Search

U trudnoći koja dobro protječe nema prepreka za seksualnost, ona zbližava buduće roditelje. Trudnoća je posebno razdoblje u životu žene, ali to razdoblje intenzivno proživljavaju i njihovi partneri.

Endemska nefropatija sindrom je koji obuhvaća dva entiteta: kroničnu intersticijsku nefropatiju i urotelne karcinome, predominantno gornjeg dijela mokraćnog sustava. Etiološki agens za nastanak ove bolesti sada je poznat - aristolohična kiselina, sastojak biljaka reda Aristolochia. Nastanak urotelnih karcinoma karakteriziran je stvaranjem aristolaktam DNA adukata koji dovode do mutacija, prvenstveno A:T>T:A transverzije. Kako bi što bolje razumjeli programe genske regulacije u ovih tumora sproveli smo integrirano microRNA i mRNA ekspresijsko profiliranje tumora i priležećeg netumorskog urotelnog tkiva. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem pomažu u razumijevanju karcinogeneze uzrokovane aristolohičnom kiselinom i mogli bi doprinijeti razvoju dijagnostičnog biomarkera.

Nekroza tumorskog tkiva u karcinomu bubrežnih stanica predstavlja loš prognostički faktor, a sam mehanizam nastanka nekroze nije dovoljno razjašnjen. Prethodnim istraživanjem utvrdili smo visoku učestalost fibromuskularne displazije u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica, a u ovom istraživanju postavljeni su sljedeći ciljevi: 1. Odrediti učestalost i vrstu promjena na bubrežnim arterijama u bolesnika s primarnim karcinomom bubrežnih stanica te ih usporediti s promjenama na bubrežnim arterijama u bolesnika s netumorskim bolestima bubrega i kontrolnom skupinom. 2. Odrediti prisutnost i stupanj nekroze u karcinomima bubrežnih stanica. 3. Usporediti povezanost pojave i stupnja nekroze u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica u ovisnosti o promjenama na bubrežnim arterijama. 4. Usporediti prognostički značajne faktore (veličinu tumora, pTNM, histološki tip, nuklearni gradus tumora) za karcinom bubrežnih stanica u ovisnosti o promjenama na bubrežnim arterijama. U istraživanju je korišten arhivski materijal dobiven nakon radikalne nefrektomije te histološki potvrđene dijagnoze adenokarcinoma bubrežnih stanica kao i netumorskih bolesti bubrega na Kliničkom zavodu za patologiju «Ljudevit Jurak» Kliničke bolnice «Sestre milosrdnice» u Zagrebu. Analizirano je: 175 uzoraka bubrega s adenokarcinomom bubrežnih stanica pacijenata kojima je 2003-2005. g. učinjena nefrektomija, a kojima su rutinski analizirane i strukture hilusa. Pored toga analizirano je 40 uzoraka bubrega s netumorskim bolestima iz 2003. i 2004. godine, a koji sadrže i strukture hilusa te 30 uzoraka bubrežnih arterija i bubrežnog parenhima kao kontrolna skupina kojima obdukcijom nije nađen nikakav maligni proces. Statističkom analizom potvrđena je značajno visoka učestalost FMD na bubrežnim arterijama u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica i bolesnika s netumorskim bolestima u usporedbi s kontrolnom skupinom (p=0.00162). U skupini bolesnika s karcinomom bubrega FMD je češća u žena (p=0.0149), dok je ateroskleroza češća u muškaraca (p=0.0185). U istoj skupini bolesnici s aterosklerozom bubrežnih arterija bili su statistički značajno stariji od bolesnika bez patoloških promjena na bubrežnim arterijama (p=0.001529) i bolesnika s FMD (p=0.02118). Usporedbom prisutnosti i stupnja nekroze tumorskog tkiva u skupini bolesnika s karcinomom bubrega u ovisnosti o promjenama na bubrežnim arterijama nije nađena značajna razlika (p=0.86173), osim u stupnju nekroze tumora unutar podskupine bolesnika s FMD. Bolesnici s podtipom FMD-I su značajno češće u tumorima sadržavali opsežnija područja tumorske nekroze naspram bolesnika s podtipom FMD-IIb (p=0.00739). Statističkom analizom nije nađena značajna razlika u ostalim prognostički značajnim faktorima za karcinom bubrežnih stanica (veličina tumora, pTNM, nuklearni gradus, histološki tip) ovisno o promjenama na bubrežnim arterijama. Dobiveni rezultati potvrđuju visoku učestalost FMD u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica, ali i u skupini bolesnika s netumorskim bolestima bubrega što govori u prilog da su navedene promjene na bubrežnim arterijama najvjerojatnije sekundarne. FMD u bolesnika s karcinomom bubrega je češće zastupljena u žena dok je ateroskleroza češće nađena u muškaraca. Usporedbom prisutnosti i stupnja nekroze u grupi bolesnika s karcinomom bubrega nije nađena značajna razlika ovisno o promjenama na bubrežnim arterijama, osim unutar podskupine bolesnika s FMD. Dobiveni rezultati opsežna područja tumorske nekroze povezuju samo za podtip FMD-I, a točnu povezanost tih promjena trebalo bi istražiti na serijama u kojima bi čitave bubrežne arterije bile dostupne za histološku analizu, što u ovom istraživanju nije bilo moguće radi ograničenja zbog operativne tehnike. Rezultati ovog istaživanja mogli bi pomoći u razumijevanju patogeneze nastanka tumorske nekroze te eventualno utjecati na izbor bolesnika koji bi bili kandidati za dodatne metode liječenja (antiangiogena terapija)., The aim of this study was to analyze renal artery changes in patients with renal cell carcinoma (RCC) and establish possible connection to tumor necrosis. We analyzed renal arteries from patients with RCC and compared them to group of patients with non-tumorous kidney diseases and control group without renal diseases. In the first two groups (patients with RCC and non-tumorous kidney diseases) renal arteries showed high incidence of fibromuscular dysplasia (FMD) when compared to control group (p0.05). A statistically significant difference was found only between group of patients with FMD I and FMD IIb (p0.05). Our study indicates that FMD in renal arteries in patients with RCC are more likely secondary. Subtype FMD-I was connected to extent of tumor necrosis. However, true nature of these changes and their influence on tumor necrosis should be further analyzed on larger series with full length of renal arteries available for histological analysis.

