Search

Krizne situacije su događaji koji ozbiljno ugrožavaju organizacije u njihovom svakodnevnom poslovanju i stoga zahtijevaju brzu reakciju i kvalitetnu komunikaciju sa svim dionicima koji su pogođeni krizom. Komunikacija s dionicima treba biti jasna, otvorena i iskrena, a značajke komunikacijskog procesa prilagođene specifičnostima krizne situacije. Komuniciranje u kriznim situacijama zahtijeva primjenu prikladnih komunikacijskih strategija i vrsta komunikacije s ciljem postizanja maksimalne učinkovitosti komunikacijskog procesa. U tom kontekstu, primjena suvremenih informacijskih tehnologija i sveopća digitalizacija komunikacije predstavljaju izazove, ali i nove prilike u kriznom komuniciranju. Namjera je ovog rada istaknuti osnovne značajke i vrste komunikacija u kriznim situacijama s posebnim osvrtom na primjenu digitalnih tehnologija u kriznom komuniciranju.

Upravljanje nekom suvremenom krizom predstavlja vrlo složene operacije koje traju duže vrijeme i u kojoj sudjeluju različiti akteri, od političkih do poslovnih, kao i pojedinci koji su ugroženi djelovanjem krize. Složenost i zahtjevnost suvremenih kriza, pripreme, organiziranje odgovora kada se kriza pojavi, postkrizni oporavak, kao i upravljanje potrebnim promjenama koje su nužne za bolje funkcioniranje sustava, zahtijevaju stvaranje jedinstvenih politika upravljanja u kriznim situacijama. Suvremene se politike danas ne oslanjaju samo na kapacitete koje ima država, već su otvorene prema participaciji građana i drugih važnih aktera koji djeluju u nekoj zajednici. U radu se prikazuju i objašnjavaju kompetencije osoba iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu koje su nužne za upravljanje i vođenje kriznih situacija.

Sigurnost je ključni zahtjev i preduvjet odvijanja zračnoga prometa, a engleski jezik, kao lingua franca međunarodnoga zrakoplovstva, jedan od njegovih čimbenika. Primjereno znanje zrakoplovnoga engleskog jezika neophodno je za nesmetanu govornu komunikaciju između kontrolora i pilota, kao i svih ostalih sudionika u zračnome prometu. Budući da je veliki broj nezgoda i nesreća zrakoplova povezan s ljudskim čimbenikom i jezičnim nesporazumima, propisana je minimalna razina jezičnoga znanja neophodna za sigurno odvijanje govorne komunikacije u zračnome prometu prema međunarodnim standardima i preporučenoj praksi.

Rad prikazuje koncept menadžmenta u javnom sektoru, kao i teorijski prikaz fiskalne odgovornosti i krizno upravljanje javnog menadžmenta. Prikazana je važnost odgovornog i stručnog rukovođenja javnog menadžmenta u funkciji kriznog upravljanja što je neophodno u urednom funkcioniranju javnog sektora za dobrobit šire društvene zajednice.

Upućenost na izvoz i što veće uključivanje u međunarodnu podjelu rada čine temeljnu obvezu malog i otvorenog hrvatskoga gospodarstva. Ali, time se širi područje utjecaja rizika u oporavku nacionalnoga gospodarstva. Poboljšanje konkurentnosti, smanjivanje javne potrošnje i društvenih troškova te poboljšavanje općeg gospodarskog stanja pretpostavke su oživljavanja i povećanja izvoza i popravljanja vanjskotrgovinskog salda. Neuravnoteženost vanjskotrgovinske bilance rezultat je djelovanja brojnih rizika s kojima se susreće nacionalno gospodarstvo. Stoga, nameće se nužnim model optimalnog upravljanja rizicima s kojima se društvo susreće u realizaciji povećanja deviznog priljeva, zaposlenosti domaće industrije, aktiviranja poljoprivrede, povećavanja turističkih prihoda, znatnije uključenost u međunarodne ekonomske odnose, i praćenja tehnološkog napretka u svijetu. Ova aktualna tema zahtijeva strateška promišljanja i potiče na visoku razinu odgovornosti, čime upućuje na karakter znanstvenog rada.

Krizno upravljanje kao novi aspekt poslovanja javlja se u gospodarstvu nakon Domovinskoga rata, a aktualizira u kontekstu gospodarske krize, katastrofa izazvanim klimatskim promjenama i antropogenim djelovanjem, kao i porasta različitih oblika terorizma u svijetu. To je i u lingvističkome smislu relativno novo područje koje nema ustaljeni temeljni naziv, nego je u paralelnoj uporabi više njegovih inačica. Naziv krizno upravljanje doslovna je prevedenica anglizma crisis management odnosno emergency management. U novije se vrijeme rabe i nazivi upravljanje krizom, upravljanje krizama te upravljanje u kriznim uvjetima, odnosno njihove inačice. Od naziva u široj uporabi potrebno je odabrati i predložiti jednoznačni naziv koji je najprimjereniji hrvatskome jezičnom sustavu.

Odgovor upravljačkih struktura na rastuću globalnu konkurenciju te zahtjevi dioničara ali i ukupne javnosti za povećanjem transparentnosti u pogledu vođenja poduzeća temeljne su komponente koje impliciraju potrebu za učinkovitijim upravljanjem rizicima poduzeća. Tradicionalni, odnosno „silos“ pristup razumijevanju rizika, obilježen suženom i ograničenom percepcijom rizika koja sprječava da upravljačke strukture poduzeća dobiju cjelokupnu sliku rizika s kojima je poduzeće suočeno, podrazumijeva smanjenu djelotvornost samog procesa upravljanja rizicima, čime se nameće model obuhvatnog, integriranog procesa upravljanja rizicima. Mnoga poduzeća vjeruju u koncept upravljanja rizicima poduzeća (ERM), ali su i frustrirana implementacijom pitanja koja su uzrokovana potencijalom upravljanja rizicima poduzeća. Stoga, nužno je uspostaviti u poduzeću odgovarajući ERM operativni okvir koji jasnije i mjerljivije definira što će koncept upravljanja rizicima poduzeća značiti danom poduzeću, a zatim upotrijebiti isti okvir u razvoju odgovarajućeg implementacijskog plana, posebno dizajniranog za uspjeh u poduzeću. Uspješnost ERM koncepta stvarno će ovisiti o specifičnim situacijama, povijesti, kulturi i menadžmentu određenog poduzeća.