Search

Poljska ljubica (Viola arvensis Murr.) jednogodišnja je vrsta koja zakorovljuje usjeve gustog sklopa te nasade bobičastog voća i povrćarskih kultura. Potječe s prostora Euroazije, a zbog svojstva adaptibilnosti proširila se i na ostale kontinente. Često je moguća zamjena s vrstom V. tricolor L. (maćuhica) od koje se razlikuje po boji cvjetova i obliku gornjih listova. Razmnožavanje V. arvensis generativno je. U laboratorijskim uvjetima najveća klijavost ostvaruje se pri temperaturi od 15 °C u trajanju od 8 sati te pri temperaturi od 5 °C u trajanju od 16 sati. Preferira pjeskovita tla reakcije od blago kisele do lužnate. Tolerantna je na zasjenjivanje i sušu. Prezimljuje u formi rozete, a visinom biljka može dosegnuti prosječno 30 cm. Zbog niskog habitusa izravne štete uzrokovane korovnom vrstom V. arvensis nisu toliko značajne koliko neizravne koje se javljaju nakon žetve usjeva kada biljno tkivo zahvaćeno pri žetvi usjeva može utjecati na povećanje vlage sjemena usjeva. V. arvensis vrsta je koja se prilagodila utjecaju čovjeka te se uspješno razvija na obrađivanim tlima. Forma rozete smatra se tolerantnom prema primjeni herbicida te je zbog toga otporna na primjenu kemijskih mjera suzbijanja.

Herbicidi inihibitori acetolaktat sintaze (ALS) koriste se u većini ratarskim i povrtnih usjeva te višegodišnjim nasadima za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih vrsta. Njihova široka upotreba, kao i povlačenja velikog broja herbicida s tržišta EU-a, doveli su do pojave rezistentnih biotipova korova na ove herbicide. Zbog gorućeg problema rezistentnosti svih štetnika na pesticide, Ministarstvo poljoprivrede financira projekt „Program monitoringa rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj 2018-2020“ u sklopu kojeg su i u našoj zemlji potvrđene rezistentne populacije dvije korovne vrste: Sorghum halepense i Ambrosia artemisiifolia. Sustavnim provođenjem integriranog suzbijanja korova potrebno je spriječiti daljnje širenje rezistentnih populacija, Acetolactate Synthase Herbicides (ALS) are the most frequently used herbicides in arable and permanent crops to control annual and perennial weed species. Their widespread use and the withdrawal of a large number of herbicides from the EU market have led to the emergence of herbicide-resistant weeds. Due to the urgent problem of resistance of all pests to pesticides, the Ministry of Agriculture is funding the project "Resistance Monitoring Programme Harmful Organisms for Pesticides in the Republic of Croatia 2018-2020", which will confirm the resistance of two weed species Sorghum halepense and Ambrosia artemisiifolia on ALS herbicides. The systematic implementation of integrated weed control requires preventing the further spread of resistant populations.

Rod Panicum obuhvaća veći broj vrsta (370 - 600) raširenih u svijetu, a podrijetlom je iz tropskih i suptropskih krajeva. U RH su prisutne četiri vrste iz ovog roda: Panicum capillare L., Panicum dichotomiflorum Michx., Panicum miliaceum L. i Panicum riparium H. Scholz od kojih se prve tri pojavljuju kao korovi okopavinskih usjeva. Panicum capillare i Panicum dichotomiflorum invazivne su vrste na području RH: P. capillare prvi put zabilježen u RH 60-ih godina, Panicum dichotomiflorum 70-ih, a Panicum miliaceum 90-ih godina prošlog stoljeća. Ovisno o različitom vremenu pojave na prostoru RH, u usjevima je kao korovna vrsta najrasprostranjeniji P. capillare kojeg slijedi P. dichotomiflorum te potom P. miliaceum . Navedene su vrste prema životnom ciklusu jednogodišnje te se šire isključivo sjemenom. Sjeme se najčešće širi poljoprivrednim strojevima i oruđem, ali je znatno prisutna epizoohorija te anemohorija . Za razliku od ostalih monokotiledonih korovnih svojti čije sjeme u banci sjemena brzo gubi klijavost, sjeme P. dichotomiflorum može sačuvati klijavost i do 20 godina, čineći perzistentnu banku sjemena u tlu. Sve su navedene vrste kasnoproljetne s temperaturnim minimumom za klijanje od 10 °C i više te optimumom od 30 °C. Suzbijanje vrsta roda Panicum najčešće se provodi herbicidima. Ipak, zbog kasnog nicanja u usporedbi s drugim korovnim travama u kukuruzu, često izbjegnu aplikaciju herbicida, što se potom pogrešno tumači lošom učinkovitosti. No, poznavanjem biologije i ekologije vrsta moguća je uspješna integrirana zaštita te primjena nekemijskih mjera poput zasjenjivanja, odnosno korištenja pokrovnih kultura, smanjenja razmaka sjetve te korištenja plodoreda i obrade tla.

