Search

Autori razmatraju prilagođenost nove definicije osumnjičenika u materijalnom smislu formalnoj strukturi hrvatskog prethodnog kaznenog postupka. Posebna pažnja posvećena je pravnoj prirodi i posljedicama policijskog ispitivanja osumnjičenika te analizi poligrafskog ispitivanja kao neformalne radnje u kontekstu trenutka stjecanja procesnog položaja osumnjičenika i obveze provođenja formalne radnje ispitivanja.

U radu se razmatra izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima je taj Sud utvrdio povredu proceduralne obveze provođenja učinkovite istrage navoda o zlostavljanju od strane policijskih službenika i zatvorskog osoblja. U tom se smislu najprije analiziraju pojedina akcijska izvješća i akcijski planovi u aktualnim predmetima u postupku izvršenja pod nadzorom Odbora ministara Vijeća Europe. U nastavku se empirijski istražuje praksa hrvatskih pravosudnih tijela u otkrivanju, progonu i suđenju za kaznena djela u kojima se ocrtava povreda čl. 3. EKLJP-a u postupanju policijskih službenika i zatvorskog osoblja. Naposljetku se kritički razmatra postojeći hrvatski zakonodavni okvir, utvrđuju nedostaci postojećih procesnih rješenja i daju preporuke za njihovo otklanjanje u cilju stvaranja normativnog okvira koji će pro futuro prevenirati povredu obveze provođenja učinkovite istrage iz aspekta čl. 3. EKLJP-a u postupanju policijskih službenika i zatvorskog osoblja., This paper examines the execution of judgments of the European Court of Human Rights in which the Court found a violation of the procedural obligation to conduct an effective investigation into allegations of ill-treatment by police officers and prison staff. In this regard, the individual action reports and action plans in ongoing supervision before the Committee of Ministers are analysed. The paper then empirically studies the practice of the Croatian judicial authorities in the detection, prosecution and trial of criminal offences in which the violation of Art. 3 ECHR in the conduct of police officers and prison staff is manifested. Finally, the Croatian legislative framework is critically considered, the shortcomings of existing procedural solutions are identified, and recommendations are made for their elimination in order to create a normative framework to prevent the violation of the obligation to conduct an effective investigation into ill-treatment by police officers and prison staff.

Implementacija Direktive o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku (Direktiva 2013/48/EU) u hrvatski pravni poredak kroz nove odredbe o policijskom ispitivanju osumnjičenika pokazuje niz otvorenih pitanja. Njih određuju percepcija policije kao tijela izvršne vlasti koje djeluje neformalno i izvan kaznenog postupka te nove ovlasti policije da građane ispituje na formalan način u svojstvu osumnjičenika kao i spremnost policije da prihvati novu ulogu i ponaša se prema propisanom modelu.

Direktiva 2012/13/EU o pravu na informaciju u kaznenom postupku predstavlja drugi korak provedbe Rezolucije o planu za jačanje postupovnih prava osumnjičenika i okrivljenika u kaznenom postupku. Njome se, dakle, utvrđuju zajednički minimalni standardi koji se imaju primjenjivati u području informacija o pravima osoba i o optužbama protiv osoba osumnjičenih ili okrivljenih da su počinile kazneno djelo koje se tim osobama trebaju dati s ciljem poboljšavanja uzajamnog povjerenja između država članica. Direktiva regulira dva bitna pitanja. Jedno je pravo osumnjičenika i okrivljenika na informaciju o njegovim postupovnim pravima u kaznenom postupku, a drugo je pravo osumnjičenika i okrivljenika da bude informiran o optužbi za kazneno djelo, odnosno da bude informiran o onome što mu se stavlja na teret. U ovom se izlaganju razmatraju učinci primjene Direktive promatrani kroz praksu Suda EU.

