Search

Cilj rada je dati uvid u znanje i praksu iz područja prevencije suicida u zatvorskim sustavima diljem svijeta te u Republici Hrvatskoj. U radu će se prikazati i povezanost suicida s karakteristikama okruženja, žrtava i međuljudskih odnosa kroz pregled postojeće literature. Ova tema je odabrana radi njene značajnosti unutar zatvorskog sustava. Cilj je također prikupiti spoznaje o programima u zatvorskim sustavima povezanim s problemom suicida. U tu svrhu, prikazati će se i interakcije zatvorenika s zatvorskim osobljem te druge značajne poveznice opisane u dosadašnjim znanstvenim studijama objavljenim na hrvatskom i engleskom jeziku. Kao primjeri dobre prakse prikazani su primjeri iz svijeta koji pokazuju kako kvalitetna prevencija ima učinke na mentalno zdravlje i ponašanje zatvorenika., The aim of this thesis is to provide insight into knowledge and practice in the field of suicide prevention in prison systems around the world and in the Repub lic of Croatia. The paper will also show the connection between suicide and the characteristics of the environment, victims and interpersonal relationships through a review of the existing literature. This topic was chosen because of its importance within the prison system. The goal is also to gather knowledge about programs in prison systems related to the problem of suicide. For this purpose, the interactions of prisoners with prison staff and other significant links described in previous scientific studi es published in croatian and english language will be presented. As examples of good practice, examples from around the world are presented that show how quality prevention has effects on the mental health and behavior of prisoners.

Održavanje reda i mira u zatvorima i kaznionicama često predstavlja izazov službenicima odjela osiguranja u zatvorskom sustavu i nerijetko podrazumijeva primjenu sredstava prisile prema zatvorenicima. Iako je primjena sredstava prisile prema zatvorenicima dopuštena, osoba koja ih primjenjuje mora voditi računa o propisanim pravilima za njihovu primjenu kako bi se izbjegle bilo kakve zloporabe. Naime, već sam boravak zatvorenika u penitencijarnoj ustanovi otvara opasnost od fizičkog zlostavljanja zatvorenika, koje može doseći prag nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, a primjenom sredstava prisile ta opasnost postaje još veća. Cilj ovoga rada je prikazati međunarodne i domaće pravne standarde i pravila kojima je primjena sredstava prisile prema zatvorenicima uređena, ali i ukazati na važnost zaštite njihovih temeljnih ljudskih prava. Iako je zatvorenicima oduzeta sloboda, oni uživaju zaštitu općih ljudskih prava koja vrijede za sve, i to bez diskriminacije., Maintaining order and peace in prisons and penitentiaries is often a challenge for security officers in the prison system and often involves the application of means of force against prisoners. Although the application of means of force against prisoners is allowed, the person who uses them must take care of the prescribed rules for their use to avoid any abuses. Namely, the very stay of a prisoner in a penitentiary institution creates the possibility of physical abuse of the prisoner, which can reach the threshold of inhuman or degrading treatment and punishment, and the application of means of force makes this danger even greater. The aim of this paper is to present international and domestic legal standards and rules governing the application of means of force against prisoners, but also to point out the importance of protecting their fundamental human rights. Although prisoners are deprived of their freedom, they enjoy the protection of general human rights that apply to everyone, without discrimination.