Ambrosia artemisiifolia L. napasna je korovna vrsta poljoprivrednih i nepoljoprivrednih staništa. Sjeme A. artemisiifolia u trenutku osipanja posjeduje srednji tip primarne fiziološke dormantnosti koja onemogućuje klijanje. U poljskim uvjetima prekid ovog tipa dormantnosti događa se zimi zbog prolaska sjemena kroz razdoblje niskih temperatura i vlažnih uvjeta. Imitacija hladnoga razdoblja u laboratorijskim pokusima prekidanja dormantnosti metoda je koja se primjenjuje za poticanje klijavosti sjemena. Poznavanje promjena u stupnju dormantnosti tijekom hladnog skladištenja može doprinijeti odabiru odgovarajuće metode prekidanja dormantnosti. Cilj je ovoga istraživanja bio odrediti razdoblje unutar kojeg dolazi do prekidanja dormantnosti ambrozije u uvjetima hladnog skladištenja (4 °C). Sjeme ambrozije prikupljeno je s devet lokacija kontinentalne Hrvatske te je na svakoj populaciji proveden test klijavosti u različitim vremenskim intervalima hladnog skladištenja (0, 1, 3, 6 i 11 mjeseci). Rezultati pokazuju da svježe sakupljeno sjeme nije u mogućnosti proklijati. Tek nakon šest mjeseci hladnog skladištenja klijavost se značajno povećala i ovisno o populaciji iznosila od 34 do 67 %. Međutim duže hladno skladištenje (11 mjeseci) u tri od devet populacija ambrozije dovelo je do smanjenja klijavosti od 13 do 21 %, a u ostalih populacija klijavost je ostala jednaka. Samo je u jednoj populaciji hladnim skladištenjem došlo do porasta klijavosti. Rezultati istraživanja pokazuju da je hladno skladištenje sjemena u trajanju od šest mjeseci djelotvorna metoda prekidanja dormantnosti sjemena ambrozije. Kako je ustanovljena značajna razlika u klijavosti između devet istraživanih populacija ambrozije nakon 3, 6 i 11 mjeseci hladnog skladištenja, potrebno je u budućim istraživanjima utvrditi razloge ove interpopulacijske varijabilnosti.

Sivi muhar (Setaria glauca L. P. Beauv.) uskolisna je korovna vrsta koja se redovito javlja u svim okopavinskim usjevima Hrvatske. Uspješnost ove vrste ogleda se u brzu plodonošenju, velikoj produkciji i dugovječnosti sjemena. Sivi muhar kozmopolit je u područjima umjerenog pojasa s arealom rasprostranjenosti između 55° sjeverne pa sve do 45° južne geografske širine. Sposoban je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima, pa u toplijim klimatima razvija veći, a u hladnijim klimatima manji biološki minimum (Tb). Za područje kontinentalne Hrvatske (Šašinovec) Tb iznosi 6,6 °C, a biološki vodni potencijal (Ψb) iznosi ‐0,71 MPa. Teže podnosi vodni stres, pa se javlja u godinama i područjima s većom količinom padalina. Sivi muhar niče iz plitkog sloja tla, odnosno iz dubine 1 – 5 cm. Odgovaraju mu različiti tipovi tala s pH vrijednošću od 6,1 do 8,0. Kao korovna vrsta na poljoprivrednim površinama Setaria glauca može uspostaviti veliku gustoću po jedinici površine i time uvelike utjecati na prinos poljoprivrednih kultura. Osim direktnih šteta, i indirektno šteti jer se povećavaju troškovi čišćenja uroda, a može biti i alternativni domaćin patogena, uzročnika bolesti usjeva., Yellow foxtail (Setaria glauca L.) is a narrow‐leaved weed species that occurs regularly in all row crops in continental Croatia. The success of this species may be attributed to rapid fruiting, large production of seeds and their longevity. This species is cosmopolitan in temperate zones with an area of distribution ranging from 55 °N to 45 °S latitude. It is able to adapt to different climatic conditions, so in warmer climates it develops higher, while in colder climate lower biological minimum (Tb). For the area of continental Croatia (Šašinovec) estimated Tb is 6.6 ° C, while biological water potential (Ψb) is ‐0.71 MPa. Yellow foxtail hardly tolerates water stress which is why it occurs in years and areas with higher rainfall. This species grows from a shallow layer of soil, ie from a depth of 1 ‐ 5 cm. It grows on different soil types with a pH of 6.1 to 8.0. As a weed species on agricultural land, Setaria glauca can establish a high density per unit area and thus greatly reduce the yield of cultivated crops. In addition to direct damage, this species is also responsible for increasing cleaning costs and may be an alternative host to crop diseases.

