Search

Ubrzan razvoj računalne znanosti posljednjih je nekoliko desetljeća omogućio unaprjeđenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija do primjene računala u svim područjima života. Digitalna je kompetencija stoga postala doista neophodna svakome pojedincu. Ona uključuje i informatičku te podatkovnu pismenost koje su preduvjet za razumijevanje općih načela, mehanizama i logike računala. Logika računala, tj. binarni sustav na kojemu ona počiva u osnovnim se školama uvodio tek u 5. razredu, ali je školske godine 2020./2021. Informatika uvedena kao izborni predmet od 1. do 4. razreda pa je učenicima logiku računala, prema načelu sistematičnosti i postupnosti, potrebno približiti što ranije. Tijekom ove radionice učenici će, nakon kratkog slikovitog uvoda u kojem će svijet oko sebe gledati „očima“ računala, binarni princip rada mikro tranzistora upoznati pomoću strujnog kruga (uključen (1) – isključen (0)). Različite kombinacije dvaju stanja bita odvest će ih, potom, do brojeva koje oni poznaju, a bitove će brzo početi udruživati kad se okviri brojeva prošire na slike, boje, zvukove...

Pojavom metaverzuma, pomoću tehnologija virtualne i proširene stvarnosti naš tradicionalno biološki način života gotovo svakodnevno konvergira ka potpuno digitalnom životu. Korištenje metaverzuma sve češćim i većim koracima ulazi u sve aspekte ljudskog života, uključujući privatni i poslovni. Efikasnije se provodi konzumiranje informacija, pojednostavljenje i brži pristup sadržaju koji nas zanima. Pa ipak, postoji mogućnost razdvajanja svjetova po prilagođenim društvenim normama, račvanje čovječanstva, življenje u paralelnim svjetovima, biološkom i digitalnom, življenje u metaverzumu. Panel-diskusija će potaknuti raspravu o etičkim temama kao što su samo/kreiranje digitalnog identiteta i digitalni tragovi. Naš datum biološkog rođenja vezan je uz mjesto i vrijeme. Znamo li kada smo i gdje digitalno rođeni? Živimo li paralelne živote? Ostavljamo li iste tragove? Živimo li duže biološki ili digitalno? Samo su neka od pitanja na koja će kroz panel-diskusiju i debatu odgovore pokušati dati panelisti i sudionici iz publike, studenti i zainteresirana javnost.

SAŽETAK Incidencija karcinoma nepoznatoga primarnog sijela s metastazama u limfne čvorove glave i vrata je niska te prema literaturi varira između 2 i 9%, te je u daljnjem padu zbog sve preciznije dijagnostike. Histološki, najčešći su planocelularni karcinomi. Osim općega fizikalnog pregleda s osobitim usmjerenjem na područje glave i vrata, nužan je endoskopski pregled s vizualizacijom nazofarinksa, orofarinksa, larinksa i hipofarinksa te radiološka slikovna obrada (CT i/ili MR te u slučaju indikacije PET/CT). Kirurško liječenje najstarija je, no još uvijek vrlo važna metoda liječenja ovih bolesnika te je preferirana opcija inicijalnog liječenja. S druge strane, primarna radioterapija predstavlja važnu opciju liječenja za tumore glave i vrata, posebno u bolesnika koji nisu kandidati za kirurško liječenje, a kod bolesnika s uznapredovalim nalazom na vratu (N2-3) preporučuje se kombinirati je s kemoterapijom. Nakon inicijalnog kirurškog liječenja i patohistološkog nalaza N2 ili N3 bolesti, radioterapija s kemoterapijom ili bez nje indicirana je u svih bolesnika, a može se razmotriti i kod onih sa statusom N1. Neovisno radi li se o primarnoj ili adjuvantnoj radioterapiji, opseg polja zračenja i nadalje je kontroverzna tema. Opcije liječenja se kreću od operativnog liječenja ipsilateralne strane vrata bez adjuvantnog liječenja, operativnog liječenja s adjuvantnom primjenom (kemo)radioterapije do primarnog liječenja – zračenja obje strane vrata i svih mjesta potencijalnog sijela primarnog tumora. Ranije je u smjernicama zagovaran agresivniji pristup koji je uključivao radioterapiju cijelog volumena ždrijela (nazofarniks, orofarinks i hipofarinks) i grkljana te obje strane vrata. S vremenom je primjetan pomak prema poštednijem liječenju, najčešće u smislu operativnog liječenja metastaza na vratu s primjenom adjuvantne ipsilateralne radioterapije, bez zračenja čitave sluznice ždrijela i grkljana. Najvažniji parametri u odluci o primjeni konkomitantne kemoterapije jesu proboj čahure limfnog čvora i resekcija R1/2.

Udžbenik je prvenstveno namijenjen kolegiju Nuklearna medicina te drugim, manje opsežnim kolegijima koji uključuju teme iz nuklearne medicine. Rezultat je dugogodišnjeg vođenja nastave nuklearne medicine preddiplomskog stručnog studija Radiološka tehnologija koji je u programu treće godine studija. Iako su na toj godini osnove kliničke medicine i slikovne dijagnostike već iza vas, posebnosti nuklearne medicine često su izazov u praćenju nastave. Posve drugačiji koncept dijagnostike od radiologije, korištenje otvorenih izvora zračenja, radionuklida i radiofarmaka kojima se izravno rukuje, rad s pacijentima koji nakon aplikacije radiofarmaka „zrače“, posebnosti instrumentacije, mogućnost vizualizacije (pato)fizioloških procesa u tijelu, što u konačnici omogućuje dijagnostiku i liječenje, čine ovu granu medicine vrlo zanimljivom, no ponekad težom za snalaženje. Pokušali smo stoga ovaj udžbenik napisati jednostavno i sažeto te vam dati uvid u praktičan, svakodnevni rad kako bi za njega bili što spremniji ako jednoga dana odlučite provesti svoj radni vijek u nuklearnoj medicini. Udžbenik se sastoji od dvadeset i tri poglavlja i šest privitaka. U prvom dijelu obuhvaćene su fizikalne osnove nuklearne medicine i instrumentacije, program osiguranja kvalitete kod upotrebe ionizirajućeg zračenja, biološki učinci zračenja i dozimetrija, radiofarmacija, te zaštita od zračenja. U drugom dijelu su detaljno opisani standardni nuklearno medicinski dijagnostički postupci, uključujući indikacije, pripremu pacijenata za pretrage, načine snimanja s naglaskom na postavljanje pacijenta u položaj za snimanje na gama-kameri, a ukratko i analizu slika te značenje nalaza. U tom smo dijelu pokušali tekst oblikovati u tipične odjeljke: općenito o pretrazi, definicija, radiofarmaci, injiciranje, snimanje i moguće pogreške. U posljednjim poglavljima opisana je PET/CT dijagnostika, uključujući PET/CT snimanja s novijim radiofarmacima. Objašnjen je pojam teranostike te su detaljno opisani terapijski postupci u nuklearnoj medicini. Osim najčešćih, već standardnih terapijskih postupaka opisani su i noviji, odnedavno prisutni u kliničkoj praksi. Udžbenik je opremljen tablicama i slikama, od kojih su većina fotografije i primjeri slikovnih nalaza pretraga snimljenih u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu KBC Rijeka, odnosno Odjelu slikovne dijagnostike Kliničkog zavoda. U privitcima se nalaze primjerci pojedinih obrazaca koji se koriste u svakodnevnom radu s pacijentima. Svi su dijagnostički postupci, ali i općenito rad u nuklearnoj medicini, opisani na način kako se izvode na Odjelu slikovne dijagnostike i zaštite od zračenja Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu KBC Rijeka, a temeljeni su na smjernicama Europskog udruženja nuklearne medicine (EANM) i vlastitom iskustvu. Izostavili smo neke, prema sadašnjim trendovima zastarjele postupke, uglavnom iz hematologije, a opisali i neke nove koji tek ulaze u kliničku praksu.

Rad daje pregled dijela teorija i radova značajnih za promišljanje nastave oblika i prostora, posebice u ranom učenju. Pritom upućuje na nove mogućnosti koje mogu mijenjati krajolik obrazovanja geometrije. Cilj je suvremeniji, kvalitetniji kurikul i nastava oblika i prostora, s boljim postignućima učenika i manje prouzrokovane tjeskobe u učenika. Tu spadaju: istraživanje shvaćanja oblika i prostora, njegove povezanosti sa školskom matematikom i geometrijom, važnost geometrije preslikavanja u nastavnom planu uključujući simetriju i druge izometrije, funkcija crtanja, modeliranja, igre, opisivanja u konstrukciji geometrijskog znanja, uloga digitalnih tehnologija i mogućnost proširenja geometrije osnovne škole od njezinog tipičnog naglaska na rječniku do rada na sastavljanju, rastavljanju, razvrstavanju, uspoređivanju i mentalnom upravljanju dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim figurama. Promjena pristupa u poučavanju geometrije kompatibilna je s naglaskom na konstruktivistički pristup u poučavanju i kreiranju kurikula.

Znanost, tehnologija, istraživanje, razvoj, inovacije i digitalizacija danas se promatraju kao jedni od glavnih čimbenika održivog gospodarskog razvoja i dio su svih strateških smjernica koje se tiču gospodarskog oporavka. U tu svrhu, Europska unija omogućava korištenje instrumenata kojima se direktno financiraju procesi istraživanja i razvoja u međunarodnom okruženju zajedničkim korištenjem resursa, kao i povezivanje akademske zajednice sa poslovnim sektorom s ciljem razvoja društvenih inovacija i inovacijskih ekosustava. Sve to bilo bi nemoguće bez digitalizacije, digitalne tehnologije i koncepta i alata poslovne inteligencije koji omogućavaju lakši pristup informacijama, kao i njihovu selekciju temeljem važnosti i međusobne povezanosti. Svrha ovog rada primjena je BI alata i koncepata u detektiranju utjecajnih faktora na povlačenje sredstava za znanost, istraživanje i inovacije. Cilj rada je identificirati utjecajne faktore promatrajući skup tzv. horizontalnih čimbenika gospodarskog razvoj unutar kategorije znanosti, tehnologije, istraživanja, razvoja i inovacija, uključujući pritom i dimenziju digitalizacije koja se, uz zelenu tranziciju, spominje kao jedna od okosnica i osnovnih faktora razvoja društva u cjelini. Efikasnost neke zemlje kod povlačenja takve vrste sredstava može odrediti intenzitet i brzinu njezinog budućeg gospodarskog razvoja. Istraživanje je provedeno desk-metodom. Za uzorak istraživanja odabrane su statističke baze podataka koje sadrže relevantne pokazatelje za procjenu utjecaja horizontalnih čimbenika na povlačenje sredstava za znanost, istraživanje i inovacije. Na osnovu rezultata identificirani su neki od čimbenika koji utječu na povlačenje sredstava iz programa Obzor te su u tom dijelu stvoreni osnovni preduvjeti za kreiranje nacionalnih smjernica i politika vezanih za povlačenje sredstava za znanost, istraživanje i inovacije te učinkovitije iskorištavanje takvih instrumenata i fondova. U tom smislu ovaj rad daje sveobuhvatan pristup analizi faktora koji utječu na korištenje instrumenata Europske unije za istraživanje i inovacije korištenjem koncepata i alata poslovne inteligencije, a čijim se dodatnim analizama uključivanjem indikatora iz drugih kategorija čimbenika pomoću alata može kreirati model za uspješno povlačenje sredstava kod takve vrste fondova. Science, technology, research, development, innovation and digitalization are today seen as some of main factors of sustainable economic development and are part of all strategic guidelines concerning economic recovery. For this purpose, European Union enables the use of instruments that directly finance research and development processes in the international environment through the joint use of resources, as well as connecting the academic community with the business sector with the aim of developing social innovations and innovation ecosystems. All of this would be impossible without digitalization, digital technology, and business intelligence concepts and tools that enable easier access to information, as well as their selection based on importance and mutual connection. The purpose of this paper is the application of BI tools and concepts in the detection of influential factors on the absorption of funds for science, research and innovation. The aim of the paper is to identify the influencing factors by observing a set of horizontal factors of economic development within the category of science, technology, research, development and innovation, including the dimension of digitalization which, along with the green transition, is mentioned as one of the backbones and basic factors of the development of society as a whole. The efficiency of a country in absorbing this type of funds can determine the intensity and pace of its future economic development. The research was conducted using the desk-method. Statistical databases containing relevant indicators for assessing the impact of horizontal factors on the absorption of funds for science, research and innovation were selected for the research sample. Based on the results, some of the factors affecting the absorption of funds from the Horizon program were identified, and in that part, the basic preconditions are made for the creation of national guidelines and policies related to the withdrawal of funds for science, research and innovation, and the effective use of such instruments and funds. In this sense, this thesis provides a comprehensive approach to the analysis of factors that influence the use of European Union instruments for research and innovation by using business intelligence concepts and tools, and with the additional analysis of which, by including indicators from other categories of factors using the tool, a model can be created for successful funding from of such types of funds.

