Search

Hrastovina predstavlja izuzetno vrijedno turopoljsko prirodno bogatstvo, a njezina uporaba za gradnju je pogotovo važna zbog izvrsnih mehaničkih svojstava i visoke postojanosti prema vremenskim djelovanjima i biološkoj razgradnji, što osigurava dugotrajnost drvenih građevina ili dijelova njihovih konstrukcija. Kakogod, i ovako visoka trajnost zahtijeva tehnički nadzor i mjere održavanja, pogotovo na građevinama koje predstavljaju spomeničku baštinu. Pristup ocjeni stanja povijesnog drva je specifičan kako po metodologiji, tako i po interpretaciji rezultata, jer o njemu ovisi projektiranje nosivosti i funkcionalnosti klasičnih drvenih konstrukcija. Primjeri analize stanja krovišta baroknih crkava u nekim turopoljskim mjestima demonstriraju osnovne korake u ocjeni stanja povijenoga drva: identifikaciju vrste drva, mjerenje fizičkih i mehaničkih svojstava drva radi izračuna nosivosti elemenata, analizu biološke razgradnje i iskaz zaostalog nosivog presjeka elemenata, te ocjenu geometrijske pravilnosti i tehničke ispravnosti konstrukcije i pojedinih spojeva. Odabrani rezultati trebaju prikazati s kojom se brigom i predviđenim zahvatima obnove proučava stanje hrastovih krovnih konstrukcija u postupcima potresne obnove nakon 2020. godine.

Laboratorij za drvo u graditeljstvu (LDG) Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu akreditiran je za ispitivanja drvnih građevnih proizvoda, boja, lakova i ljepila. Nakon potresa 2020 godine, međutim, laboratorij je naglo proširio i razvio djelatnosti u području dijagnostike drva i drvenih konstrukcija u postupcima obnove, u kojima zaštićena kulturna dobra predstavljaju posebno značajan segment graditeljstva radi specifičnosti pristupa njihovoj obnovi i zaštiti. S jedne strane, kulturno dobro se treba, po mogućnosti, sačuvati u izvornom obliku i stanju te u maksimalnoj mogućoj ili dopuštenoj mjeri. U tom smislu metode koje se ovdje primjenjuju moraju biti bilo neinvazivne, bilo minimalno invazivne odnosno praktično nerazorne, s mogućnošću zadržavanja izvornog oblika konstrukcije i stanja materijala. S druge strane, sve praktično primjenjive mjerne ili ispitne metode imaju ograničen doseg djelovanja, pa je donošenje zaključaka o stanju cjelokupne konstrukcije na temelju lokalnih mjerenja komplicirano i zahtijeva posebno razmatranje vrste i broja uzoraka, načina izuzimanja uzoraka i njihovog baratanja te smislenu analizu značenja dobivenih rezultata. Naposlijetku, nerazorne metode često imaju vrlo malu pouzdanost, pa je neophodno razmotriti značaj njihovih pokazatelja i rabiti usporedbu više metoda za ishođenje relevantnih zaključaka. Velik dio ispitivanja i mjerenja, kao i izuzimanje uzoraka, provodi se na zgradama, i to metodama koje nisu akreditirane, a neke nisu niti normirane. Prezentacija prikazuje kako iskustva stečena u postupku akreditacije laboratorija pomažu u kreiranju i provođenju neakreditiranih ili nestandardnih ispitivanja. Primjerice, način validacije metoda, razmatranje rizika, kontrola mjerne točnosti i pouzdanosti rezultata stečeni u laboratorijskoj praksi i rigoroznom usavršavanju u postupcima akreditacijskih nadzora, pomažu prilagodbi akreditiranih metoda mjerenjima in situ, međusobnoj usporedbi i vrednovanju rezultata dobivenih različitim metodama, te mogućnosti iskazivanja ocjene stanja drva i konstrukcije radi izrade projekta obnove. Neke akreditirane metode se pažljivo modificiraju za mjerenje izvan laboratorijskih uvjeta: normirano mjerenje sadržaja vode drva, njegove gustoće te mehaničkih svojstava prilagođavaju se zatečenim izvan- laboratorijskim uvjetima ili nestandardnim uzorcima (izvrtcima iz specijalnih krunskih svrdala, izradi mikro-mehaničkih uzoraka i slično). Mjerenje anatomskih i bioloških svojstava drva mora se prilagoditi dostupnosti ispitivanih dijelova zgrade, specifičnim uvjetima klime, osvjetljenja, stanja površine i slično. Naposlijetku, potrebno je razmotriti uspješnost posrednih metoda u iskazivanju svojstava drva: primjerice, rezistografskim mjerenjem zaključiti o svojstvima gustoće i mehaničke cjelovitosti, čvrstoćom izvlačenja vijaka zaključiti o gustoći drva, akustičkim ili vibracijskim metodama zaključiti o mehaničkim svojstvima drva potrebnima za budući izračun nosivosti konstrukcije. Sustav akreditacije uvelike pomaže da se ovakve aktivnosti provode s najvećom mogućom savjesnošću i pouzdanošću te time podiže renome i prepoznatljivost laboratorija u važnoj ulozi osiguranja podloge projektiranju sanacije i osiguranju trajnosti drvenih dijelova oštećenih zgrada.