Alopecurus myosuroides Huds. (mišji repak) učestala je jednogodišnja uskolisna korovna vrsta u usjevu ozimih žitarica. Povećanim brojem rezistentnih populacija u zapadnoj Europi na različite mehanizme djelovanja herbicida sve se veća važnost pridaje poznavanju biologije i ekologije ove vrste. Nicanje mišjeg repka odvija se u jesen i u proljeće. Veći dio populacije (80 %) ponikne ujesen te je suzbijanje mišjeg repka usmjereno na to razdoblje. Jedinke koje poniknu ujesen naprednije su u razvoju te razvijaju veći broj izbojaka, posljedično i veći broj klasova koji nose sjemenke. Proljetne jedinke češće su alternativni domaćini opasnog patogena Claviceps purpurea. Mišji repak dobro podnosi niske temperature, a niče već na 0 °C (biološki minimum). Biološki vodni potencijal (minimalna količina vode u tlu potrebna za nicanje) za ovu vrstu iznosi ‐1,50 MPa. Za razliku od vrste Apera spica‐venti koja se također pojavljuje u usjevu ozimih žitarica, Alopecurus myosuroides najčešće se pojavljuje na teškim, glinastim tlima s visokim sadržajem vode, a Apera spicaventi niče na lakšim i pjeskovitim tlima. Optimalna je dubina za nicanje mišjeg repka 0 do 2 cm. Zbog toga vrsta predstavlja veći problem u no‐till sustavima obrade, gdje se nerijetko pojavljuje u većoj gustoći. Obrada je jedna od najučinkovitijih nekemijskih mjera suzbijanja mišjeg repka, ali ipak ne i najpouzdanija. Varijabilnosti u učinkovitosti nekemijskih metoda suzbijanja kao što je obrada tla, povezuju se s biologijom vrste (različit stupanj dormantnosti), klimatskim uvjetima i agrotehnikom proizvodnje. Pouzdano i učinkovito suzbijanje postiže se kombinacijom nekemijskih mjera s herbicidima različitog mehanizma djelovanja (antirezistentna strategija)., Alopecurus myosuroides Huds. (black‐grass) is annual weed species in winter cereal crops. With an increasing number of resistant populations in Western Europe on various herbicides mode of action, interest in the biology and ecology of this species has increased. The black‐grass emergence is divided in two phases: autumn and spring emergence. The majority of the population (80 %) emergences in the autumn and the control of blackgrass is focused on this period. Plants emerged during the autumn develop more tillers and consequently a larger number of seed heads with seed. Spring individuals are more likely to be alternative hosts of the pathogen Claviceps purpurea. Blackgrass is a typical winter species and is well adjusted to low temperatures and its base temperature is estimated to 0 °C. The base water potential (the minimum amount of water in the soil needed to promote the germination) for this species is ‐1.50 MPa. Unlike the morphologically similarity to Apera spicaventi which also occurs in winter cereals, Alopecurus myosuroides occurs most in heavy, clay soils with high water content, while Apera spica‐venti emerges in lighter and sandy soils. The optimum soil depth for the black‐grass emergence is 0‐2 cm (surface layer of soil). For this reason, the species is a bigger problem in no‐till processing systems, where it often occurs at higher density. Ploughing is one of the most effective non‐chemical measures to suppress the blackgrass, but is not the most reliable. Variability in the effectiveness of nonchemical methods such as ploughing is associated with the biology of the species (different degree of dormancy), climatic conditions and farming practices. Reliable and effective suppression is achieved by combining nonchemical measures with chemical measures using herbicides with different mode of action (anti‐resistant strategy).

Solanum nigrum L. (crna pomoćnica) jednogodišnji je širokolisni, proljetni korov okopavina, a može se pojaviti i u šumskim sustavima. Odlikuje se velikom produkcijom sjemena koje ima svojstvo dormantnosti i može biti do 40 godina vijabilno u tlu. Za klijanje zahtijeva alternirajuće temperature, uz izmjenu režima svjetlo / mrak, te je klijanje najbolje ako se sjeme nalazi na dubini od 1 cm. U laboratorijskim uvjetima, klijanje se može potaknuti dodavanjem giberelinske kiseline ili nitrata u supstrat. Ovisno o karakteristikama tla, genetici i uvjetima okoliša u kojima se nalazi, može sintetizirati veću količinu toksičnih spojeva zbog čega može doći do trovanja ljudi ili životinja konzumacijom Solanum nigrum L. Ipak se neki izolirani spojevi iz biljke koriste u farmaceutskoj industriji i medicini. Vegetacija korovne vrste S. nigrum započinje u svibnju i traje sve do listopada. Cvjeta i plodonosi do kraja vegetacijske sezone. Jedna biljka tijekom vegetacije može producirati i do 178 000 sjemenka.

Za procjenu dinamike nicanja korovne vrste Ambrosia artemisiifolia L. potrebno je ustanoviti udjel vijabilnog sjemena u banci sjemena tla. Vizualno nije moguće razdvojiti dormantno od klijavog i mrtvog sjemena pa je sjeme potrebno dodatno testirati. Destruktivne metode određivanja vijabilnosti bili su test klijavosti + tetrazol (TTC), samostalan TTC te crush-test (test pritiska). Budući da svaka od navedenih metoda ima određena ograničenja te da su tetrazol i crush-test u određenom dijelu subjektivne metode, cilj je ovoga rada bio usporediti destruktivne metode određivanja vijabilnosti sjemena i ustanoviti daju li TTC i crush-test pouzdane i ponovljive rezultate. Laboratorijsko je istraživanje provedeno na sjemenu pelinolisnog limundžika prikupljenom u rujnu 2014. na lokalitetu Popovača. U pokusu I) sjeme pelinolisnog limundžika testirano je testom klijavosti + TTC testom, TTC testom i crush-testom. Pokus II) podijeljen je na provjeru pouzdanosti TTC-a i crush-testa. Kod TTC testa u pokusu a) testirana je razlika u vizualnoj percepciji dvaju različitih ocjenjivača i istog ocjenjivača u vremenskom odmaku između dvaju ocjenjivanja (60 min.), a u pokusu b) cilj je bio odrediti eventualne razlike između ocjena istog ocjenjivača za obje polovice istog sjemena te ocjene jednog ocjenjivača jedne polovice sjemena s ocjenom drugog ocjenjivača druge polovice sjemena. Kod crush-testa određivana je razlika između dvaju ocjenjivača gdje je jednu polovicu sjemena ocjenjivao prvi, a drugu polovicu drugi ocjenjivač. Rezultati istraživanja pokazuju da ne postoje veće razlike u vijabilnosti sjemena između testa klijavosti + TTC testa, TTC testa ni crush-testa. Prva ocjena TTC testa istog ocjenjivača u vremenskom odmaku od 60 minuta u odnosu na drugu ocjenu nije znatno promijenjena. Također, rezultati usporedbe prve i druge ocjene obaju ocjenjivača pokazuju da su na sličan način procjenjivali vijabilnost sjemena što potvrđuje pouzdanost i ponovljivosti TTC testa. Međutim, polovice istog sjemena pelinolisnog limundžika nisu jednako ocijenjene kod obaju ocjenjivača (pokus b). Crush-test daje objektivne rezultate procjene vijabilnosti sjemena pelinolisnog limundžika jer njime nije ustanovljena znatnija razlika u procjeni vijabilnosti između dvaju ocjenjivača., In order to estimate the germination dynamic of common ragweed (Ambrosia artemisiifolia L. ) it is necessery to determinate percentage of viable seed in the soil seed bank. Since is impossible to visually distinguish dormant from germinating and dead seed, it is necessary to conduct some additional tests. Destructive methods to test seed viability are: germination test + tetrazolim (TTC), individual tetrazolium (TTC) and crush test. Each of these methods have some limitations and since tetrazolium and crush test are in certain part subjective methods, the aim of this research was to: I) compare the viability results of destructive methods and II) to determine if TTC test and crush test can give reliable and repeatable results. Laboratory research was conducted on common ragweed seed which was collected in September 2014 in Popovača. In experiment I seed was tested through germination test + TTC test, individual TTC test and crush test. Experiment II was seperated on reliability of testing TTC and crush test. In TTC test in experiment a difference in visual perception of 2 evaluators and the same evaluator in time interval between 2 evaluations (60') was tested, and in experiment b aim was to determine possible differences between evaluations of the same evaluators for both halves of same seed, and to compare evaluations from 1st evaluator who evaluated one half of the seed with another half which was evaluated by 2nd evaluator. In crush test, difference between two evaulators was determined where one seed half seed was evaluated by 1st evaluator and other half by 2nd evaluator. Results showed that there were no significant difference in seed viability between germination test + TTC test, individual TTC test and crush test. First evaluation in TTC test from the same evaluator in time lag from 60 minutes compared to another one, was not significantly changed. Also, the results of the comparison of the first and second evaluations of both evaluators indicate that they evaluated the viability of the seed in a similar way, confirming the reliability and repeatability of the TTC test (experiment a). The halves of the same seed of common ragweed were not evaluated the same by both evaluators (experiment b). Crush test gave objective results in seed viability estimation beacause with this test it was not determined significant difference in assesment of viability between both evaluators.