Cilj ovog rada bio je ispitivanje utjecaja strukture poroznih slojeva, kao i površinske brzine strujanja fluida na vrijednosti pada tlaka u sustavu. Pad tlaka direktna je posljedica otpora koji se pojavljuju tijekom strujanja fluida kroz određeni porozni sloj. Zbog značajnog utjecaja strukture sloja na hidrodinamička zbivanja unutar njega izvršena je detaljna karakterizacija triju ispitivanih slojeva. Za kvantitativan opis koristile su se lako mjerljive veličine te su se tako indirektnim putem dobile određene karakteristike sloja. Eksperimentalno je uočeno da se povećanjem visine poroznog sloja pad tlaka u sustavu značajno povećava. Pri nižim vrijednostima površinskih brzina strujanja fluida (va < 0, 019 m s-1) pad tlaka raste linearno s povećanjem visine, dok je za veće vrijednosti va taj porast eksponencijalan. Također je uočeno da povećanje površinske brzine strujanja, pri konstantnoj visini poroznog sloja, uzrokuje porast energetskih gubitaka. Vrijednost pada tlaka kroz porozni sloj u tom slučaju raste eksponencijalno s povećanjem va. Usporedbom eksperimentalno dobivenih vrijednosti pada tlaka za ispitivane porozne slojeve s vrijednostima određenim teorijskim jednadžbama, uočava se da su odstupanja najmanja pri korištenju Ergunove i/ili Burke-Plummerove jednadžbe, no za pouzdaniji zaključak sugerira se provedba daljnjih istovjetnih ispitivanja u kojima bi se obuhvatili porozni slojevi većeg raspona veličina čestica.

Otkriće artemizina označilo je prekretnicu u terapiji malarije, čemu svjedoči preporuka SZO da se ACT koristi kao prva linija u liječenju ove bolesti. Međutim, pojava rezistentnih sojeva plazmodija ugrožava učinkovitost terapije, zbog čega je potrebno kontinuirano razvijati nove antimalarike. Jedan od pristupa u dizajniranju i razvoju novih lijekova je molekulska hibridizacija koja podrazumijeva povezivanje dvije biološki aktivne molekule u jedinstveni kemijski entitet, odnosno hibridnu molekulu. Racionalnim odabirom roditeljskih molekula moguće je pripraviti hibrid koji djeluje na različite mete zbog čega ostvaruje snažnije djelovanje te neće doći do razvoja rezistencije. U okviru ovog diplomskog rada pripravljen je hibrid artezunata, polusintetskog derivata artemizinina i harmina, β-karbolinskog alkaloida s izraženim antimalarijskim djelovanjem korištenjem reakcije povezivanja uz coupling reagens HATU i bazu DIEA (spoj 6). Za potrebe sinteze hibrida, sintetiziran je i amin 5, u pet reakcijskih koraka. Struktura konačnog spoja potvrđena je uobičajnim analitičkim i spektroskopskim metodama (IR, MS, 1H i 13C NMR). U nastavku istraživanja pripravljenom hibridu bit će ispitano antimalarijsko i protutumorsko djelovanje.

Amiloidoza srca nastaje uslijed nakupljanja nepravilno savijenih ili polimeriziranih bjelančevina, najčešće transtiretina ili lakih lanaca imunoglobulina u intersticiju miokarda. Bolest se još uvijek teško otkriva jer se na nju kao mogući uzrok zatajivanja srca rijetko pomišlja. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, anamnestičkih podataka, nalaza srčanih biomarkera, promjena u elektrokardiogramu, ehokardiografskom nalazu i/ili magnetskoj rezonanciji, koji zajedno mogu upućivati na dijagnozu. Donedavno je biopsija miokarda bila jedina pouzdana dijagnostička metoda za dokaz ove bolesti. Nuklearna medicina nudi mogućnost neinvazivnog postavljanja dijagnoze, no samo u pacijenata koji zadovoljavaju određene kliničke kriterije. Koriste se radiofarmaci obilježeni gama i pozitronskim emiterima namijenjeni prikazu skeleta ili direktnoj vizualizaciji amiloidnih plakova koji se nakupljaju u miokardu zahvaćenom amiloidozom. Dijagnostička vrijednost scintigrafije ovisi o korištenju te metode u ispravnom kliničkom kontekstu te o poznavanju i postupanju prema dijagnostičkom algoritmu. Posljednjih se godina transtiretinska amiloidoza sve više prepoznaje kao uzrok zatajivanja srca, a razvijaju se i nove terapijske mogućnosti. Stoga je interes za dijagnostiku, posebno nuklearno-medicinske metode povećan, a provode se i brojna istraživanja, naročito u području PET/CT dijagnostike., Cardiac amyloidosis develops due to the accumulation of misfolded or polymerized proteins, most commonly transthyretin or light chains of immunoglobulins in the myocardial extracellular tissue. The disease is still hard to detect because it is rarely suspected as a possible cause of heart failure. The diagnosis is made on the basis of clinical symptoms, patient history, cardiac biomarkers, changes in the electrocardiogram, echocardiographic findings and/or magnetic resonance imaging, which together may indicate the diagnosis. Until recently endomyocardial biopsy was the only reliable diagnostic method to correctly diagnose this disease, but it is an invasive procedure. Nuclear medicine offers the possibility of non-invasive diagnosis, but only in patients fulfilling typical clinical criteria. Gamma- and positron emitting radiopharmaceuticals used for skeletal imaging and direct visualization of amyloid plaques accumulate in the myocardium affected by amyloidosis. The diagnostic value of scintigraphy depends on the use of this method in the correct clinical setting and according to the diagnostic algorithm. In recent years, transthyretin amyloidosis has become increasingly recognized as the cause of heart failure and new therapeutic options are being developed. Therefore, the interest in diagnostics, especially scintigraphy, has increased and numerous research studies are being conducted, especially in the field of PET/CT diagnostics.

U ovom radu predstavljamo jedan od pristupa problemu zaštite od rizika u nepotpunim diskretnim modelima financijskih tržišta; u središtu je minimizacija kvadratne greške zaštite. U prvom poglavlju uvodimo osnovne pojmove kako bismo definirali model financijskog tržišta u diskretnom vremenu. U drugom poglavlju iznosimo lokalnu verziju problema minimizacije kvadratne greške. Problem promatramo kao proces sekvencijalne regresije te dolazimo do postupka rekurzivne konstrukcije strategije minimizacije lokalnog rizika. Rješenje problema također uključuje ortogonalnu dekompoziciju danog slučajnog zahtjeva. Nadalje, u trećem poglavlju proučavamo minimalne martingalne mjere. Važno svojstvo takvih ekvivalentnih martingalnih mjera jest da se vrijednost portfelja generirana strategijom minimizacije lokalnog rizika može opisati kao martingal uvjetnih očekivanja danog slučajnog zahtjeva. Također, uvodimo pojam preostalog uvjetnog rizika. Na kraju, u četvrtom poglavlju promatramo problem zaštite od rizika s obzirom na optimalnu varijancu gdje želimo minimizirati globalnu kvadratnu grešku. Pokazujemo da se rješenja lokalnog i globalnog problema podudaraju ako je ishodišna mjera martingalna. In this thesis, we present one of the approaches to the problem of hedging in incomplete financial market models in discrete time; the focus is on minimizing the quadratic hedging error. In the first chapter, we introduce fundamental concepts used to define the financial market model in discrete time. In the second chapter, we present a local version of the minimization problem. We view the problem as a sequential regression procedure and we develop a process of recursive construction of a locally risk-minimizing strategy. The solution to the problem also involves an orthogonal decomposition of a given contingent claim. Furthermore, in the third chapter, we study the minimal martingale measures. An important characteristic of such equivalent martingale measures is that the value process generated by a locally risk-minimizing strategy can be described as the martingale of conditional expectations of the given contingent claim. We also introduce the concept of the remaining conditional risk. Finally, in the fourth chapter, we analyze the problem of variance-optimal hedging where we try to minimize the global quadratic hedging error. We show that the solutions to the local and global problem coincide if the underlying measure is itself a martingale measure.

Ovaj rad prikazuje mogućnosti primjene metode grupnog rada u virtualnom okruženju koji se već godinama razvija napretkom tehnologije, ali su stručnjaci tek tijekom pandemije virusa COVID-19 bili primorani koristiti se tehnologijom kako bi nesmetano pružali usluge grupnog rada. Rad se najprije osvrće na metodu grupnog rada općenito te na pomažuću praksu u virtualnom okruženju i oblike prakse socijalnog rada online. Središnji dio rada posvećen je prilagodbi grupnog rada na online okruženje i temeljnim postavkama metode, kao i načelima, kada se provodi u online okruženju. Rad opisuje i vrste grupa koje se koriste online, potencijalne korisnike i voditelje takvih grupa. Na kraju, rad se osvrće i na etičke dileme, prednosti i nedostatke online grupnog rada, primjere dobre prakse iz Republike Hrvatske te praktične implikacije za praksu socijalnog rada., This paper presents the possibilities of applying the social group work method in a virtual environment that has been evolving over the years with advances in technology. In social work, many experts and practitioners were forced to use the technology to provide group work services during the COVID-19 virus pandemic. The paper first explores the method of group work in general, helping professions in the virtual environment, as well as forms of online social work practices. The central part of the paper is dedicated to the exploration of the adaptation of group work and its basic methods, practices, and principles to the online environment. The paper also describes the types of groups used online, potential clients, and leaders of such groups. Finally, the paper looks at ethical dilemmas, advantages, and disadvantages of online group work, examples of good practice from the Republic of Croatia, and practical implications for social work.

