Search

Francuske su posuđenice u hrvatskom rezultat kulturnog posuđivanja. U hrvatski su se jezik preuzimale riječi i izrazi iz onih područja francuske kulture i civilizacije gdje je Francuska imala prestižnu ulogu u širem, europskom kontekstu, te stoga ne začuđuje činjenica da te iste riječi i izraze nalazimo u većini europskih jezika. Preuzimanjem u drugi jezik posuđenice započinju svoj proces prilagodbe jeziku primatelju i to na svim jezičnim razinama, a rezultati prilagodbe ovisit će o sličnostima odnosno razlikama dvaju jezika u dodiru. U radu se analizira adaptacija francuskih posuđenica u hrvatskom na ortografskoj, fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini.

Prikazuju se poteškoće pri rekonstrukciji adaptacije hungarizama u hrvatskom do kojih dolazi zbog starosti posuđenica, intimnog karaktera posuđivanja i statusa jezika u dodiru (nestandardne varijante).

Posuđenice iz ruskog jezika u hrvatski pripadaju ponajviše sferi kulturnog posuđivanja. Jedna velika skupina tih posuđenica došla je preko ruske književnosti 19. stoljeća. Druga su skupina tzv. sovjetizmi, koji su poslije Drugog svjetskog rata ušli u mnoge europske jezike, pa i u hrvatski

Autorica ukratko prikazuje povijest dodira hrvatskog s njemačkim jezikom, te status, zemljopisnu i društvenu rasprostranjenost germanizama danas. Nadalje, analizira adaptaciju germanizama na fonološkoj, ortografskoj, morfološkoj i semantičkoj razini.

Lingvističke posljedice aktualnog i intenzivnog utjecaja engleskog na hrvatski najvidljivije su u području leksika. Zahvaljujući brzini i opsegu posuđivanja, mnogi anglicizmi u hrvatskom zadržavaju karakteristike jezika-modela na planu izgovora i u sferi grafije. Naime, što je jezik prestižniji, to je tendencija prilagođavanja vlastitom sustavu slabija.

Dva ljubljanska glagoljska fragmenta Bogati trezor Narodne in univerzitetne knjižnice (NUK) u Ljubljani čuva dvije vrijedne glagoljske rukopisne liturgijske knjige poznate u slavističkoj javnosti pod nazivom Beramski (Ljubljanski) misal sign. Ms162 i Ljubljanski brevijar sign. Ms 161. Ista knjižnica čuva i veći broj glagoljskih fragmenata i ostrižaka manje ili nikako poznatih paleoslavističkoj javnosti. Među njima su dva pergamena fragmenta ispisana ustavnom glagoljicom 15. stoljeća koji nemaju određenu signaturu već se nalaze u fasciklu Glagolitica 16/1. Jedan fragment je dvolist brevijara, dok je drugi izrezani komad lista pergamene, nekoć zalijepljen na korice jedne knjige iz 17. stoljeća. Oba fragmenta su dio temporala i sadrže odlomke iz starozavjetne Knjige o Jobu, a koji do danas još nisu podrobnije istraženi. Cilj istraživanja su paleografske i tekstološke odrednice dvaju fragmenata.

Autorica daje kulturno-povijesni pregled hrvatsko-talijanskih jezicnih dodira, te prikazuje različite aspekte adaptacije posudenica, kao i sintaktičke i sociolingvisticke aspekte prebacivanja kodova između dvaju jezika.