Search

U radu se donosi analiza imenica a-vrste muškoga roda u govorima Makarskoga primorja i Neretvanske doline. Svi govori Makarskoga primorja spadaju u novoštokavski ikavski dijalekt, kao i dio govora Neretvanske doline, dok je drugi dio neretvanskih govora dijelom istočnohercegovačkoga dijalekta. U morfološkome smislu govore Makarskoga primorja i dijela novoštokavskih govora Neretvanske doline povezuje prevlast kratke množine imenica muškoga roda u odnosu na dugu koja prevladava u istočnohercegovačkim govorima Neretvanske doline. Na doticaju tih dviju skupina govora nalaze se govori koji imaju mješovite oblike, i dugu i kratku množinu. Takva je raspodjela i u distribuciji nastavka u I jd. m. r. te u DLI množine m. r. Naglasna analiza pokazuje da n. p. A nije podložna sinkronijskim međuparadigmatskim utjecajima. N. p. B nije izmijenjena kroz cijelu paradigmu u svim govorima u kojima pos- toji kratka množina. U slivanjsko-zažapskim govorima imenice a-vrste uglavnom imaju dugu množinu koju ujednačavaju prema n. p. A. Takva promjena nije zabilježena u govorima Makarskoga primorja. Izrazito očuvanje n. p. C značajka je govora istočnohercegovačkoga dijalekta, napose zažapskih govora, gdje je živa razlika D i L jd. te pomičnost cijele paradigme. U ostalim su neretvanskim govorima inovacija fakultativne paradigme (n. p. C/A) ili miješane paradigme (n. p. C-A), koje su uglavnom potvrđene u govorima Makarskoga primorja., The paper deals with the masculine a-stem in the local dialects of the Makarska littoral and the Neretva valley. All dialects of the Makarska littoral belong to the Neo-Štokavian Ikavian dialect, to which some local dialects of the Neretva valley also belong, whereas the rest belong to the Eastern Herzegovinian dialect. With regard to morphology, the dialects of the Makarska littoral are connected to Neo-Štokavian Ikavian dialects of the Neretva valley through the predominance of the short plural of masculine nouns as opposed to the long plural that predominates in the Eastern Herzegovinian dialects of the Neretva valley. At the meeting point of these two groups of dialects we find local dialects that have mixed forms, i.e., both long and short plurals. A similar situation obtains when it comes to case endings: the instrumental case of singular masculine nouns and the dative, locative, and instrumental cases of plural masculine nouns. The analysis of accent shows that the stress paradigm A is not susceptible to influences. The stress paradigm B is preserved in all the dialects which have the short plural. In the Slivno–Zažablje dialect type, a-stem nouns generally have a long plural conforming to the stress paradigm A. This change is not recorded in the local dialects of the Makarska littoral. Notable preservation of the stress paradigm C is a feature of the dialects belonging to the Eastern Herzegovinian type, especially the local dialects of Zažablje, where the difference between the dative and the locative singular still exists, and the accent is still mobile throughout the paradigm. In the remaining Neretva dialects, the innovations are the optional stress paradigm (C/A) or the mixed stress paradigm (C-A), for the most part also found in the local dialects of the Makarska littoral.