Potencijalno negativni utjecaj pesticida na zdravlje ljudi, okoliš i bioraznolikost utjecao je na smjer znanstvenih proučavanja korova i načina njihovoga suzbijanja. Analizom radnih sekcija pojedinih simpozija European Weed Research Society (od 14. Simpozija u Hamaru, Norveška, do 18. Simpozija u Ljubljani, Slovenija) utvrđen je fokus znanstvenih istraživanja u ovim područjima: biologija i ekologija korova, interakcija kultura‐korov, nekemijske mjere suzbijanja korova, integrirano suzbijanje korova, novi pristupi, tehnologije i izazovi, rezistentnost korova, invazivne vrste i kemijsko suzbijanje korova. Mnogi radovi obuhvaćaju više od jednog područja istraživanja, odnosno objedinjuju više načina i metoda proučavanja suzbijanja korova. Sva navedena područja istraživanja imaju podjednak udio u sadržaju simpozija, upućuje na prijeku potrebu da se sva raspoloživa znanja u području poznavanja korova integriraju u sustav suzbijanja korova., Potentially negative impact of pesticides on human health, environment and biodiversity has influenced on scientific researches in weed and weed managment. Analyzing the working sections of individual EWRS Symposium (from 14th Symposium at Hamar, Norway to 18th Symposium in Ljubljana, Slovenia), the focus was placed on the following areas of scientific research: weed biology, weed ecology, culture‐weed interaction, non‐chemical weed control, integrated weed control, new approaches, technology and challenges, weed resistance, invasive species and chemical weed control. Many papers cover more than one area of research. All these areas have the same share in the symposium content, All suggests the necessity of integrating all available knowledge in the field of weed control in the weed control system.

U tehnologiji uzgoja vinove loze plijevljenje mladica na stablu redovita je mjera. Obavlja se ručno, strojno ili primjenom herbicida (desikanata) prije nego što mladice odrvene. Do 2018. odobrenje je za ovu namjenu u Hrvatskoj imao jedino herbicid glufosinat, a odnedavno samo pripravak na osnovi pelargonske kiseline. Istraživanje učinka pelargonske kiseline na mladice na stablu vinove loze obavljeno je u Kutjevu 2016. na sorti graševina pripravkom VVH 86086 koji sadrži 680 g pelargonske kiseline na L pripravka. Primijenjen je u tri koncentracije (4, 6 i 8 %) s utroškom od 25 ml škropiva po stablu. Pri ocjenjivanju učinka mladice su po duljini razvrstane u tri kategorije (< 5 cm, 6 - 15 cm i 16 - 25 cm). Zasebno je ocjenjivan herbicidni učinak na lisnu masu mladice i na stabljiku mladice. Učinak na lisnu masu mladice, neovisno o duljini mladica, bio je odličan (89 - 100 %) već kod prvog ocjenjivanja (2 dana nakon tretiranja). Osam dana nakon tretiranja lisna je masa mladice potpuno propala. Učinak je na stabljiku mladice bio slabiji od učinka na lisnu masu, što se može tumačiti slabijim kontaktom škropiva sa stabljikom jer je prekrivena lisnom masom. Stabljika mladice sušila se znatno sporije od lisne mase. Konačni je učinak 42 dana nakon tretiranja (DNT) ipak bio potpun. Regeneracija mladica ili pojava adventivnih mladica nije zamijećena. Izboj novih mladica iz pupova u neposrednoj blizini tretiranih uočen je 21 DNT. Istraživanjem je ustanovljeno da se pripravci na osnovi pelargonske kiseline mogu koristiti za desikaciju mladica na stablu vinove loze.