Većina informacijskih sustava koristi relacijske baze podataka. Osim takvih postoje i baze podataka utemeljene na dokumentima, koje imaju prednosti poput učahurivanja podataka, podršku velikoj količini podataka, skalabilnost, ali i nedostatke, poput nepostojanja transakcija. U radu je osmišljen način restrukturiranja informacijskog sustava da on koristi SQL Server i MongoDB bazu podataka, te način migracije podataka s jednog sustava na drugi, kako bi se iskoristile prednosti oba tipa. Many information systems today use relational databases. There are also non-relational document-based databases. They have advantages such as embedding data, big dana support and scalability, but also disadvantages, for example the absence of transactions. This thesis explores a way to restructure a relational database system in a way it would use both SQL Server and a MongoDB database, and a way to migrate data, so advantages of both systems could be exploited.

U radu se analizira poimanje i pojedini aspekti pretpostavke okrivljenikove nedužnosti u suvremenom kaznenom procesnom pravu. Najprije se analizira značenje pretpostavke okrivljenikove nedužnosti za učinkovito ostvarenje načela uzajamnog priznavanja u kaznenim stvarima njezinim razmatranjem u kontekstu Zelene knjige o pretpostavci nedužnosti, Povelje o temeljnim pravima Europske unije te Stocholmskog programa u kojem je u cilju osiguranja prava na pošteno suđenje dana inicijativa za jačanje prava pojedinaca u kaznenom postupku. Potom se obrađuje Prijedlog direktive europskog parlamenta i vijeća o jačanju određenih vidova pretpostavke okrivljenikove nedužnosti u kaznenom postupku, te se analiziraju minimalni zahtjevi koji obuhvaćaju: zabranu javnog upućivanja na krivnju prije donošenja pravomoćne osuđujuće presude, pravilo da je teret dokazivanja na tužitelju, pravo osobe da ne inkriminira samu sebe, te pravo na šutnju. Zaključno se ističe da prijedlog Direktive u najvećem dijelu kodificira postojeću praksu ESLJP-a, no prostora za dodatna rješenja svakako ima budući da sukladno čl. 82. st. 2. UFEU usvajanje „minimalnih pravila“ ne sprečava države članice da zadrže ili uvedu višu razinu zaštite pojedinaca.

Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti institut je kaznenog procesnog prava koji danas uživa široko prihvaćanje na globalnoj razini. Neizostavni je element međunarodnih i regionalnih dokumenata o ljudskim pravima, te Ustava pojedinih država kao najvišeg općeg pravnog akta u nekoj zemlji. Riječ je, dakle, o standardu koji predstavlja osnovicu civiliziranog društva i inherentni sastojak svakog pravnog sustava utemeljenog na konceptu pravne države.Pitanje ispravnog tumačenja sadržaja i dosega pretpostavke okrivljenikove nedužnosti od iznimnog je značenja u pravu EU. Stoga se u ovom izlaganju analiziraju standardi kojima Europska Unija nastoji osnažiti jamstva iz pretpostavke nedužnosti u državama članicama EU.

Cilj ovog rada je napraviti aplikaciju za upravljanje odnosom s potrošačima. Aplikacije ovog tipa koristi svaki biznis koji ima veći broj klijenata. Aplikacija omogućuje pregled i unos individualnih i korporativnih klijenata i službu podrške internim i vanjskim korisnicima. Aplikacija je napravljena u razvojnoj okolini Visual Studio 2012 u jeziku C#, u radnom okviru ASP.NET MVC 4 i .NET Framework 4.5. Baza podataka je napravljena sa SQL Server Management Studio te povezana s aplikacijom putem ADO.NET Entity Framework tehnologije. The goal of this thesis was to develop a consumer relationship aplication. These applications are used by every business with a larger number of clients. This application provides entry and browsing data of individual and corporative clients and a help-desk system for internal and external users. The application was made in the Visual Studio 2012 development environment using C# programming language and ASP.NET MVC 4 and .NET Framework 4.5 frameworks. System database was made with SQL Server Management Studio and connected to the application using ADO.NET Entity Framework technology.