Ovaj rad bavi se prikazom padežnih uloga čestica u japanskom jeziku, koje tumači u usporedbi s latinskim (i hrvatskim) jezikom, kako bi se prikazale podudarnosti među njima s ciljem pojašnjavanja odabranih gramatičkih kategorija japanskog jezika te njihova približavanja govornicima hrvatskog. Zbog opsežnosti teme odabrane su tek neke među njima. Naime, polazeći od zamjedbe da su latinski i hrvatski jezik u elementima strukturalno bliži, ali i od toga da između latinskog i japanskog postoje tipološke podudarnosti, ali i razlike, u radu su obrađeni pojedini aspekti gramatike. Pri njihovom odabiru vodila sam se željom da rastumačim neka "teža mjesta" u početnom učenju japanskog, latinskog i hrvatskog jezika. Usporedbnom sam došla do sljedećih rezultata: - Latinski i japanski jezik imaju isti redoslijed sintaktičkih elemenata u rečenici (SOV). - U hrvatskom i latinskom jeziku subjekt je iskazan gramatičkim nastavkom glagola, dok je u japanskom iskazan česticama. - U hrvatskom i latinskom imenice imaju rod, broj i padež, dok u japanskom ne postoji kategorija roda (za rod se koriste "rodne uloge"), za broj se dodaju sufiksi, a funkciju padeža nose čestice. - U sva tri jezika riječi kojima se izriču sintaktičke kategorije mogu zamjenjivati mjesto u rečenici, a da se njihov međusobi odnos ne promjeni. - Usporedbom sintakse padeža hrvatskog i latinskog jezika s japanskim česticama također možemo vidjeti podudarnosti, ali i specifičnost svakog jezika. Ako pogledamo npr. dativ radnog lica, vidimo kako se konstrukcija latinske rečenice donekle slaže s japanskom rečenicom u pasivu, gdje je dativ vršitalj radnje koji se prevodi nominativom, a prijevodi su "kako se nešto treba (ili je netko natjeran) ili se mora odraditi." U konačnici, došla sam do zaključka da među japanskim i latinskim postoji tipoloških podudarnosti, a da njihovo poznavanje može predstavljati malu prednost pri učenju japanskog jezika, osobitno u smislu "sintakse padeža" kako se ona tumači pri učenju i poučavanju latinskog jezika jer se opisuju sintaktičke funkcije pojedinih padežnih nastavaka. Sistematiziranje i opis japanskih čestica u smislu njihovih sintaktičkih funkcija na hrvatskom jeziku može biti doprinos opisu japanskog jezika. Ova opsežna tema svakako zaslužuje podrobniju razradu, kao i usporedbu na svim jezičnim razinama. This paper is engaged in comparison between Japanese and Latin grammar in order to show the similarities between them with the aim of clarifying selected grammatical categories of the Japanese language and bringing them closer to Croatian speakers. Due to the extensiveness of the topic, only some of them were selected. Namely, starting from the remark that Latin and Croatian are structurally closer in some elements, but also from the fact that there are typological similarities between Latin and Japanese, but also differences, certain aspects of grammar are treated in the paper. I was guided by the desire to explain some "difficult places" in the initial learning of the Japanese language, while using facts from several textbooks and grammar in Japanese, Latin and Croatian. By comparison, I came to the following results: - Latin and Japanese have the same word order of syntactic elements in a sentence (SOV). - In Croatian and Latin, the subject is expressed by the grammatical continuation of the verb, while in Japanese it is expressed by the particles. - In Croatian and Latin nouns have gender, number and case, while in Japanese we do not have a genus category ("gender roles" are used), for number, suffixes are added and particles function as cases. - In all three languages, words that express syntactic categories can replace the place in the sentence without changing their relationship. - By comparing the syntax of cases in Croatian and Latin with Japanese particles, we can also see the similarities but also specifics of each language. If we look, for example, dative of the agent we can see that the construction of the Latin sentence somewhat agrees with the Japanese sentence in passive, where the dative is the performer of the action translated by the nominative and the translations are "how something needs (or is forced upon) or must be done." I come to the conclusion that there is a number of typological similarities between Japanese and Latin, and that knowing them may be of a little advantage in learning Japanese, especially in terms of "case syntax" as interpreted in learning and teaching Latin because they describe syntactic functions of individual case suffixes. Systematisation and description of Japanese particles in terms of their syntactic function in Croatian language can be contribute to Japanese language. This extensive topic certainly deserves more detailed elaboration as well as comparison at all language levels.