Pojmovnik hrvatskog drvnotehnološkog nazivlja rezultat je rada na projektu Izgradnja hrvatskog drvnotehnološkog nazivlja (DRVNA), koji je financiran u okviru programa Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja (STRUNA-05- 2016). Pojmovnik sadrži 1445 preporučenih hrvatskih naziva iz područja drvne tehnologije i još 930 hrvatskih istoznačnica (dopušteni, nepreporučeni i zastarjeli nazivi te žargonizmi), a riječ je ujedno i o trojezičnom pojmovniku drvnotehnološkoga nazivlja jer su svi pojmovi popraćeni i s 1886 ekvivalenata na engleskome jeziku i 1770 na njemačkome jeziku.

Utjecaj vlažnosti zraka na kvalitetu drvenih podova česta je tema profesionalnih diskusija među podopolagačima, građevinarima i drvnim tehnolozima. Zna se da drvo, kao higroskopski materijal, prima vlagu iz zraka, a posljedice mogu biti bubrenje i deformacije - kako elemenata, tako i cijele podne plohe. Često se, međutim, ne zna točno koliko je značajno (tj. izraženo), te koliko je jako i brzo (tj. intenzivno) djelovanje povišene vlage zraka na drvo. Problem je naročito izražen pri polaganju drvenih podova, tj. potrebom utemeljene ocjene podobnosti uvjeta za pravilnu izradu poda, ali ćemo vidjeti da njegov značaj ne prestaje niti u uvjetima u uporabi.

Hrvatska drvna industrija proizvodi drvene podove visoke kvalitete, no da bi zauzela ravnopravno mjesto na tržištu potrebno je zadovoljiti neke formalne zahtjeve. Iz toga razloga se javila potreba za unapređenjem postojećih sustava kontrole u proizvodnji koji su jedan od preduvjeta u postupku CE označavanja proizvoda. Na projektu vrijednom gotovo pola milijuna eura pod nazivom „ Povećanje konkurentnosti hrvatske industrije drvenih podova na EU tržištu“ surađuju Laboratorij za drvo u graditeljstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (LDG) i proizvođači drvenih podova u Republici Hrvatskoj. Uz razvoj novih ispitnih metoda, iz projekta je financirano i opremanje novog Laboratorija za drvo u graditeljstvu, edukacija proizvođača drvenih podova, provedba ispitivanja u tvornicama drvenih podnih obloga te međulaboratorijska ispitivanja sa Sveučilištem u Grazu i Sveučilištem u Ljubljani. Projekt odgovara i općim i specifičnim ciljevima IPA programa za regionalni razvoj jer osigurava izravan prijenos znanja i tehnologije sa Šumarskog fakulteta u drvnu industriju jer se povećanjem istraživačkih i komercijalnih kapaciteta fakulteta poboljšava suradnja između znanosti i industrije u radi ispunjenja njezinih izravnih potreba. LDG predstavlja najvažniji javni i neovisni ispitni i tehnički centar za industriju drvenih podova u Hrvatskoj, s glavnim fokusom na razvoj tehnologije. LDG je dobro upoznat s potrebama industrije drvenih podnih obloga i drugih građevnih proizvoda od drva jer uspješno njeguje dugogodišnju suradnju s 14 tvrtki od kojih se njih 10 bavi proizvodnjom drvenih podova. Regionalni aspekt je posebice izražen imajući na umu da šume prekrivaju preko 40% teritorija Republike Hrvatske, stavljajući sektor šumarstva u jedan od najvažnijih tradicionalnih industrijskih faktora nužnih za gospodarski razvitak i ekonomski rast. Industrijske ciljne skupine obuhvaćaju proizvođače drvenih podnih obloga od kojih je većina smještena u područjima od posebne državne skrbi sjeverne i istočne Hrvatske. S približno 1000 zaposlenih, ova industrija zadržava većinu stanovništva u regijama orijentiranim preradi drva i predstavlja vitalan ekonomski faktor za lokalnu zajednicu i njezinu dobrobit.