Cilj: Cilj rada bio je procijeniti doprinos jednofotonske emisijske tomografije / kompjutorizirane tomografije somatostatinskih receptora (SR SPECT/CT) s 99mTc-EDDA/HYNIC-Tyr3-oktreotidom (99mTc-Tektrotyd) u dijagnostici i procjeni proširenosti bolesti kod pacijenata oboljelih od neuroendokrinih tumora (NET-ova). Ispitanici i metode: Retrospektivno je analizirano 120 SR SPECT/CT snimanja pacijenata s patohistološki dokazanim NET-om s obzirom na vizualizaciju primarnih lezija i metastaza. U 45 pacijenata učinjena je i pozitronska emisijska tomografija 18F-fluorodeoksiglukozom (18F-FDG PET/CT) te su nalazi uspoređeni s nalazima SR SPECT/CT-a i vrijednostima kromogranina A. Rezultati: Od 120 pacijenata 47 (39 %) je na SR SPECT/CT upućeno nakon odstranjenja primarne lezije. Od preostala 73 pacijenta (61 %), u 56 (77 %) primarni je tumor bio vidljiv SR SPECT/CT-om, a u 9 (12 %) poznata lezija nije akumulirala radiofarmak. U 8 (11 %) pacijenata s NET-om nepoznatog primarnog sijela nalaz je bio negativan. Od 68 (57 %) pacijenta s dokazanim metastazama, u njih 57 (84 %) bile su vidljive SR SPECT/CT-om, a u 11 (16 %) nisu akumulirale radiofarmak. Od 45 (38 %) pacijenata kojima je učinjen i 18F-FDG PET/CT, u 27 (60 %) detekcija primarnih lezija i metastaza bila je sukladna nalazu SR SPECT/CT-a. Osjetljivost SR SPECT/CT-a bila je 77 % za primarne lezije i 84 % za metastaze, a 18F-FDG PET/CT-a 75 % za primarne lezije i 76 % za metastaze. Vrijednosti kromogranina A nisu pokazale statistički signifikantnu korelaciju s nalazima slikovne dijagnostike. Zaključci: SR SPECT/CT ima visoku osjetljivost za detekciju NET-ova. Osim toga, potvrđena je komplementarnost s 18F-FDG PET/CT-om te kod pacijenata s negativnim nalazom SR SPECT/CT-a treba učiniti 18F-FDG PET/CT i obrnuto., The aim: The aim of this study was to evaluate the significance of somatostatin receptor single-photon emission computed tomography/computed tomography (SR SPECT/CT) with 99mTc-EDDA/HYNIC-Tyr3-octreotide (99mTc-Tektrotyd) in diagnostics and staging of patients with neuroendocrine tumours. Patients and methods: We retrospectively enrolled 120 patients with histologically proven NET who underwent SR SPECT/CT between January 2013 and February 2017. The patients’ data and SR SPECT/CT findings regarding primary lesion and metastases were analysed. In 45 patients, 2-deoxy-2-18F-fluoroglucose positron emission computed tomography/computed tomography (18F-FDG PET/CT) was performed, and the findings were compared to SR SPECT/CT and chromogranin A values. Results: Out of 120 patients, 47 (39%) underwent SR SPECT/CT after surgical removal of the primary lesion. In 73 (61%) remaining patients, the primary lesion was detected on SR SPECT/CT in 56 (77%), in 9 (12%) lesion did not accumulate 99mTc-Tektrotyd. SR SPECT/CT was negative in the remaining 8 (11%) patients with unknown primary. Out of 68 patients (57%) with metastases, 57 (84%) were detected on SR SPECT/CT, while 11 did not accumulate 99mTc- Tektrotyd. 18F-FDG PET/CT was performed in 45 patients, and findings were concordant with SR SPECT/CT in 27 (60%). The the sensitivity of SR SPECT/CT was 77% for primary lesions and 84% for metastases, and sensitivity of 18F-FDG PET/CT was 75% 76%, respectively. In 70 (58%) patients with available chromogranin A no statistically significant correlation was found with imaging methods. Conclusion: In patients with NET and negative SR SPECT/CT findings, 18F-FDG PET/CT should be recommended and vice versa, because of the complementarity of these procedures.

Kako bismo razumjeli sociometriju kao metodu, odnosno pristup koji se koristi u radu s grupom i njezine važnosti, rad će se najprije definirati grupe i grupni rad. Grupni rad čini velik dio prakse socijalnog rada, može se provoditi s korisnicima različite dobi, spola, ali i različitih ciljeva. Svaka grupa, bez obzira na strukturu njezinih članove ima svoje temelje kao što su zajednički cilj, norme, interakcija između članova grupe koja pomaže u postizanju grupne kohezije i dinamike. Ovi čimbenici vrlo su važni za postizanje grupnih, ali i individualnih ciljeva članova grupe. Da bi grupna dinamika djelovala terapeutski bitno je da su interakcije među članovima postojeće i pozitivne. Metodom sociometrije lako se mogu detektirati problemi između pojedinih članova grupe, voditelj može dobiti spoznaje o izoliranim ili odbačenim članovima te uvid u dinamiku grupe u cjelini te shodno tome djelovati kako bi grupu vratio na put k postavljenom cilju. Rad će se osvrnuti na nastajanje metode kakvu danas poznajemo, načine provođenja i analize dobivenih podataka, ali i na etični aspekt provođenja metode te njezine praktične vrijednosti za socijalni rad., Group work is a big part of social work practice, and that is where the importance of sociometry as a method lies. It can be carried out with users of different ages, genders, as well as with various goals. Each group, regardless of its members, has a common goal, norms, interactions between group members that help to achieve group cohesion and dynamics as its foundations. These factors are crucial for meeting the group as well as the individual goals of group members. For group dynamics to have a therapeutic effect, interactions among members must be existing and positive. The method of sociometry can easily detect problems between individual members of the group, give leaders knowledge about isolated or rejected members, and insight into the dynamics of the group as a whole. It allows group leaders to act accordingly to return the group to the goal. The paper will look at the emergence of the method as we know it today, ways of implementing and analyzing the data obtained, but also the ethical aspect of implementing this method and its practical value for social work.

Progresivna osificirajuća fibrodisplazija (FOP), poznata kao Munchmeyerova bolest, rijetka je i teško onesposobljavajuća bolest vezivnog tkiva karakterizirana kongenitalnim malformacijama nožnih palčeva i progresivnom heterotopičnom osifikacijom koja dovodi do teških deformiteta. FOP je rijetka bolest, javlja se kod 1 na 2.000.000 stanovnika, bez ikakve rasne, spolne i geografske predilekcije. Mutacija u genu ACVR1 dovodi do akumulacije i pretjerane osteoinduktivne aktivnosti ACVR1/ALK2 receptora u stanicama FOP-a. Mutacija se nasljeđuje autosomno dominantno, iako je većina slučajeva sporadična zbog niskog reprodukcijskog potencijala oboljelih od FOP-a. Upalni procesi također sudjeluju u stvaranju lezija FOP-a, čiji razvitak počinje bolnom oteklinom te progredira do formiranja heterotopne kosti. Bolest je neizbježno progradirajuća, nastaje sekundarni skelet koji onemogućava pokretljivost zahvaćenih dijelova tijela te dovodi do teških komplikacija opasnih po život. Djeca oboljela od FOP-a nakon rođenja djeluju zdravo, izuzev malformacije nožnih palčeva, koji su skraćeni i u valgus položaju. Ovaj nalaz trebao bi biti dovoljan da probudi sumnju u svakom kliničaru, odnosno za postavljanje kliničke dijagnoze. Unatoč tome u 90% pacijenata pogrešno se postavlja dijagnoza te se podvrgavaju zahvatima i dijagnostičkim metodama koje pogoduju progradiranju bolesti. Od iznimne je važnosti pravodobno postaviti dijagnozu, kako bi se izbjegli precipitirajući faktori za pojavljivanje lezija, kao što su trauma mekog tkiva, intramuskularne injekcije, mandibularni blokovi i kirurški zahvati., Fibrodysplasia ossificans progressiva, also known as Munchmeyer's disease, is a rare and severely disabling connective tissue disorder, characterized by congenital malformations of the big toe and progressive heterotopic ossification which leads to debilitating deformities. FOP affects 1 out of 2 million people, without any racial, sex or geographical predilection. A recurrent mutation in activin receptor IA/activin-like kinase-2 (ACVR1/ALK2) exists in all sporadic and familial cases of classic FOP. The mutation is transmitted as a dominant trait, although most cases are sporadic, due to low reproductive fitness. Inflammation is a key component in the formation of FOP lesions, whose development begins with a painful swelling, which develops over time until heterotopic bone has formed at the site. The disease is inevitably progressive, a second skeleton develops over time, disabling the patients’ mobility and confining them in a wheelchair by the third decade of life and often succumbing to pulmonary complications. Children affected by FOP appear healthy at birth, with the exception of malformations of the big toes. Despite this finding being sufficient for a clinical diagnosis, 90% of patients are misdiagnosed and undergo procedures that precipitate progression of the disease. It is crucial to diagnose the patients correctly so precautionary measures to avoid clinical deterioration can be implemented in the patients’ care. These measures are avoiding soft tissue trauma, intramuscular injections, mandibular block and surgical procedures.

Goleme želve, latinskog naziva Chelonia mydas, predstavljaju skupinu morskih kornjača najbrojnijih na kontinentima Amerike i Azije. Spadaju u skupinu gmazova te im je tijelo obavijeno dvjema skeletnim strukturama nazvanim plastron i karapaks. Vrste kornjača razlikuju se prema brojnim identifikacijskim karakteristikama. Iako su na nekim mjestima zaštićene te ilegalne za konzumaciju, postoje područja gdje i dalje predstavljaju specijalitete za ljudsku populaciju. Usprkos zabilježenim slučajevima trovanja ljudi uslijed konzumacije golemih želvi (ili morskih kornjača) još uvijek se ne može sasvim pouzdano ustanoviti koji je uzrok njihove toksičnosti. Ipak, mnogi zabilježeni slučajevi i provedena istraživanja ukazuju da bi uzroci toksičnosti mogli biti povezani s povišenim koncentracijama teških metala u okolišu ili toksinima cijanobakterija kao što je lyngbya toksin. Simpotmi toksičnosti kod ljudi obuhvaćaju iritaciju na području usta, mučninu, dijareju pa čak i smrt. Populacija golemih želva je osim zbog korištenja u ljudskoj prehrani ugrožena i zbog slučajnog ulova te visoke predacije juvenilnih jedinki, zbog čega se provode razni programi zaštite. Green turtles known as Chelonia mydas represent a group of sea turtles most native to America and Asia. They belong to a group of reptiles whose body is wrapped by two skeletal structures called plastron and carapace. Species vary in number of identification characteristics. Although protected in some places and illegal to consume, there are still areas where they remain specialty for human population. Despite the existence of human intoxication cases, the cause is still unknown. However, there are many theories that relate intoxication to high concentration of heavy metals in the environment or toxins of cyanobacterias such as Lyngbya toxin. Intoxication symptoms for humans range from mouth irritation, nausea, diarrhea and even death. Besides consumption, green turtle population also suffers from problems such as bycatch and predation of juvenile individuals, which is why many conservation programs are implemented.