Glagoljski spomenici, prvo liturgijski, a onda i neliturgijski, jedni su od najvažnijih izvora, ako ne i najvažniji, u proučavanju hrvatskoga jezika, njegovih korijena i početaka. Pravi su primjer takvih spomenika i dvije glagoljske knjige, Pariški zbornik i Misal hruacki, proučavane u ovome radu. Pariški je rukopisni zbornik izrazito važan jer je najstariji očuvani zbornik nastao 1375. godine. Osim toga, jedini je hrvatskoglagoljski kodeks vezan za Šibenik i jedini dosad poznati rukopis pisan za koludrice. Misal hruacki, s druge strane, najopsežnije je glagolsko djelo tiskano u Kožičićevoj tiskari pokrenutoj 1530., jednoj od važnijih tiskara u Hrvatskoj. Za jezičnu je analizu odabrana Muka po Marku jer se učinila pogodnom za usporedbeno tekstološko istraživanje zbog toga što u obje knjige prati latinski prijevod Biblije, Vulgatu. Cilj je ovoga rada bio utvrditi razlike kod imenica na fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj razini u tekstu Muke po Marku u ovim dvjema glagoljskim knjigama. Smatralo se da bi one mogle svjedočiti o promjenama koje su se dogodile u nešto manje od dva stoljeća, ali i elementima koji se nisu mijenjali te da bi na taj način ovaj rad uspio pružiti nove podatke hrvatskoj filologiji. Glagolitic monuments, liturgical and non-liturgical, are one of the most important sources, if not the most important, in the study of the Croatian language, its roots and its beginnings. A real example of such monuments are two Glagolitic books, Paris Misscellany and Kozicic' Missal, studied in this paper. The Paris Misscellany is very important because it is the oldest preserved codex, written in 1375. In addition, it is the only Croatian Glagolitic codex related to Šibenik and the only manuscript written for nuns that we know of. Kozicic' Missal, on the other hand, is the most extensive glagolitic book printed in Kožičić's printing house set up in 1530, one of the most important printing houses in Croatia. Marcus Passion was chosen for the linguistic analysis due to its suitability for comparative textological research because it accompanies the Latin translation of the Bible, the Vulgate in both books. The aim of this paper was to determine the differences between nouns on phonological, morphological, lexical level in the text of the Marcus Passion in these two Glagolitic books. It was thought that analysis could testify to the changes that took place in less than two centuries, but also to the elements that did not change so that this work could provide new information to Croatian philology.

U raduse prikazuju morfološka obilježja imenica u govoru Otoka kraj Sinja. Građa na kojoj je provedeno istraživanje prikupljena je na području Općine Otoku kolovozu 2020. godine. U uvodnim poglavljima donose se podatci o geografskome položaju Otoka, opisujuse osnovne značajke govora Otoka te se naglašava njegova pripadnost novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja. U trećem se poglavlju opisuju fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke značajke govora Otoka. Za ovu temu su također važne naglasne paradigme, pa se donosi kratak opis osnovnih obilježja svake naglasne paradigme zasebno. Prilikom analize imenica u posljednjem poglavlju uočile su se relevantne karakteristike u govoru Otoka. Prva od njih je sinkretizam u DLI mn. koji vrijedi kod svih vrsta imenica. Uočeni su brojni primjeri kraćih množina kod imenica muškoga roda, duljina u nastavkuu G mn., a uI jd. muškoga roda ne dolazi do prijeglasa. Palatalizacija i sibilarizacija u imenicam a-vrste muškoga roda provode se dosljedno u V jd. odnosnou NDVLI mn., dok kod imenica e-vrste provođenje sibilarizacije nije dosljednou DL jd. Nakon analize fleksije imenica donosi se prikaz primjera od svake naglasne paradigme, a nakon toga se analiziraju obilježja istih. Prilikom analize naglasaka i naglasnih paradigmi uočene su neke sličnosti, ali i razlike u odnosu na već istražene govore Cetinske krajine. The aim of this final work is to present morphological characteristics of nouns in the local dialect of Otok near Sinj. The materials for this work were collected on the territory of the municipality of Otok in August, 2020. In the first chapters information about geographical position of Otok is brought, and emphasized its affiliation to the Štokavian group of dialects as well as the Neo-Štokavian Ikavian dialect. The third chapter describes phonological, morphological, syntactic and lexical characteristics of the Otok's local dialect. Accent paradigms are also important for this topic, so in the following chapter, the description of the local dialect was briefly given into the basic characteristics of each accent paradigm separately. During the analysis of nouns in the last chapter, relevant characteristics were observed in the local dialect of Otok. The first of them is syncretism in DLI pl. which is valid for all kinds of nouns. Numerous examples of short plural were observed in nouns of masculine gender and the lenght in the ending of G pl. I sg. of the masculine gender there is no umlaut. Palatalization and sibilarization are consistently implemented in V sg. and NDVLI short plural a-declension nouns, while in e-declension nouns sibilarization is not implemented in DL sg. in the local dialect of Otok. After the analysis of the inflection of nouns, an example of each accent paradigm is presented and analyzed, along with the characteristics of the same. During the analysis of accent and accent paradigms, some similarities were noticed, as well as the differences in relation to the already investigated local dialects in these areas.