Osnovni pokazatelji kvalitete površine svih masivnih drvenih lakiranih podova su adhezija (EN 14354), otpornost na udar (EN 13696), elastičnost (EN 13696), otpornost na trošenje (EN 13696), otpornost na ogrebotine (EN 438-2) i otpornost na razne tekućine (EN 13442). Iako su ispitivanja normirana, njihovi rezultati sami po sebi malo govore o kvaliteti proizvoda krajnjem korisniku jer predmetne norme u pravilu ne propisuju referentne vrijednosti. Ispitni laboratorij stoga ima dvojaku ulogu u procesu ispitivaja: da provede tražena ispitivanja, te da po potrebi načini interpretaciju rezultata i razredbu prema normama za srodne proizvode kako bi krajnji korisnik lakše donio odluku prilikom odlučivanja o kupnji. Srodni proizvod u predmetnom slučaju mogu biti furnirane drvene podne obloge (EN 13454). One se ispituju po istom principu kao i masivni podovi, a njihova norma ujedno donosi i kriterje za razvrstavanje proizvoda u dva osnovna razreda uporabe - privatni i javni, te još tri podkategorije s obzirom na intenzitet opterećenja prostora - umjeren, normalan i jak. Primjerice, spavaće sobe predstavljaju primjer umjerenog privanog (kućnog) prometa, dnevni boravci su primjer normalng, a blagovaonice i hodnici primjer privatnog prostora jakog intenziteta.

Rad donosi pregled svih relevantnih činitelja kvalitete lakiranih podnih obloga, načine ispitivanja i tumačenje ispitnih rezultata s ciljem boljeg razumijevanja ispitnih izvješća od strane proizvođača materijala, distributera proizvoda, podopolagača i krajnjih korisnika proizvoda.

Iako pregrijano drvo iskazuje izuzetne prednosti u smislu estetskih svojstava (jednolična i efektna promjena boje) te nekih tehničkih značajki (jako smanjeno bubrenje i utezanje te poboljšana otpornost na gljlive), treba biti svjestan i njegovih nedostataka u odnosu na normalno drvo. Mehanička svojstva bitno su smanjena, tako da se ovaj materijal uglavnom rabi za nenosive konstrukcije i za parket, a površina je osjetljiva na izbjeljivanje na svjetlu i pojavu pukotina. U svakom slučaju potrebno je razviti iskustva o reakciji svake vrste drva na pregrijavanje, jer se pokazalo da reagiraju vrlo različito, te na odnos fizikalnih odrednica postupka obrade i posljedičnih promjena na drvu.

U radu je dan pregled izlaganja i komentari sa skupa o drvnim premazima "Enhancing Service Life" održanom 2006. godine u Pragu.

Europske norme postavljaju strože zahtjeve na odrednice kvalitete drvenih podnih elemenata. Predlaže se razvoj povećanjem tehničke kvalitete parketa, razvoja proizvodnje predgotovljenih, površinski obrađenih podnih elemenata, parketa od pregrijanog, kemijski modificiranog, svjetlozaštitno obrađenog drva.

Posljednjih godina intenzivno se radi na razvoju metoda poboljšanja svojstava i trajnosti drva i sustava prevlaka-drvo. Svojstva drva poput dimenzionalne stabilnosti, vodoodbojnosti, otpornosti prema biološkoj razgradnji te otpornosti prema ultraljubičastoj i vidljivoj svjetlosti, pa čak i mehanička svojstva drva mogu se poboljš ati modifikacijskim (toplinskim i kemijskim) postupcima. Nadalje, uvođenjem novih materijala za površinsku obradu s nanočesticama može se povećati vodoodbojnost, a dodatno i otpornost prema ultraljubičastom zračenju. Postupci toplinske modifikacije i acetilacija u inozemstvu se već komercijalno primjenjuju, dok se djelotvornost ostalih pokusnih postupaka, kao što je obrada površine nano premazima, tek treba potvrditi u praktičnoj primjeni. Zbog poboljšanih svojstava drvo ostaje konkurentan materijal u graditeljstvu, posebno za drvena pročelja, ograde, prozore i vrata, vrtni namještaj, ali i kao materijal za podove i namještaj u interijeru.