Izvanbolnička pneumonija (IBP) jest pneumonija stečena u svakodnevnom životu. Uzročnici su bakterije ili virusi, a najčešće se liječi empirijski, budući da se uzročnik pozitivno identificira u samo 5% slučajeva. Njezin klinički tijek može varirati od blage do teške upale, čak i životno ugrožavajuće. Danas se IBP rutinski dijagnosticira klasičnim rendgenogramom srca i pluća. Kompjutorizirana tomografija (CT) koristi se kao jedna od slikovnih metoda, uz ultrazvuk toraksa, da se utvrde plućne komplikacije IBP poput pleuralnog izljeva, empijema, pneumotoraksa, pneumatokele i plućnog apscesa. Empijem i izljev se slikovno prezentiraju kao kolekcija tekućeg sadržaja u pleuralnom prostoru, a ako se kolekcija nalazi u plućnom parenhimu omeđena debelom stijenkom, radi se o apscesu. Cistična lezija plućnog parenhima ispunjena zrakom zove se pneumatokela čijom rupturom može nastati pneumotoraks, odnosno patološko nakupljanje zraka u pleuralnom prostoru. U ovom pregledom članku predstavit ćemo slikovni prikaz CT nalaza plućnih komplikacija IBP kod bolesnika s plućnim apscesom, empijemom, pneumotoraksom i pneumatokelom s bronhogenom fistulom., Community-acquired pneumonia (CAP) is a pneumonia acquired in normal, daily life. The causes of CAP are bacteria and viruses, and the treatment is usually empiric since the pathogen is positively identified in only 5% of the cases. Its course can vary from mild to severe and even life-threatening. Today CAP is readily diagnosed by chest radiogram. Computed tomography (CT) and transthoracic ultrasound are used as imaging methods to diagnose pulmonary complications of CAP like pleural effusion, empyema, pneumothorax, pneumatocele and lung abscess. The empyema and effusion are presented as a collection of fluid in the pleural space, and if the collection is located in the pulmonary parenchyma bounded by a thick wall, it is called an abscess. An air-filled cystic lesion of the pulmonary parenchyma is called pneumocele, which can rupture to cause pneumothorax - pathological presence of air in the pleural space. In this review article we present an image series of CT findings of pulmonary complications of CAP in patients with lung abscess, empyema, pneumothorax, and pneumatocele with bronchogenic fistula.

Etiologija karcinoma štitnjače, kao najčešćeg endokrinog karcinoma intenzivno se istražuje, budući da je njegova incidencija zadnjih desetljeća u stalnom porastu, prvenstveno na račun diferenciranog papilarnog karcinoma. Jedan od glavnih razloga porasta incidencije je zasigurno dostupna i kvalitetna dijagnostika karcinoma u ranoj fazi, međutim, uočava se i porast broja većih tumora, što upućuje na zaključak da vjerojatno postoje i drugi uzroci. U ovom radu izloženi su rezultati brojnih istraživanja usmjerenih na ispitivanje potencijalnih čimbenika rizika koji se dovode u vezu s razvojem karcinoma štitne žlijezde, kao što su kromosomske/genske alteracije, unos joda, razina TSH, autoimuna bolest štitnjače, spol, estrogeni, debljina, životne navike i čimbenici okoliša, od kojih je jedini dokazani čimbenik rizika izlaganje ionizirajućem zračenju u djetinjstvu. Potrebna su daljnja istraživanja s ciljem ispitivanja mogućih čimbenika rizika i njihovih mehanizama djelovanja kako bi se moglo učinkovitije kontrolirati i usporiti pojavnost karcinoma štitnjače., Thyroid cancer (TC) is the most common endocrine cancer today. The rising incidence of the differentiated papillary type cannot be entirely explained by early and meticulous diagnosis, since a proportion of large tumors has also been reported. In this review, we present the results of numerous investigations focused on possible factors causing increased TC incidence, such as chromosomal and genetic alterations, iodine intake, TSH level, autoimmune thyroid disease, gender, estrogen, obesity, lifestyle changes, and environmental pollutants. Up to now, only childhood exposure to ionizing radiation has been fully recognized as a risk factor. There is also a possibility that yet undiscovered carcinogens, especially during intrauterine life or early childhood, might be responsible for increased TC incidence as well as epigenetic changes. Therefore, more studies are necessary in order to further investigate the potential risk factors for TC and their mechanisms of action.

Širenjem urbanih područja razvija se i nadograđuje prateća podzemna komunalna infrastruktura. U određenim situacijama nju karakterizira iznimna gustoća i kompleksnost. S ciljem njezina učinkovitog i planskog gospodarenja nužno je poznavati poziciju pojedinih podzemnih objekata, odnosno vodova. Od čitavog niza razvijenih metoda detekcije i snimanja objekata podzemne infrastrukture posebno se istaknula metoda georadara. U ovom se radu sažeto daje teorijska osnova i temeljni koncept rada georadara. Nadalje, prikazuje se primjena georadara u okviru detekcije vodova podzemne infrastrukture. Praktični dio istraživanja obavljen je na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu u Republici Srbiji. Odabrane su dvije testne lokacije na kojima su, temeljem postojećih geodetskih planova, analizirani postojeći podzemni vodovi čija je lokacija određena i potvrđena na temelju georadarskih snimanja.

Cilj: Cilj studije je prikazati ulogu oslikavanja 99mTc metoksiizobutilizonitrilom (99mTc-MIBI) pomoću planarnog oslikavanja i jednofotonske emisijske tomografije “niskodoznom” kompjutoriziranom tomografijom (engl. single photon emission computerized tomography – computerized tomography, SPECT-CT), u obradi čvorova štitne žlijezde koji su afunkcionalni na oslikavanju 99mTc-pertehnetatom i potvrđeni ultrazvučnim pregledom. Ispitanici i metode: Retrospektivno su pregledani nalazi pacijenata kojima je učinjeno oslikavanje štitne žlijezde 99mTc-MIBI-jem i citološka punkcija u periodu od 2008. do 2018., te su uspoređeni s patohistološkim nalazom (engl. pathohistological diagnosis, PHD). Studije su snimljene gama-kamerom s kolimatorom visoke rezolucije na dva načina: planarno i tomografski (SPECT-CT). Rezultati citološke punkcije klasificirani su po Bethesda klasifikaciji dok su PHD rezultati klasificirani kao benigni ili maligni. Rezultati: U razdoblju od 2008. do 2018. snimljena je 271 studija štitne žlijezde 99mTc-MIBI-jem. Kod 42 pacijenta bili su zadovoljeni svi uključni kriteriji. Od ta 42 pacijenta s PHD nalazom 28 ih je bilo suspektno, odnosno čvor se na oslikavanju 99mTc-MIBI-jem prikazao kao hipermetabolički. Negativna prediktivna vrijednost metode iznosi 78,6 % (NPV = 11/(3+11) = 0,786), a pozitivna prediktivna vrijednost 18 % (PPV = 5/(5+23) = 0,179). Zaključak: S obzirom na visoku negativnu prediktivnu vrijednost, slikovna dijagnostika 99mTc-MIBI-jem može se preporučiti kao komplementarna metoda citološkoj punkciji u obradi čvorova u štitnoj žlijezdi., Aim: The objective of the study is to show the role of 99mTc methoxyisobutylisonitrile (99mTc-MIBI) with planar imaging and single photon emission tomography with “low dose” CT (SPECT-CT) in a work up of non-functioning thyroid nodules on imaging with 99mTc- pertechnetate, which were confirmed by ultrasound examination. Patients and methods: Patients who underwent thyroid imaging with 99mTc-MIBI in the period from 2008 to 2018 were reviewed. The findings were compared with PHD results. The imaging was performed on gamma camera with high resolution collimator as planar scintigraphy and SPECT-CT. The results of fine needle aspiration biopsy were classified by the Bethesda classification, while PHD results were classified, as benign or malignant. Results: In the period from 2008-2018, 271 thyroid imaging with 99mTc- MIBI were performed. In 42 patients all-inclusive criteria were met.Out of those 42 patients, 28 of the PHD findings were concordant with the imaging, i.e. a node was presented as hypermetabolic. The calculated negative predictive value of the procedure is 78.6% (NPV = 11/ (3+11) = 0,786), and positive predictive value 18% (PPV = 5/ (5+23) = 0.179). Conclusion: Given the high negative predictive value, obtained from our results, 99mTc -MIBI imaging may be recommended as a complementary diagnostic method to fine-needle aspiration (FNA) in work up of thyroid nodules.

Ludwig Wittgenstein, austrijsko-britanski filozof čini prekretnicu u filozofskoj misli 20. stoljeća. Jedan je od rijetkih čiji će se stvaralaštvo podijeliti na kasniji i raniji period. Naime, on će se, bez ustručavanja, usuditi priznati greške djela Tractatusa (djelo koje će izazvati kontroverze i promišljanja u anglo-saksonskoj filozofskoj misli i ponukati mnoge na razmišljanja o jeziku kao takvom te filozofiji općenito) i napisat će Filozofska istraživanja u kojima će navesti argument privatnog jezika, doduše sam mu neće nadjenuti ime, već će to učiniti njegovi sljedbenici i čitatelji. Bez obzira na činjenicu što se Wittgenstein nije oslanjao na pomno iščitavanje svojih prethodnika, neosporivo je priznati da je za mnogo toga zaslužan.

U vremenu kada izgradnja građevinskih objekata postaje sve kompleksnija, izazovi s kojima se susreću inženjeri prilikom same izgradnje također su sve složeniji. Segment u kojem inženjeri geodezije imaju važnu ulogu je detekcija podzemne infrastrukture, sve u cilju ubrzanja i ekonomičnosti te smanjenja kolateralnih troškova prilikom ugradnje novih vodova, popravaka postojećih i zamjene starih. Ovaj rad prvenstveno obrađuje tehnologiju snimanja georadarom kao jednu od najčešće primijenjenih i najusavršenijih, a istovremeno najmanje invazivnih metoda. U radu se opisuje sam uređaj, princip njegova funkcioniranja, način formiranja radargrama, objekti podzemne infrastrukture koji se detektiraju te je dan praktičan primjer detektiranja podzemnih vodova.

