Search

Pojam kraljevstva u političkoj teoriji je oduvijek bio predmetom različitih diskusija, interpetacija, promišljanja i radova. Kako bi se uključilo u uvijek aktivnu teoretsku raspravu, ovaj rad interpretira pojam kraljevstva u Prvoj knjizi o Samuelu, jednom od najplodnijih izvora promišljanja o politici i vladanju unutar Biblije. Koristeći se sintezom metodološkog pristupa Claudea Leforta i poliloškog načina čitanja, u radu se intepretira tekst Prve knjige o Samuelu i Ponovljenog zakona, koji se dodatno nadopunja osvrtom na rabinsku tradiciju tumačenja. Spajajući nalaze interpetacije i relevantne literature, u radu se pokazuje kako uspostava kraljevstva u Prvoj knjizi o Samuelu označava prvi trenutak proboja političkog u svijet dotada definiran isključivo religijskim. Kralj koji tim novim poretkom vlada ima zadaću osigurati svojim podanicima sigurnost i stabilnost, što iziskuje povremenu suspenziju Zakona, čime se nazire početak političkog promišljanja u židovskoj zajednici., The notion of kingdom in political theory has always been the subject of many different discussions, interpretations, reflections and works. In order to engage in the, always active, theoretical debate, this work interpretes the notion of kingdom in I Samuel, one of the most fruitful sources of reflection when thinking about politics and governance in the Bible. Using the synthesis of Claude Lefort's methodological approach and polylogue method of reading, texts of I Samuel and Book of Deuteronomy are interpreted, which is further complemented by a review of tradition of rabbinic commentary. By combining the results of interpretation with relevant literature, work concludes that the establishment of kingdom in I Samuel marks the first occasion of the breaking of the political into the world defined by religious. The king that rules in this new form of political order is tasked with ensuring safety and stability for his subjects, often by suspending the Law, which signals the beginning of political thinking in the Jewish community.

U ovom članku autor iz perspektive tradicionalnog židovskog tumačenja istražuje pozadinu i unutarnje značenje Psalma 69 i poglavlja 16 u Prvoj knjizi o Samuelu. U radu se najprije navode biblijski tekstovi koji opisuju djetinjstvo i mladenaštvo kralja Davida, a zatim se definiraju zbunjujuća pitanja koja se mogu iščitati iz tih i dodatnih tekstova u psalmima. Tekstovi opisuju neobičnu odbojnost Davidove obitelji prema njemu kao i odbojnost drugih ljudi spram kralja Davida. Središnji dio ovoga članka čini istraživanje koje nastoji doseći korijen takva neobičnog neprijateljstva. Samo istraživanje temelji se na mnoštvu rabinskih izvora, dio kojih je mističan. To su izvori koji istražuju neke skrivene i intimne epizode iz života roditelja i predaka kralja Davida, koji dovode u pitanje njegovo podrijetlo. Zbog tih događaja ljudi su se prema njemu ponašali neprijateljski i tako mu zagorčavali život. U ovom se istraživanju autor služi raznovrsnim izvorima rabinske književnosti, koji su nastajali od vremena Talmuda, preko srednjega vijeka sve do modernih vremena. To su književna djela koja su prvi put objavljena u ovom radu u autorovu prijevodu s hebrejskog i aramejskog jezika na hrvatski jezik., salm 69 and Chapter 16 in the 1st book of Samuel. In his work, the author first brings the biblical texts, describing the early life of King David, and then defines the puzzling questions that arise from those texts and from additional texts in the Psalms that describe a strange hostility toward David by his family and others. The central part of this article is the research that intends to delve into the roots of this mysterious hostility, based on many rabbinical sources, partly mystical. These sources explore some hidden and intimate episodes from the life of King David’s parents and great-grandparents that cast some doubts on the purity of line age of King David and therefore made people treat him with hostility that made his life miserable. In his research, the author uses many sources from rabbinical literature, from the times of Talmud through the Middle Ages until modern times. This literature has been translated from Hebrew and Aramaic to Croatian for the first time by the author.

Na temelju biblijskih izvješća iz Prve i Druge knjige Samuelove, Prve knjige o kraljevima, drugih biblijskih spisa te izvanbiblijskih dokumenata, daje se prikaz nastanka monarhije u Izraelu. Biblijski su tekstovi, odnosno njihov nama poznati oblik, koji danas posjedujemo, redigirani daleko kasnije i iz određene teološke perspektive. Trebamo ih promatrati kao teološke, a ne kao povijesne tekstove, jer se ne uklapaju ni u klasičnu, ni u modernu historiografiju. Stotinjak godina trajala je „ujedinjena monarhija“, kako je biblijski tekstovi prikazuju. Tekstove možemo klasificirati kao monarhijske, odnosno kao antimonarhijske, ali u biblijskim knjigama nisu točnije razgraničeni. Protiv svoje volje, ali po nalogu Gospodinovu, Samuel je pomazao Šaula za prvoga izraelskog kralja. Jer se isti ogriješio o nalog Gospodinov, bio je odbačen, a Samuel dobiva nalog da pomaže Davida za kralja. Biblijski tekstovi donose dvostruku sliku Davida. S jedne strane uspješan i pobožan kralj, a s druge strane negativan lik koji se, između ostaloga, ogriješio i o svojega vojnika Uriju i njegovu ženu. Njegov nasljednik Salomon dolazi na vlast spletkama i borbom za prijestolje. Slovi s jedne strane kao mudrac 'par excellance' u Izraelu, s druge strane vlada vrlo neskromno, tako da njegovi podanici jedva čekaju kraj njegove vladavine. Poslije Salomona dolazi do podjele kraljevstva na Sjever i Jug, na Izrael i na Judu. Jeroboam, koji je od Salomona pobjegao u Egipat, vraća se nakon Salomonove smrti u Izrael i odcjepljuje deset sjevernih plemena od Jude, jer je Roboam, Salomonov nasljednik, kanio nastaviti vladati željeznom rukom, slično kao Salomon. Od kasnijega, deuteronomijskoga autora, Jeroboamova je vladavina ocijenjena kao „istočni grijeh“, jer je pored političke podjele kraljevstva izazvao i vjersku podjelu činjenicom da je na sjeveru u Danu i na jugu u Betelu dao postaviti likove junaca kojima su Izraelci hodočastili i kojima su se klanjali, a isto je shvaćeno kao idolatrija, jer se Gospodina, Jahvu, moglo prema deuteronomijskom autoru legitimno štovati samo u Jeruzalemu.