Predmet je rada ocjena uspješnosti realizacije sudske kontrole kaznenog progona u praksi županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu od stupanja na snagu V. novele ZKP-a do lipnja 2015. godine. Istraživanje i analiza sudske kontrole kaznenog progona razmatra se s obzirom na žalbu protiv rješenja o provođenju istrage i prigovor zbog povrede postupovnih prava obrane. Posebna pozornost posvećena je pojmu i značenju načela sudske kontrole te teorijskom opravdanju nužnosti postojanja sudske kontrole kaznenog progona tijekom prethodnog kaznenog postupka kroz razmatranje načela legaliteta kaznenog progona, akuzatornog načela i ustavnog prava građana na sudsku kontrolu pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Potom se upozorava na bitne razlike u provođenju istrage prije V. novele i nakon nje te se prikazuje i analizira broj žalba protiv rješenja o provođenju istrage i odluke po žalbi u promatranom razdoblju. Središnji dio rada predstavlja komentar prakse postupanja sudova po izjavljenoj žalbi protiv rješenja o provođenju istrage i prigovoru zbog povrede postupovnih prava obrane. Upozorava se na moguće prijepore i nejasnoće, razmatraju se različita stajališta sudova o pojedinim aspektima sudske kontrole kaznenog progona te se predlažu neka rješenja uočenih problema.

Direktiva 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda, prava, podrške i zaštite žrtava kaznenih djela donesena je 25. listopada 2012. Tim pravilima su zajamčena minimalna prava žrtava na cjelokupnom području EU, uključujući odgovarajuću potporu, informiranje i zaštitu. Države članice EU dužne su do 16. studenoga 2015. prilagoditi svoja nacionalna zakonodavstva, no ta obveza predstoji i državama koje su na putu u članstvo u EU. U radu se najprije analizira pravo žrtve da zahtijeva kontrolu nepokretanja kaznenog postupka prema čl. 11. Direktive, te se prikazuju komparativna rješenja u srodnim pravnim sustavima. Naposljetku se obrađuje problematika kontrole nepokretanja kaznenog postupka u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, daje ocjena usklađenosti bosansko-hercegovačkog i hrvatskog prava sa čl. 11. Direktive, te neka rješenja regulacije tog instituta de lege ferenda.

Tužiteljska istraga u kaznenim postupcima kontinentalne Europe predstavlja potpuno novi način istraživanja i progona počinitelja kaznenih djela. Taj novi trend u strukturiranju kaznenih postupaka nije zaobišao ni BiH, Hrvatsku i Srbiju kao zemlje čiji su kazneni postupci više od stotinu godina bili utemeljeni na klasičnom mješovitom tipu kaznenog postupka i modelu sudske istrage. U radu se najprije analizira model tužiteljske istrage i njegove temeljne karakteristike s aspekta bosansko- hercegovačkog, hrvatskog i srpskog ZKP-a. Potom se istražuje u kojoj mjeri sudska kontrola prožima prethodni kazneni postupak u svakoj od odabranih zemalja kada je riječ o nadzoru nad postupanjem državnog odvjetnika sukladno načelu legaliteta kaznenog progona. U nastavku se teorijski i praktično opravdava nužnost postojanja vela sudske zaštite tijekom prethodnog kaznenog postupka te se daje zaključna ocjena u kojoj mjeri odabrani pravni sustavi pružaju zaštitu građanima od nezakonitih (arbitrarnih) kaznenih progona.

Nakon uvodnih napomena o proceduralnim pozitivnim obvezama i Direktivi 2012/29/EU o uspostavljanju minimalnih standarda prava, podrške i zaštite žrtava kaznenih djela u radu se razmatra pitanje kontrole nepokretanja kaznenog postupka kroz poredbeni, institucionalni i procesni aspekt. U tom kontekstu najprije se analizira pravo žrtve da zahtijeva kontrolu nepokretanja kaznenog postupka prema čl. 11. Direktive. Institucionalni i procesni aspekt predstavljaju središnji dio rada u kojem se analizira ustavni položaj državnog odvjetništva te ustanova supsidijarnog tužitelja s pozicije hrvatskog kaznenog procesnog prava. Potom se postojeće hrvatsko rješenje uspoređuje s zahtjevima iz čl. 11. Direktive, te se daje zaključna ocjena o usklađenosti hrvatskog prava s čl. 11. Direktive.

