja što kvalitetnijih podataka o prikupljenom morskom otpadu, te važnosti provođenja usklađenog načina prikupljanja podataka čime se može značajno doprinijeti razvijanju spoznaja o sadašnjoj situaciji i trendovima te donošenju odgovarajućih preporuka i zakonodavnih mjera zaštite. Ukoliko se ova inicijativa bude sustavno organizirala i provodila, mogla bi djelovati kao značajan program i mjera za smanjivanje količina morskog otpada.

Morski otpad je veliki globalni ekološki problem današnjice uglavnom kao posljedica sve veće upotrebe plastike i neodgovarajućeg gospodarenja otpadom na kopnu. Prilikom dospijevanja u more većina otpada potone na dno u priobalnim područjima gdje se može godinama nakupljati. Otpad s morskog dna u plitkom priobalju može se jednostavno uklanjati organiziranjem ronilačkih ekoloških akcija. Ronilački klubovi imaju veliki potencijal u takvim akcijama čime se mogu ukloniti značajne količine otpada, međutim one se provode bez usklađene metodologije i koordinacije. Na taj način ostaju nam nepoznati podaci o područjima, količinama i sastavu prikupljenog otpada, koji inače imaju važnost za razvoj strategija za smanjivanje morskog otpada. Razvoj učinkovitih mjera za smanjivanje morskog otpada nužan za očuvanje biološke i gospodarske kvalitete morskog i priobalnog okoliša. U ovom je radu predstavljen potencijal ronilačkih akcija čišćenja plitkog podmorja u smanjivanju količina morskog otpada u Hrvatskoj. Posebno je istaknuta potreba za suradnjom ronilačkih klubova i znanstvenih institucija u cilju dobivanja što kvalitetnijih podataka o prikupljenom morskom otpadu, te važnosti provođenja usklađenog načina prikupljanja podataka čime se može značajno doprinijeti razvijanju spoznaja o sadašnjoj situaciji i trendovima te donošenju odgovarajućih preporuka i zakonodavnih mjera zaštite. Ukoliko se ova inicijativa bude sustavno organizirala i provodila mogla bi djelovati kao značajan program i mjera za smanjivanje količina morskog otpada., Marine waste is a huge environmental problem in the world today, mostly as a consequence of a growing use of plastics and inadequate waste management on the land. When it reaches the sea, most waste sinks to the bottom of coastal areas where it may accumulate for years. Waste from the sea bottom in shallow coastal waters can be easily removed by organising diving environmental activities. Diving clubs have a great potential in such activities to remove significant waste quantities. However, these activities cannot be carried out without a harmonised methodology and coordination, in which case we remain without data on the areas, quantities and compostion of the collected waste that play a significant role in the development of marine waste reduction strategies. A development of efficient measures for marine waste reduction is necessary for preserving biological and economic quality of marine and coastal environments. The paper presents a potential of diving activities in the cleanup of shallow coastal waters and reduction of marine waste quantities in Croatia. A need for cooperation between diving clubs and scientific institutions is particularly emphasized as a manner to obtain high quality data on the collected marine waste, and the importance of a harmonised manner of data collection that could significantly contribute to new insights into the current situation and trends, including adoption of adequate recommendations and legal protection measures. If this initiative is systemically organised and implemented, it could act as an importan programme and a meaasure for reducing the quantity of marine waste., Abfall im Meer ist ein großes globales ökologisches Problem der Gegenwart, der größtenteils als Auswirkung der immer größeren Nutzung von Kunststoffen und einer unangemessenen Müllentsorgung auf dem Land entstanden ist. Beim Gelangen des Abfalls ins Meer sinkt es auf den Grund an der Küste, wo es sich jahrelang ansammelt. Der Abfall vom Meeresgrund kann an seichten Küsten mithilfe von organisierten ökologischen Tauchaktionen einfach entfernt werden. Tauchklubs haben ein großes Potential bei solchen Aktionen, bei denen bedeutende Mengen von Abfall entfernt werden können, doch sie werden ohne abgestimmte Methodologie und Koordination durchgeführt. So bleiben uns Informationen/Daten über Gebiete, Mengen und Zusammensetzungen des gesammelten Abfalls unbekannt, die eigentlich wichtig zur Entwicklung von Strategien zur Verminderung von Abfall im Meer sind. Die Entwicklung wirksamer Methoden zur Verminderung von Abfall im Meer ist notwendig für den Schutz der biologischen und wirtschaftlichen Qualität der Umwelt im Meer und an der Küste. In dieser Arbeit ist das Potential von Tauchaktionen zur Säuberung der seichten Unterwassergebiete bei der Minderung der Quantität von Abfall im Meer in Kroatien vorgestellt. Besonders hervorgehoben ist die Notwendigkeit der Zusammenarbeit zwischen Tauchklubs und wissenschaftlichen Institutionen, mit dem Ziel umso hochwertiger Daten über den gesammelten Abfall zu erhalten sowie die Wichtigkeit einer angepassten Art der Datensammlung. Dabei können bedeutende Erkentnisse über die heutige Situation und Trends erhalten werden sowie die entsprechenden Empfehlungen und rechtlichen Schutzmittel erlassen werden. Falls diese Initiative systematisch organisiert und durchgeführt wird, könnte sie als bedeutsames Programm und Mitter zur Verminderung von Abfall am Meeresgrund wirken.

Brojne organizacije civilnoga društva i pojedinci volonteri imaju važnu ulogu u politikama održivog razvoja, osobito u problematici morskog otpada i provedbi ekoloških akcija čišćenja priobalja, a njihovim sustavnim organiziranjem angažirao bi se veliki potencijal u uklanjanju morskog otpada.

Provođenje ronilačkih ekoloških akcija čišćenja podmorja ima izuzetno veliki potencijal zbog značajnog broja ronilačkih klubova i centara na Jadranu, te broja rekreacijskih ronilaca koje okupljaju. Ovaj je potencijal izražen kako u odnosu na podizanje razine ekološke osviještenosti među sudionicima a i šire, tako i po količinama prikupljenog morskog otpada, što može značajno doprinijeti ukupnom smanjivanju morskog otpada koji se nalazi u podmorju.

Uzorkovanje mikroplastike u sedimentu plaže Bačvice (Split) provedeno je u rujnu 2014. godine. Uzorkovanje i odvajanje mikroplastike iz sedimenta provedeni su prema DeFish Gear protokolu (Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region) [1]. Uzorak mikroplastičnog otpada s plaže Bačvice sastoji se od ukupno 352 ispitka. Ispitci su zasebno izvagani te im je određena boja i prozirnost/neprozirnost. Dimenzijska analiza izvršena je primjenom računalnog programa za obradu slika. Rezultati pokazuju da 244 ispitka spada u tzv. veliku mikroplastiku (LMP, engl. Large microplastics) s maksimalnom dimenzijom 1 - 5 mm, a 108 ispitaka spada u tzv. sitnu mikroplastiku (SMP, engl. Small microplastics) s maksimalnom dimenzijom 20 m - 1 mm. LMP ispitci su razvrstani u 6 kategorija: fragmenti (217 komada), pjenasta plastika (20 komada), granule (3 komada), filmovi (3 komada) i filamenti (1 komad). Njihova identifikacija provedena je primjenom infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FTIR) - HATR tehnikom te diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC). Rezultati pokazuju da se LMP mikroplastika sastoji uglavnom od polipropilena i polietilena te u manjem udjelu od polistirena. SMP ispitci su premaleni za FTIR-HATR i DSC analizu, te njihova identifikacija nije provedena.

Ovo istraživanje je provedeno u sklopu projekta ML-REPAIR financiranog iz programa Interreg Italija – Hrvatska Standard+. Osnovni cilj projekta je spriječiti i smanjiti unos i širenje otpada iz mora u Jadranu. Dio aktivnosti vezan je za praćenje stanja otpada na morskom dnu na odabranim područjima ekološke mreže Natura 2000, za koja se pretpostavlja da su značajno opterećena otpadom uslijed turističkih aktivnosti, pomorskog prometa, donosa s kopna i prekograničnog otpada. Pilot-aktivnosti su provedene na trima Natura 2000 područjima, uključujući područje otoka Lokruma (identifikacijski broj: HR HR4000017). Otpad je prikupljan u rujnu 2018. autonomnim ronjenjem duž linearnog transekta dimenzija 25x4 m, i to po četiri transekta na trima lokacijama (Mala i Vela Splilja, Pod Manastijerom, Bočina) i pet transekata u uvali Portoč. Prikupljeno je ukupno 77 predmeta težine 27 kg. Prema brojnosti je najzastupljenija kategorija umjetnih polimernih materijala (plastika) s 53% od ukupnog broja, dok prema težini dominiraju metalni predmeti (50% ukupne težine). Plastični predmeti zbog male mase mogu jako dugo plutati pa ih struje, valovi i vjetar mogu odnijeti daleko od izvora onečišćenja, dok metalni i stakleni tj. keramički predmeti upućuju na lokalni unos. Količina otpada po površini morskog dna varira među postajama ovisno o izloženosti strujama i prevladavajućim vjetrovima, te ovisno o pritisku nautičkog turizma.