Integrirana biljna proizvodnja temelji se na primjeni herbicida samo u slučaju kad je ekonomski prag štetnosti, izazvan prisutnim korovima u usjevu, veći od troškova primjene herbicida. Budući da u Hrvatskoj nisu razvijeni modeli koji odgovaraju na pitanja treba li tretirati, kojim herbicidom i u kojoj dozi, kao što je slučaj u poljoprivredno razvijenim zemljama, prognoza zakorovljenosti može se odrediti drugim metodama (analiza banke sjemena tla, praćenje dinamike nicanja te izračun sume toplinskih jedinica). U ovom radu prikazane su mogućnosti kratkoročne i dugoročne prognoze zakorovljenosti s pomoću navedenih metoda.

Bijela loboda (Chenopodium album L.) jednogodišnji je širokolisni korov iz porodice lobodnjača (Chenopodiaceae). Podnosi vrlo različite klimatske uvjete i različite tipove tala zbog čega se ubraja među pet najrasprostranjenijih korovnih biljaka u svijetu. U Hrvatskoj je treći najučestaliji korov okopavinskih usjeva. Loboda je kozmopolitska vrsta s arealom rasprostranjenosti od 70° sjeverne do 50° južne geografske širine. Sposobna je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima pa biološki temperaturni minimum (Tb), ovisno o klimatu, varira od 2,0 do 6,0°C. Za područje kontinentalne Hrvatske Tb iznosi 3,4°C. Može nicati u uvjetima visokog vodnog stresa kao i u širokom rasponu pH tla vrijednosti od jako kiselih do alkalnih. Svojom prisutnošću u usjevu,ovisno o vremenu nicanja, gustoći i razvojnom stadiju kulture, znatno utječe na prinos okopavinskih kao i povrtlarskih kultura. Važan je korov u oko 40 poljoprivrednih kultura, a najčešće u šećernoj repi, krumpiru, soji, kukuruzu, suncokretu i jarim žitaricama. Glavna štetnost lobode, ogleda se u direktnim štetama. Važne su i indirektne štete kao npr. otežana žetva, kontaminacija uroda i tla sjemenjem, prenošenje virusnih bolesti na kultivirano bilje i dr. Pelud bijele lobode kod osjetljivih ljudi uzrokuje jake alergijske reakcije., Common lamb's quarters (Chenopodium album L.) is a annual broadleaf weed from the Chenopodiaceae family. This species tolerates very different climatic conditions and types of soils, which is why it is ranked among the five most frequent weeds in the world. In Croatia, it is ranked as the third most common weed in row crops. Common lamb'squarters is a cosmopolitan species with a widespread area from 70° north to 50° south latitude. It is capable of adapting to different climatic conditions therefore the basic temperature varies worlwide from 2.0 to 6.0 °C, while for the continental Croatia it is 3.4 °C. It can sprout under high water stress conditions as well as in a wide range of pH soils from very acid to alkaline soils. Depending on the density, time of emergence and development stage of crop, it significantly affects the reduction of potential yield of row and some vegetable crops. It is troublesome weed in about 40 agricultural crops, and it can be most commonly found in sugar cane, potato, corn and spring cereals. The main damage of common lamb's quarters, as well as in other weeds, is reflected in direct damage or reduced yield of cultivated crops. There are also significant indirect damages caused by lamb's quarters among which are the most significant summer allergic reactions caused by pollen.

Nicanje sjemena u poljskim je uvjetima pod utjecajem velikog broja čimbenika među kojima je najvažnija dubina na kojoj se sjeme nalazi u tlu. Europski mračnjak (Abutilon theophrasti Med.), za razliku od ostalih sitnosjemenih korovnih vrsta, ima relativno krupno sjeme pa je njegovo nicanje moguće i iz dubljih slojeva tla. Cilj je ovoga rada bio u poljskim uvjetima ustanoviti nicanje tretiranog (skarificiranog) i netretiranog (naturalnog) sjemena mračnjaka na različitim dubinama sjetve (3, 6 i 9 cm) i odrediti sumu toplinskih jedinica potrebnu za nicanje ove korovne vrste. Poljski su pokusi postavljeni 2014. i 2015. na pokušalištu Maksimir Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta po shemi slučajnog bloknog rasporeda u četiri ponavljanja. Rezultati istraživanja pokazuju da dubina i način tretiranja sjemena znatno utječu na nicanje sjemena mračnjaka, ali i da se nicanje znatno razlikuje po istraživanim godinama. Nicanje mračnjaka proporcionalno opada s porastom dubine, dok učinak tretiranja sjemena na nicanje ovisi o pedoklimatskim uvjetima tijekom godine. Suma toplinskih jedinica potrebna za nicanje mračnjaka iznosi 198 0C.