Ovaj rad bavi se temom pametne dekarceracije. Prikazuju se obilježja, politike i prakse koje su oblikovale dugotrajno razdoblje masovnog zatvaranja u Sjedinjenim Američkim Državama. Središnji dio rada odnosi se na predstavljanje pojma pametne dekarceracije, i bazira se na radu autora Epperson i Pettus-Davis (2015.) koji su ga prvi i predstavili. Pristup pametne dekarceracije javlja se kao odgovor na eru masovnog zatvaranja, te se u radu prikazuju ciljevi i koncepti koji ga vode i na koje se oslanja pri (pokušaju) transformacije kaznenopravnog sustava. Slijedi prikaz postojećih inovacija u kaznenopravnom sustavu. Na kraju rada govori se o važnosti socijalnih radnika, potrebnim promjenama u njihovom obrazovanju i ulozi koju imaju u kreiranju politika, ali i u pružanju podrške pojedincima, obiteljima i zajednici., This paper focuses on the topic of smart decarceration. It presents certain features, policies, and practices that shaped the long period of mass incarceration in the United States of America. The central part of the paper presents the concept of smart decarceration, based on the work of the authors Epperson and Pettus-Davis (2015), who were the first to coin the said concept. The smart decarceration approach comes as a response to the era of mass incarceration, and the paper presents the goals and concepts that guide it and are relied on when (attempting) to transform the criminal justice system. Next, the paper shows the existing innovations in the criminal justice system. At the end of the paper, we talk about the importance of social workers, the necessary changes in their education and the role they play in creating policies, but also in providing support to individuals, families and the community.

Viktimizacija je učestala pojava u svakodnevnom životu većine ljudi, iznimno složena po pitanju oblika, karakteristika okruženja u kojima se pojavljuje i odvija, kao i karakteristika žrtava te počinitelja. Posljedice viktimizacije su brojne i međusobno isprepletene. Niz fizičkih, psihičkih, socijalnih, ekonomskih, kulturoloških i drugih posljedica stradanja u svojoj krajnosti mogu dovesti do samoubojstva, kao posljednjeg odabira u nošenju sa stradanjem, konačnog stradanja. Jedno od visoko rizičnih okruženja za viktimizaciju i samoubojstvo je zatvorsko okruženje, prostor specifičan u svojoj društvenoj strukturi i dinamici. Cilj ovog rada je stjecanje uvida o pojavnost samoubojstva zatvorenika u zatvorskim sustavima u svijetu te njihovu povezanost s karakteristikama okruženja, žrtava i međuljudskih odnosa kroz pregled postojeće literature. Cilj je također prikupiti relevantne spoznaje o programima u zatvorskim sustavima povezanim s problemom samoubojstava. U tu svrhu, analizirati će se povezanost samoubojstava i klasifikacije zatvorenika te karakteristika penalnih ustanova i uvjeta života u njima, osobina zatvorenika, njihove međusobne interakcije, kao i interakcije zatvorenika s penalnim osobljem te druge značajne poveznice opisane u dosadašnjim znanstvenom studijama objavljenim na hrvatskom i engleskom jeziku. Također će se analizirati postupci i programi podrške za osuđene osobe, ali i osoblje penalnih ustanova u svrhu prevencije ili krizne intervencije nakon događaja., Victimization is a common occurrence in the everyday lives of most people, an exceptionally complex one in terms of its form, the characteristics of the environment it occurs in, as well as the characteristics of both the victims and the culprits. The consequences of victimization are many and are mutually intertwined. A series of physical, psychological, social, economic, cultural and other consequences of being a victim can, ultimately, lead to suicide, as a final option in dealing with being affected. One of the high-risk environments for victimtion and suicide is prison, a specific environment in its social structure and dynamic. The goal of this thesis is gaining insight into prisoner suicide occurrences in prison systems around the World and their correlation with the characteristics of the environment, the victims themselves and interhuman relations through an overview of already existing literature. The goal is to also gather relevant insight into the programmes of prison systems related to the issue of suicide. To do this, this thesis will analyse the correlation of suicides and prisoner classifications, along with the characteristics of penal establishments and quality of life within them, the personalities of the prisoners, their interactions, both with other prisoners and prison staff, and other significant factors described in the available scientific studies conducted in the Croatian and English language. Available procedures and support systems with the goal of prevention or crisis intervention will also be examined for both convicts and penal establishment staff alike.

Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) provodi se sukladno Pravilniku o izvršavanju psihosocijalnog tretmana izrečenog počinitelju kaznenog djela s obilježjem nasilja („Narodne novine“, broj 103/18) sa svrhom otklanjanja i sprječavanja daljnjeg nasilnog ponašanja počinitelja. Za provedbu, praćenje i nadzor izvršavanja psihosocijalnog tretmana nadležno je Stručno povjerenstvo, koje imenuje ministar nadležan za pravosuđe, a čiji su članovi predstavnici ministarstava nadležnih za pravosuđe, socijalnu politiku i zdravstvo, predstavnici akademske zajednice te predstavnici pravnih, odnosno fizičkih osoba specijaliziranih za otklanjanje nasilnog ponašanja (u daljnjem tekstu: pravne, odnosno fizičke osobe) iz reda stručnjaka koji neposredno izvršavaju psihosocijalni tretman i/ili sudjeluju u organizaciji izvršavanja psihosocijalnog tretmana. Sukladno citiranom Pravilniku psihosocijalni tretman izvršava se u zatvorskom sustavu, probaciji, u sustavu zdravstva te kod pravne, odnosno fizičke osobe, a provode ga stručnjaci psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi i socijalni radnici sukladno posebnim standardima. U članku se prikazuje način izvršavanja psihosocijalnog tretmana u različitim sustavima i izazovi u provedbi s kojima se suočavaju nadležne institucije i pravne osobe, odnosno stručnjaci koji izvršavaju tretman, te se iznose preporuke mjera i aktivnosti kojima je moguće doprinijeti daljnjem unaprjeđenju izricanja i izvršavanja psihosocijalnog tretmana radi ispunjavanja njegove svrhe., The security measure of compulsory psychosocial treatment referred to in Article 70 of the Criminal Code (Official Gazette, Nos. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 and 84/21) is implemented in accordance with the Ordinance on the enforcement of psychosocial treatment imposed on the perpetrator of a criminal offence characterised by violence (Official Gazette 103/18), with the purpose of eliminating and preventing further violent behaviour of the perpetrator. The implementation, monitoring and supervision of the enforcement of psychosocial treatment is the responsibility of an expert commission appointed by the minister responsible for justice, whose members are representatives of the ministries responsible for justice, social policy and health, the academic community, and also representatives of legal or natural persons specialised in eliminating violent behaviour (hereinafter: legal or natural persons) drawn from the ranks of experts who directly perform psychosocial treatment and/ or participate in the organisation of the implementation of psychosocial treatment. In accordance with the cited Ordinance, psychosocial treatment is performed in the prison system, in probation, in the health care system and with legal or natural persons, and is carried out by psychiatrists, psychologists, social pedagogues and social workers, in accordance with special Standards. The paper presents the manner of performing psychosocial treatment in different systems and the challenges in its implementation faced by the competent institutions and legal entities, i.e. experts who perform treatment. Finally, the paper gives recommendations for measures and activities that can contribute to further improving the imposition and execution of psychosocial treatment to better fulfil its purpose.