U završnom radu analizirane su umanjenice koje su uglavnom prikupljene terenskim istraživanjem te su podijeljene prema rodu imenice, a potom i prema vrsti sufiksa. Analizom tvorbe umanjenica zaključeno je da nisu svi sufiksi jednako plodni. Najlakše je bilo pronaći imenice muškog i ženskog roda, a srednji rod zastupljen je vrlo malo. Posebice su plodni sufiksi za imenice muškog roda: -ęk i -čęk te sufiksi za imenice ženskog roda: -ca i -ka. Manji je broj imenica tvoren ostalim sufiksima. Na kraju su priloženi radovi pisani na govoru Tršća u kojima se upotrebljavaju upravo umanjenice., In this paper I have analyzed the diminutives in the Dialect of Tršće that were collected by field research and were divided by the name of the noun, and then by the type of suffix. By analyzing the creation of the diminutives, it was concluded that not all suffixes are equally represented. It was easiest to find diminutives of male and female gender, and the neuter is represented very rarely. Suffixes are particularly common for nouns of male gender: -ęk and -čęk and suffixes for nouns of feminine gender: -ca and -ka. Less diminutives are created using other suffixes. Finally, I have attached papers which are written in the Dialect of Tršće and use the diminutives.

Početkom 16. stoljeća u crkvenim krugovima sjeverne Europe počeo je reformacijski pokret. Najvažnije djelo protestantske književnosti je prijevod na hrvatski jezik Novoga testamenta (1562.-1563.), tiskan glagoljicom i ćirilicom, u Urachu, u Njemačkoj. Dosadašnja jezična istraživanja protestantskih knjiga pokazala su da su prevoditelji bili svjesni činjenice da njihov jezik u Novom testamentu nije normirani sustav jezika u današnjem smislu, nego je velika važnost pridana tome da biblijski tekstovi budu narodu maksimalno razumljivi, kao što su razumljivi tekstovi tzv. lijepe književnosti. U radu se na temelju analize imenskih riječi protestantskog Novog testamenta nastoji utvrditi postoje li morfološka odstupanja u tom jeziku u odnosu na jezik neliturgijskog Tkonskog zbornika iz 16. stolje6a, kako bi se ustanovilo postoje li bitne jezične razlike između dviju vrsta tekstova- onih koji pripadaju liturgiji i onih koji ulaze u kategoriju lijepe književnosti. Iz analize je vidljivo da su razlike medu ova dva funkcionalno različita teksta ipak minimalne i to u smislu da jedan od tekstova ima više nastavaka za pojedini padež od onog drugog teksta. Višestruki nastavci u pojedinim padežima (npr. u lokativu) u oba teksta po svemu sudeći nisu izazivali problem u razumijevanju. Iz toga se zaključuje da bez obzira na brojnost nastavaka u oba je slučaja riječ o uređenom istom sustavu. Ta je uređenost sigurno pomogla boljem razumijevanju u različitim krajevima i prilikama., At the beginning of the l6'h century the ecclesiastical circles of Northern Europe initiated the Reformation movement resulting in the birth of a new religion - Protestantism. The most influential Protestant literary work was the Croatian translation of the New Testament (1562-1563), printed in Glagolitic and Cyrillic, at the Urach printing press. So far, the linguistic research has shown the translators' being aware that the New Testament language was not a standard system in the modern sense of the word. Instead, they were more concerned with the effort to make biblical texts as intelligible as belletristic ones. Using the New Testament noun analysis, the paper will search for possible morphological deviations of its language in comparison to that of the 16'h century Tkonski zbornik in order to establish whether there are any significant linguistic differences between liturgical texts and those belonging to the category of belletristic literature.