Koštan (Echinochloa crus-galli L.) jednogodišnja je korovna vrsta iz porodice Poaceae. Uspješnost te vrste kao korova ogleda se u velikoj sjemenskoj proizvodnji, laganom širenju sjemena, izraženoj dormantnosti sjemena, mogućnosti cvatnje pri različitim uvjetima fotoperiodizma te u razvijanju biotipova rezistentnih na herbicide. Stoga se koštan smatra jednom od najvažnijih jednogodišnjih korovnih vrsta u svijetu. U Hrvatskoj je najučestaliji jednogodišnji uskolisni korov okopavinskih usjeva. Koštan je kozmopolitska vrsta s arealom rasprostranjenosti od 63° sjeverne do 55° južne geografske širine. Sposoban je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima te mu biološki temperaturni minimum, ovisno o klimatu, varira od 5,5 do 10,8° C. Može nicati u uvjetima visokog vodnog stresa (-0,97 MPa) kao i u širokom rasponu pH tla (4,7 - 8,3). Svojom prisutnošću u usjevu, ovisno o gustoći i razvojnom stadiju kulture, znatno utječe na smanjenje potencijalnog prinosa okopavinskih te povrtlarskih kultura., Barnyardgrass (Echinochloa crus-galli L. ) is annual narrow-leaved weed from the Poaceae family. The success of this weed species may be attributed to large seed production, easy seed dispersal, seed dormancy, ability to flower under different photoperiods and existence of biotypes resistant to herbicides. Therefore, barnyardgrass is considered one of the most important weed species in the world. In Croatia it is ranged on the first place of the most common annual narrow-leaved weed in summer crops. Barnyardgrass is a cosmopolitan species with an area of distribution of 63 °N to 55 °S latitude. It is capable of adapting to different climatic conditions and its biological minimum varies, depending on climate, from 5.5 to 10.8 ° C. It can germinate even at high water stress conditions (-0.97 MPa) as well as in a wide pH range of soil (4.7-8.3). With its presence in crop, depending on the density and growth stage of crop, it can significantly reduce potential yield of row and vegetable crops.

Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak preporučene doze i umanjenih doza (2/3, 1/2, 1/4 i 1/8 preporučene doze) topramezona u kombinaciji s adjuvantima (neionski surfaktant - NIS, koncentrirano biljno ulje–COC i modificirano biljno ulje – MSO) na korovne vrste Chenopodium album L. i Echinochloa crus-galli L. u usjevu kukuruza. Poljski pokus proveden je tijekom 2013. godine na pokušalištu Agronomskog fakulteta Šašinovečki Lug po shemi slučajnog bloknog rasporeda u 4 ponavljanja. Ocjena učinka istraživanih tretmana utvrđena je subjektivnom vizualnom ocjenom oštećenja biljke te brojem jedinki na jedinici površine i masom nadzemne biljne mase korova. Topramezon primijenjen u preporučenoj dozi bez dodatka adjuvanata iskazao je nezadovoljavajuće djelovanje na obje korovne vrste. Primjenom adjuvanta MSO -a s reduciranim dozama topramezona nadzemna masa lobode reducirana je od 91,5 % (1/8 doze) do 99,1 % (2/3 doze). Kombinacija s adjuvantom NIS-om postiže zadovoljavajući učinak samo s 2/3 (95,1 %) i 1/2 (93,8 %) preporučene doze topramezona. Visoki učinci na redukciju mase nadzemne biljne mase vrste Echinochloa crus-galli postižu se jedino primjenom 2/3 doze topramezona uz dodatak adjuvanta MSO (93,3 %)., Field trial was conducted in 2013 in maize at the Šašinovečki Lug to establish efficacy of herbicide topramezone using recommended dose and reduced doses of topramazone (2/3, 1/2 , 1/4 i 1/8). Only reduced doses were combined with three different adjuvants: nonionic surfactant - NIS (Break thru), concentrated vegetable oil – COC (White oil) and modified vegetable oils - MSO (Dash HC). In this study percentage of damage or efficacy of topramezone was observed on two weed species Chenopodium album L. and Echinochloa crus-gali L. Results indicate that application of reduced topramezone doses with proper type of adjuvant is effective on investigated weed species. Chenopodium album was equally controlled (91, % -99,1 %) with all reduced topramezone rates when applied with MSO. Echinochloa crus -galli control was influenced by type of adjuvant added to topramezone, but only when 2/3 topramezone rate was applied with MSO (93,3 %) good efficacy was achieved.

Suzbijanje korova jedna je od najvažnijih mjera u uzgoju jagoda. Budući su relativno plitkog korijena i slabog habitusa, biljke jagode slab su kompetitor pa ih korovi redovito nadvladaju ako se pravovremeno ne provode mjere njihova suzbijanja. Osim što mogu prinos jagoda umanjiti za više od 40 %, korovi su domaćini bolestima, sklonište štetnicima, otežavaju berbu, priječe kvalitetnu primjenu zaštitnih sredstava i gnojiva, mijenjaju mikroklimat pa su jagode jače izložene napadu bolesti. Nasad jagoda eksploatira se tri i više godina pa je za postizanje dobrih rezultata potrebno razviti dobru strategiju suzbijanja korova tijekom cijelog razdoblja uzgoja. Uz dobro poznavanje korovne flore, strategija integriranog suzbijanja, koja obuhvaća preventivne, kulturalne (plodored, izbor položaja za sadnju, izbor kultivara, sklop, gnojidbu, malčiranje), mehaničke (obrada, kultivacija, okopavanje, plijevljenje) i kemijske mjere, najbolje je i najpotpunije ekološko i ekonomsko rješenje., Weed control is one of the greatest challenges facing strawberry growers. Since strawberry plants are relatively shallow rooted, relatively slow growing and are poor competitors, weeds quickly invade and establish bare areas. Weeds can be a source of disease, provide a shelter for insect pests, make harvesting difficult, reduce both yield (up to 40 percent or more) and fruit quality. Strawberry fields are kept in production for several years and weed populations change from annuals and perennials in the following years. A good weed management strategy that integrates preventive cultural (crop rotation, site selection, cultivar selection, plant density, cover crops, soil fertility, mulches), mechanical (tillage, hand-weeding, hand -pulling) and chemical control methods is required to control weeds over the life of the strawberry planting.