Uvod: Primitivni neuroektodermalni tumor pluća (PNET) spada u skupinu izrazito malignih tumora, koji se najvećim dijelom javljaju u djece i adolescenata. Ovaj tumor rano metastazira i ima nisku stopu preživljavanja. Prikaz slučaja: 29-godišnja žena tijekom mjesec dana imala je bolove u desnoj strani prsišta i progresivnu zaduhu. Višeslojna kompjutorizirana tomografija (MSCT) prsnoga koša pokazivala je opsežan desnostrani pleuralni izljev i veliku ekspanzivnu tvorbu u gornjem desnom plućnom režnju. Učinjena je torakocenteza, a u pleuralnom izljevu nađene su maligne stanice. Bronhoskopski je viđena vanjska kompresija na bronhe, bez malignih stanica u uzetim uzorcima bronha. U transtorakalnoj, CT-om vođenoj biopsiji tvorbe pluća, histološkom analizom utvrđene su male stanice, s hiperkromatskim jezgrama i atipičnim mitozama. Imunohistokemijski stanice su bile pozitivne na CD99, NSE i CD56 markere. Pozitron-emisijska tomografija kombinirana s kompjutoriziranom tomografijom (PET/CT) pokazivala je jako nakupljanje 18F-fluorodeoksiglukoze u gornjem desnom plućnom režnju i medijastinalnim limfnim čvorovima. Scintigrafijom somatostatinskih receptora (oktreoskan) nađeno je nakupljanje radiofarmaceutika u gornjem desnom plućnom režnju i medijastinumu, čime su utvrđeni somatostatinski receptori u tim dijelovima tijela. Bolesnica je liječena kemoterapijom (cisplatin i etopozid) i oktreotid acetatom, ali PET/CT je pokazivao progresiju tumora, te je provedena palijativna radioterapija. Tumor je brzo progredirao i bolesnica je preminula jedanaest mjeseci nakon utvrđivanja dijagnoze. Zaključak: PNET je agresivni i smrtonosni tumor, te ga treba uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici tumora prsnoga koša, bez obzira na dob bolesnika., Introduction: Primitive neuroectodermal tumor (PNET) is a group of rare, highly malignant neoplasms usually found in children and adolescents. The tumor tends to metastasize early, and consequently the survival rate is low. Case report: A 29-year-old female presented with pain in the right side of the thorax and progressive breathlessness of one-month duration. Multi-slice computed tomography (MSCT) of the chest revealed a large pleural effusion in the right hemithorax, and a large expansive formation in the right upper lobe. Thoracentesis was performed, and malignant cells were found in pleural effusion. Bronchoscopic examination revealed extrinsic compression on the bronchi, without malignant cells in the samples taken. Transthoracic MSCT guided biopsy of the mass histologically revealed small cells, with hyperchromatic nuclei and atypical mitosis. Immunohistochemically, the cells were positive for CD99, NSE and CD56. Positron emission tomography (PET) CT revealed intense accumulation of 18F-fluorodeoxyglucose in the right upper lobe and in the mediastinal lymph nodes. Octreoscan showed pathological accumulation of radiopharmaceuticals in the right upper lobe and mediastinum, indicating a lesion with the expression of somatostatin receptor. The patient received chemotherapy (cisplatin and etoposide), and octreotide acetate. PET/CT showed tumor progression. Palliative radiotherapy was administered. The disease progressed rapidly and the patient died subsequently eleven months after the diagnosis. Conclusion: PNET is an aggressive and lethal disease, therefore should be considered in the differential diagnosis of thoracic tumors regardless of the age of the patient.

Tijekom odrastanja, ponavljane interakcije s figurom privrženosti i primarnim skrbnikom vode razvoju mentalnih reprezentacija sebe i drugih u bihevioralnim sustavima privrženosti i pružanja brige. Ovo je istraživanje nastojalo ispitati ulogu privrženosti i percipiranog majčinog roditeljskog stila u formiranju mentalnih reprezentacija brige kod kćeri te provjeriti postojanje međugeneracijskog prijenosa brige i privrženosti na uzorku od 44 studentice od 18 do 30 godina i njihovih majki. Budući da u Hrvatskoj ne postoji adekvatan prijevod i prilagodba skale kojom bi se mogle ispitati mentalne reprezentacije brige, provedeno je istraživanje na posebnom uzorku ispitanika u svrhu prijevoda i prilagodbe instrumenta Mentalne reprezentacije brige. Na dimenzijama privrženosti dobivena je pozitivna povezanost majčinih i kćerinih rezultata dimenzije anksioznosti, ali ne i dimenzije izbjegavanja. Nije se pokazala povezanost rezultata majki i kćeri između istih mentalnih reprezentacija brige, izuzev negativne povezanosti majčine procjene učinkovitog pružanja pomoći i kćerinog usmjeravanja na sebe. Rezultati su također pokazali povezanost dviju generacija kćeri u percepciji majčine pružene emocionalne topline i majčinog odbacivanja, ali i generacijsku razliku u ovim komponentama percipiranog roditeljskog stila, što istovremeno govori u prilog međugeneracijskoj povezanosti i razlici u prihvatljivim odgojnim metodama i roditeljskim stilovima u dvije generacije. Majke koje pokazuju niske rezultate na dimenzijama anksioznosti i izbjegavanja (sigurna privrženost) pokazuju više emocionalne topline prema svojim kćerima. S druge strane, kćeri koje su doživjele visoko prezaštićivanje od svojih majki imaju više izraženu anksioznu dimenziju privrženosti. Hipoteza o doprinosu privrženosti formiranju mentalnih reprezentacija brige djelomično je potvrđena. Pokazala se pozitivna uloga sigurne privrženosti u svim pozitivnim mentalnim reprezentacijama brige. Kod negativnih reprezentacija brige, visoka anksioznost pokazala se značajnim prediktorom za egoistične motive pri pružanju pomoći, dok usmjerenost na sebe pri pružanju pomoći nije bila dodatno objašnjena dimenzijama privrženosti. Unatoč nedostacima istraživanja, potvrđene su neke od generalnih pretpostavki o međugeneracijskom prijenosu privrženosti, formiranju unutarnjih radnih modela privrženosti te međudjelovanju sustava privrženosti i brige., Throughout the human lifespan, repeated interactions with attachment figures and primary caregivers lead to development of internal working models of self and others that provide a base for development of individual attachment and caregiving system. This study sought to examine the role of attachment and perceived mother`s parental rearing style in formation of daughter`s mental representations of caregiving, as well as to verify the existence of intergenerational transmission of attachment and caregiving on a sample of 44 female students, aged form 18 to 30, and their mothers. Due to the lack of valid instrument for measuring mental representations of caregiving in Croatia, another study with different sample of participants (N = 344) was conducted in order to provide a valid translation and adaptation of Mental representations of Caregiving Scale. Results showed positive correlation of mother`s and daughters attachment anxiety, but not attachment avoidance. Although there was no significant correlation in mother`s and daughter`s similar mental representations of caregiving, results showed negative correlation of mother`s perceived ability to provide help and daughter`s selfish orientation. Results also showed significant correlation of perceived mother`s emotional warmth and rejection across two generations, and, in the same time, significant generational difference in the same components of perceived mother`s parental rearing style. Those findings confirm both intergenerational transmission, and difference in acceptable parenting methods and styles of two generations. Mothers with low scores in attachment avoidance and anxiety (secure attachment) showed more emotional warmth towards their daughters. On the other hand, mothers with overprotective parental rearing style, have daughters who showed high results on attachment anxiety. Significant role of attachment in forming mental representations of caregiving was only partially confirmed: positive role of secure attachment was displayed in positive mental representations of caregiving. With negative representations of caregiving, attachment anxiety significantly predicted egoistic motives for helping, while selfish orientation in caregiving was not further explained by attachment dimensions. In spite of methodological obstacles, obtained results were able to confirm some of the general assumptions for inter-generational transmission of attachment, as well as to contribute to better understanding of internal working models of attachment and caregiving and their interaction.

Jedno od osnovnih načela uređenja obiteljskih odnosa u Republici Hrvatskoj je načelo zaštite dobrobiti i prava djeteta te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta. U idealnim životnim situacijama, dijete odrasta u zajednici s oba roditelja. U takvim se situacijama ne postavlja pitanje prava na susrete i druženje roditelja i djeteta. Ovo pitanje postaje aktualno tek u slučaju prestanka životne zajednice roditelja. Prestanak životne zajednice roditelja pri tome ne dovodi do izuzeća načela zaštite dobrobiti i prava djeteta kao temelja obiteljskih odnosa niti do prestanka odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, već se u toj novonastaloj situaciji načelo zaštite dobrobiti djeteta ostvaruje kroz institut susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi. Kako upravo susreti i druženje postaju metoda kojom roditelj koji ne živi s djetetom ostvaruje svoja prava iz roditeljske skrbi, efikasna zakonska regulativa i uspješna implementacija instituta susreta i druženja u praksi iznimno je važna. Ovo posebno i stoga što broj obiteljskih sporova pred nadležnim sudovima pod utjecajem promjene strukture obitelji i modernog načina života drastično raste. Upravo problemi koji se javljaju u praksi primjene instituta susreta i druženja djeteta i roditelja, temeljni su pokazatelji smjera u kojem bi zakonodavna vlast trebala u korak s vremenom mijenjati pravnu regulativu ovog instituta. Sudska je praksa vezana važećim pravnim propisima, međutim, to ne ispričava činjenicu da sudbena vlast, iako često ima mogućnost prilagoditi nefleksibilne zakonske norme, radije slijedi ustaljene obrasce određivanja sadržaja i načina izvršavanja prava na susrete i druženje, pri tome zanemarujući činjenicu da se životne okolnosti i način života djece i roditelja mijenjanju iz dana u dan. Kad govorimo o sadržaju i načinu izvršavanja prava na susrete i druženje djeteta i roditelja, ažurna, fleksibilna, neuniformirana i prije svega sudska praksa u najboljem interesu djeteta postaje nužnost modernog pravnog sustava. Cilj ovog rada je pružiti pregled prava na susrete i druženje u Hrvatskom zakonodavstvu kao i međunarodnom pravu, s naglaskom na zakonske izmjene prava na susrete i druženje do kojih je došlo stupanjem na snagu Obiteljskog zakona1 (u daljnjem tekstu ObZ 2015) na dan 1. studenog 2015. godine. Nadalje, cilj je rada dati kratki pregled prava na susrete i druženje u sudskoj praksi do stupanja na snagu ObZ 20152 , kako bi se stvorila mogućnost kasnije usporedbe sa sudskom praksom koja će nastajati primjenom ObZ 2015. Upoznavanje s pravnom regulativom instituta i način na koji se isti ostvaruje u praksi, omogućuje nam identificiranje problema koji će biti poticaj zakonodavnoj vlasti na eventualne zakonske izmjene i dopune. Također, daje nam mogućnost ocjene stanja pravne zaštite prava na susrete i druženje u hrvatskom pravnom sustavu koje mora biti pokazatelj sudbenoj vlasti da je pravo na susrete i druženje primarni instrument kojim roditelj ostvaruje roditeljsku skrb odnosno kojim dijete ostvaruje pravo na obitelj.