U radu se razmatra pitanje stadija kroz koje prolazi hrvatski kazneni postupak, s posebnim naglaskom na opravdanost postojećeg rješenja u kojem je sudska kontrola optužnice samo jedna od etapa prethodnog postupka propisana u okviru glave XIX. Zakona o kaznenom postupku koja nosi naziv „Optuživanje“. Polazeći od početne hipoteze da se stadijem kaznenog postupka može nazivati samo ona postupovna etapa koja ima posebnu svrhu i tijelo koje ju provodi, u radu se prikazuje uređenje stadija sudske kontrole optužnice u Njemačkoj i Austriji te kritički analizira postojeće hrvatsko rješenje. Naposljetku se izvodi zaključak o nužnosti regulacije sudske kontrole optužnice kao posebnog stadija kaznenog postupka te se u tom smislu predlažu neka nova rješenja de lege ferenda.

Zakonom o kaznenom postupku iz 2008. godine učinjen je još jedan vrlo odlučan korak prema klasičnom pogađanju stranaka o krivnji i sankciji u našem kaznenom postupku, čime je zakonodavac pokazao jasnu predanost ideji ubrzanja postupka odnosno primjeni načela ekonomičnosti, a na štetu nekih do sada neupitnih procesnih načela. Najveći dio rada posvećen je detaljnoj komparativnoj analizi nagodbi stranaka u kaznenim postupcima SAD-a, Njemačke i Italije. Na primjeru SAD-a jasno se prikazuju razlozi uspješnosti ovoga instituta u njegovom izvornom okruženju i opasnosti koje prijete u sustavu nagodbi kojima dominira jaki tužitelj, dok je na primjerima njemačkog i talijanskog modela nagodbi naglasak na analizi položaja suda, manje ili više involviranog u sam postupak sporazumijevanja.

U radu su prikazati stavovi studenta Pravnog fakulteta u Osijeku (N=100), Splitu (N=90) i Zagrebu (N=172) prema kaznenom pravnom sustavu. U istraživanju je korištena Skala stavova prema kaznenopravnom sustavu od 28 tvrdnji koje se odnose na stav prema zakonima i kaznenoj politici, policiji, državnom odvjetništvu, sucima i braniteljima/odvjetnicima. Pokazalo se da studenti prava imaju općenito blago negativan stav prema kaznenom pravnom sustavu. Najkritičniji su prema policiji, a najskloniji državnom odvjetništvu i sucima. Uvid u rezultate pokazuje da je kod značajnog broja tvrdnji Skale stavova prema kaznenom pravnom sustavu (15 od 28) više od 1/3 studenta prava, sudionika istraživanja, iskazalo neutralan stav odnosno da se sa sadržajem te tvrdnje niti slažu niti ne slažu. Tom aspektu je posvećena posebnu pozornost pri analizi i raspravi rezultata. Na kraju rada su prikazane daljnje mogućnosti istraživanja u ovom području.