Tema je ovoga diplomskoga rada određivanje kategorije gramatičkoga roda te usporedba tog fenomena u poljskom i hrvatskom jeziku. U prvom dijelu rada navedene su dvije grane lingvistike koje se bave proučavanjem gramatičkoga roda – neurolingvistika i feministička lingvistika. U drugom dijelu rada govori se o semantičkim (animistička, antropološka, psiholingvistička) i gramatičkim (morfološka, morfosintaktička, leksička) teorijama čiji su predstavnici pokušali definirati rod. U trećem dijelu riječ je o pojmu spola te su navedene definicije iz poljskih i hrvatskih izvora. Također su spomenuti i opisani pojmovi prirodnoga roda i spolnoga identiteta. U četvrtom dijelu riječ je o kategoriji gramatičkoga roda općenito te o jezicima koji tu kategoriju ne posjeduju. Navedeno je kako su fenomen gramatičkoga roda razradili poljski lingvisti i kako je on definiran u poljskim gramatikama. Također su obrađene i imenice kao primarna skupina koja posjeduje obiljeņja kategorije roda. Nadalje se obrađuje gramatički rod u hrvatskom jeziku na temelju definicija i informacija koje sadrže hrvatske gramatike. U četvrtom dijelu osim imenica navedene su i ostale promjenjive vrste riječi koje u rečenici poprimaju obiljeņja roda te je također riječ o morfološkim kategorijama broja i padeža koje posjeduju oba jezika. U završnom dijelu obrađena je tema generičkih naziva životinja i njihovih gramatičkih rodova u poljskom i hrvatskom jeziku. The theme of this graduate thesis was to determine the category of grammatical gender and to compare this phenomenon in Polish and Croatian. In the first part two branches of linguistics are mentioned that are involved in gender studies, neurolinguistics and feminist linguistics. The second part is about the semantic (animistic, anthropological, psychological) and grammatical (morphological, morphosyntactic, lexical) theories whose representatives tried to define gender. The third part of the paper talks about the concept of gender and the definitions found in Polish and Croatian sources. Also mentioned are the terms of natural gender and gender identity. The fourth part is about the category of grammatical gender in general and the languages that do not have this category. It describes how the grammatical gender phenomenon is explained by Polish linguists and how it is defined in Polish grammars. Nouns are treated as a primary group possessing the characteristics of the category of gender. Furthermore, the grammatical gender in the Croatian language is examined based on the definitions and information from Croatian grammars. In the fourth part, besides the noun, other types of words from open word classes are included because they also gain the category of gender in a sentence. In addition, the morphological categories of number and grammatical case are discussed, which are present in both languages. The final part discusses the topic of generic names of animals and their grammatical genera in the Polish and Croatian language.

Stara rukopisna građa u povijesti proučavanja hrvatskoga jezika i njegovih narječja bila je i ostala nezaobilazno vrelo podataka. Iz tog razloga odlučila sam prilikom izrade svog diplomskog rada koristiti predložak koji dosad još nije bio jezično opisan. Prije nego li nešto više kažem o njegovoj povijesti, želim naglasiti tri činjenice. Prva se odnosi na sam predložak koji je dio osobnog fonda Ante Mrije Strgačića i danas se čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zadru. Drugo, tekst predloška nije bio transliteriran, stoga sam to po prvi puta učinila za ovu prigodu. Za kraj napominjem kako sam se prilikom analize jezičnih osobitosti ograničila na imenice, čime je ostavljena mogućnost daljnjeg proučavanja predloška.