Na temelju biblijskih izvješća iz Prve i Druge knjige Samuelove, Prve knjige o kraljevima, drugih biblijskih spisa te izvanbiblijskih dokumenata, daje se prikaz nastanka monarhije u Izraelu. Biblijski su tekstovi, odnosno njihov nama poznati oblik, koji danas posjedujemo, redigirani daleko kasnije i iz određene teološke perspektive. Trebamo ih promatrati kao teološke, a ne kao povijesne tekstove, jer se ne uklapaju ni u klasičnu, ni u modernu historiografiju. Stotinjak godina trajala je „ujedinjena monarhija“, kako je biblijski tekstovi prikazuju. Tekstove možemo klasificirati kao monarhijske, odnosno kao antimonarhijske, ali u biblijskim knjigama nisu točnije razgraničeni. Protiv svoje volje, ali po nalogu Gospodinovu, Samuel je pomazao Šaula za prvoga izraelskog kralja. Jer se isti ogriješio o nalog Gospodinov, bio je odbačen, a Samuel dobiva nalog da pomaže Davida za kralja. Biblijski tekstovi donose dvostruku sliku Davida. S jedne strane uspješan i pobožan kralj, a s druge strane negativan lik koji se, između ostaloga, ogriješio i o svojega vojnika Uriju i njegovu ženu. Njegov nasljednik Salomon dolazi na vlast spletkama i borbom za prijestolje. Slovi s jedne strane kao mudrac 'par excellance' u Izraelu, s druge strane vlada vrlo neskromno, tako da njegovi podanici jedva čekaju kraj njegove vladavine. Poslije Salomona dolazi do podjele kraljevstva na Sjever i Jug, na Izrael i na Judu. Jeroboam, koji je od Salomona pobjegao u Egipat, vraća se nakon Salomonove smrti u Izrael i odcjepljuje deset sjevernih plemena od Jude, jer je Roboam, Salomonov nasljednik, kanio nastaviti vladati željeznom rukom, slično kao Salomon. Od kasnijega, deuteronomijskoga autora, Jeroboamova je vladavina ocijenjena kao „istočni grijeh“, jer je pored političke podjele kraljevstva izazvao i vjersku podjelu činjenicom da je na sjeveru u Danu i na jugu u Betelu dao postaviti likove junaca kojima su Izraelci hodočastili i kojima su se klanjali, a isto je shvaćeno kao idolatrija, jer se Gospodina, Jahvu, moglo prema deuteronomijskom autoru legitimno štovati samo u Jeruzalemu., From biblical reports in the First and Second Book of Samuel, First Book of Kings, and other biblical writings and non-biblical documents, we are given an overview of the origin of the monarchy in Israel. The Bible texts, in the form known to us today, were edited much later and from a particular theological perspective. We should look at them as theological, rather than historical texts, because they fit neither classical nor modern historiography. The “united monarchy” lasted for a hundred years, as shown in the biblical texts. The texts can be classified as pro-monarchical and anti-monarchical, but they are not clearly distinguished in the biblical books. By the order of God, and against his own will, Samuel anointed Saul as the first king of Israel. Because Saul refused God’s order, Samuel received an order to anoint David as king. The biblical texts show two sides of David. On the one hand, he is a successful and pious king and, on the other, a negative character who, among others, sinned against his soldier Uriah and his wife. His successor, Solomon, came to power through struggles and intrigues. On the one hand, he is known as the wise man par excellence in Israel, on the other, his rule is very extravagant and his subjects can hardly wait for his reign to end. After Solomon, the kingdom is divided into North and South, Israel and Judah. Jeroboam, who fled from Solomon to Egypt, returns to Israel after Solomon's death and splits off ten northern tribes from Judah, because Roboam, Solomon's successor, intended to continue to rule with an iron hand like Solomon. By a later Deuteronomic author, Jeroboam's reign was rated as "the original sin", because in addition to the political division of the kingdom he also caused the religious division; he made two golden calves and placed them, one north, in Dan, and one south, in Bethel, for the Israelites to worship and to make pilgrimage. The same was considered as idolatry, because the Lord, Yahweh, could be legitimately worshiped only in Jerusalem, according to the Deuteronomic author.

Predavanje analizira opis i ulogu mladih ljudi na 11 primjera iz Biblije. Osobito se ističe njihov odnos prema duhovnosti.

Sveto pismo prikazuje Božje pedagoške postupke, ali i ljude odgojitelje. Osim uspješnih odgojnih poteza, Pismo ne skriva ni promašaje. U odgojnoj interakciji može se raditi o razgovoru, o izravnom nalogu, o velikom fizičkom angažmanu ili o jednostavnom slušanju.

Dušobrižnik koji je vjerno odan svom pozivu i svojoj dužnosti ima radosnih i lijepih doživljaja i ugodnih iznenađenja, pa nađe plodove davno posijanog sjemena.