Odbojka je jedan od najpopularnijih sportova kako u profesionalnom tako i u amaterskom obliku koji ljudi sve češće prakticiraju u svoje slobodno vrijeme. Bilo da je riječ o dvoranskoj ili odbojci na pijesku, danas je to jedan od omiljenih oblika rekreacije i očuvanja zdravlja. Odbojka se smatra idealnim modelom zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti jer poboljšava sve funkcije u organizmu, od kardiorespiratornog sustava do smanjenja nastanka cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti pa i samih bolesti kralježnice. To je sport u kojem mogu sudjelovati osobe svih dobnih skupina, može biti sredstvo privlačenja učenika da sudjeluju u sportskim aktivnostima. Osobito je značajan njen učinak u mlađoj dobi kada poboljšava strukturu koštanog sustava i motoričke sposobnosti. Tako su u osnovi svake tjelesne aktivnosti bazične motoričke sposobnosti koje se pod utjecajem različitih faktora mogu mijenjati u pozitivnom ili negativnom smislu. Tjelesni odgoj u školi ima kao jedan od osnovnih ciljeva pozitivan utjecaj na sve bazične motoričke sposobnosti. Dodatna tjelesna aktivnost u obliku sustavnog treninga prema većini dosadašnjih istraživanja (prikazana kroz ovaj rad), povećava pozitivne efekte na motoričke sposobnosti. Upravo dodatna tjelesna aktivnost u obliku treninga odbojke pokazuje pozitivne učinke na same motoričke sposobnosti učenika. Volleyball is one of the most popular sports, apart from being played professionally, it is extremely popular in its unprofessional form that people are increasingly practicing in their free time. Whether it comes to indoor volleyball or beach volleyball, it is one of the favourite forms of recreation and one of the best ways of staying healthy. Volleyball is considered an ideal model of health-oriented physical activity because it improves all functions in the body, from the cardio respiratory system to the reduction of the occurrence of cerebrovascular and cardiovascular diseases, and also spine diseases. This is a sport that people of all ages can practice; it can also attract students to participate in sports activities. Its effect is especially significant at a young age when it improves the structure of the skeletal system and motor skills. So any physical activities, that are basic motor skills, which are influenced by different factors, can change in a positive or negative sense. One of the main goals of physical education in schools is a positive impact on all basic motor skills. Additional physical activity in the form of systematic training according to most previous studies (shown in this thesis), increases the positive effects on the motor skills. Additional physical activity in the form of volleyball practice shows the positive effects on the motor skills of students.

U Vukovaru nema ulice u kojoj tijekom rata i okupacije netko nije poginuo ili bio ubijen, nema gradske četvrti u kojoj nije pronađena masovna ili pojedinačna grobnica žrtava agresije, nema vukovarske obitelji u kojoj netko nije teško stradao, nasilno odveden, zatočen ili se još uvijek nalazi na popisu nestalih osoba. U pojedinim dijelovima grada (Velepromet) i njegovoj najbližoj okolici (Ovčara) počinjeni su najmonstruozniji ratni zločini s elementima genocida. Približno devedeset posto grada bilo je sravnjeno sa zemljom, spaljeno i opljačkano, a preživjelim i protjeranim građanima dugi niz godina nije bilo omogućeno saznanje o njihovim najmilijima. Nedostatak pijeteta prema žrtvama, onima kojih više nema i onima za koje još ne znamo gdje su, ali i nerazumijevanje prema preživjelim stradalnicima koji sada žive u Vukovaru, diljem Hrvatske i svijeta, te nedostatak razumijevanja za mučeništvo Vukovara na cijelom njegovom području, izuzetno je traumatizirajuće za veći dio populacije izravnih stradalnika i branitelja Domovinskog rata, kao i članova njihovih obitelji i drugih građana Vukovara i Hrvatske. Stoga, autori smatraju legitimnim, opravdanim i moralno neupitnim tražiti da se cijelo područje Grada Vukovara, zbog neizmjernih ljudskih stradanja i trpljenja, proglasi Mjestom posebnoga pijeteta, za koje će vrijediti i posebni standardi ponašanja. Podržavanjem ovoga zahtjeva, hrvatskoj javnosti i građanima Vukovara, pokazali bi kako postoji visoko razvijena svijest o tome što se u Vukovaru doista dogodilo. Time bi dokazali kako se cijeni golemo herojstvo i žrtva koja je kod stvaranja i obrane hrvatske države podnesena upravo ovdje. Vukovar je općeprihvaćeni simbol pobjede, ali i stradanja u Domovinskom ratu te kao takav treba ostati i dalje, za sve buduće generacije.

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena, a svaka deseta žena će ga dobiti tijekom svog života. “Post-chemotherapy cognitive impairment (PCCI)” ili „Chemotherapy related cognitive impairment (CRCI)“ je pojava kognitivnog deficita koji se javlja u otprilike trećine pacijenata nakon provedene kemoterapije. Neki od simptoma uključuju: nemogućnost obavljanja više stvari istovremeno (eng. multitasking), zbunjenost, zaboravljivost, slabo prisjećanje, iscrpljenost itd. U posljednjih 20 godina istraživanja na ovom području su ustvrdila povezanost između sistemske adjuvantne kemoterapije i kognitivnih promjena, što je potvrđeno i s nekoliko meta-analiza. Oštećenja su najčešće bila vezana uz pamćenje, izvršne funkcije, brzinu obrade informacija, orijentaciju u prostoru i verbalne sposobnosti. Iako promjene u pacijenata prema neuropsihološkim testovima mogu biti vrlo blage, one svejedno imaju snažan utjecaj na kvalitetu života. Strukturne studije su uz pomoć MR-a otkrile smanjenje gustoće sive tvari i volumena, DTI-em su otkrivene promjene cjelovitosti bijele tvari i volumena. Prozor u rad mozga su otvorile funkcionalne studije korištenjem fMR-a, koji je pokazao post-terapijske promjene u mozgu, prilikom rješavanja zadataka koji su ispitivali sjećanje i izvršne funkcije, te obrazac povezanosti mozga u odmoru. U većini slučajeva problemi s pamćenjem su privremeni, stoga je terapija usmjerena na pomaganje pacijentima da se nauče nositi sa simptomima. Razvijanje standardne terapije je otežano, obzirom da simptomi nerijetko variraju među pacijentima. Neki od pokušaja liječenja farmakoterapijskim pripravcima uključuju: metilfenidat, modafinil i donepezil., Breast cancer is the most common invasive cancer in women and one in ten women will be diagnosed during her life time. “Post – chemotherapy cognitive impairment (PCCI)” or „Chemotherapy related cognitive impairment (CRCI)“ is a phenomenon of cognitive decline that occurs approximately in one third of patients over the course of their chemotherapy. Some of the symptoms are: inability to multitask, confusion, forgetfulness, poor recall, exhaustion etc. Two decades of research, primarily in the breast cancer patient population, has confirmed an association between cognitive changes and systemic adjuvant chemotherapy as confirmed by several metaanalyses. Across cognitive studies, the specific domains affected have been relatively consistent, and include memory, executive function, processing speed, and verbal and spatial abilities. Although the changes may be relatively mild as measured by current psychometric methods, such mild cognitive dysfunction may have a very significant impact on quality of life. Structural changes detected include decreased gray matter density and volume on anatomic MRI and alteration in white matter integrity and volume on diffusion tensor imaging (DTI). fMRI studies have demonstrated post-treatment changes in brain activation during memory and executive tasks and in resting brain connectivity pattern. Developing standard therapy is difficult, given that symptoms often vary among patients. In most cases, memory problems are temporary, so the therapy is focused on helping patients to learn to cope with the symptoms. Attempts using medications include: methylphenidate, modafinil and donepezil.

Uvod Starija populacija osjetljivija je na djelovanje različitih lijekova zbog fizioloških promjena vezanih uz proces starenja. Potencijalno neprikladni lijekovi (PNL) u bolesnika starije životne dobi često su povezani s povećanim rizikom od nastanka štetnih i neželjenih djelovanja lijekova, povećanim pobolom, smrtnošću, većim obimom korištenja zdravstvene zaštite te interakcijama između lijekova. Cilj istraživanja Primarni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi potencijalno neprikladne lijekove u bolesnika starije životne dobi i učestalost njihovog propisivanja korištenjem validiranog originalno razvijenog protokola1. Metode Presječno opservacijsko istraživanje provedeno je u razdoblju od 01.10.2014. do 15.02.2015. godine na Odjelima Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Dubrava. U istraživanje je uključeno 109 akutno i elektivno hospitaliziranih bolesnika u dobi od 65 i više godina starosti. Za svakog bolesnika prikupljeni su podaci o terapiji prije, tijekom hospitalizacije i pri otpustu, podaci o komorbiditetima te osnovni laboratorijski nalazi. Podaci su prikupljani iz medicinske dokumentacije, temperaturne liste te razgovorom s ispitanicima, a prema potrebi i od nadležnog liječnika obiteljske medicine ili člana rodbine. Potencijalno neprikladni lijekovi bili su određeni pomoću originalno razvijenog protokola koji predstavlja kombinaciju već postojećih kriterija 2-5, a sadržava a) lijekove s nepovoljnim učinkom rizika i koristi, b) lijekove upitne učinkovitosti, c) lijekove koje valja izbjegavati uz određenu dijagnozu i d) lijekove koji mogu izazvati potencijalno klinički značajne interakcije. Rezultati U studiju je bilo uključeno 109 ispitanika prosječne dobi 73, 7 godina (raspon 65-92) koji su u prosjeku trošili 7, 55 lijekova (raspon 2- 17) te imali 5, 76 dijagnoza (raspon 2-12). Identificiran je 206 PNL na uzorku od 109 pacijenata. Ukupno je 42 bolesnika (38, 53 %) uzimalo bar jedan PNL s nepovoljnim omjerom koristi i rizika, 4 bolesnika (3, 67%) lijek upitne učinkovitosti, 44 bolesnika (40, 37 %) PNL koji treba izbjegavati uz određenu dijagnozu pri otpustu (Tablica 1), a 53 pacijenta (48, 62%) lijekove koji potencijalno stupaju u interakcije (Tablica 2). Najčešći lijekovi nepovoljnog omjera rizika i koristi bili su benzodiazepini dugog djelovanja (diazepam), lijekovi upitne učinkovitosti ginkgo biloba, a od lijekova koje treba izbjegavati u određenim stanjima bolesnici su najčešće uzimali klopidogrel u smetnjama koagulacije uz antikoagulans (varfarin) te beta blokatore kod dijagnosticiranog KOPB-a ili astme. Najčešće potencijalne interakcije uključivale su antihipertenzive s NSAR lijekovima (ibuprofen, diklofenak), ACE inhibitore sa suplementima kalija i klopidogrel s inhibitorima protonske pumpe. Zaključak Koristeći originalni protokol1, otkrili smo visok postotak primjene potencijalno neodgovarajućih lijekova i lijekova koji mogu stupiti u interakcije. U racionalizaciji liječenja starijih osoba potrebno je propisivati što manji broj lijekova te izbjegavati neodgovarajuće lijekove i lijekove koji mogu stupiti u međusobne interakcije.