Korovi signifikantno smanjuju prinos poljoprivrednim kulturama. Računa se da među štetnim organizmima korovi nanose najveće štete (34 %), štetnici životinjskoga podrijetla čine 18 % štete, a biljni patogeni 16 % štete (Öerke, 2005). Sukladno tome i globalna potrošnja herbicida znatno je veća (46 %) nego potrošnja insekticida (26 %) i fungicida (23 %). Pronalaskom visokodjelotvornih insekticida (1940-ih) i herbicida (1950-ih) borba protiv štetnih organizama u poljoprivredi isključivo se je oslanjala na kemijske mjere. Do tada stoljećima primjenjivane nekemijske mjere borbe potpuno su zapostavljene. Uvidjevši negativne posljedice na okoliš i čovjekovo zdravlje, od osamdesetih godina prošloga stoljeća čovjek se postupno priklanja i vraća starim mjerama i metodama suzbijanja štetnih organizama. U svijetu se sve veća važnost pridaje tzv. održivoj poljoprivredi, odnosno integriranoj biljnoj proizvodnji (IBP) u sastavu koje je važna karika integrirana zaštita bilja (IZB). Ponajvažnija zadaća integrirane zaštite bilja, u sastavu koje je integrirana zaštita od korova, jest smanjiti primjenu pesticida primjenom drugih kulturalnih izravnih i neizravnih nekemijskih. Odskora su (vidi Uvod) sve članice EU-a obvezne poljoprivrednu proizvodnju prilagoditi IBP-u, odnosno IZB-u. U integriranoj zaštiti od korova sve veću važnost dobivaju nekemijske mjere koje uključuju plodored, preventivne mjere, inventarizaciju korova, obradu, banku sjemena korova, kasniju ili raniju sjetvu, zelenu gnojidbu, pokrovne biljke, odabir kultivara u odnosu na klimu i korov, kvalitetno i zdravo sjeme brzog i ujednačenog nicanja, pravilan i ujednačen sklop, pravilnu gnojidbu, zaštitu od drugih štetnih organizama, fizikalne, biološke, kemijske i druge mjere. Integrirani pristup borbe protiv korova nije jedinstven i ne može se jednoobrazno primijeniti na svaku parcelu. Nayler i Drummond (2002) navode da pri odabiru mjera koje treba integrirati farmer mora voditi računa da je: pravilno identificirao korove na njivi; dobro procijenio različit učinak kultivacije u odnosu na banku sjemena i populacije; iscrpio banku sjemena korova prije sjetve; dobro procijenio mogućnosti mehaničke borbe protiv korova; odabrao kompetitivnu sortu ili hibrid; poštivao ekonomski prag štetnosti; kartirao početnu zakorovljenost i ponovnu zakorovljenost koja zahtijeva dodatnu mjeru i procijenio ulogu korova kao izvorišta hrane ili kao skloništa korisnim organizmima ili divljači. Da bi sve navedeno bilo provedivo u praksi, preporučuje se da svaki proizvođač napravi strategiju suzbijanja korova na svakoj parceli, u svakoj kulturi, a u određenim situacijama (naglašena zakorovljenost jednom vrstom, višegodišnji korovi, invazivne vrste i sl.) i strategiju suzbijanja pojedine korovne vrste. Strategiju suzbijanja korova moguće je napraviti na temelju poznavanja tehnologije uzgoja kulture i specifičnih zahtjeva prema agroekološkim uvjetima, poznavanja biologije, ekologije i štetnosti pojedinih korovni vrsta, poznavanja KRZ za pojedinu kulturu, prepoznavanje (determinaciju) korova u ranom stadiju razvoja i poznavanja svih prethodno opisanih mjera suzbijanja korova. Treba posebno naglasiti da je cilj integriranoga pristupa suzbijanju korova, odnosno integrirane biljne proizvodnje zadržati istu razinu prinosa ili čak povećati prinose ratarskih kultura, ali na ekološki i ekonomski prihvatljiv način. To se ne može provesti „preko noći“, to je proces koji se razvija postupno. Ne može se provoditi samo na jednoj kulturi, samo na jednoj parceli ili samo u jednoj sezoni. Integriranu zaštitu od korova može se provesti samo uvažavanjem navedenoga, uz obvezne mjere i mjere koje se preporučuju (Ostojić & Barić, 2013)., Weeds cause significant loss to agricultural as well as non –agricultural ecosystems. In a review of crop losses due to pests, it was stated that overall weeds produced the highest potential loss (34%), with animal pest and pathogens being less important (losses of 18% and 16%) (Öerke, 2005). Herbicides accounted for 46% of the global pesticides sales (insecticides 26% and fungicides 23%). The availability and acceptance of highly effective, selective and inexpensive herbicides, shifted the focus of weed management from non-chemical options, which has been practiced for centuries, to weed control using herbicides. An over-reliance on herbicide use led to the widespread development of herbicide-resistant weeds and concerns about potential negative effects on human health and the environment. One of the most effective ways one can respond to these concerns is by adopting integrated pest management (IPM) techniques on farms. The adoption of integrated pest management (IPM) is the main pillar of the strategy to decrease pesticide use while maintaining or expanding present levels of food production. There are insufficient IPM component technologies and systems available to farmers which offer practical and economically viable alternatives (van Emden, 2002). Within Integrated weed management systems non-chemical weed control measures begun to regain its importance in recent years. Non chemical options include: preventive strategies, soil seed bank, monitoring, cultural weed control, options (crop rotation, cover crop, intercropping, crop cultivar, seed quality, delayed or early seeding, depth of the seeding and planting density), mechanical weed management, biological control, mulches (nonliving and living), allelopathic interaction and solarization. IWM does not exclude chemical weed control compared with herbicides non-chemical methods tend to be less effective, more variable, more expensive, may not reduce the requirement for herbicides may have adverse environmental implications and are often more complex to manage. An integrated weed management (IWM) strategy involves selection, integration and implementation of weed management options leased on economic, ecological and social principles. IWM involves a holistic consideration of weeds in a complex ecosystem. The development of an IWM strategy requires a sound knowledge of the biology and ecology of the weeds involved tools of weed management as well as out-of-the-box thinking to develop natural regulation forces (Upadhyaya and Bloskhow 2007).

