Search

Cilj: Cilj ovog istraživanja utvrditi je povezanost fleksibilnosti s brojem ozljeda kod hrvatskih hrvačkih reprezentativaca različitih dobnih kategorija. Na temelju predstavljenog cilja, postavlja se sljedeća hipoteza: Postoji statistički značajna povezanost razine fleksibilnosti s brojem ozljeda kod hrvatskih hrvačkih reprezentativaca različitih dobnih kategorija. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 45 ispitanika, od kojih je 15 kadeta, 15 juniora i 15 seniora, članova Hrvatske hrvačke reprezentacije. U ovom istraživanju mjerena je jedna motorička sposobnost, odnosno provedeno je šest testova fleksibilnosti s pomoću kojih je procjenjivana razina fleksibilnosti kod hrvatskih hrvačkih reprezentativaca različitih dobnih kategorija. Testom „Iskret palicom“ (MFLIP) procjenjivala se fleksibilnost u ramenom zglobu. Testom „Pretklon raznožno“ (MFLPRR) procjenjivala se fleksibilnost stražnjeg dijela noge i donjeg dijela leđa. Testovima „Prednoženje iz ležanja“ (MFLPLD i MFLPLL) procjenjivala se fleksibilnost u zglobu kuka i u stražnjem dijelu natkoljenice. Testovima „Zanoženje iz ležanja“ (MFLZLD i MFLZLL) procjenjivala se fleksibilnost kuka i prednjeg dijela natkoljenice. Testovima „Odnoženje iz ležanja“ (MFLOLD i MFLOLL) procjenjivala se fleksibilnost u zglobu kuka i unutrašnjeg dijela natkoljenice. Testom „Polušestarenje“ (POLSES) procjenjivala se specifičnu fleksibilnost koja je potrebna tijekom hrvačke borbe. Za utvrđivanje razlika između grupa u razini fleksibilnosti i broja ozljeda koristili smo analizu varijance (ANOVA). Razina statističke značajnosti postavljena je na p

Cilj ovog istraživanja je utvrditi stavove (razinu anksioznosti zbog pandemije i ponašanja uzrokovana pandemijom) sportaša i članova stožera (treneri, fizioterapeuti) koji se bave polistrukturalnim kontaktnim sportovima (hrvanje) spram COVIDA 19. Uzorak ispitanika činilo je 154 hrvačka reprezentativca i članova stožera. Uzorak je anketiran sa The COVID-19 Anxiety Scale i The COVID-19 Safety Behaviour Checklist. Rezultati su opisani putem deskriptivne statistike u kojem su autori opisali rezultate putem frekvencije pojavljivosti određenih ocjena. Rezultati pokazuju malu do srednju zabrinutost pandemijom covida ali i vrlo odgovorno ponašanje hrvačkih reprezentativaca širom svijeta. Anksioznost hrvačkih reprezentativaca relativno je mala i autori smatraju da je takav rezultat razumljiv s obzirom na prirodu sporta kojom se anketirani sportaši bave. Osim toga, u ovom istraživanju zabilježeno je vrlo odgovorno ponašanje većine anketiranih hrvačkih reprezentativaca.

Dijabetes je kao bolest dobila epidemiološke razmjere, kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju (Colberg et al., 2010). Dijabetes je kronična bolest od koje u Hrvatskoj boluje više od 170.000 osoba te predstavlja četvrti uzrok smrti. Dijabetes je bolest koja ne boli dok se ne pojave komplikacije i zato je mnogi ne shvaćaju ozbiljno (Colberg et al., 2010). Zbog toga postoji potreba za poticanjem svijesti opće populacije, ali i državnih institucija o važnosti prevencije i liječenja ove bolesti. Temelji toga su edukacija o bolesti, pravilna prehrana, postizanje optimalne tjelesne težine, pojačana tjelesna aktivnost, svakodnevna kontrola te lijekovi (Association, 2002). Utvrđeno je da se tjelesnom aktivnošću liječe razne bolesti, a osobitu ulogu tjelesna aktivnost ima kad je riječ o dijabetesu (Balducci et al., 2006). Tjelesna aktivnost na mnoge načine koristi snižavanju razine šećera u krvi, povećanju djelotvornosti liječenja i mogućnosti gubitka na težini. Vježbanje također snižava krvni tlak, što je dobro za srce te jača mišiće i zglobove (Fagard & Cornelissen, 2007). Konačno, povećanje razine fitnesa doprinijet će i povećanju samopouzdanja, što bolesnicima oboljelima od šećerne bolesti pomaže da se osjećaju bolje. Bolesnicima nerijetko nedostaje prijeko potrebna motivacija za svakodnevnu tjelesnu aktivnost, a ta spoznaja rezultirala je stvaranjem raznih programa, koji bi približili tjelesnu aktivnost dijabetičarima. U planiranju i realizaciji takvih programa izuzetno je važna suradnja dijabetologa, kineziologa, ali i samih bolesnika dijabetičara koji bi svojevoljno odabrali tjelesnu aktivnost kojom se žele baviti. Sudjelovanje dijabetološkog i kineziološkog tima također daje će sigurnost dijabetičaru u provođenju programa.