Rad prikazuje usporedbu temeljnih odrednica kvalitete elemenata drvenih podnih obloga – masivnog parketa, kako ih definiraju trenutno važeće hrvatske i europske norme, kako bi se ocijenile potrebe naših proizvođača podnih elemenata u prilagodbi zahtjevima europskoga tržišta. Uspoređeni su zahtjevi fizikalnih, oblikovnih i estetskih odrednica kvalitete parketnih daščica prema HRN D.D5.020 (1980): Parket: Masivne parketne daščice, i DIN EN 13226 (2002): Masivne parketne daščice s utorom i perom. Analizom je procijenjeno koji od zahtjeva kvalitete su strožiji u europskoj nego u hrvatskoj normi, te kako im se treba udovoljiti. Razmatraju se prijedlozi tehnoloških poboljšanja kojima bi se lakše dosegle zahtijevane razine europske kvalitete.

Na hrvatskom tržištu nalazi se velik broj proizvoda drvene, plastične, metalne i kombinirane građevne stolarije (prozora i balkonskih vrata) različitih svojstava, kvalitete izrade i cijene. U radu se govori o užem izboru materijala za izradu prozorskih okvirnica kako bi se dobio pregled dostupnih materijala, njihovih svojstava i cijena. Prozori se danas komercijalno, industrijski izrađuju poglavito od drva, plastike, aluminija, čelika te od kombinacije drva i aluminija. Ovdje se razmatraju svojstva ove četiri vrste materijala s aspekta njihovih različitih mehaničkih i izolacijskih svojstava bitnih za izradu prozora, trajnosti, nabavne cijene, te mogućnosti i teškoća obnavljanja u životnom vijeku proizvoda. Drvo-aluminijski prozori predstavljaju tehnički najpovoljniji izbor za stambenu gradnju u Hrvatskoj.

Prije prodaje, odnosno upotrebe vanjskih prekrivnih materijala za drvo važno je znati njihovu trajnost. Najčešće se trajnost materijala ispituje izlaganjem prirodnim utjecajima na slobodnom prostoru. Ova ispitivanja traju dugo i proizvođač prilikom razvoja novog proizvoda ili usporedbe različitih proizvoda nema vremena toliko čekati. Laboratorijskim izlaganjem prema prEN927-6 koja je razvijena specijalno za vanjske prekrivne materijale za drvo moguće je u puno kraćem vremenskom roku dobiti informacije o svojstvima materijala. U ovom radu smo laboratorijskim izlaganjem prema prijedlogu navedene norme ispitivali postojanost polutransparentnih i transparentnih alkidnih lazura sa i bez dodanih UV-apsorbera. Ustanovili smo da dodani apsorberi nisu pridonijeli povećanju svjetlootpornosti transparentnih lazura, a ispitivane polutransparetntne lazure pokazivale su postojanost sličnu referentnoj standardnoj lazuri.

Primjena drva za oblaganje pročelja kuća vrlo je zahtjevan oblik primjene drva zbog visokih estetskih, toplinskih, ostalih fizičkih i tehničkih zahtjeva tijekom dugog razdoblja, pokatkada desetljećima, a pokatkada i stoljećima u uporabi. Za dobru postojanost drva na pročeljima neophodna je dobra fizička zaštita (sprečavanje dodira štetnih činitelja s drvom), pravilna konstrukcijska zaštita (pravilno oblikovanje detalja proizvoda koji sprečavaju nepovoljna djelovanja na izloženom drvu), te pravilan izbor površinske zaštite. Ovaj koncept obuhvaća šest osnovnih čimbenika postojanosti drva na pročeljima: pravilan izbor materijala, dobro oblikovanje pročelja, pravilno konstruiranje drvenih elemenata pročelja, dobru površinsku obradu i kemijsku zaštitu, te potrebu održavanja tijekom upotrebe.