Cilj rada: prikazati značaj denzitometrije u otkrivanju asimptomatskog primarnog hiperparatiroidizma. Materijal i metode: U periodu od 2000. do kraja 2004. godine, kod žena u postmenopauzi napravljene su 5742 denzitometrije kuka, kralješnice i podlaktice. Gustoća kosti izražena je u g/cm2. Svima je određen kalcij i fosfor u serumu i u 24 satnom urinu. Ženama s granično povišenim nalazima serumskog kalcija i izrazito niskom koštanom gustoćom rađen je ultrazvuk štitnih i nuzštitnih žlijezda i određen je parathormom u serumu. Kod pacijentica kod kojih je nađena povećana nuzštitna žlijezda napravljena je ciljana punkcija pod kontrolom UZV i određen PTH u punktatu. Rezultati: Povišen PTH i uzv povećana nuzštitna žlijezda nađena je kod 8 pacijentica starosne dobi od 47 do 76 godina. T scor na podlaktici kretao se između -2.7 i -4.9, na kuku između -2.4 i -3.2, na kralješnici -2.4 i -4.9. Visina PTH bila je između 199, 2-516, 3 pg/ml. Visina kalcija u serumu iznosila je od 2, 41 do 3, 74 mmol/L, u urinu od 5, 24-15, 24 mmol/L. Ciljanom punkcijom pod kontrolom uzv nuzštitne žlijezde i određivanjem PTH u punktatu, kod svih je pacijentica potvrđen povišen nivo PTH u punktatu. 7 pacijentica je operirano i patohistološki potvrđen adenom nuzštitne žlijezde, a zadnja pacijentica je u preoperativnoj pripremi. Zaključak: mjereći gustoću kosti, kod pacijentica s povišenim ili graničnim kalcijem u serumu, dodatnom obradom otkrili smo adenome nuzštitne žlijezde s primarnim hiperparatireoidizmom kod 8 pacijentica.