Znanstvena i stručna rasprava o strateški osmišljenom i na empirijskim podatcima utemeljenom upravljanju hrvatskim zatvorskim sustavom zapravo i ne postoji. Povremeno nailazimo na javnu raspravu o situaciji u hrvatskim zatvorima, no ona je uglavnom reakcija na medijski eksploatirane tragične događaje (npr. smrt pritvorenog generala 2011. u Zatvoru u Osijeku) ili navodne skandale (npr. fotografije osuđenika koji u Zatvoru u Valturi vježba golf 2013.). Na posljedično medijsko i javno zgražanje uglavnom slijede štura očitovanja nadležnih institucija, čime se okončava daljnja rasprava jednog u biti potpuno neshvaćena dubljeg problema. Radom autori žele potaknuti otpočinjanje znanstvene i stručne rasprave o hrvatskome zatvorskom sustavu na konceptualnoj, strateškoj i empirijski utemeljenoj razini vodeći računa o hrvatskim specifičnostima u kontekstu europskih zatvorskih trendova. Specijalna prevencija kažnjivih ponašanja pojedinaca njihovom resocijalizacijom u zatvorskim sustavima bitan je doseg kaznenopravne tekovine zapadnih društava. Premda se penalna politika može okarakterizirati kao stalna potraga za novim najboljim rješenjima, zatvorski sustavi imaju važnu ulogu u ostvarivanju svrhe kažnjavanja. No, upitno je ostvaruje li zatvorski sustav svoju svrhu, odnosno je li on svrhovit i u normativnom i u praktičnom pogledu. Odgovor na postavljeno pitanje može biti utemeljen jedino na empirijskim podatcima i evaluacijskim analizama te pretpostavlja konceptualnu i metodološku razradu jasnih pokazatelja 'svrhovitosti zatvorskog sustava'. Takva vrsta odgovora, a za kojim tragaju autori u radu, ima dvostruku funkciju. Osim što služi evaluaciji aktualnog stanja, možebitno i važnije, stvara polazišno uporište za strateško osmišljavanje budućnosti hrvatskoga zatvorskog sustava., There is no scientific and professional discussion on the strategically designed and empirically-based management of the Croatian prison system. We occasionally encounter public debates about the situation in Croatian prisons, but these are mostly reactions to tragic events exploited by the media (e.g. the death of a detained general in Osijek prison in 2011) or alleged scandals (e.g. photos of a prisoner playing golf in Valtura prison in 2013). The consequent media and public outrage is generally followed by brief statements from relevant institutions, which conclude any further discussions of the underlying problem which is fundamentally not understood. The authors aim to encourage the scientific and professional discussion of the Croatian prison system on a conceptual, strategic and empirically-based level, taking into account the Croatian specificities in the context of European prison trends. Special prevention of criminal behaviour of individuals through their re-socialisation in prison systems is a significant achievement of the criminal law legacy of Western societies. Although penal policy can be characterised as a constant search for new-best solutions, prison systems play an important role in achieving the purpose of punishment. However, it is questionable whether the prison system achieves its purpose, both in normative and practical terms. The answer to the question posed must be based on empirical data and evaluation analyses, while it presupposes a conceptual and methodological elaboration of clear indicators of the 'purposefulness of the prison system'. Such an answer, which the authors are looking for in this paper, has a dual function. In addition to serving as an evaluation of the current situation, perhaps even more importantly, it creates a firm starting point for strategically designing the future of the Croatian prison system.

Ovaj rad prikazuje mogućnosti obrazovanja odraslih u zatvorskom sustavu u različitim zemljama svijeta i u Republici Hrvatskoj, opisujući zatvorske sustave u kojima zatvorski tretman počiva na radnim obvezama i obrazovnim programima, njihov razvitak kroz povijest te svrhu izvršenja kazne, kao i ulogu obrazovanja u istima koja je varirala povijesno i varira teritorijalno. Opisane su i uloge učitelja i učenika u samom procesu obrazovanja, važnost samoinicijativnog uključivanja zatvorenika koje treba biti obilježeno visokom razinom motivacije te provedba procesa obrazovanja i njegov ustroj u uvjetima izdržavanja kazne zatvora, iznimne kontrole polaznika obrazovanja i specifičnih pravila ponašanja prisutnih u penalnoj ustanovi. Ističe se doprinos obrazovanja u resocijalizaciji i reintegraciji osuđenika te u smanjenju recidivizma. U sklopu proučavanja navedenoga ulazi se u područje andragogije i njezine grane penologije. S obzirom da je obrazovanje u zatvorskim sustavima jedan od oblika obrazovanja odraslih osoba, u radu je posebno istaknut značaj obrazovanja odraslih koje počiva na načelima cjeloživotnog učenja na koje svaka osoba i u svim okolnostima ima pravo i koje pomaže postizanju veće konkurentnosti na tržištu rada, a samim tim i trajne zapošljivosti., This paper presents the possibilities of adult education in the prison system in different countries in the world and in the Republic of Croatia. In the paper, the author describes prison systems in which prison treatment is based on work obligations and educational programs, their development throughout history and the purpose of execution, as well as the role of education in prisons which varied both historically and territorially. The roles of teachers and students in educational process are also described, as well as the importance of self-initiative involvement of prisoners, which should be marked by a high level of motivation, and the implementation of the educational process in its conditions of imprisonment, exceptional control of students and specific rules of conduct present in the penitentiary institution. The contribution of education in the resocialization and reintegration of convicts and in the reduction of recidivism is emphasized. As part of the study of the above, one enters the field of andragogy and the penology field. Given that education in prison systems is one of the forms of adult education, the paper emphasizes the importance of adult education, which is based on the principles of lifelong learning to which every person is entitled in all circumstances and which helps to achieve greater competitiveness in the labour market, and permanent employability.