Cilj ovog rada bio je pripraviti različite liposomske formulacije bez i s uklopljenim metronidazolom te ih fizičko-kemijski okarakterizirati. Deformabilni, konvencionalni te deformabilni propilen glikol liposomi pripremljeni su modificiranom metodom etanolnog injiciranja i to tako da je svaka formulacija pripravljena s dva različita fosfolipida te jednom s, a drugi put bez uklopljenog lijeka. Sve su preparacije podvrgnute fizičko-kemijskoj karakterizaciji kojom je određivana veličina liposoma i stupanj elastičnosti liposomskih membrana. Pripravljeni liposomi bili su heterogene distribucije veličina pri čemu je većina vezikula imala srednji promjer iznad 300 nm. Stoga su originalni uzorci liposomskih suspenzija prvo homogenizirani ekstruzijom kroz membranu veličina pora 400 nm, a nakon toga su sve liposomske formulacije ekstrudirane kroz membranu veličine pora 100 nm pri opterećenju od 2, 5 te 5 bara u vremenu od 5 minuta radi ispitivanja membranske elastičnosti. Nakon homogenizacije kroz 400 nm-ske membrane nije postojala značajna razlika u veličini između ijedne od formulacija, ali nakon ekstruzije kroz membranu od 100 nm očekivano su najveće čestice bile u formulaciji konvencionalnih liposoma. Uklapanje hidrofilnog metronidazola ne utječe na veličinu elastičnih vezikula. Izmjereni stupanj elastičnosti deformabilnih i deformabilnih propilen glikol liposoma bio je i do osamnaest puta veći nego kod konvencionalnih liposoma. U skladu s očekivanjima, uklapanje metronidzola ne utječe ni na membransku elastičnost vezikula.

Dijabetičko stopalo (DS) najčešća je kronična komplikacija s pojavnosti koja ovisi o trajanju i uspješnosti liječenja šećerne bolesti. Temeljem epidemioloških studija procjenjuje se da će 25% osoba sa šećernom bolešću tijekom života razviti probleme sa stopalima, a 5 % do 15 % biti podvrgnuto amputaciji nogu. liječenje je dugotrajno i skupo, a rezultati neizvjesni i često loše prognoze. Promjene DS posljedica su utjecaja velikog broja različitih čimbenika, koji se javljaju najčešće usporedo s regulacijom i trajanjem šećerne bolesti. Prvi problemi s DS, oznaka su neravnoteže između smanjenja prehrambenih, obrambenih i reparatornih mehanizama stopala s jedne i težine uzroka nastajanja oštećenja stopala s druge strane. Šećerna bolest je stanje kronične hiperglikemije, obilježena poremećenim metabolizmom ugljikohidrata, bjelančevina i masti. kao posljedica dugotrajnog neodgovarajućeg liječenja mogu se razviti kasne komplikacije. Stopalo je strukturno složeni organ, sastavljen od velikih i brojnih malih kostiju, međusobno povezanih ligamentima, upravljanih brojnim malim i velikim mišićima, isprepleten brojnim malim i velikim krvnim žilama i živcima. Svaka od navedenih struktura može biti promijenjena smanjenjem prehrane, obrane i reparatornih mehanizama te dovesti do DS. Prevencija i liječenje ulkusa DS izuzetno su zahtjevni i timski im je pristup neophodan. u primarnoj prevenciji potrebno je na vrijeme spriječiti nastajanje smanjenja prehrane, obrane i reparatornog procesa tkiva stopala pobuđivanjem motivacije, najčešće nemotiviranog bolesnika za ispravni način života, liječenja i sprječavanja rizičnih čimbenika. u sekundarnoj prevenciji potrebno je edukacijom objasniti sve opasnosti koje se mogu dogoditi osobama sa šećernom bolešću usporedo s oštećenjima kože. konačno u tercijarnoj prevenciji potrebno je multidisciplinarno iskoristiti sve mogućnosti liječenja DS kojom će se spriječiti amputacija stopala ili noge. Za mnoge pristupe liječenju manjak randomiziranih studija upućuje na manjak objektivnih dokaza pa ih zbog toga treba stimulirati u provođenju., Diabetic foot (DF) is the most common chronic complication, which depends mostly on the duration and successful treatment of diabetes mellitus. Based on epidemiological studies, it is estimated that 25% of persons with diabetes mellitus (PwDM) will develop the problems with DF during lifetime, while 5% do 15% will be treated for foot or leg amputation. The treatment is prolonged and expensive, while the results are uncertain. The changes in DF are influenced by different factors usually connected with the duration and regulation of diabetes mellitus. The first problems with DF are the result of misbalance between nutritional, defensive and reparatory mechanisms on the one hand and the intensity of damaging factors against DF on the other hand. Diabetes mellitus is a state of chronic hyperglycemia, consisting of changes in carbohydrate, protein and fat metabolism. As a consequence of the long duration of diabetes mellitus, late complications can develop. Foot is in its structure very complex, combined with many large and small bones connected with ligaments, directed by many small and large muscles, interconnected with many small and large blood vessels and nerves. Every of these structures can be changed by nutritional, defensive and reparatory mechanisms with consequential DF. Primary prevention of DF includes all measures involved in appropriate maintenance of nutrition, defense and reparatory mechanisms.First, it is necessary to identify the high-risk population for DF, in particular for macrovascular, microvascular and neural complications. The high-risk population of PwDM should be identified during regular examination and appropriate education should be performed. In this group, it is necessary to include more frequent and intensified empowerment for lifestyle changes, appropriate diet, regular exercise (including frequent breaks for short exercise during sedentary work), regular self control of body weight, quit smoking, and appropriate treatment of glycemia, lipid disorders (treatment with fenofibrate reduces the incidence of DF amputations (EBM-Ib/A), hypertension, hyperuricemia, neuropathy, and angiopathy (surgical reconstructive bypass) or endovascular (percutaneous transluminar angioplasty). In the low-risk group of PwDM, no particular results can be achieved, in contrast to the high-risk groups of PwDM where patient and professional education has shown significant achievement (EBM-IV/C). In secondary prevention of DF, it is necessary to perform patient and professional education how to avoid most of external influences for DF. Patient education should include all topics from primary prevention, danger of neural analgesia (no cooling or warming the foot), careful selection of shoes, daily observation of foot, early detection all foot changes or small wounds, daily hygiene of foot skin, which has to be clean and moist, regular self measurements of skin temperature between the two feet (EBM-Ib/A), prevention of self treatment of foot deformities, changing wrong habits (walking footless), medical consultation for even small foot changes (EBM-Ib/A) and consultation by multidisciplinary team (EBM-IIb/B). Tertiary DF prevention includes ulcer treatment, prevention of amputation and level of amputation. In spite of the primary and secondary prevention measures, DF ulcers develop very often. Because of different etiologic reasons as well as different principles of treatment which are at the same time prevention of the level of amputation, the approach to PwDF has to be multidisciplinary. A high place in the treatment of DF ulcers, especially neuropathic ulcers, have the off-loading principles (EBM-Ib/A), even instead of surgical treatment (EBM-Ib/A). Necrectomy, taking samples for analysis from the deep of ulcer, together with x-ray diagnostics (in particular NMR), the size of the changes can be detected, together with appropriate antibiotic use and indication for major surgical treatment. The patient has to be instructed to the involved DF, with off-loading (EBM-IIb/A). Negative pressure wound therapy can accelerate the closure of complex diabetic foot wounds (EBM- Ib/A). DF local treatment as well as ulcer covering for detritus absorption has not been EBM approved, although covering can diminish secondary infection. Skin or surrogate transplantations looks rationale but very expensive in comparison to off-loading. Randomized clinical trials do not prove usefulness of antibiotic treatment or surgical intervention in uninfected ulcer (EBM-IV/C), but the decision is left to the experienced physician. Evidence of osteomyelitis together with infected DF ulcer changes the prognosis of treatment, increasing the importance of antibiotic or surgical treatment (EBM-IIIB/B). Treatment with hyperbaric oxygen can help in wound healing, but without any influence on revascularization (EBM-Ib/A). At the end, the decision for the level of amputation has to be made. Charcot neuroarthropathy is still not clearly defined, so the randomized controlled trials are rare; thus, there are many new ways of treatment but the basics belongs to off-loading in simple changes through surgical treatment in more complex changes (EBM-IV/C)(rbn1). All available methods for detecting the level of vascularization, angioplasties, and oxymetry have to be used to decide on the minimal level of amputation.

U radu se raspravljaju barijere u internoj komunikaciji tržišno orijentiranih poslovnih subjekata.

Biopsija limfnog čvora čuvara (LČČ) pouzdana je metoda za detekciju aksilarnih metastaza kod bolesnica s ranim rakom dojke koja omogućava izbjegavanje nepotrebne disekcije aksile. Međutim, u svakodnevnoj praksi i sad se rabe različiti protokoli za detekciju i patohistološku evaluaciju čvora zbog čega postoji potreba za standardiziranjem načina rada, analize i pisanja izvješća kako bi se bolesnice pouzdano raščlanile u odgovarajuće prognostičke grupe. Cilj ovog rada bio je prikazati naše iskustvo u pregledu LČČ-a kod bolesnica s ranim rakom dojke i kliničkim stadijem bolesti T1-2 i N0. U razdoblju od 2003. do 2011. pregledana je 1071 uzastopna bolesnica, odnosno ukupno 1915 LČČ-a ili prosječno 2, 1 po bolesnici. Protokol je uključivao intraoperacijski pregled histoloških smrznutih rezova, odnosno citoloških otisaka, a potom pregled parafinskih rezova prema protokolu koji uključuje narezivanje cijelog LČČ-a u intervalima od 250 μm. Ovakvom analizom utvrđen je negativan LČČ u oko 75% slučajeva. Postignuti rezultati analize LČČ-a uspoređeni su s literaturnim podatcima.

Pretpostavlja se postojanje međugeneracijskog prijenosa različitih ponašanja uključujući i brigu za ostarjelog roditelja. Model solidarnosti Silversteina i sur. (2002) objašnjava kako recipročnost odnosa majke i kćeri nužno ne uvjetuje brigu za ostarjelog roditelja te kako su i djeca koja nisu doživjela zadovoljavajući prijenos dobara od strane svojih roditelja spremna pružiti brigu istome u starijoj dobi. Ovim istraživanjem pokušali smo provjeriti odnos percipirane kvalitete odnosa s majkom mjerene upitnikom Mother-Adult Daughter Questionnaire (MAD) (Rastogi, 2002) i očekivanja o brizi za nju u starijoj dobi operacionaliziranom rezultatom na upitniku Hamona i Bliesznera (1990). Iz perspektive kćeri prikupljeni su odgovori 49 žena u rasponu dobi od 15 do 25 godina, dok su iz perspektive majki prikupljeni odgovori 45 žena raspona dobi od 35 do 70 među kojima je njih 23 također ispunilo upitnike iz perspektive kćeri. Pronađena je razlika u očekivanju o brizi prema majci u starijoj dobi od strane kćeri i majki. Kćeri više očekuju od sebe u pružanju brige starijoj majci nego što to majke očekuju od njih. S druge strane, majke namjeravaju pružiti veću brigu svojoj majci (kada su u ulozi kćeri) nego što to očekuju od svoje kćeri. Dakle, kćeri u obje generacije ne razlikuju se u očekivanju o brizi za majku u starijoj dobi iz čega bi se moglo naslutiti postojanje međugeneracijskog prijenosa pogleda na odgovornost za roditelja u starijoj dobi. Povezujući očekivanja o brizi s procjenom bliskost odnosa majki i kćeri, pronađeno je da mlađa generacija kćeri namjerava pružiti veću brigu svojoj majci ako ju doživljava bližom. Ipak, ta razlika ne postoji kod starije generacije kćeri koje imaju visoko očekivanje o brizi za svoje majke bez obzira na percipiranu bliskost odnosa. Majke i kćeri slično vrednuju različite oblike potpore osobi starije dobi, posebno komunikaciju i emocionalnu potporu. Najmanje se očekuje suživot ili prilagodba drugih obaveza kćeri potrebama roditelja. Ipak, majke više od kćeri vrednuju njenu prisutnost u posebnim prilikama. Dobiveni rezultati mogu se povezati s većom osviještenosti majke o potrebama ostarjelog roditelja zbog neposrednosti situacije ili u okviru spomenutog modela solidarnosti. S obzirom na ograničenja broja ispitanika i metodologije, ovo ispitivanje može poslužiti kao predložak za dalja istraživanja koja bi trebala uključiti dodatne varijable poput zdravlja ostarjelih roditelja, razlike u dobi i drugo.