O Božidaru Finki kao akcentologu nužno je prozboriti jer njegovi radovi donose novine i pomiču granice poimanja u akcentologiji, posebice u naglasnoj tipologiji. Godine 1968. u časopisu Jezik izlaze važni članci o naglasnoj tipologiji kojima je autor, između ostalih, i B. Finka. Autor pohvaljuje nastojanja da naglasna klasifikacija bude što praktičnijom, pristupačnijom i upotrebljivijom te izdvaja one pristupe naglasnoj klasifikaciji u kojima su najvažniji naglasci, manje su važne dužine (jer podliježu općim pravilima), a najmanje su važne promjene uvjetovane fonemski ili morfološki te prokliza. Tim zaključcima B. Finka učinio je veliki pomak u naglasnoj tipologiji koji je svoje oprimjerenje pronašao i u suvremenim priručnicima u kojima su naglasna počela (ton, trajanje i mjesto naglaska) osnovni kriterij u tipološkoj razdiobi. Svako suvremeno istraživanje naglasaka, bilo dijalektološko bilo standardološko, tako neizostavno počiva i na spoznajama akcentologa Božidara Finke., It is necessary to speak about Božidar Finka as accentologist, because his works introduce novelties and extend the boundaries of comprehension in accentology, especially in the field of accent typology. Božidar Finka is one of the authors of the important articles on accent typology that were published in the journal Jezik in 1968. The author commends the efforts to make accent classification practical, accessible and usable. He also singles out approaches to accentual classification, in which accents are the most important criterion, while lengths represent a less important factor (because they follow general rules), and the least important elements are the phonemically or morphologically conditioned changes and the stress shift to the proclitic. Nouns of different genders and morphological categories can display characteristics of the same accentual pattern. Finka’s conclusions represented a major breakthrough in accentual typology, which has been exemplified in contemporary manuals, in which accentual elements (tone, quantity and place) constitute the basic criteria for typological classification. Božidar Finka also wrote about the application of accentual typology in standard dictionaries; however, this proposition has not been actualised. Even then, Finka considered every dictionary that did not contain full information on formal and typological accent to be a failure, but dictionaries of the Croatian language still provide only partial accentual information. Every contemporary dialectological or standardological research on accents inevitably rests on the findings of accentologist Božidar Finka.

U radu se raščlanjuje hrvatski prijevod Matejevoga evanđelja. Najprije se prikazuju opći odnosi među vrstama riječi i uspoređuju promjene kad su predmet raščlambe natuknice u odnosu na pojavnice. Potom se raščlanjuju imenice kako bi se na primjeru prilično jednostavnoga teksta pronašli odnosi unutar gramatičkih kategorija: roda, broja i padeža te sklonidbe. Očekuje se prevlast muškoga roda, posebno u pojavnicama, znatno manji udio srednjega roda, znatno više oblika jednine od množine te najveća čestoća nominativa, akuzativa pa genitiva. Podatci će se usporediti s dosadašnjim spoznajama kako bi se vidjelo je li odabrani tekst i po čemu poseban ili doista kao jedno od sinoptičkih evanđelja namijenjeno i slušanju predstavlja posve jednostavan tekst., This paper analyzes the words from the Gospel of