Primjena drva za oblaganje pročelja kuća vrlo je zahtjevan oblik primjene drva zbog visokih estetskih, toplinskih, ostalih fizičkih i tehničkih zahtjeva tijekom dugog razdoblja, pokatkada desetljećima, a pokatkada i stoljećima u uporabi. Za dobru postojanost drva na pročeljima neophodna je dobra fizička zaštita (sprečavanje dodira štetnih činitelja s drvom), pravilna konstrukcijska zaštita (pravilno oblikovanje detalja proizvoda koji sprečavaju nepovoljna djelovanja na izloženom drvu), te pravilan izbor površinske zaštite. Ovaj koncept obuhvaća šest osnovnih čimbenika postojanosti drva na pročeljima: pravilan izbor materijala, dobro oblikovanje pročelja, pravilno konstruiranje drvenih elemenata pročelja, dobru površinsku obradu i kemijsku zaštitu, te potrebu održavanja tijekom upotrebe.

Drvo je često zastupljeno u interijeru zbog svojih estetskih vrijednosti, prije svega boje, teksture i topline. Boja drva ovisi o kemijskom sastavu drva koji interaktira sa svjetlošću. Promjena boje drva nastaje zbog reakcije elemenata drva zbog utjecaja svjetlosti, topline i kemikalija. Diskoloracija nastaje kod unutrašnje i vanjske upotrebe drva. Na diskoloraciju drva utječe mnogo faktora. Razmatrat ćemo diskoloraciju drva zbog utjecaja svjetlosti kod unutrašnje upotrebe.

Svojstva drva kao što su tekstura, gustoća, vlažnost, sadržaj ekstraktivnih tvari, hrapavost drva , te duljina izlaganja nezaštićenog drva atmosferskim utjecajima prije nanošenja zaštitnih prevlaka utječu na trajnost čitavog sustava prevlaka-drvo. Od dobre prevlake za drvo koje je izloženo vanjskim klimatskim utjecajima traži se da ima dobru adheziju, elastičnost, da dobro štiti drvo od tekuće vode i da ima dobru paropropusnost, te da dobro štiti drvo od utjecaja mikroorganizama i UV zračenja. U radu su skupljene informacije vezane za utjecaje svojstava drva i prevlaka na trajnost cijelog sustava prevlaka-drvo.

Drvo je u vanjskim uvjetima izloženo nizu kemijskih i fizikalnih promjena koje smanjuju njegovu estetsku vrijednost i postojanost. Primjena drva za oblaganje pročelja kuća posebice je zahtjevan oblik primjene drva zbog visokih estetskih, toplinskih, ostalih fizičkih i tehničkih zahtjeva tijekom dugog razdoblja, pokatkada desetljećima, a pokatada i stoljećima u uporabi. Nekolicina se zaštitnih mjera može primijeniti da bi se funkcijska obilježja drvenih pročelja zadržala tijekom dugog životnog vijeka. Fizička zaštita se navodi kao najznačajniji način otklanjanja štetnih djelovanja ultraljubičaste svjetloati i oborina. Konstruktivni detalji drvnih proizvoda na pročeljima, kao i načini njihova skladanja, u ovom se razmatraju radu razmatraju sa stajališta zahtjeva njihove trajnosti. Kemijsku zaštitu u načelu treba izbjegavati, tj. ograničiti samo na mali broj slučajeva kad je ona stvarno neizbježna. Površinska obrada, međutim, ima glavnu estetsku i tehničku ulogu u oblikovanju i održavanju drvenih pročelja.

U svijetu modernih tehničkih materijala dominiraju metali, polimeri i keramika, pa se čini da tradicionalni materijali, kakvo je drvo, gube na važnosti i opsegu primjene. Ekološki i bioenergetski aspekti primjene ovog obnovljivog materijala osiguravaju dobru budućnost njegove tehničke uporabe, a moderna istraživanja nude bitna poboljšanja svojstava drva i otklanjanja njegovih prirodnih ograničenja ili nedostataka. Time dobra tehnička svojstva, kao i važne estetske prednosti drva, postaju temeljem velikog opsega njegove buduće konvencionalne uporabe te inovativni razvoj primjene za nove tehničke proizvode. Prirodna se trajnost drva povećava fizikalnim i konstrukcijskim mjerama zaštite te površinskom obradom, a higroskopnost se smanjuje kemijskim modifikacijama. Prepariranje drva provodi se u cilju povećanja njegove homogenosti, izotropnosti, postojanosti dimenzija, boljih akustičkih, električnih ili mehaničkih svojstava. Time se drvo sve kvalitetnije primjenjuje za specijalne, često tehnički vrlo zahtjevne proizvode.