Tema rada jest komparativna studija dviju kaznenih politika Hrvatske i SAD-a. Svrha ovog znanstvenog rada jest da opiše glavne značajke sudske politike i zatvorskog sustava u cilju utvrđivanja glavnih razlika između navedenih segmenata kaznenih politika dviju zemalja. Od metodologije su korištene kvalitativne metode prikupljanja i analize podataka. Rezultati istraživanja pokazali su značajne razlike u istraživanim segmentima. SAD ima izrazito stroge i duge kazne. Zatvorski sustav je pretrpan te stvara velike troškove državi. Hrvatska ima u usporedbi s SAD-om blaže i kraće kazne. No, česte izmjene zakona i izrazito veliki broj neriješenih slučajeva rezultirale su nepovjerenjem prema hrvatskom pravosuđu. Hrvatska trenutno nema problem prenapučenosti zatvorskog sustava s obzirom na provođenje sve većeg broja alternativnih sankcija u zamjenu za kazne zatvora. Uočena je neučinkovitost kaznenih politika u pojedinim segmentima u oba slučaja., The subject of this master's thesis is a comparison of two penal policies of - Croatia and the USA. The purpose of this paper is to describe the main segments of judicial policy and the prison system. The goal is to determine the differences between those two penal policy segments of the two countries. The methodology used in this paper are qualitative methods of collection and analysis of data. The results of this study shows strong differences in those segments. The USA has severe and long-term sentences. The prison system is overcrowded and it has caused big costs for the country. In comparison with the USA, Croatia has less severe and shorter sentences. However, frequent law changes and a large number of unsolved cases have resulted in distrust of the Croatian judiciary. Croatia currently does not have a problem with the overcrowded prison system. The number of alternative sanctions in exchange for imprisonment is being increased. The ineffectiveness of penal policies in some segments in both cases can be observed.