Matthew. At the beginning the number of lemmas and tokens belonging to each part of speech are compared. In the rest of the paper only the nouns are analyzed, where proper nouns are included. There are 3519 noun tokens and 755 noun lemmas, and nouns make 21% of all tokens and 34% of all lemmas. It is expected that masculine nouns will outnumber other genders, and singular to outnumber plural and that the number of nominatives will be followed by accusative and only then by genitive. The percentage of different gender, number, case and declension-type are given. The findings are in line with analyzed categories so far. As much as 326 (43%) lemmas appear with just one token, while 429 (57%) have more than one token (up to 156). The most common nouns are Isus, Jesus; otac, father; sin, son; Gospodin, Lord and they are also among the most common ones in the Gospels of John and Luke. Matthew has nebo `heaven' and zemlja `earth' among ten of the most frequent nouns. As much as 422 (54%) appear just in one phonological shape, while the rest have 2-8 different shapes (only sin `son' has 8, duh `spirit', fruit `plod', prorok `prophet' and žena `woman' have 7). As one phonological form may be homonymic, 1405 phonological types make 1570 morphological types (e.g. word forms). Hence, phonological variation among Matthew's nouns is 0,54, morphological 0,48 and lexical 0,21 (in Luke it is 0,56/0,50/0,23, in John it is 0,57/0,51/0,16). A-declension takes 60%, E-declension 34% and I-declension 6% lemmas. Masculine gender takes 50%, feminine 36% and neuter 14% lemmas mostly due to masculine proper nouns - without them the percentage is 43 m, 40 f and 17 n lemmas (Luke has 44 m, 38 f and 18 n, while John has 49 m, 37 f and 13 n). As only 21 nouns belong to the class of pluralia tantum, 100% of lemmas are singular. Out of all lemmas 68 appeared in singular only, 17 only in plural and 15% in both singular and plural. The order of cases among tokens if following are: N 33, A 27, G 17, L 8, D 7, I 5, V 3. Most categories are similar in Luke and John, but in some John differs noticeably (e.g. there are 40% of nominatives in John vs. 33% in Matthew and 30% in Luke; 79% singular tokens in John vs. 68 in Matthew and 67 in Luke).

Svoj ćemo tekst o nepostojanome (poluglasničkome) a nastojati prilagoditi gledanju na povijest hrvatskoga jezika kakvo nalazimo upravo u radovima Stjepana Damjanovića. On, naime, povijesti hrvatskoga jezika pristupa kao povijesti hrvatskoga jezika, a ne - kao što to neki čine - kao povijesti hrvatskoga jezika, tj. kao dokumentu o povijesti hrvatskoga jezika. U tome mu smislu stanje (sinkronija) prethodi povijesti (dijakroniji), što odgovara našoj ortofonijskoj teoriji. O tomu smo se očitovali u nedavno objavljenoj raspravi o jeziku i stilu Krunoslava Pranjića, pa će nam tamo predočena polazišta i ovdje poslužiti kao uvod., In the paper the author approaches this essentially historical-linguistic problem primarily using methods of synchronic linguistics. The study of linguistic specific conditions is a prerequisite for the study of linguistic changes in the flow of time. Based on the corpus of many noun examples, the author explicates the phonological environment of each particular noun which in a nominative case contains a fugitive (semi-vowel) a, and according to that, as well as according to their forms in genitive singular and plural, classifies them into groups.