Ribarstvo je sektor koji može značajno doprinijeti rješavanju problema smeća u moru sudjelovanjem u njegovom uklanjanju kroz tzv. „Fishing for Litter“ (FfL) inicijativu. Ova se praksa odnosi na prikupljanje smeća iz mora koji se zatekne kao prilov u mrežama tijekom koćarskog ribolova, te njegovim odlaganjem na obalu u komunalne kontejnere i kasnijim zbrinjavanjem u okviru postojećih sustava gospodarenja otpadom. Ova je aktivnost jednostavan i vrlo učinkovit način uključivanja ribarskog sektora u smanjivanje količine smeća na morskom dnu. U ovom se radu raspravlja o iskustvima i mjerama EU projekata DeFishGear i ML-REPAIR koje bi se mogle koristiti za daljnji razvoj inicijativa za uklanjanje smeća sa morskog dna u hrvatskom dijelu Jadrana. U RH ove aktivnosti vodi Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. Princip inicijative rezultat je vrlo uspješnih pilot-programa provedenih u zemljama zapadne Europe (Nizozemska, Danska, Švedska, UK), prepoznat od strane EU koja je 2010. odobrila Preporuku (2010/19) kojom potiče njihovo provođenje.

Otpad u moru je prepoznat kao jedna od glavnih prijetnji morskim ekosustavima kako na globalnoj razini, tako i u Mediteranu i to zbog svojih ekoloških, ekonomskih, sigurnosnih, zdravstvenih i kulturnih utjecaja. Povijest onečišćenja morskog okoliša seže do samih početaka povijesti ljudske civilizacije. Međutim, problem pritiska otpadom iz mora nije dobio značajniju pažnju sve dok nije postignuta razina onečišćenja sa štetnim posljedicama na ekosustave i organizme. Usprkos tome, većina zemalja i dalje proizvode ogromne količine otpada, a trendovi su u porastu. Jadran je svojom površinom malo i plitko poluzatvoreno more povezano s Mediteranom 70 km širokim Otrantskim vratima. Obzirom na gusto naseljene i visoko industrijalizirane obale te intenzivan brodski promet, značajno je pod utjecajem ovog problema. Glavnina otpada iz mora potječe s kopna, a tek manji dio nastaje na samom moru. Plastični otpad posebno opterećuje more, jer je vrlo otporan i razgrađuje se izuzetno sporo. Njegovim raspadanjem nastaju sitne čestice mikroplastike koje morski organizmi mogu uzimati s hranom ili zamjenjujući je za hranu, što može dovesti do ozljeda probavnih organa i stradavanja životinja. Kemijske tvari sadržane u česticama mikroplastike nakupljaju se u hranidbenom lancu, pa tako na kraju mogu i doći do ljudi. Osim toga značajno je izražen i problem prekograničnog otpada. Poznavanje izvora i utjecaja otpada iz mora na ekosustave je važno ne samo za bolje razumijevanje njihove interakcije, nego i zbog oblikovanja mjera sprječavanja. Pored nevladinih organizacija koje imaju važnu ulogu u promicanju svijesti o otpadu iz mora i galvaniziranju javnosti, znanstvene se institucije bave temeljnim istraživanjem ove problematike, te uz suradnju s državnom administracijom sudjeluju u donošenju strategija i zakonskih okvira. Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita sudjelovao je na dva projekta koji se bave problematikom otpada u moru: „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region“ – DeFishGear, financiran putem IPA Adriatic CBC programa 2007 – 2013, te „REducing and Preventing, an integrated Approach to Marine Litter Management in the Adriatic Sea“ – MLREPAIR, iz INTEREG ITA-CRO CBC programa 2014- 2020. Planirane aktivnosti i učinci projekata zasnivaju se na ključnim načelima Cjelovitog upravljanja obalnim područjem (Integrated Coastal Zone Management – ICZM), Prostornog planiranja mora (Marine Spatial Planning – MSP), kao i Okvirne direktive o morskoj strategiji (Marine Strategy Framework Directive – MSFD). Projekti su se bavili širim kontekstom problematike otpada iz mora i u konačnici su rezultirali strateškom procjenom na regionalnoj razini. Projektne aktivnosti su provodili multidisciplinarni timovi uključujući istraživačke institute, nacionalne i lokalne vlasti i nevladine udruge iz zemalja Jadransko-Jonske regije jačanjem suradnje i poticanjem zajedničkih i usklađenih akcija za Jadran bez otpada. Na kraju projekta Jadran ima prvu procjenu onečišćenja na temelju podataka u pilot područjima, bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom i njenim učincima na morske organizme i pilot aktivnosti uklanjanja i zbrinjavanja otpadnih i izgubljenih ribarskih mreža u moru, kao i otpada iz mora u koćarskim lovinama. Očekuje se da će znanstvene institucije kroz svoje istraživačke aktivnosti doprinijeti razvoju spoznaja vezanih uz bolje razumijevanje utjecaja otpada u moru na ekosustave, ali također i poticati stvaranje i razvoj znanstvenih i tehnologijskih rješenja usmjerenih k rješavanju ove problematike.

Otpad iz mora značajni je okolišni problem koji uzrokuje povećanu zabrinutost na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Takav tip zagađenja složeni je i rastući okolišni problem koji utječe ne samo na morski okoliš, nego i na ljudske obalne zajednice i sve gospodarske sektore vezane uz more. Otpad na morskom dnu ima tendenciju gomilanja u područjima niske cirkulacije vode i visoke akumulacije sedimenta. U ovom radu istraživan je kvalitativno-kvantitativni sastav, prostorna raspodjela i brojnost otpada u plitkom priobalnom području (

Problem otpada u moru danas je globalni problem, koji, između ostalog, utječe na smanjenje estetskih vrijednosti obalnog područja mora te na mogućnost njegovog korištenja u rekreacijske svrhe. Indeks čistoće obale (CCI) razvijen je za potrebe procjene onečišćenosti plaža otpadom iz mora, a temelji se na brojnosti plastičnog otpada i površini dijela plaže na kojoj je otpad sakupljan. U dosadašnjim istraživanjima na morskim plažama u Hrvatskoj, kroz provedeni projekt DeFishGear na srednjem dijelu te u istraživanju provedenom u sjevernom dijelu Jadrana, na područjima šljunkovitih plaža zabilježena je ekstremno visoka brojnosti otpadnih predmeta po m2 površine svrstavajući time hrvatske plaže u kategoriju veoma prljavih. Geomorfologija obale s duboko uvučenim, uskim zaljevima i kratkim šljunkovitim plažama djeluje poput lijevka te pogoduje akumuliranju otpada, dok se pomicanjem šljunka valovima otpad dodatno usitnjava povećavajući time njegovu brojnost. Stoga indeks CCI na razvedenoj kamenitoj hrvatskoj obali nije sasvim primjenjiv te je utvrđena potreba za njegovom prilagodbom. The problem of marine litter is a modern global problem, which, among other things, affects aesthetic values of the coastal area and the possibility of its use for recreational purposes. The Clean Coast Index (CCI) has been developed for the purpose of assessing the pollution of a beach by marine litter, and is based on the number of plastic waste items and the surface of the part of the beach where the waste is collected. In recent marine litter research in Croatia: DeFishGear project in the middle part of the Adriatic and the research carried out in its northern part, extremely high number of waste items per m2 were recorded on pebble beaches, thus classifying them into the category of very dirty beaches. Geomorphology of the coast with deeply indented and narrow bays with short pebble beaches at their ends acts as a funnel and favours the accumulation of waste, while shredding of gravel by waves further increase its number. Therefore, the CCI is not fully applicable on the rugged rocky Croatian coastline and there is a need for its adjusting.

Zabrinjavajuće količine otpada u moru jedna su od najbrže rastućih prijetnji okolišu. Otpad u morski okoliš dospijeva isključivo uslijed ljudskih aktivnosti, odnosno nedostataka u sustavu gospodarenja otpadom. Velike količine otpada iz mora akumuliraju se na plažama uslijed djelovanja snažnog vjetra i morskih struja. U ovom su radu prikazani rezultati kvalitativne i kvantitativne analize otpada iz mora prikupljenog monitoringom plaže u Pupnatskoj Luci na otoku Korčuli tijekom 2016. godine. Ukupno je zabilježeno i određeno 24524 komada otpada ukupne težine 420, 6 kg. Sakupljeni otpad razvrstan je u osam glavnih kategorija: umjetni polimerni materijali – plastika, tekstil, staklo/keramika, metal, papir, guma, obrađeno drvo i ostalo. Plastika je utvrđena kao prevladavajuća vrsta otpada iz mora s udjelom od 91, 1%, nakon čega slijede tekstil (2, 9%), staklo/keramika (2, 4%), metal (1, 5%), guma (0, 5%), papir (0, 5%), obrađeno drvo (0, 2%) i ostalo (0, 1%). Prosječna gustoća otpada iznosi 6, 2 kom/m². Izvori prikupljenog otpada mogu se povezati sa lošim gospodarenjem odlagalištima komunalnog otpada, kanalizacijom, turizmom i rekreacijskim aktivnostima, ribarstvom i marikulturom, te brodskim prometom. Analizom podrijetla otpada utvrđeno je da najveća količina dolazi iz susjednih zemalja, prvenstveno Albanije. Zbog značajnih okolišnih, ekonomskih, sigurnosnih, zdravstvenih i kulturnih implikacija, nužna su efektivna i dugoročna rješenja ovog problema.

Coastal nursery habitats are essential for the renewal of adult fish populations. Temporal trends in the structure of juvenile fish communities were examined in the middle Adriatic (Duce-Glava). The individuals were caught using a small shore seine on monthly basis in 2000 and from March, 2017 to February 2018 on seasonal basis. A total of 19 fish families and 52 species were recorded in 2000 while a decline of 26% and 21% in number of families and species were obtained in 2018. Most diverse family were Sparidae comprising 8 species in 2000, and 7 species in 2018. The most abundant and frequently observed species was the big-scale sand smelt, Atherina boyeri while the striped seabream, Lithognathus mormyrus showed the most significant decline of 99, 81 % after 18 years. Trends in abundance and biomass indicated significant decline overtime 44.4 % and 62.8 % in the study period, respectively, probably as response to human- induced factors such as fisheries and habitat modification due climate changes.

Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita projektni je partner na IPA Adriatic CBC programu 2007 – 2013 pod nazivom "Sustav gospodarenja morskim otpadom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region ; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt se bavi širim kontekstom problematike morskog otpada i u konačnici bi trebao rezultirati strateškom procjenom na regionalnoj razini. Projektne aktivnosti provodi multidisciplinarni tim uključujući istraživačke institute, nacionalne i lokalne vlasti i nevladine udruge iz svih zemalja Jadransko-Jonske regije (Slovenije, Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke), jačanjem suradnje i poticanjem zajedničkih i usklađenih akcija za Jadran bez otpada. Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo, projektni partner iz Republike Hrvatske je Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. Koordinirana suradnja ovih zemalja radi efikasnijeg rješavanja problema morskog otpada ključna je za ostvarivanje važnog cilja: dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. godine. Vrijednost projekta je 5.353.765 Eura, te će se provoditi do kraja rujna 2016. godine. Odvijanje predviđenih aktivnosti na projektu je planirano kroz tvz. radne pakete (Work Packages – WP) kojih ima ukupno 6, između kojih su Procjena morskog otpada (WP 4), Mikroplastika (WP 5) i Prikupljanje odbačenih ribolovnih alata u lukama, morskog otpada iz ribarskih mreža – koćarica i ribolovnih alata izgubljenih ili odbačenih u moru, tzv. „Ghost nets“ (WP 6) vezani uz konkretne aktivnosti.

U predavanju je prezentiran trenutačni status problematike otpada u moru na području Jadranskog mora

Otpad iz mora je globalni problem na okolišnoj, socio-ekonomskoj, zdravstvenoj i estetskoj razini. Može se naći u svim svjetskim morima i oceanima, ne samo u gusto naseljenim područjima, nego i u onima daleko od očitih izvora i ljudskog utjecaja. Predstavlja važan i složeni višedimenzionalni izazov sa značajnim posljedicama na morski i priobalni okoliš, kao i ljudske aktivnosti u cijelom svijetu. Ovi su utjecaji jednako kulturalni kao i multisektorski, a posljedica su loše prakse gospodarenja otpadom, nedostatka odgovarajuće infrastrukture, štetnih utjecaja ljudskih aktivnosti i neodgovarajućeg ponašanja javnosti nesvjesne mogućih posljedica svojih postupaka. Ovome treba pridodati i izostanak provedbe odgovarajućih zakonskih i provedbenih sustava na svim razinama ; međunarodnim, regionalnim i nacionalnim, kao i nedostatka financijskih sredstava za njegovo uklanjanje. Institut za oceanografiju i ribarstvo (IOR) iz Splita projektni je partner u okviru IPA Adriatic CBC programa 2007 – 2013 na projektu pod nazivom „Sustav gospodarenja napuštenom ribolovnom opremom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region ; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt pod vodstvom Nacionalnog instituta za kemiju iz Ljubljane, Slovenija, započet u studenom 2013. i završen u rujnu 2016., bavio se širim kontekstom problematike otpada iz mora i u konačnici je rezultirao strateškom procjenom na regionalnoj razini. U projektu su sudjelovali stručnjaci iz zemalja Jadransko-Jonske regije – Slovenije, Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke. Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, projektni partner iz Republike Hrvatske bila je Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. Po završetku projekta Jadranska je regija dobila prvu procjenu stanja mora i obalnog pojasa s obzirom na onečišćenje otpadom iz mora, bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom i njezinim učincima na morske organizme, te stekla dobru praksu kroz akcije uklanjanja i zbrinjavanja otpadnih i izgubljenih ribolovnih alata (različite vrste mreža, vrša, parangala i ostalog) u moru, kao i otpada iz mora iz koćarskih lovina. Svaka od navedenih aktivnosti je dala važan doprinos u obnovi morskog okoliša, a posebna vrijednost dolazi aktivnim uključivanjem ribarskog sektora. Ovakve aktivnosti također su pozitivno utjecale na nacionalno zakonodavstvo jer je gospodarenje otpadom iz mora još uvijek na niskoj razini. Tijekom monitoringa otpada iz mora naplavljenog na 4 izabrane plaže (Saplunara na otoku Mljetu, ušće Neretve, Punta u Omišu i Zaglav na otoku Visu) prikupljeno je i prema projektnim zahtjevima stručno obrađeno oko 1 T otpada iz mora. U suradnji sa ribarskim zadrugama „Hvar“ iz Hvara i „Adria“ iz Tribunja, pilot-akcijama uklanjanja otpada iz mora iz koćarskih lovina prikupljeno je gotovo 30 T otpada iz mora, dok je u odvojenim pilot-akcijama uklonjeno oko 1, 1 T izgubljenih ribolovnih alata na moru. Glavna je svrha projekta bila da se na temelju prikupljenih podataka o morskom otpadu i prakse stečene tijekom pilot-akcija, izrade preporuke zakonodavstvu u skladu s nacionalnim i regionalnim planovima i protokolima vezanim za otpad iz mora (MSFD, EcAp), pomoć kod integriranog planiranja i upravljanja u cilju smanjivanja utjecaja otpada iz mora i osiguranja održivog gospodarenja morskim i obalnim područjem Jadransko-Jonske regije.

Morski otpad se određuje kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnoga podrijetla nego ga je proizveo i koristio, te odbacio čovjek izravno u more ili je pak tamo dospio s kopna. Pojavljuje se kao plutajući otpad na površini mora, ispod njegove površine (u vodenom stupcu), nataložen na morskom dnu, te naplavljen na obali. Gotovo 80% morskog otpada potječe sa kopna, a tek manji dio nastaje na samom moru ; osnovne kategorije su razne vrste plastike, metala, stakla, gume i papira. U moru i priobalju se pojavljuje u značajnim količinama i smatra se jednim od glavnih problema koji utječe na morski i obalni okoliš. Na organizme djeluje kroz zaplitanje i unos u probavni sustav, predstavlja rizik za ljudsko zdravlje, te stvara smetnju aktivnostima na moru i obali, te umanjuje kvalitete korištenja morske vode (ribarstvo ili bilo koje drugo legitimno korištenje mora). Na plažama i morskom dnu priobalnog područja Hrvatske morski je otpad prisutan u količinama koje nisu zanemarljive, a većinom ga donose morske struje i vjetrovi, dijelom i iz susjednih jadranskih zemalja. Bez obzira na izvor, morski otpad je rasprostranjena pojava i trajan ekološki problem. Osim ekološkog, morski otpad ima i važan društveno-ekonomski utjecaj koji pogađa obalne zajednice jer je čista obala od ključnog značaja za turizam. Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita projektni je partner na IPA Adriatic CBC programu 2007 – 2013 pod nazivom "Sustav gospodarenja morskim otpadom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region ; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt se bavi širim kontekstom problematike morskog otpada i u konačnici bi trebao rezultirati strateškom procjenom na regionalnoj razini. Projektne aktivnosti provodi multidisciplinarni tim uključujući istraživačke institute, nacionalne i lokalne vlasti i nevladine udruge iz svih zemalja Jadransko-Jonske regije (Slovenije, Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke), jačanjem suradnje i poticanjem zajedničkih i usklađenih akcija za Jadran bez otpada. Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo, projektni partner iz Republike Hrvatske je Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. Koordinirana suradnja ovih zemalja radi efikasnijeg rješavanja problema morskog otpada ključna je za ostvarivanje važnog cilja: dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. godine. Vrijednost projekta je 5.353.765 Eura, te će se provoditi do kraja rujna 2016. godine. Odvijanje predviđenih aktivnosti na projektu je planirano kroz tvz. radne pakete (Work Packages – WP) kojih ima ukupno 6, između kojih su Procjena morskog otpada (WP 4), Mikroplastika (WP 5) i Prikupljanje odbačenih ribolovnih alata u lukama, morskog otpada iz ribarskih mreža – koćarica i ribolovnih alata izgubljenih ili odbačenih u moru, tzv. „Ghost nets“ (WP 6) vezani uz konkretne aktivnosti. Svrha radnog paketa 4 je procjena stanja (količine, sastava, itd.) morskog otpada u Jadranu kroz pilot-akcije, od onog naplavljenog na plažama i na površini mora do onoga na morskom dnu, uključujući povezane socio–ekonomske utjecaje, te identificiranje nedostataka i potreba kao osnova za izradu prioriteta za učinkovito djelovanje. Također, namjera je postaviti temelje za održivo gospodarenje i korištenje morskog okoliša i obalnih zona. Naglasak aktivnosti na radnom paketu 5 (WP 5) je na otpadu plastičnog materijala između 0, 3 i 5 mm veličine (mikroplastika), kao i prisutnosti POPs (Persistent Organic Pollutants) apsorbiranim na česticama mikroplastike, što se postiže uzimanjem uzoraka sa površine mora i riječnih ušća, iz sedimenata na plažama, te iz riba, u područjima gdje se morski otpad akumulira, uključujući i područja ribolovne aktivnosti. Glavni cilj radnog paketa 6 (WP 6) je smanjiti onečišćenje mora krupnim otpadom na obali i morskom dnu u priobalnim područjima Jadrana uključivanjem ribara i drugih interesnih skupina u predviđene projektne aktivnosti. Ovaj cilj će biti postignut provođenjem triju pilot-akcija: postavljanjem sustava za prikupljanje i recikliranje odbačene ribolovne opreme, prikupljanjem morskog otpada koji se zatekne u koćarskim lovinama (mrežama) i njegovim odlaganjem u pripremljene kontejnere u ribarskim lukama, te aktivnostima vezanim uz pronalazak i prikupljanje izgubljenih i odbačenih ribolovnih alata u moru (tzv. „ghost nets“) i odlaganjem u odgovarajuće kontejnere na obali. Ova inicijativa uključuje izravno uklanjanje smeća iz mora i podiže svijest o toj problematici u ribarskom sektoru, te među građanima i kreatorima zakonodavstva, čime bi se pridonijelo promjeni dosadašnje prakse i kulture. Tijekom monitoringa morskog otpada naplavljenog na 4 izabrane plaže (Saplunara, otok Mljet, ušće Neretve, gradska plaža „Punta“ Omiš i Zaglav na otoku Visu), ekološka udruga „Sunce“ kao suradnik na WP 4 je prikupila i prema projektnim zahtjevima stručno obradila oko 1 T morskog otpada. Tom je prilikom sakupljeno oko 470 kg plastike (39.399 komada), oko 275 kg obrađenog drva (399 komada), oko 90 kg metala (414 komada – pretežito čepovi boca), oko 55 kg tekstila (384 komada), oko 25 kg gume (193 komada – pretežito obuća), oko 20 kg stakla i keramike (656 komada), te oko 5 kg papira (226 komada). Treba naglasiti da ovo nisu bile akcije čišćenja od morskog otpada, nego njegov monitoring rađen prema zadanom projektnom protokolu. U suradnji sa ribarskim zadrugama „Hvar“ iz Hvara i „Adria“ iz Tribunja, pilot-akcijama uklanjanja morskog otpada iz koćarskih lovina prikupljeno je gotovo 30 T morskog otpada, dok je u odvojenim pilot-akcijama uklonjeno oko 2 T izgubljenih ribolovnih alata na moru. Po završetku projekta Jadranska bi regija trebala imati prvu procjenu onečišćenja morskim otpadom, bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom i njezinim učincima na morske organizme, te akcije uklanjanja i zbrinjavanja otpadnih i izgubljenih ribarskih mreža u moru, kao i morskog otpada iz koćarskih lovina. Svaka od navedenih aktivnosti će dati važan doprinos u obnovi morskog okoliša, a posebna vrijednost dolazi aktivnim uključivanjem ribarskog sektora. Ovakve aktivnosti također mogu pozitivno utjecati na nacionalno zakonodavstvo jer je gospodarenje morskim otpadom još uvijek na niskoj razini. Osim davanja preporuka zakonodavstvu u skladu s regionalnim i nacionalnim ciljevima u odnosu na morski otpad (MSFD, ECAP), glavna svrha je pomoć kod integriranog planiranja i upravljanja u cilju smanjivanja utjecaja morskog otpada i osiguranja održivog gospodarenja morskim i obalnim područjem Jadransko-Jonske podregije. Navedene aktivnosti projekt DeFishGear ima namjeru pružiti nakon završetka projekta krajem rujna 2016. godine, kada se očekuje objava završnog izvješća.