Polimorfno sjeme bijele lobode (Chenopodium album L.) karakterizira različiti stupanj dormantnosti, što utječe na dinamiku klijanja i nicanja ove korovne vrste. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih mehaničkih, fizikalnih i kemijskih metoda na prekid dormantnosti sjemena lobode. Sjeme je sakupljeno početkom listopada 2012. godine na pokušalištu Agronomskog fakulteta, Zagreb u Šašinovečkom Lugu. Uz netretiranu kontrolu, u istraživanju je ukupno bilo 13 tretmana kojima se djelovalo na sjeme u cilju prekidanja dormantnosti. Prosječna klijavost netretiranog sjemena iznosila je 21%. Većina primijenjenih tretmana, osim stratifikacije i potapanja sjemena u vruću vodu zagrijanu na 700C, utjecala je na povećanje klijavosti sjemena lobode. Tretmani koji su uzrokovali značajno veću prosječnu ukupnu klijavost u odnosu na ostale u istraživanju bili su: stratifikacija sjemena 7 dana na 4°C uz dodatak 0,2%-tne otopine KNO3 (68,3%), potapanje sjemena u 77%-tnu H2SO4 u trajanju od 5 minuta (62,7%), te potapanje sjemena u 2%-tnu otopinu tiouree na 24 h (58,3%)., The aim of this study was to investigate the effect of various mechanical, physical and chemical methods for seed dormancy breaking of Chenopodium album L. Seed was collected at the beginning of October 2012. at the experimental station of the Faculty of Agriculture, Šašinovečki Lug. The study included 13 treatments and non treated control. Average germination of lambsquarters seeds on non treated control was 21%. Most of the treatments achieved good efficiency on the germination of Chenopodium album seeds. Most of the treatments, exept cold stratification and soaking seeds in hot water (70°C ), achieved good efficiency on the germination of Chenopodium album seeds. Methods with the best germination in the study were: cold seed stratification at 4°C for 7 days with addition of 0.2% solution of KNO3 (68.3%), soaking seeds in 77% H2SO4 for 5 minutes (62.7%) and soaking seeds in 2% solution of thiourea for 24 h (58.3%).

U cilju smanjenja primjene kemijskih sredstava za zaštitu bilja novija istraživanja znanstvenika, sve više su usmjerena na različite alternativne „nekemijske“ mjere borbe protiv štetočinja. Od njih se traži da budu približno učinkovite kao kemijske mjere, a da manje štete okolišu. Alelokemijske sposobnosti biljaka uočene su već u 3. st. prije Krista ali su se tek u 20. st. počele intenzivno proučavati. Cilj ovog rada bio je proučiti alelokemijske sposobnosti dviju korovnih pridošlica u Republiku Hrvatsku, mračnjaka - Abutilon theophrasti Med. (ABUTH) i kužnjaka - Datura stramonium L. (DATST). U tu svrhu postavljena su dva pokusa kojima se ispitivao alelopatski utjecaj biljne mase ekstrakta nadzemnog i podzemnog dijela mračnjaka kao i vodenog ekstrakta nadzemnih dijelova kužnjaka na početni rast i razvoj kukuruza (Zea mays L.). Ocjena alelopatskog utjecaja utvrđena je mjerenjem ukupnog postotka klijavosti, duljine korijenka i klice kukuruza. Istraživanjima je dokazan izrazit inhibirajući učinak korovne vrste Abutilon theophrasti Med. na duljinu korijenka, klice kao i na ukupnu klijavost zrna kukuruza. Korovna vrsta Datura stramonium L. imala je suprotan, odnosno stimulirajući učinak na duljinu korijenka kukuruza. Primjenom ekstrakta iz nadzemnih dijelova obje istraživane korovne vrste smanjena je ukupna klijavost zrna kukuruza mjerena tri, šest i 10 dana nakon tretiranja. Provedenim pokusima dokazane su, inhibirajuće i stimulirajuće alelopatske interakcije između dviju istraživanih korovnih vrsta i kukuruza., In view of minimising the use of pesticides in agriculture, scientific researchers all over the world are oriented to ther “alternative”, “non-chemical” weed control measures which are required to be efficient as chemicals but should be beneficial to the environment. Although allelopathy interactions between plants were observed in the 3rd century BC, allelopathy and allelochemicals started to play an important role in agriculture in the 20th. The aim of this paper was to investigate the allelopathic effect of two important non-native weed species in Croatia, Abutilon theophrasti Med. (ABUTH) and Datura stramonium L. (DATST). Both of the weeds are very competitive in corn crops and cause great losses in corn yields. Laboratory experiments were conducted in 2004. and 2005. In the first experiment allelopathic effect of aqueous extract of fresh shoot and leaves, and separately aqueous extract of roots of Abutilon theophrast Med. on germination and early growth of corn (Zea mays L.) were examined. In the second experiment allelopathic effect of above part of plant of both weeds were examined only. Aqueous extracts of Abutilon theophrasti Med. inhibited strong germination, radicle and coleoptile length of corn. On the other side promoting effect on radicle length was noticed by aqueous extract of Datura stramonium L. Germination of corn, measured 3, 6 and 10 days after treatments, was inhibited by aqueous extracts of above ground part of plants of both weed species.