U radu se izdvojene imenice iz cijele građe Biblije u hrvatskomu prijevodu na temelju Velike konkordancije raščlanjuju na nekoliko gramatičkih kategorija. Na početku se opširnije predstavlja građa i način kako se pristupilo izboru natuknica. Potom se raščlanjuju fonološke kategorije: završetak imenica i nepostojano a, koje se razgraničuje od slične pojave umetanja -a- u genitivu množine. Morfološke se kategorije najprije prikazuju odvojeno: sklonidba, rod, broj i živost. Na kraju se u međuodnos stavljaju završetak imenice, sklonidba i rod. Pokazuje se da je unutar svih imeničkih natuknica samo pet složenih kategorija zastupljeno više od pet posto: najviše imenice muškoga roda na -K koje pripadaju a-sklonidbi (npr. sin, kralj), potom imenice ženskoga roda na -a koje pripadaju e-sklonidbi (npr. ruka, žena), imenice srednjega roda na -e koje pripadaju a-sklonidbi (npr. ime, more), imenice ženskoga roda na -K koje pripadaju i-sklonidbi (npr. riječ, krv) i imenice srednjega roda na -o koje pripadaju a-sklonidbi (npr. djelo, nebo). Sve ostale kategorije imaju udio manji od jedan posto. Iako je očito da neke pojedinosti ovise o polaznoj građi, pretpostavlja se da opći odnosi u velikim promatranim imeničkim kategorijama mogu poslužiti kao pokazatelj zastupljenosti tih kategorija u hrvatskim tekstovima općenito. Slika fonoloških i morfoloških obilježja hrvatskih imenica u ovladavanju hrvatskim izvornojezičnih i inojezičnih učenika na temelju dobivenih podataka može biti jasnija ako se najprije daju obrisi najzastupljenijih i svojstvenih članova pojedinih kategorija, a tek poslije rjeđe, manje i nesvojstvene koji pripadaju različitim kategorijama, posebno ako su one isprepletene., The paper analyzes several grammatical noun categories in Croatian Bible translation. The data is collected from the Bible Concordance (Vojnović 1991), based on the Old Testament translation as found in the Zagreb Bible and the New Testament translation of Duda, Fućak (1973, 1991). The nouns are lemmatised and the number of tokens are assigned to each lemma, but proper nouns are excluded. Two phonological categories are analyzed: the word ending (closed or open syllable) and movable a (the nucleus of the final closed syllable which breaks consonant cluster), which is distinguished from Genitive plural a insertion, as the second is morphologically based. There are 48% lemmas with closed syllables, 31% lemmas ending in -a, 6% in -o, 15% in -e and 0% in -i, while no lemma ends in -u or -ie. Among all lemmas 8% end in movable a, but among only -K and -o (vocalized -l) nouns, 18% end in movable a. Four morphological categories are analyzed: declension type, gender, number and liveliness. A-declension takes 60%, E-declension 31% and I-declension 9% lemmas. Masculine gender takes 41%, feminine 39% and neuter 20% lemmas. As only 21 nouns belong to the class of pluralia tantum, 100% of lemmas are singular. Among all lemmas 17% are marked for liveliness, but 41% among masculine nouns with -K or -o (vocalized -l) endings. The third part of the paper calculates the word ending, declension type and gender interface as they are highly predictable. It is found that only five complex groups have more than five percent in the data: 1. masculine nouns ending in -K which belong to A-declension: 40% (the five most frequent are: sin `son', kralj `king', narod `people', Bog `God', otac `father', čovjek `man'), 2. feminine nouns ending in -a which belong to E-declension: 30% (e.g. ruka `hand', zemlja `earth, land', žena `woman, wife', godina `year', kuća `house'), 3. neuter nouns ending in -e which belong to A-declension (srce `heart', ime `name', dijete `child', lice `face', more `sea'): 14%, 4. feminine nouns ending in -K which have their own I-declension: 8% (riječ `word', krv `blood', zapovijed `commandment, order', smrt `death', mudrost `wisdom'), 5. neuter nouns ending in -o which belong to A-declension (oko `eye', mjesto `place', djelo `deed', tijelo `body', nebo `heaven, sky'): 5%. All other combinations have less than 1%. The last part of the paper lists many generalizations about the relationships between endings, declension-types and gender where quantifiers are supported by percentage: always (100%), almost always (97-99,99%), large majority (91-95,56%), majority (66-83%), minority, lesser part (10-33%), rarely (1-4%), very rarely (less than 1%). As some of the frequencies are in line with previous findings from different types of texts, it is believed that the frequency of each analyzed category is not typical for the Bible only, but for Croatian language in general. Hence, when only the most typical combinations are considered, the picture of Croatian morpho(phono)logy of nouns does not seem to be as complicated as when all combinations are taken into account. The above numbers may be used to support approaches in teaching and learning Croatian as L2 which rely on prototypicality when beginners are concerned.