U prezentaciji je predstavljen trenutačni biološko-ekološki status populacija jegulje u ušću Neretve

Morski otpad je problem globalnog razmjera, a povijest onečišćenja morskog okoliša seže do samih početaka povijesti ljudske civilizacije. Međutim, problem onečišćenja nije dobio značajniju pažnju sve dok nije postignuta razina praga sa štetnim posljedicama na ekosustave i organizme. Usprkos tome, velika većina razvijenih zemalja i dalje proizvode ogromne količine otpada, a trendovi su u porastu. Poznavanje izvora i utjecaja morskog otpada na ekosustave je važno ne samo za bolje razumijevanje njihove interakcije, nego i zbog oblikovanja mjera sprječavanja. Pored nevladinih organizacija koje imaju važnu ulogu u promicanju svijesti o morskom otpadu i galvaniziranju javnosti, znanstvene se institucije bave temeljnim istraživanjem ove problematike, te uz suradnju sa državnom administracijom sudjeluju u donošenju strategija i zakonskih okvira. Također, imaju nezaobilaznu ulogu u pružanju podrške uspostavljanju nacionalnih mjera monitoringa morskog otpada, te stručnom osposobljavanju i umrežavanju zainteresiranih dionika. Jadran je svojom površinom malo i plitko poluzatvoreno more povezano sa Mediteranom 70 km širokim Otrantskim vratima. Obzirom na gusto naseljene i visoko industrijalizirane obale, te intenzivan brodski promet, značajno je utjecan ovim problemom. Glavnina morskog otpada potječe sa kopna, a tek manji dio nastaje na samom moru. Plastični otpad pogotovo opterećuje more, jer je vrlo otporan i razgrađuje se izuzetno sporo. Njegovim raspadanjem nastaju sitne čestice mikroplastike koje morski organizmi mogu uzimati sa hranom ili zamjenjujući je za hranu, što može dovesti do ozljeda probavnih organa i stradavanja životinja. Kemijske tvari sadržane u česticama mikroplastike nakupljaju se u hranidbenom lancu, pa tako na kraju mogu i doći do ljudi. Pojedine vrste iz drugih udaljenijih morskih područja mogu putem plutajućeg otpada prevaliti velike udaljenosti i dospjeti do Jadranskog mora. Osim toga značajno je izražen i problem prekograničnog otpada. Problematikom morskog otpada znanstvene se institucije u Hrvatskoj bave u novije vrijeme. Analizama plutajućeg otpada kao i onog naplavljernog na plažama bavili su se znanstvenici Veleučilišta VERN i Instituta „Ruđer Bošković“, te Biološkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Utjecaj morskog otpada na stradavanje kitova i delfina pratili su znanstvenici Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Biološkog odsjeka PMF-a na glavate želve (Caretta caretta). Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita projektni je partner IPA Adriatic CBC programa 2007 – 2013 pod nazivom "Sustav upravljanja morskim otpadom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region ; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt se bavi širim kontekstom problematike morskog otpada i u konačnici bi trebao rezultirati strateškom procjenom na regionalnoj razini. Projektne aktivnosti provodi multidisciplinarni tim uključujući istraživačke institute, nacionalne i lokalne vlasti i nevladine udruge iz svih zemalja Jadransko-Jonske regije jačanjem suradnje i poticanjem zajedničkih i usklađenih akcija za Jadran bez otpada. Na kraju projekta 2016., Jadran će imati prvu procjenu onečišćenja na temelju podataka u pilot područjima, bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom i njenim učincima na morske organizme i pilot aktivnosti uklanjanja i zbrinjavanja otpadnih i izgubljenih ribarskih mreža u moru, kao i morskog otpada iz koćarskih lovina, koje će se nastaviti i nakon što projekt završi. Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora (CIM) iz Rovinja, sudjeluje u aktivnostima oglednog projekta MARELITT (www.marelitt.eu), usredotočenim na otklanjane morskog otpada iz 4 europska regionalna mora. Projekt predviđa različite načine prikupljanja i uklanjanja morskog otpada, te pronalaženje i zbrinjavanje napuštene ribolovne opreme. Pilot projekt CIM-a će se usredotočiti na prikupljanje morskog otpada iz ribarskih mreža tijekom redovitih aktivnosti ribara, te njegovo odlaganje u lukama. Opći cilj projekta MARELITT je pomoći EU države članice u dostizanju takozvanog dobrog stanja okoliša (Good Environmental Status - GES) svih europskih morskih voda do 2020. smanjujući utjecaj morskog otpada na obalni i pomorski okoliš. Očekuje se da će znanstvene institucije kroz svoje istraživačke aktivnosti doprinijeti u razvoju spoznaja vezanih uz bolje razumijevanje utjecaja otpada u moru na ekosustave, ali također i poticati u stvaranju i razvoju znanstvenih i tehnologijskih rješenja usmjerenih k rješavanju ove problematike.

U knjizi je predstavljen cjelokupni prikaz svih vrsta riba koje žive u rijeci Neretvi, njezinim pritocima i cijelom slivu od izvora u istočnoj gornjoj Hercegovini pa sve do laguna na ušću u Republici Hrvatskoj. U njoj je prikazana sva složenost populacija riba ovog vrlo raznolikog područja koje obuhvaća niz autohtonih i nedirnutih prostora kao što su Neretva iznad Konjica, rijeka Rama ispod brane, rijeke Vrljika, Tihaljina i Trebižat, močvare gornjeg dijela Hutova blata, područje Norina i desanskog jezera, Baćinska jezera ili laguna Parila na ušću Neretve. U sistematski popis riba rijeke Neretve uključene su vrste slatkovodnih, bočatih i morskih staništa na cijelom prostoru njenog toka ; od izvora na nadmorskoj visini od 1.225 metara ispod padina planina Zelengore i Lebršnika u Bosni i Hercegovini, do njenog ušća u Jadransko more ispod Opuzena u Hrvatskoj. Na popisu riba rijeke Neretve nalaze se ukupno 93 vrste riba ; 50 koje naseljavaju isključivo slatkovodna staništa gornjeg i srednjeg toka rijeke Neretve i njenih pritoka, te 43 vrste boćatih i morskih staništa donjeg toka i njenog šireg ušća, od kojih pojedine vrste zalaze do utoka rijeke Krupe u Neretvu i močvare Hutovo blato.

U radu se iznose podaci o statusu i ugroženosti ihtiofaune na području močvare Hutovo blato (donji tok rijeke Neretve).