Kazna zatvora se već dugo vremena smatra pravednom reakcijom društva i upozorenje počiniteljima da prestanu činiti kaznena djela, ali i kao jedan od najefikasnijih načina borbe protiv kriminaliteta. Svrha kazne zatvora postaje resocijalizacija počinitelja kaznenih djela s ciljem promjene ponašanja i stavova, kako bi po izlasku na slobodu živjeli u skladu sa zakonima i društvenim normama. Izlazak na slobodu, povratak u zajednicu i prilagođavanje nije lagan zadatak. Upravo zbog toga važnu ulogu ima ustanova u kojoj zatvorenik izdržava kaznu zatvora. Mogućnosti za resocijalizaciju unutar penološke ustanove prvenstveno će ovisiti o društvenom shvaćanju svrhe kažnjavanja i izvršenja zatvorske kazne, demografskih, penoloških i kriminoloških karakteristika počinitelja kaznenih djela, procjenjenog stupnja rizika i potreba, vrstama i sadržajima tretmana te čimbenicima koji će izravno utjecati na motivaciju zatvorenika za sudjelovanje u ponuđenim resocijalizacijskim mogućnostima u ustanovi. Cilj ovog rada je pregledom domaće i strane literature istražiti suvremene resocijalizacijske oblike u penološkom sustavu te važnost programa tretmana u svrhu resocijalizacije počinitelja kaznenih djela, odnosno njihovo osposobljavanje za život na slobodi. Budući da se u današnjem postmodernom i nesigurnom svijetu neprestano bilježi povećanje zatvorske populacije, a tema je relativno rijetko zastupljena u domaćoj literaturi, čini se korisnim obraditi ovu temu kako bi dobili uvid u spoznaje koje bi mogle doprinijeti razvoju resocijalizacijskih oblika u zatvorskom sustavu., Imprisonment has long been regarded as a rightful reaction by society and a warning to perpetrators to stop committing crimes, but also as one of the most effective ways of figting against crime. The purpose of imprisonment is to resocialize the perpetrators of criminal offenses with the aim of changing their behavior and attitudes, in order to live in accordance with laws and social norms upon their release. Leaving jail, giving back to the community and adjusting is no easy task. For this reason, the institution in which the prisoner is serving a prison sentence plays an important role. Opportunities for re-socialization within the penitentiary institution will depend primarily on the social understanding of the purpose of punishment and imprisonment, the demographic, penological and criminological characteristics of the offender, the estimated degree of risk and need, the types and contents of the treatment, and factors that will directly affect the prisoner's motivation to participate in the offered re-socialization opportunities in the institution. The aim of this paper, reviewing domestic and foreing literature, is to explore contemporary re-socialization forms in the penological system and the importance of treatment programs for the purpose of re-socialization of offenders, i.e. enable them to live at large. Given that in today's postmodern and insecure world there is a constant increase in the prison population, and the topic is relatively rarely represented in domestic literature, it seems useful to address this topic in order to gain insights that could contribute to the development of resocialization in the prison system.

Kriminalitet žena nedovoljno je istraživana tema u Hrvatskoj i svijetu. Ne postoji generalna teorija objašnjenja kriminaliteta žena, opseg i struktura kriminaliteta nedovoljno se analizira Za razliku od drugih područja kojima se više posvećuje pažnja (viktimizacija žena), broj radova u hrvatskoj znanstvenoj literaturi također je neznatan. Cilj ovog rada je prikaz i analiza hrvatskih službenih podataka o opsegu kriminaliteta punoljetnih žena, strukturi kriminaliteta žena i udjelu žena u zatvorskom i probacijskom sustavu u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Prvo istraživačko pitanje odnosi se na postojanje promjena u opsegu i strukturi kriminaliteta žena u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Drugo istraživačko pitanje odnosi se na utvrđivanje opsega i strukture žena u hrvatskom zatvorskom sustavu. Treće istraživačko pitanje odnosi se na utvrđivanje opsega i strukture žena u hrvatskom probacijskom sustavu. Svrha ovog istraživanja je stjecanje uvida u kriminalitet žena u Hrvatskoj kao i utvrđivanje eventualnih pitanja koji zaslužuju daljnju znanstvenu pažnju. Za potrebe dobivanja odgovora na postavljena istraživačka pitanja, analizirat će se publikacije Državnog zavoda za statistiku, te godišnja izvješća Uprave za zatvorski sustav i sektora za probaciju., Women criminality is insufficient explored theme in Croatia and worldwide. There is no general theory of explanation of women criminality, range and structure is insufficiently analyzed. Unlike the other more considered areas (women victimization), number of works in Croatian scientific literature is likewise minor. The aim of this work is a review and analysis of the Croatian official data about the range of criminality of adult women, structure of women criminality and the proportion of women in the prison system in the period from 2013 to 2017. The first research question refers to existence of changes in range and structure of women criminality in the period from 2013 to 2017. The second research question refers to determination of the women criminality in the Croatian prison system. The third research question refers to determination of the women criminality in the Croatian probation system. The goal of this inquiry is achieving an inside in the women criminality in Croatia as well as identification of certain questions deserving additional scientific concern. For a purpose of getting an answer on the raised research questions the publications of the National institute of statistics and the annual reports of the Bureau of Prisons and the Department of Probation.