Osim fizičke i konstrukcijske zaštite i površinska obrada znatno utječe na postojanost drva na pročeljima. Pravilan izbor i nanošenje materijala koji otvrdnjavanjem tvore prevlaku na drvnim pročeljima uvelike ovisi o poznavanju svojstava drva, svojstava same prevlake i klimatskim uvjetima kojima je drvo izloženo. Održavanje prevlaka i pravilno obnavljanje preduvjet su dobrog estetskog izgleda i postojanosti drva na pročeljima.

U radu su provedena istraživanja mogućnosti modificiranja površine bukovine elektromagnetskim valovima UV dijela spektra. Istodobno djelovanje vlage i UV svjetlosti velikog intenziteta djeluje na promjene svojstava bukovine povećavajući energiju površinskog sloja drva i čvrstoću. Kako ti parametri imaju najveći utjecaj na čvrstoću u sustavima lijepljenja, načinjen je pokus da bi se utvrdilo može li takvo djelovanje prouzročiti povećanje čvrstoće slijepljenog spoja. Djelovanje UV svjetlosti procijenjeno je mjerenjem promjene površinske energije i čvrstoće spoja izlaganih i neizlaganih uzoraka. Uzorci su u osnovi bili izrađeni prema DIN-u EN 204, ali je duljina uzoraka smanjena kako bi kontrolirana površina obuhvaćala što je moguće veću površinu ispitnih pločica od kojih su uzorci bili izrađeni. Opterećenje je izvedeno tlakom. Rezultati naznačuju da se UV osvjetljavanjem prije lijepljenja može povećati čvrstoća spoja. Proširenjem tog pokusa utvrdit će se točni parametri te metode.

Kad s ekološkog aspekta govorimo o poboljšanju kvalitete stanovanja tada odabir postupaka i sredstava oplemenjivanja i zaštite drva odnosno praćenje životnog ciklusa proizvoda iz drva od porijekla materijala do deponiranja, igraju značajnu ulogu. Budući u svijetu sve više jača tendencija korištenja onih materijala koji obzirom na svoja uporabna svojstva ne zagađuju okolinu i ne narušavaju zdravlje čovjeka kao njihovog krajnjeg korisnika, sve su češća ograničenja u uporabi zaštitnih sredstava, odnosno sve su strože regulative vezane uz procese proizvodnje ali i uz odlaganje otpada. No katkada smo, najčešće u slučaju represivne zaštite drva od bioloških uzročnika prisiljeni odstupiti od gore navedenog i primjeniti neka sredstva u zaštiti drva koja i nisu sasvim ekološki opravdana, ali su i jedina učinkovita. U takvim slučajevima neophodno je pripaziti na moguću kontaminciju vode, tla i čovjeka i istu izbjegnuti. Pri tome treba se pridržavati postojećih propisa koje je 1992. godine donijela EPA.

Drvo u vanjskim konstrukcijama prolazi kroz niz kemijskih i fizikalnih promjena koje uzrokuju polaganu razgradnju njegove površine, što se uobičajeno naziva propadanjem drva. Razlaganje je prouzročeno slonim djelovanjem ultraljubičastog svjetla Sunca, vlage i kisika iz zraka, te dodatnim djelovanjima vjetra, kiše i ostalih oborina. Drvo s vremenom mijenja boju, hrapavi i erodira. Ako se izuzme moguć biološki napad, površinsko propadanje predstavlja najveću štetu pri upotrebi drva za gradnju. Podsticanje uporabe drva kao glavnog materijala za vanjsku stolariju i druge građevne konstrukcije ovisi najvećim dijelom o korištenju rezultata istraivanja poboljšanja otpornosti drva, njegove modifikacije i pravilne i učinkovite površinske obrade kako bi se umanjili troškovi obnavljanja i produio uporabni vijek zaštitnih i dekorativnih premaza za drvo. Rad donosi analizu procesa propadanja drva, te predstavlja pregled literature i najnovijih rezultata istraivanja na području postojanosti drvnih proizvoda za građenje.