Muzejski predmet sedmopruga usminjača Dermochelys coriacea (Vandelli, 1761.) vrlo je vrijedna prirodnina Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Izložba je osmišljena u spomen na rad dubrovačkog prirodoslovca Balda Kosića, koji je u Domorodnom muzeju u Dubrovniku djelovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U dva dijela izložbe "...glede morske žabe...(Kosić, 1896.)" i "Zaboravljeni slučaj 1894.", uspoređene su metode istraživanja iz doba Balda Kosića sa suvremenim istraživačkim metodama. Potaknut zanimljivim detaljem, dvjema rupama na oklopu „morske žabe“ - sedmopruge usminjače, koju su u Muzej donijela braća Čalak, lađari i ribari iz Budve, Baldo Kosić istražio je i zabilježio način na koji je životinja stradala. Osim otkrivanja znatiželje i svestranosti Kosića kao znanstvenika istraživača, izloženi rad "Sphargis coriacea Gray u Jadranskome moru" iz 1895. godine i dodatak tome radu iz 1896. godine opisuju tadašnje društvene i materijalne prilike. Animacija "Put morske žabe do Muzeja", u sklopu izložbe opisuje doba kad je sedmopruga usminjača pristigla u Domorodni muzej u kronološkom kontekstu još nekih vrijednih predmeta iz toga vremena, kojima se i danas možemo diviti u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik.

U ovom su radu izneseni podaci o biološko-ekološkim osobitostima, rasprostranjenosti i staništima, te uzrocima ugroženosti i potrebama za zaštitom peškelja Scardinius plotizza (Heckel i Kner, 1858) (Pisces, Cyprinidae), endemične vrste donjeg toka rijeke Neretve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na području močvare Hutovo blato u Bosni i Hercegovini peškelj je brojno zastupljena endemična vrsta. Rezidentan je i uglavnom rasprostranjen u hladnijim vodenim površinama Gornjeg blata, poput jezera Deran gdje naseljava središnja dublja područja obrasla podvodnom vegetacijom. U izboru staništa opažene su manje razlike između nedoraslih i odraslih populacija. Premda se trenutačni populacijski položaj ove vrste u Hutovom blatu može ocijeniti stabilnim, ukoliko se nastavi trend raznih negativnih utjecaja koji ugrožavaju njegovu opstojnost, budućnost mu se može smatrati ugroženom. Močvarno područje Hutovog blata, koje se odlikuje velikim brojem endemičnih vrsta uskog područja rasprostranjenosti, ugroženo je značajnim negativnim promjenama staništa, te su nužne hitne mjere procjene ugroženosti i provedbe zaštite. U cilju zaštite statusa ove vrste, kao i visoke ihtiološke raznolikosti područja, od posebne su važnosti djelotvorna zaštita staništa zajedno s poboljšanim mjerama vodnog gospodarenja i sprječavanjem daljnjeg unošenja i širenja alohtonih vrsta. Također, potrebno je precizno odrediti sistematsko-taksonomski položaj ove vrste. Na osnovi trenutačnog položaja, kao i projekcije budućeg razvoja i IUCN kriterija, predlaže se donošenje IUCN statusa gotovo ugrožen (NT) u Bosni i Hercegovini.

Muzejski predmet sedmopruga usminjača Dermochelys coriacea (Vandelli, 1761.) vrlo je vrijedna prirodnina Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Izložba je osmišljena u spomen na rad dubrovačkog prirodoslovca Balda Kosića, koji je u Domorodnom muzeju u Dubrovniku djelovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U dva dijela izložbe "...glede morske žabe...(Kosić, 1896.)" i "Zaboravljeni slučaj 1894.", uspoređene su metode istraživanja iz doba Balda Kosića sa suvremenim istraživačkim metodama. Potaknut zanimljivim detaljem, dvjema rupama na oklopu „morske žabe“ - sedmopruge usminjače, koju su u Muzej donijela braća Čalak, lađari i ribari iz Budve, Baldo Kosić istražio je i zabilježio način na koji je životinja stradala. Osim otkrivanja znatiželje i svestranosti Kosića kao znanstvenika istraživača, izloženi rad "Sphargis coriacea Gray u Jadranskome moru" iz 1895. godine i dodatak tome radu iz 1896. godine opisuju tadašnje društvene i materijalne prilike. Animacija "Put morske žabe do Muzeja", u sklopu izložbe opisuje doba kad je sedmopruga usminjača pristigla u Domorodni muzej u kronološkom kontekstu još nekih vrijednih predmeta iz toga vremena, kojima se i danas možemo diviti u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik.

Hutovo blato je malo plitko močvarno područje mediteranskog tipa, smješteno u donjem toku rijeke Neretve na oko 20 km uzvodno od Jadranskog mora u blizini granice sa Republikom Hrvatskom. Slijev rijeke Neretve ima posebnu vrijednost zbog izražene bioraznolikosti faune slatkovodnih vrsta riba, te visokog stupnja endemizma i jedno je od četiri takva područja u Mediteranu. Zbog svojih prirodnih osobitosti, među kojima posebno mjesto zauzimaju ribe, područje močvare Hutovo blato jedan je od najvažnijih dijelova rijeke Neretve i kao takvo je 1995. godine proglašeno Parkom prirode, a 2001. upisano u Ramsarsku konvenciju kao močvarno područje od međunarodnog značaja. Cilj ovog rada je prikazati podatke o fauni riba Parka prirode Hutovo blato koja do sada nije bila dovoljno poznata. Prilikom izrade popisa ribljih vrsta korišteni su rezultati istraživanja u razdoblju od 1999. – 2010. godine, raniji literaturni podaci, te podaci o ulovima rijetkih vrsta prikupljeni od strane čuvara i djelatnika Parka, profesionalnih i sportskih ribolovaca, kao i vlastiti neobjavljeni podaci. Tijekom istraživanja zabilježeno je 25 vrsta riba, a uključujući literaturne podatke broj raste na 43, raspoređenih u 36 rodova i 19 porodica. Autohtone vrste čine više od polovice zabilježenog broja (63%), među kojima je 15 endema vrlo uskog areala rasprostranjenosti, dok su 15 vrsta alohtone. Osobitost ihtiofaune Hutovog blata predstavlja i niz morskih vrsta riba koje ondje privremeno borave. Značajan broj vrsta s ovog popisa obuhvaćeno je nekom od kategorija ugroženosti prema IUCN kategorizaciji i uglavnom je riječ o endemskim vrstama. Tijekom posljednjih desetljeća trofički status Hutovog blata je promijenjen kao posljedica niza antropogenih aktivnosti što je dovelo do ozbiljnih negativnih promjena. Trenutačni status faune riba močvare Hutovo Blato i šireg područja može se označiti ugroženim. Učinkovita zaštita staništa, zajedno s poboljšanim upravljanjem vodama i mjere za sprečavanje širenja stranih vrsta posebno su važne kako bi se zaštitila visoka ihtiofaunistička vrijednost ove močvare.

Muzejski predmet sedmopruga usminjača Dermochelys coriacea (Vandelli, 1761.) vrlo je vrijedna prirodnina Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Izložba je osmišljena u spomen na rad dubrovačkog prirodoslovca Balda Kosića, koji je u Domorodnom muzeju u Dubrovniku djelovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U dva dijela izložbe "...glede morske žabe...(Kosić, 1896.)" i "Zaboravljeni slučaj 1894.", uspoređene su metode istraživanja iz doba Balda Kosića sa suvremenim istraživačkim metodama. Potaknut zanimljivim detaljem, dvjema rupama na oklopu „morske žabe“ - sedmopruge usminjače, koju su u Muzej donijela braća Čalak, lađari i ribari iz Budve, Baldo Kosić istražio je i zabilježio način na koji je životinja stradala. Osim otkrivanja znatiželje i svestranosti Kosića kao znanstvenika istraživača, izloženi rad "Sphargis coriacea Gray u Jadranskome moru" iz 1895. godine i dodatak tome radu iz 1896. godine opisuju tadašnje društvene i materijalne prilike. Animacija "Put morske žabe do Muzeja", u sklopu izložbe opisuje doba kad je sedmopruga usminjača pristigla u Domorodni muzej u kronološkom kontekstu još nekih vrijednih predmeta iz toga vremena, kojima se i danas možemo diviti u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik.

Šaranke (Cypriniformes) su red riba koji karakterizira nedostatak zuba na čeljustima i nepcu čiju funkciju, kod većine pripadnika ove skupine, nadomještaju ždrijelni zubi. Ždrijelni su zubi struktura koja nastaje od povećanog dijela petog škržnog luka (ceratobranchiale) sa zubima usañenim u kost. Ždrijelni zubi služe za usitnjavanje hrane. Oblik ždrijelnih zuba, njihov broj, raspored i zubna formula jedan su od kriterija u klasifikaciji šaranki. U ovom radu predstavljeni su prvi podaci morfometrijske analize sustava ždrijelnih zuba kod peškelja Scardinius plotizza Heckel & Kner, 1858, endemične vrste uskog područja rasprostranjenosti. Naime, peškelj naseljava područje donjeg slijeva rijeke Neretve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U morfometrijskoj analizi ukupno je istraženo 95 jedinki raspona 91–367 mm totalne duljine i mase 5, 4–757 g. Multivarijantnom diskriminacijskom funkcionalnom analizom (DFA) istraživane su morfometrijske mjere ždrijelnih zuba vrsta roda Scardinius po kojoj se peškelj vrlo jasno razlikuje od srodnih vrsta. Ždrijelni zubi peškelja bočno su spljošteni, nazubljeni i poredani u dva reda na svakom ždrijelnom luku. Unutarnji red svakog ždrijelnog luka obično ima pet zuba, a vanjski red ima tri zuba. Položaj zubâ označen je brojevima od prednjih do stražnjih u nizu, a zajedno sa brojem je predstavljen zubnom formulom 3, 5–5, 3. Građa ždrijelnih zuba te škržnih šipčica ukazuju na evolucijski trend koji je išao u pravcu prilagodbe prehrani.