Penologija je znanost koja se bavi dimenzijama kažnjavanja, pa se bavi i različitim sustavima kažnjavanja, izvršavanjem kaznenih sankcija, ograničavanjem ljudskih prava i sloboda, te istraživanjem i uvidom u penalne sustave u kazneno-pravnom sustavu i povezivanjem teorije s praksom. Svrha i način kažnjavanja kroz povijest se mijenjala, od samih početaka kada je zajednica sama regulirala pravila do preuzimanja te funkcije od strane države. Od zastrašivanja i ispaštanja razvojem društva ide se u smjeru humanizacije, jednakosti i zakonitosti, te na koncu individualizacije i resocijalizacije pojedinca za funkcioniranje u društvu. Završni rad obrađuje temu sistema zatvora Gulag u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika, čiji su radni kampovi u velikom broju bili prostorno rašireni diljem Saveza, te je kroz njih prošlo oko 50 milijuna ljudi. Povijest govori o nehumanom pristupu državnog aparata na svim razinama procesa. Procesi suđenja nisu bili bazirani na zakonitom postupku, s malom šansom za dokazivanjem nevinosti, pa je teško zaključiti koliko ih je bilo nevino osuđeno i poslano na služenje kazne. Vrlo teški uvjeti života, nedostatak hrane i vode, zanemarivanje psihičkog i fizičkog zdravlja, težak rad i zlostavljanja od strane tajne policije, čuvara i samih zatvorenika počinju već od hapšenja, suđenja i transfera do dolaska u kampove i samog odsluživanja kazne, te su mnogi osuđenici izgubili život u raznim fazama ovog procesa. Resocijalizacija osuđenika nije nikako bila rezultat ovog zatvorskog sustava već su nakon kazne bili etiketirani i nisu smjeli raditi određene poslove ili živjeti u velikim gradovima. Vidi se i začarani krug jer su se djeca zatvorenika, koja su nakon nekoliko godina slani u sirotišta, često vraćala u kampove kao osuđenici. Nejednakost je bila prisutna na svim razinama jer je formalna organizacija sustava vođena preko administracije kampova putem neformalne organizacije vođene težim kriminalcima uvjetovala da najteže uvjete života, tj. teži poslovi, manje hrane i vode, maltretiranje i silovanje, imaju najniže razine hijerarhije tog sustava, odnosno politički zatvorenici, žene, stariji, maloljetni i bolesni zatvorenici, te djeca zatvorenika. Postojalo je više takvih zatvorskih sustava u to vrijeme i u drugim državama, a nažalost neki su se održali i do danas. Iako su se većina suvremenih kazneno-pravnih sustava uveliko promijenila do danas u pogledu procesa suđenja, prava okrivljenika i osuđenika, svrhe i načina kažnjavanja., Penology is a science that deals with the dimensions of punishment, and also deals with different systems of punishment, enforcement of criminal sanctions, restriction of human rights and freedom, research and insight into penal systems in the criminal justice system and linking theory with practice. The purpose and means of punishment throughout history has changed, from the very beginning when the community itself regulated the rules until the state took over this function. With the development of society going from intimidation and suffering in the direction of humanization, equality and legality, and ultimately to the individualization and re-socialization of the individual for functioning in society. This paper addresses the topic of the Gulag prison system in the Union of Soviet Socialist Republics, whose work camps have been widely distributed throughout the Union, with an estimated 50 million people passing through them. History speaks of the inhumane approach of the state apparatus at all levels of the process. The trial processes were not based on lawful procedures, with little chance of proving innocence, so it is difficult to conclude how many were innocently convicted and sent to serve their sentence. Very difficult living conditions, lack of food and water, neglect of mental and physical health, hard work and abuse by the secret police, guards and prisoners themselves beginning from arrest, trial and transfer to camps and serving their sentence, and many convicts lost their lives at various stages of this