Cilj je rada razmotriti i utjecaj motivacije zaposlenika u hotelima na uspješnost u poslovanju. Motivacija zaposlenika sagleda se višestruke te se temeljem dobivenih empirijskih podataka nastoji razmotriti stupanj motivacije zaposlenika u anketiranim hotelima. Također se temeljem empirijskih podataka pokušava povezati motivacija zaposlenika s različitim pokazateljima uspješnosti hotelskog poduzeća. U radnji se razmatraju moguće strategija nagrađivanja koje će biti integrirane s poslovnom strategijom i formulirana na način da omoguće postizanje dugoročnih ciljeva poslovne politike i politike ljudskih potencijala.

U radu su analiziranje mogućnosti zbrinjavanja mulja i drugih nusprodukata pročišćavanja otpadnih voda.

Opis gibanja za učenike je zahtjevan i apstraktan jer, uz savladavanje vještine mjerenja, zahtijeva povezivanje fizikalnih veličina i matematičkog prikaza. Open-source program Tracker za video analizu tijela u gibanju omogućuje sasvim nov, kreativan pristup podučavanju gibanja. Odabirom koordinatnog sustava, definiranjem vremenske skale i baždarenjem duljine, svaka točka na filmu dobiva svoje stvarne prostorne i vremenske koordinate koje je jednostavno moguće pratiti. Ovaj metodički postupak zorno upućuje učenika u vještinu mjerenja te omogućuje istodobno praćenje gibanja predmeta na filmu i točke na odgovarajućem grafikonu, što je osnova za povezivanje gibanja s njegovim matematičkim i grafičkim opisom. Video analiza omogućuje kvalitativnu i kvantitativnu analizu gibanja u prirodi, čime nastava dobiva na zanimljivosti i na uvjerljivosti te otvara niz novih mogućnosti za izradu učeničkih mini- projekata. Uvoāenjem osobnog računala kao mjernog ureāaja učeniku približavamo fiziku na interaktivan i njemu razumljiv način. Diplomski rad pisan je tako da može poslužiti kao priručnik za proučavanje gibanja za nastavnike i učenike pri čemu se nastavnicima posebno skreće pažnja na učeničke pretkoncepcije vezane za gibanje. U sklopu rada snimili smo dvadeset pokusa koji se nalaze na cd-u priloženom uz diplomski rad. Kroz dvanaest poglavlja, nastavnih jedinica iz gibanja, filmovi su analizirani na način prilagoāen učenicima, s detaljnim uputama na što da obrate pažnju, slikama i crtežima. Na kraju svakog poglavlja, predložen je i učenički projekt obrade gibanja iz svakodnevnog života koje učenici mogu snimiti i analizirati samostalno ili u grupama. U prilogu ovog rada nalazi se i kompletan priručnik za rad s programom Tracker, preveden na hrvatski jezik te upute o preuzimanju i konverziji snimaka s interneta.

Početkom XX. stoljeća je u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (tj. na području pod banskom upravom) bilo 15 potpunih »srednjih« škola – 9 gimnazija i 6 realnih gimnazija. To su bile elitne obrazovne ustanove, kojih je zadaća bila pružiti učenicima široko opće obrazovanje i pripremiti ih za studij na sveučilištu ili visokoj tehničkoj školi. Prema zakonu od 1850. godine gimnazije su, kao i u ostatku Austro-Ugarske Monarhije, bile osmogodišnje škole, podijeljene na nižu gimnaziju (od I. do IV. razreda, što po dobi učenika odgovara višim razredima današnje osnovne škole, od V. do VIII.) i višu gimnaziju (od V. do VIII. razreda), a nastava je bila organizirana dvokružno, tako da se je u nižoj gimnaziji »popularnim načinom« učilo sve ono što se je u višoj gimnaziji »znanstveno predavalo«. U radu su iscrpno analizirane i kritički prikazane nastavne cjeline »Elektricitet« i »Magnetizam« za niže razrede gimnazija, koje su bile obrađivane u IV. razredu. Osnovni izvori za analizu bili su tada aktualni program nastave fizike na nižim gimnazijama (od 1892. godine) te u to doba korišteni udžbenici fizike za niže razrede gimnazija (Wassmuth – Stožirov, 3. izdanje iz 1895. godine, te Kučerin iz 1899. godine), a u raspravi je posebna pozornost posvećena metodičkom aspektu razmatranih udžbenika. Nadalje, nastavne cjeline »Elektricitet« i »Magnetizam« za niže razrede gimnazija s početka XX. stoljeća su, uz uvažavanje razlika u sustavu obrazovanja, sadržajno i metodički uspoređene s odgovarajućom nastavnom cjelinom suvremenim hrvatskim nastavnim planom i programom predviđenom za istu dob učenika (VIII. razred osnovnih škola) i s njezinim prikazom u suvremenim udžbenicima.

Rast zdravih i hidronefrotičnih bubrega se može vjerodostojno pratiti scintigrafijom. Zbog izrazite varijabilnosti parametara Tmax i T1/2max već kod zdravih bubrega novorođenačke i rane dječje dobi do 3. godine života, zaključeno je da se ti parametri ne mogu smatrati pouzdanim u procjeni drenažnih smetnji niti kod hidronefrotičnih bubrega. Ustanovljeno je i da vrijednost diferencijalne funkcije bubrega ima ključnu ulogu u praćenju dilatacije na sam bubreg, pri čemu je potrebno dobiveni postotak uvijek korigirati za osnovnu aktivnost jer je korigirana vrijednost realnija, a korekcije uvijek izvoditi na isti način. Pri interpretaciji nalaza diuretske dinamičke scintigrafije sve parametre koji opisuju karakteristike renografske krivulje (Tmax, T1/2max i diuretski odgovor) treba uvijek procjenjivati zajedno s podacima o diferencijalnoj funkciji i rastu bubrega. Pri donošenju odluke o operativnom zahvatu kod unilateralne hidronefroze najpouzdaniji parametar je upravo vrijednost diferencijalne funkcije bubrega korigirana za osnovnu aktivnost. Prema tome, dinamička diuretska scintigrafija bubrega s 99mTc-MAG3 je dijagnostička metoda kojom se uspješno može promatrati tijek hidronefroze praćenjem rasta, funkcijske sposobnosti parenhima i drenaže kroz odvodni sustav u čemu je i značajno osjetljivija od IVU. Konačno, predložen je algoritam pretraga koji uključuje diuretsku dinamičku scintigrafiju bubrega s 99mTc-MAG3 u ranoj fazi obrade novorođenčeta ili dojenčeta kod kojeg se prenatalno ustanovi unilateralna dilatacija odvodnog sustava bubrega.

Cilj istraživanja bio je objasniti sličnost/razlike braće i sestara odrasle dobi povezivanjem postavki teorije privrženosti i evolucijske psihologije. Rezultati svih sudionika na dimenzijama privrženosti obitelji (dimenzije anksioznosti i izbjegavanja) promatrani su u odnosu na redoslijed rođenja, spol sudionika, razliku u godinama i broj braće/sestara u obitelji. Jedinicu analize činili su sudionik i sudionikov brat/sestra koji su tvorili dijadu (ukupni N=165 dijada), te sami sudionici bez brata/sestre. Sudionici su prvo rješavali kratki upinitk s demografskim podacima, a nakon toga im je dana skraćena verzija Brennanovog upitnika Iskustva u bliskim vezama IIBV (1998, prema Kamenov i Jelić, 2003), kojim su procijenjeni rezultati sudionika na dimenzijama privrženosti (anksioznosti i izbjegavanja). Korišten je Kruskal-Wallisov neparamterijski test za obradu podataka. Rezultati su pokazali da postoje značajne razlike obzirom na varijablu spola u smjeru da se dijade istospolnih sudionika značajno razlikuju od raznospolnih na dimenziji izbjegavanja. Nisu se pokazale statistički značajne razlike za varijable razlika u godinama i broj braće/sestara u obitelji za izračunate indekse diskrepance na dimenzijama izbjegavanja i anksioznosti. Također, nije pokazana značajna razlika za rezultate sudionika na dimenzijama anksioznosti i izbjegavanja po kriteriju redoslijed rođenja. Rezultati ukazuju na moguće djelovanje faktora poput stila privrženosti budući da u uzorku prevladava sigurni stil kojeg karakterizira nizak rezultat na dimenzijama anksioznosti i izbjegavanja. Za buduća istraživanja predlaže se korištenje mjera poput kvalitete odnosa s roditeljima i kvalitete odnosa među braćom/sestrama u odnosu na istraživane varijable redoslijeda rođenja, spola, dobi i broja braće/sestara unutar obitelji.

Autori ovoga rada nastoje kroz pregled prakse Europskog suda za ljudska prava vezane uz pravo na život i slobodu mirnog okupljanja i udruživanja pružiti uvid članovima akademske zajednice u način postupanja te institucije i standarde koje ona razvija u namjeri da se zaštite ove temeljne demokratske vrijednosti. Strukturirano se izlaže podnesak tužiteljice koja smatra da su joj (ne)postupanjem države X, stranke Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrijeđena prava iz čl. 2., 10., i 13. Konvencije te je kao takva, nakon što je iscrpila sva pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju u domaćem pravnom sustavu, ovlaštena izravno se obratiti Sudu u Strasbourgu. Specifičnost ovoga slučaja leži u činjenici da je podnositeljica zahtjeva majka dječaka preminulog za vrijeme mirnih demonstracija i što se na neki način i ovdje manifestira karakteristični modus operandi Suda koji primjenjuje Konvenciju kao živo slovo te ekstenzivno, u cilju djelotvorne zaštite ljudskih prava, tumači sve njene odredbe pa tako i onu da je ovlaštenik na podnošenje zahtjeva isključivo osoba čije je pravo povrijeđeno. U radu se razrađuju i pravo na mirno okupljanje, za koje autori smatraju da je tužiteljičinom sinu bilo uskraćeno prekomjernom uporabom sile policijskog djelatnika koja je na kraju rezultirala i smrtnim ishodom, te pravo na učinkovito pravno sredstvo koje je tužiteljici uskraćeno zbog neprovođenja temeljite istrage slučaja od strane države X te njenih drugih neadekvatnih postupaka.