Prostor Bosne i Hercegovine koji pripada slivu jadranskoga mora obuhvaća površinske i podzemne tokove od Livanjskoga do Popova polja. Jedna od bitnih značajka ovih vodenih tokova je njihova nestalnost, visoki zimski i niski ljetni vodostaji, ljetno presušivanje, poniranje od jednoga do drugoga polja ili mora. Ova nestalnost vodenih površina značajno je utjecala na evoluciju i bioraznolikost riba u ovome području. Posebice se to ogleda u slatkovodnim vrstama koje provode dio životnoga ciklusa u podzemlju, ali i drugim prilagodbama na navedene ekološke uvjete. Na drugoj strani neke morske vrste riba su se prilagodile na uvjete niskih slanosti, te su naselile trajno ili povremeno vode Neretve i njezinih pritoka. U radu će se dati pregled bioraznolikosti riba u vodama Hercegovine, status i ugroženost pojedinih vrsta, potrebe i načini njihove zaštite i unaprjeđenja populacija, te tradicijsko korištenje ovih resursa i njihova valorizacija u buduće ekoturističke svrhe.

Raspodjela sastava, brojnosti i biomase ribljih naselja u plitkim dijelovima odabranih uvala NP «Mljet» (Pod Mala Poma, Njivice, Vrbovačka, Soline, Gonoturska, Polače i Pomena) preliminarno su istraživani tijekom 24-satnog razdoblja u tri navrata ; srpanj i listopad 2003., te u svibnju 2004. Uzorci su prikupljani malom priobalnom mrežom potegačom (dužina mreže 50 m, visina krila 30 cm, u središnjem dijelu 250 cm ; veličina oka krila 8 mm, a središnje sake 4 mm). Mreža se uvijek povlačila od otvorenog dijela uvale prema njenom kraju od strane dva čovjeka na radnim dubinama od 1, 0 m, odnosno 5, 0 m ovisno o konfiguraciju dna pojedine istraživane uvale. Ukupno je ulovljeno 10206 jedinki, pripadnika 15 porodica i 47 vrsta, što predstavlja 10, 56 % od ukupno 445 do danas zabilježenih vrsta u Jadranskom moru (Dulčić & Lipej, 2010.). U ukupnom ulovu brojnošću značajno prevladava gavun, Atherina hepsetus s 60, 43 %, te manje cipol plutaš Oedalechilus labeo s 12, 25 %, trlja od blata Mulus barbatus s 4, 30 %, cipol putnik Chelon labrosus s 2, 25 %, cipol zlatac Liza aurata s 2, 16 %, te salpa Salpa sarpa s 2, 07 % čineći zajedno 83, 46 % ulova. Ove su vrste svojom brojnošću i biomasom prevladavale u različitom godišnjem razdoblju, te doba dana ili noći. Ostale su vrste (41 vrsta ; 16, 54 %) bile malobrojnije i pojedinačno zastupljene s manje od 1 % od ukupnoga ulova. Kako su ova istraživanja bila preliminarne naravi, na razini zajednica nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi u kojim uvalama prevladava dnevna, a gdje noćna sastavnica. Buduća istraživanja svakako trebaju uključiti sustavnija cjelogodišnja uzorkovanja. Prevladavanje stadija mlađi ukazuje na ulogu istraživanih uvala kao hranilišta i rastilišta.

U okviru šireg projekta, («Jadran» - Sustavno istraživanje Jadranskog mora kao osnova održivog razvitka Republike Hrvatske), s ciljem istraživanja osnovnih ekoloških obilježja odabranih biotopa u odnosu na zastupljenost, strukturu i raznolikost ribljih naselja u njima, na širem području ušća Neretve i Male Neretve provedena su višegodišnja uzorkovanja priobalnih ribljih populacija. Na istraživanom području zabilježeni su poslijeličinački i nedorasli stadiji 62 vrste pripadnika 24 porodice, među kojima su Sparidae (9 vrsta), Gobiidae (7 vrsta) i Mugilidae (6 vrsta) najraznovrsnije zastupljene. Najveći broj zabilježenih vrsta naseljavaju u plitkim (< 1 m) i priobalnim vodama (< 3 m od obalne linije) ovog pješčanog područja. Nedorasli stadiji ekonomski značajnih vrsta poput pripadnika porodica Sparidae i Mugilidae imaju vrlo slične zahtjeve za prostorom tijekom svoje prve godine života i ovim se rastilištima koriste tijekom različitog vremena u godini. Ovakvo sezonsko izmjenjivanje pokazatelj je ekološkog odjeljivanja vrsta i dijeljenja staništa u vremenskoj skali. Sezonsko izmjenjivanje rezultira smanjenom vjerojatnošću naseljavanja istih ekoloških niša, te predstavlja adaptivnu strategiju kojom se smanjuje mogućnost interspecijske kompeticije ranih razvojnih stadija za hranu i prostor. Potpunije razumijevanje procesa ribljeg naseljavanja, potreba za staništa i kasnijeg novačenja vrlo su značajna u cilju razvijanja modela integriranog i održivog gospodarenja priobalnim zonama.

Trofički status, ontogenetske i sezonske hranidbene navike murine Muraena helena L. (N=79) iz južnog Jadrana (Elafiti i Mljet) su određene uporabom frekvencije pojave, brojčanog postotka mase, te indeksa relativne vlažnosti (IRI). Schoener-ov indeks preklapanja je korišten za usporedbu ishrane po dužinama i sezonama. Uzorci su ulovljeni pridnenim parangalom (dubina 15-40 m). Murina je noćna i teritorijalna vrsta, uobičajeno vreba iz rupa zmijoliko vijugajući kroz pukotine stijena, ispod hridi i koralja ; lovi agresivnim napadom iz zasjede. Sastav raznolike ishrane uključuje najmanje 14 različitih svojti pljena. Nije uočena statistički značajna razlika obzirom na dužinu jedinki. Hrani se ribama, rakovima, glavonošcima, puževima i školjkašima. Osnovne su skupine plijena prema padajućoj važnosti: Pisces (prevladava Phycis phycys, Sparidae (Diplodus sp.), Labrus bimaculatus, opna žumanjčane vreće Mustelus sp., neodređeni poluprobavljeni i probavljeni ostaci, Crustacea (različiti desetonožni rakovi, Galathea sp., Pilumnus hirtellus, Herbstia condyliata, Munida sp., Natantia sp., neodređeni ostaci, Celphalophoda (vjerojatno Octopus vulgaris i Loligo vulgaris ; dosta probavljeno) Gastopoda (Haliotis tuberculata), Bivalvia (možda tek slučajno pojedena ljuštura Lithophaga litophaga) i Polichaeta sp., te Alge sp. Sezonske razlike u ishrani nisu značajne zbog malog broja analiziranih jedinki (obuhvaćeni uzorci iz razdoblja listopad-ožujak). Trofički status plijena murine je 4, 4+-S.E.

U ovom szu radu opisani trenutačni položaj, rasprostranjenosz i staništa, populacijska struktura, uzroci ugroženosti i potrebe za zaštitom endemične plotice Rutilus basak u močvari Hutovo blato (sliv rijeke Neretve, Bosna i Hercegovina)

The project was primarily aimed at contributing to the need of preservation and sustainable use of islands’ Vis littoral fish resources. Therefore, first and foremost (first of all) all the existing information about the related subject was gathered and analysed. After completing the historical data analysis, recent field study was designed to answer questions yet unresolved and consequently get as complete as possible insight into the structure and status of Vis aquatorium ichthyocommunities. Special attention was devoted to the type and intensity of different fishing activities in order to be able in the end to give recommendations for sustainable coastal fisheries and ensure the optimal balance between environmental, economic and social considerations.

U ovom su radu opisani trenutačni položaj, rasprostranjenost i staništa, populacijska struktura, uzroci ugroženosti i potrebe za zaštitom endemične plotice Rutilus basak u močvari Hutovo Blato (sliv rijeke Neretve, Bosna i Hercegovina). Plotica je najbrojnije zastupljena endemična vrsta močvare Hutovo Blato. Ova je rezidentna vrsta uglavnom rasprostranjena u hladnijim vodenim površinama Gornjeg Blata, poput jezera Orah i Drijen i pripadajućih jaruga, naseljavajući rubna plića područja obrasla uronjenom vegetacijom. U izboru staništa manje su razlike također zabilježene između nedoraslih i odraslih populacija. Iako se trenutačni populacijski položaj ove vrste u Hutovom Blatu može ocijeniti stabilnim, njena se budućnost može smatrati ugroženom ukoliko se nastavi trend raznih negativnih utjecaja koji ugrožavaju njenu opstojnost. Močvarno područje Hutovog Blata, koje se odlikuje značajnim brojem endemičnih vrsta uskog areala rasprostranjenosti, ugroženo je značajnim negativnim promjenama staništa i nužne su hitne mjere ocjene i provedbe zaštite. U cilju zaštite statusa ove vrste kao i visoko značajne ihtiološke raznolikosti ovog područja, od posebnog su značenja djelotvorna zaštita staništa, zajedno s poboljšanim mjerama vodnog gospodarenja i sprječavanjem daljnjeg unošenja i širenja alohtonih vrsta. Na osnovi trenutačnog položaja ove vrste, kao i njenog budućeg razvoja i IUCN kriterija, predlaže se donošenje IUCN statusa gotovo ugrožen (NT) u Bosni i Hercegovini.