process. The re-socialization of the convicts was by no means a result of this prison system, but after sentence they were labeled and were not allowed to do certain jobs or live in big cities. One can also see the vicious circle because the children of prisoners, who were sent to orphanages after several years, often returned to the camps as convicts. Inequality was present at all levels because the formal organization of the system managed by the administration of camps through an informal organization managed by serious criminals made the most difficult living conditions, i.e. heavy jobs, less food and water, harassment and rape, the lowest levels of the hierarchy of that system, that is, political prisoners, women, the elderly, juveniles and sick prisoners, and children of prisoners. There were several such prison systems in other countries at that time, and unfortunately, some have continued to this day. Although most modern criminal justice systems have changed considerably to date with regard to the trial process, the rights of defendants and convicts, the purpose and means of punishment.

Kriminalitet u svim svojim oblicima ugrožava ekonomski, društveni i kulturološki razvitak i napredak društva i države te kvalitetu života njenih građana. Kazna zatvora iz mnogih razloga, a prvenstveno društvenih i ekonomskih, odavno je postala ključno sredstvo u borbi protiv kriminaliteta. Zatvorski sustav, uz policijsku službu i pravosuđe, zadnji je u nizu koji štiti žrtvu i društvo u cjelini od počinitelja kaznenih djela i sprječava ih u daljnjem činjenju kaznenih djela stoga su poslovi izvršavanja kazne zatvora od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Suvremeni zatvori trebali bi odražavati potrebe vremena te biti odraz društva u cjelini. Ključ dobre i sigurne zatvorske ustanove leži u kvaliteti odnosa između dvije grupe ljudi, a to su zatvorenici i službenici, tj. zatvorsko osoblje koje je zaduženo za provođenje kazne zatvora. Upravljanje zatvorima treba se odvijati unutar visokih etičkih standarda. Upravo je odnos među zatvorenicima i osobljem ključ dobrog upravljanja zatvorima. Unutar zatvorskog sustava najvažnije interesne skupine su građani, tj. društvo u cjelini, zaposlenici zatvorskog sustava i sami zatvorenici. Također osobe odgovorne za zatvore i zatvorske sustave trebaju imati širu sliku cijelog sustava te, uz tehničke procese i procedure, osigurati i pristojno, pravično i humano postupanje unutar kaznene ustanove, ali i pronaći nove mogućnosti unapređenja i optimizacije samog sustava. Criminality in all its forms jeopardizes the economic, social and cultural development and progress of society and the state and the quality of life of its citizens. A prison sentence for many reasons, primarily social and economic, has long been a key tool in combating criminality. The prison system, with the police and the judiciary, is the last in a series that protects the victim and the society as a whole from the perpetrators of criminal offenses and prevents them from further perpetrating criminal offenses, hence the execution of prison sentences of particular interest to the Republic of Croatia. Modern prisons should reflect the needs of time and reflect the society as a whole. The key to good and secure prison facilities lies in the quality of the relationship between two groups of people, namely prisoners and officials, i.e. prison staff responsible for executing prison sentences. Prison management should take place within high ethical standards. The relationship between prisoners and staff is the key to good prison management. Within the prison system, the most important interest groups are citizens, i.e. society as a whole, prison staff and prisoners themselves. Also, persons in charge of prisons and prison systems should have a wider picture of the whole system and, in addition to technical processes and procedures, to ensure a fair, just and humane treatment within a criminal institution, as well as to find new ways of improving and optimizing the system itself.