U radu su prikazani rezultati istraživanja povezanost stavova studenta prava prema kaznenom pravnom sustavu sa njihovim vjerovanjem u pravedni svijet, osobnim iskustvima sa pravosudnim sustavom, razinom rizičnosti ponašanja i nekim socio-demografskih obilježja. U istraživanju je sudjelovalo 362 studenta 3. i 4. godine Pravnog fakulteta u Osijeku, Splitu i Zagrebu. Podaci su pokazali da studenti prava imaju blago negativni stav prema kaznenom pravnom sustavu. Najkritičniji stav imaju prema policiji, a najskloniji su državnom odvjetništvu i sucima. Razlike između studenata tri Pravna fakulteta su zanemarive. Studenti procjenjuju da na njihove stavove prema kaznenom pravnom sustavu je najviše utjecalo obrazovanje tijekom studija, zatim mediji, a najmanje osobno iskustvo s pravosuđem. Stav prema kaznenom pravnom sustavu je povezan sa spolom (mladići imaju pozitivniji stav), smoprocjenom utjecaja obrazovanja (r = 0,11; p < 0,05), medija (r = -0,20; p < 01) i osobnog iskustva s pravosudnim sustavom kao žrtve (r = -0,16; p < 0,01), te s generalnim vjerovanja u pravedni svijet (r = 0,33; p < 0,01). Dobiveni rezultati su komentirani pod vidom njihove primjene u unapređenju obrazovanja studenata prava., The purpose of this study was to assess relationship between law students’ attitudes toward the criminal legal system and their beliefs in a just world, personal experiences with criminal legal system, self reported rule violating behavior and some socio demographic characteristics. In the study 3rd and 4th year law students (N=362 ) from the faculties of law in Osijek, Split and Zagreb participated. The results showed that law students have moderately negative attitude toward the criminal legal system. They are most critical toward police, and have most favorable opinions about public attorneys and judges. The differences among students from different law faculties are not significant. The students assessed that their legal education and the media hade significantly higher impact on their attitudes toward the criminal legal system than their personal experiences. The attitudes toward criminal legal system is significantly correlated with gender (male students have more favorable attitudes), assessment of education (r=0.11; p, Im Beitrag werden die Resultate der Erforschung von Korrelation der Einstellungen der Jurastudenten zum Strafrechtssystem mit ihrem Glauben an eine gerechte Welt, sowie mit ihren eigenen Erfahrungen hinsichtlich des Gerichtswesens, der Ebene des rechtswidrigen Verhaltens und einiger sozio-demographischen Merkmalen dargestellt. An der Forschung nahmen 362 Studenten des 3. und 4. Studiumjahres der Rechtswissenschaftlichen Fakultäten aus Osijek, Split und Zagreb teil. Die Daten wiesen darauf hin, dass die Jurastudenten eine verhältnismäßig negative Einstellung zum Strafrechtsystem haben. Die kritischsten Einstellungen hatten sie zur Polizei, und die positivsten zur Staatsanwaltschaft und zu den Richtern. Unterschiede zwischen den Studenten der an der Forschung beteiligten rechtswissenschaftlichen Fakultäten sind nicht statistisch signifikant. Nach dem Ermessen der Studenten hat ihre juristische Ausbildung während des Studiums den größten Einfluss auf ihre Einstellungen zum Strafrechssystem genommen, danach öffentliche Medien, während ihre eigene Erfahrung mit dem Gerichtswesen den schwächsten Einfluss genommen hatte. Ihre Einstellungen zum Strafrechtssystem stehen in einer signifikanten Korrelation mit dem Geschlecht (Jungen haben positivere Einstellungen als die Mädchen), mit der Selbstevaluation des Einflusses der Ausbildung (r = 0.11; p < 0,05), der Medien (r = - 0,20; p < 0,1), der eigenen Erfahrung mit dem Gerichtssystem als Opfer einer Straftat (e = - 0,16; p < 0,01) sowie mit ihrem generellen Glauben an eine gerechte Welt (r = 0,33; p < 0,01). Die erlangten Ergebnisse wurden unter Berücksichtigung ihrer Anwendung zum Zweck der Verbesserung der Ausbildung von Jurastudenten erörtert.

Dana 30. listopada 1854. u Hrvatskoj i Slavoniji stupio je na snagu Kazneni postupnik za Austrijsku Carevinu od 29. srpnja 1853. (u daljnjem tekstu: ZKP iz 1853.). Premda je to bio izrazito reakcionaran postupnik, nastao u doba tzv. Bachovog apsolutizma i gušenja poleta liberalističkih shvaćanja, on ima zasebnu ulogu u povijesti razvoja hrvatskoga kaznenog procesnog prava. Ta se posebnost sastoji, prije svega, u tome što je to bio prvi zakonik u kontinentalnoj Hrvatskoj koji sustavno uređuje kazneni postupak, a zatim u činjenici da je za hrvatske prilike onoga vremena predstavljao nedvojben napredak u odnosu na dotadašnji još reakcionarniji i konzervativniji hrvatski inkvizitorni kazneni postupak uređen pretežno običajnim pravom. Autor u radu najprije izlaže o kaznenom postupku u Hrvatskoj i Slavoniji do 1853. godine, a potom pobliže razmatra ZKP iz 1853., njegove institucije i tijek postupka. Na kraju, iznosi zaključke o značenju i ulozi ZKP iz 1853. u povijesti razvoja hrvatskoga kaznenog procesnog prava.

U Opatiji je od 2. do 5. prosinca 2009. održano XXII. redovito savjetovanje Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu. Pod naslovom savjetovanja "Na vratima reforme hrvatskog kaznenog zakonodavstva" objedinjene su teme iz područja materijalnog i procesnog kaznenog prava.