Prema programu koji je predložen, cilj istraživanja je bio dobiti cjelovitu sliku stanja bio-zaliha priobalnih naselja gospodarski značajnih vrsta riba i drugih morskih organizama na ribolovnim područjima uzduž hrvatske obale Jadranskog mora. Istraživanja su se tijekom 2008. godine, kao i do sada, odvijala analizom komercijalnih lovina gospodarskog ribolova ostvarenih na ciljanim ribolovnim područjima, što znači da su se obavljala u suradnji s isključivo profesionalnim ribarima. Analizirale su lovine nekih priobalnih alata velikog gospodarskog ribolova koji su po kvalitativno – kvantitativnoj vrijednosti ostvarenih lovina gospodarski općenito vrlo značajni a bili su u upotrebi u istraživanom razdoblju shodno zakonskim propisima: tramata, obalna mreža potegača – migavica, pridneni dubinski parangali, troslojne mreže stajačice (listarice, poponice, rumbare) i jednoslojne mreže stajačice (bukvare, prostice, psare, polandare). Priobalni ribolov ima veliku važnost u okviru ukupnog ribolova Hrvatske na moru. Po količinama ostvarenog ulova zauzima drugo mjesto iza pelagijskog ribolova. U tom ribolovu koriste se gotovo svi od 55 ribolovnih alata koliko ih je poznato duž istočnojadranske obale, a jedini koji tu ne spadaju su dubinska i pelagijska koća, plivarica srdelara i plivarica tunolovka. Taj se ribolov obavlja u produkcijski najznačajnijem dijelu istočnog Jadrana. Istraživanja su se obavljala isključivo u suradnji s ribarima, koji se ribolovom bave kao gospodarskom djelatnošću i koji upotrebljavaju ribolovne alate koji su samo namijenjeni ulovu priobalnih vrsta riba i drugih morskih organizama, a koji se upravo najviše upotrebljavaju u istraživanim područjima i razdobljima. Analizirane su lovine isključivo ostvarene u ribolovnom moru RH i na područjima i godišnjim razdobljima gdje su ti i kad su ti ribolovni alati i načini ribolova dozvoljeni prema Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru (Narodne novine, br. 6 ; od 13.01.2006.). U ovogodišnji su istraživanjima (2008. godine), kako je već ranije spomenuto, analizirale lovine tramate – tip ribolova fružata, obalne mreže potegače – migavice, pridnenih dubinskih parangala za lov oslića, kokota i rombova, troslojnih mreža stajačica (listarice, poponice, rumbare) i jednoslojnih mreža stajačica (bukvare, prostice, psare, polandare).

Na području u močvare Hutovo Blato (sliv rijeke Neretve, Bosna i Hercegovina) zabilježene su dvije različite vrste slatkovodnih endemičnih glavoča. Na temelju dijagnostičkih značajki, prva vrsta je vrlo slična vrgoračkoj gobici Knipowitschia croatica, dok je druga nova vrsta, također iz roda Knipowitschia. Nova se vrsta od ostalih pripadnika roda razlikuje većom udaljenošću između leđnih peraja, te prisustvom, položajem, rasporedom i brojem ljuski na tijelu. U cilju daljneg utvrđivanja taksonomskog položaja i zaštite neophodna su daljnja detaljna istraživanja kako morfoloških i molekularnih značajki, tako i istraživanja ekologije i načina ponašanja ovih vrsta. Zoogeografska i taksonomska važnost pronalaska ovih vrsta raspravljana je u odnosu na lokalne ekološko-hidrološke uvjete, vrlo ograničenu područje rasprostranjenosti i mogući kritično ugroženi status.

U razdoblju od travnja 2003. do ožujka 2004. u plitkim dijelovima uvala Donji Molunat i Prapratna na području južnog Jadrana, istraživana je dnevno – noćna i sezonska kolebljivost sastava, ukupne brojnosti i biomase ribljih naselja. Tijekom 24-satnog razdoblja u četverosatnim razmacima, uzorci su sakupljani priobalnom mrežom potegačom 25 metara duljine i visine 500 cm na središnjem dijelu s centralnom vrećom. Promjer oka je 8 mm na vanjskim krilima i 4 mm na središnjem dijelu mreže. U uvali Donji Molunat ulovljeno je ukupno 12 429 jedinki, pripadnika 30 porodica i 67 vrsta, ukupne biomase 19 674, 46 g, a u uvali Prapratna 51 802 jedinke iz 24 porodice i 58 vrsta, ukupne biomase 55 983, 27 g. Prevladavajuće vrste uvale Donji Molunat Boops boops (48, 85%), Coris julis (7, 65%), Pagellus bogaraveo (6, 64%), Sardina pilchardus (5, 72%), kao i uvale Prapratna Boops boops (57, 21%), Atherina boyeri (19, 70%), Sardina pilchardus (19, 70%) i Sarpa salpa (6, 60%) brojnošću i biomasom su prevladavale u različito doba dana ili noći. Na razini zajednica, brojem jedinki i biomasom u uvali Donji Molunat je prevladavala dnevna, dok je u uvali Prapratna prevladavala noćna sastavnica. Zabilježena je sezonska kolebljivost u brojnosti i biomasi ulova s najvišim vrijednostima početkom ljeta (svibanj i lipanj) i najnižim zimi (prosinac). Najveće strukturalne promjene odvijaju se tijekom novačenja i prelaska sa zimskog na proljetno-ljetno razdoblje. Prevladavanje stadija mlađi u ukupnom ulovu ukazuje na ulogu istraživane uvale kao važnih hranilišta i rastilišta. Svojim ihtiofaunističkim osobitostima uvale predstavljaju zasebne cjeline sličnog sastava vrsta, ali s drugačijom brojnošću i dnevno-noćnom raspodjelom.

Stonska mušula (Mytilus Galloprovincialis) stoljećima se eksploatira i konzumira kao vrlo cijenjen proizvod mora, a od polovice 20. stoljeća masovno se i uzgaja. Postojala je sumnja u izvornost te vrste na uzgajalištima u Malostonskom zaljevu i duž ostalih dijelova istočnog Jadrana. Tijekom 2005. i 2006. godine (u okviru opsežnog Projekta Mytilus kompleksa u cijelom Mediteranu i dijelovima istočne obale Atlantika) proveli smo uzorkovanja duž istočne obale Jadrana od zaljeva Boka Kotorske do Limskog kanala. Donosimo rezultate dijela tih istraživanja koji se odnose na Malostonski zaljev. Morfološki je nemoguće razlikovati vrste unutar Mytilus kompleksa zbog njihove izuzetne sličnosti i direktnog utjecaja okoline na oblik školjke. Međutim, razlike u određenoj « varijabilnoj regiji» sekvence u nerepetitivnoj domeni foot proteina 1 u skladu je s taksonomskom pozicijom ovih vrsta. Dužina fragmenata nerepetitivne regije umnoženih pomoću početnica Me 15 i 16 (Inoue, 1995) je uniformna za svaku pojedinu vrstu, a različita je među vrstama, te omogućava da ove početnice koristimo kao dijagnostički marker za određivanje i potvrdu vrste. Uzorkovali smo 95 jedinki sa 6 lokacija, od kojih su dvije bile uzgojne. Po DNA ekstrakciji, te PCR amplifikaciji, elektroforeza je pokazala da sve jedinke imaju jednu uniformnu vrpcu na istoj poziciji koja je karakteristična vrsti Mytilus galloprovincialis (Lamarck, 1818), koja je po svojoj prirodi invazivna vrsta (Geller et al. 1993), te se vjerojatno uspjela očuvati zbog te svoje odlike.

Raspodjela sastava, brojnosti i biomase ribljih naselja u plitkim dijelovima uvala Donji Molunat i Prapratna istraživani su tijekom 24-satnog razdoblja, od travnja 2003. do rujna 2004. Uzorci su prikupljani malom priobalnom mrežom potegačom u četverosatnim razmacima na dvomjesečnoj osnovi. U uvali Donji Molunat ulovljeno je ukupno 12 429 jedinki, pripadnika 30 porodica i 67 vrsta, ukupne biomase 19 674, 46 g, a u uvali Prapratna 51 802 jedinke iz 24 porodice i 58 vrsta, ukupne biomase 55 983, 27 g. Prevladavajuće vrste uvale Donji Molunat Boops boops (48, 85%), Coris julis (7, 65%), Pagellus bogaraveo (6, 64%), Sardina pilchardus (5, 72%), kao i uvale Prapratna Boops boops (57, 21%), Atherina boyeri (19, 70%), Sardina pilchardus (19, 70%) i Sarpa salpa (6, 60%) brojnošću i biomasom su prevladavale u različito doba dana ili noći. Na razini zajednica, brojem jedinki i biomasom u uvali Donji Molunat je prevladavala dnevna, dok je u uvali Prapratna prevladavala noćna sastavnica. Najveće strukturalne promjene odvijaju se tijekom novačenja i prelaska sa zimskog na proljetno-ljetno razdoblje. Prevladavanje stadija mlađi ukazuje na ulogu istraživanih uvala kao hranilišta i rastilišta. Svojim ihtiofaunističkim osobitostima uvale predstavljaju zasebne cjeline sličnog sastava vrsta, ali s drugačijom brojnošću i dnevno-noćnom raspodjelom.

Strateška procjena utjecaja na okoliš uz području Malostonskog zaljeva izrađena je kao osnova razvitka marikulture.

Zelena želva Chelonia mydas jedna je od dvije vrste morskih kornjača koje se razmnožavaju u Sredozemlju s glavnim gnjezdištima u Turskoj i na Cipru. Danas u cijelom Sredozemlju godišnje gnijezdi svega 339 do 360 ženki, pa je sredozemna populacija najugroženija regionalna populacija ove vrsta na svijetu. Iako rijetka, glavata želva bilježena je u Jadranu još od 19. st. kada je uključena i u popise faune jadranskih zemalja, a nekoliko je primjeraka navedeno i u Katalogu vodozemaca i gmazova Hrvatskog prirodoslovnog muzeja (HPM). Predstavljeni podaci o zelenoj želvi u istočnom Jadranu temelje se na pregledu muzejskih zbirki i literaturnih navoda te našim nalazima. Svi primjerci dokumentirani u literaturi i muzejskim zbirkama kao C. mydas reidentificirani su kao glavata želva (Caretta caretta), s dužinom oklopa od 63.0 do 81.4 cm. Razlog zamjeni ove dvije vrste najvjerojatnije je staro hrvatsko ime za C. mydas: golema želva. Pošto manje juvenilne životinje čine većinu glavatih želvi u Jadranu izgleda da su veći (golemi) primjerci glavate želve bili automatski krivo određeni kao C. mydas. Četvrtog prosinca 2001. zabilježili smo nalaz juvenilne zelene želve. Želva je nađena mrtva u mreži stajaćici 1 km istočno od Trpnja na Pelješcu. Zelena želva do sada nije zabilježena u Sloveniji, ni u Crnoj gori ili Albaniji, dok su se svi prijašnji dokumenti rani nalazi u Hrvatskoj zapravo odnosili na glavatu želvu. Stoga je primjerak iz Trpnja prvi dokumentirani nalaz ove vrste u istočnom Jadranu. Želva je preparirana i čuva se u Herpetološkoj zbirci HPM-a. U cijelom je Jadranu do sada zabilježeno svega 12 nalaza zelenih želvi. Svi se odnose na životinje u pelagičkoj fazi s dužinom karapaksa od 28 do 40 cm, a većina ih je nađena u južnom Jadranu. Stoga je moguće da taj akvatorij predstavlja pelagičko razvojno stanište dijela sredozemne populacije zelene želve, pa je neophodno hitno provesti edukaciju ribara u južnom Jadranu kako bi mogli identificirati i prijaviti nalaze ove kritično ugrožene vrste.

U razdoblju od svibnja 1998. do prosinca 2002. u plitkim vodama četiri uvale na području južnog Jadrana (Gornji Molunat, Donji Molunat, Gornje Čelo i Lopud) istraživan je sastav i ukupna brojnost, sezonska kolebljivost te duljinsko-težinski odnos vrsta plosnatica. Uzorci su sakupljani priobalnom mrežom potegačom 25 metara duljine i visine 500 cm na središnjem dijelu s centralnom vrećom. Promjer oka je 8 mm na vanjskim krilima i 4 mm na središnjem dijelu mreže. Tijekom istraživanja ulovljeno je ukupno 325 jedinki plosnatica, pripadnika 2 porodice i 4 vrste. Brojnošću prevladava razok (Bothus podas, Delaroche 1809) s 66, 15% ukupnog ulova, nakon kojeg slijedi plosnatica bljedica (Arnoglossus laterna, Walbaum 1792) s 32, 61%, plosnatica tamnuša (Arnoglossus kessleri, Schmidt 1915) s 0, 92% i list (Solea vulgaris, Quensel 1806) s 0, 30%. U usporedbi s drugim grupama riba, brojnost plosnatica je niska i predstavlja 1, 46% ukupnog ulova. Zabilježena je sezonska kolebljivost u brojnosti ulova pojedinih jedinki i vrsta s najvišim vrijednostima početkom i krajem ljeta (svibanj i rujan 2000 ; N=29) i najnižim u jesen (listopad 1998 ; N=2). Također su izražene i razlike u ulovu individualnih vrsta među uvalama, s većim vrijednostima u onima s pjeskovitim dnom. Krivulja duljinsko-težinskog rasta za obje najbrojnije vrste pokazuje negativni alometrijski rast (Bothus podas b=2, 28 ; Arnoglossus laterna b=2, 55). Prevladavanje stadija mlađi u ukupnom ulovu ukazuje na ulogu istraživanjih uvala u razvojnom ciklusu promatranih vrsta kao hranilišta i rastilišta.

Rad prikazuje rezultate laboratorijskog mrijesta drozda Labrus viridis, embrionalnog razvoja i uzgoja ličinki. Ova vrsta naseljava priobalno kamenito dno i livade posidonie Posidonia oceanica od 2-50 m dubine. Sezona mrijesta drozda je proljeće i ljeto. Ribe su se mrijestile više puta tijekom dva dana krajem ožujka. Prosječan promjer jaja bio je 1018 μm. Inkubacija jaja trajala je 130 sati pri 13.8-15.3oC i slanosti 38 psu. Ukupna dužina ličinki nakon izvaljivanja bila je 5020 μm. Žumanjčana vrećica potrošena je nakon 92 sata poslije čega su ličinke prešle na aktivnu ishranu kolnjakom Brachionus plicatilis. Ukupna dužina ličinki pri prelasku na aktivnu ishranu bila je 5870 μm. Ličinke drozda su uspješno prošle kritično razdoblje prelaska na aktivnu ishranu s kolnjacima što omogućava lakši uzgoj ove vrste do kasnijih stadija.

Cirkumtropska pelagička hobotnica Tremoctopus violaceus violaceus Delle Chiaje, 1830 je već prije zabilježena za jadranske vode (Verany, 1851 ; Kolombatović, 1889), ali usprkos povremenom ulovu u ribarske mreže ovo je prvi nalaz živog primjerka ove vrste od 1936. godine (Lane, 1974). Glavni cilj ovog rada je dodatak nalazima ove rijetke vrste u Jadranu. Dane su i osnovne morfološke karakteristike ulovljene jedinke, ženke koja je nađena u uvali Šunj na otoku Lopud (42o 41, 5"N i 17o 57, 5" E) 27. travnja 2000. godine. Šunj je plitka pješčana uvala južno-jugoistočne ekspozicije koja je otvorena prema dubokim vodama južnog Jadrana. Dorzalna duljina plašta je 33 mm, a totalna masa ulovljene jedinke je 19, 32 mm.

U vodama močvare Hutovo Blato zabilježeno je osam endemičnih vrsta slatkovodnih riba: jedna vrsta iz porodice Salmonidae, četiri vrste iz porodice Cyprinidae, jedna vrsta iz porodice Cobitidae i dvije vrste iz porodice Gobiidae. Ove su vrste endemične za uža područja jadranskog sliva jugoistočne Europe, a jedna ima i nešto širu rasprostranjenost (Scardinius scardafa Bonaparte, 1837). Četiri su vrste endemične samo za slatke vode sliva Neretve: podustva Chondrostoma kneri (Heckel, 1843), Neretvanski vijun Cobitis narentana (Karaman, 1928), hrvatski glavočić Knipowitschia croatica (Mrakovčić et al., 1994) i Knipowitschia sp. još nedeterminirana nova vrsta do sada nezabilježena u ihtiološkoj znanosti. U današnje je vrijeme egzistencija ovih endemskih vrsta ugrožena i stoga su neophodne mjere brze i efikasne zaštite.

Od svibnja 1998. do studenog 1999. u plitkim dijelovima uvala Gornji i Donji Molunat, na dvomjesečnoj osnovi, istraživane su promjene sastava i brojnosti te prostorno-vremenske raspodjele populacija ranih razvojnih stadija riba. Malom priobalnom mrežom potegačom na postaji Gornji Molunat ulovljeno je ukupno 1700 jedinki, pripadnika 44 vrste i 18 porodica. U ukupnom ulovu brojnošću dominiraju Boops boops (34, 00%), Pagellus acarne (14, 47%), Mullus barbatus (10, 70%) i Oedalechilus labeo (5, 35%) čineći zajedno 64, 52% ulova. Na postaji Donji Molunat ulovljeno je ukupno 3370 jedinki nedoraslih riba raspoređenih u 18 porodica i 48 vrsta. Najzastupljenije vrste Atherina hepsetus (22, 22%), Oedalechilus labeo (16, 02%), Sarpa salpa (12, 96%), Pagellus acarne (12, 40%) i Coris julis (9, 97%) sačinjavaju 73, 59% ukupnog ulova. Spearman-ov rank test korelacije sastava lovina nije pokazao statistički značajnu korelaciju između istraživanih postaja. Jaccard-ov koeficijent sličnosti (JSC) pokazuje znatnu ihtiofaunističku sličnost (0, 67). Sličnosti u vremenskom obrascu pojavljivanja izabranih vrsta analizirano je Bray-Curtis-ovim indeksom. Prevladavanje stadija mlađi ukazuje na ulogu istraživanih uvala kao hranilišta i rastilišta.

U radu je opisan kvalitativni sastav ihtiofaune močvara Hutova Blata dobijen istraživanjima tijekom 2000. godine. Ukupno je ulovljeno dvadeset jedna vrsta riba. Struktura vrsta ukazuje na veliko prisustvo alohtonih-unešenih vrsta riba, kojih sedam vrsta dominira u jezerskim ekosustavima. Utvrđeno je i devet autohtonih vrsta riba, pd kojih pet pravih neretvanskih endema. Autohtone vrste još uvijek dominiraju u hladnijim dijelovima močvare, uz izvore i potoke koji utječu u jezera. Od migratornih vrsta utvrđeni su tri vrste cipola i iverak, te jegulja.

U proučavanju dubrovačke faune, a posebno ornitologije, najznačajnije mjesto pripada profesoru Baldu Kosiću (1828.-1918.). Amater prirodoslovac , kolekcionar, lovac i preparator, a u prvom redu odličan ornitolog, na sjednici Općinskog vijeća 17. travnja 1882. izabran je za upravitelja dubrovačkog Domorodnog muzeja. Rad na proučavanju dubrovačke faune doživio je pravi procvat onoga časa kada je Kosić počeo djelovati u dubrovačkom Muzeju. Osim što se bavio muzeologijom, pisao je i znanstvene radove. Njegov je životni opus zaista obiman, jer je od 1888. do 1910. objavio 20 zoologijskih i tri kulturno-povijesna priloga. Prof. Baldo Kosić uspješno je nastavio tradiciju istaknutih Dubrovčan na polju prirodoslovnih znanosti. Tijekom 36 godina rada u Muzeju, afirmirao se kao valjan prirodoslovac, faunist zoolog, a nadasve kao odličan pisac zooloških radova, ostavivši obilje građe za proučavanje dubrovačke faune.