Search

Tijekom razdoblja od 2014. do 2018. godine, ukupno smo mikrobiološki pretražili 5453 uzorka sekreta vimena krava podrijetlom iz 18 županija i Grada Zagreba. Patogene uzročnike izdvojili smo iz 2025 uzoraka (37, 1%) pri čemu smo identificirali više od 25 različitih vrsta uzročnika. Najčešće je izdvojen Streptococcus uberis, 26, 1% svih izdvojenih uzročnika, dok je vrsti Staphylococcus aureus pripadalo 20, 1% izdvojenih. Ostale vrste uzročnika izdvojene su rjeđe. Metodom multipleks PCR tipizirali smo 237 sojeva S. aureus, a tipizacija se temeljila na umnožavanju četiriju gena (spa gen, mecA gen, mecC gen i PVL gen). Spa gen smo utvrdili u 204 (86, 1%) soja, a u 33 soja (13, 9%) nismo ga detektirali. Gensku osnovu rezistencije prema meticilinu (mec gen) utvrdili smo u 10 (4, 2%) sojeva. Prisutnost mecA gena utvrdili smo u 5 (2, 1%) sojeva, a mecC gena također u 5 (2, 1%) sojeva. PVL gen nismo utvrdili ni u jednom istraživanom soju bakterije S. aureus. Spa tipizacijom utvrdili smo 53 različita spa- tipa od kojih su četiri nova spa-tipa u korištenoj bazi podataka. Najzastupljeniji spa- tip je t2678 (14%), slijede t529 (8%), t091 i t267 (7, 33%), t12029 (6, 67%) i t2873 (5, 33%). Tipizacijom sljedova na više lokusa (MLST) utvrdili smo 32 različita alelna profila, a identificirali smo tri do sada u bazi podataka nepoznata profila. Najzastupljeniji alelni profili su ST133 (20, 7%), ST97 (10, 6%), ST352 (10, 1%), ST522 (9, 1%), ST7 (6, 1%), ST504 (5, 6%), ST2826 (4, 6%), ST20 (4%), ST50 (2, 5%), ST1380 (2%), ST6 (2%), ST15 (1, 5%), ST101 (1, 5%), ST139 (1, 5%), ST151 (1, 5%), ST398 (1, 5%) i ST1094 (1, 5%), a ostali su zastupljeni u manjem postotku. Korištenjem eBURST algoritma odredili smo i klonalne komplekse (CC). Definirali smo 6 grupa te 15 pojedinaca (single). Istraženi izolati S. aureus pripadaju klonalnim kompleksima CC97, CC398, CC8, CC7, CC479 i CC1. Alelne profile smo istražili na 7 lokusa: arcC, aroE, glpF, gmk, pta, tpi i yqiL. Najpolimorfniji lokus je aroE s HGDi indeksom 0, 88. Slijede ga tpi, pta, arcC, yqiL i gmk. Najmanje polimorfan je glpF s HGDI indeksom od 0, 72 što je i dalje iznimno polimorfno. Tipizacijom uzastopnih ponavljanja na više lokusa (MLVA) na šesnaest lokusa dokazali smo da je najmanje polimorfan lokus Sa0550 (HGDI 0, 2781). Srednja raznolikost utvrđena je na lokusima Sa0550, Sa0684 i Sa1866 (HGDI 0, 2 ≤ 0, 6). Lokusi na kojima se sojevi najviše razlikuju su Sa0122, Sa0266, Sa0311, Sa0387, Sa0704, Sa0964, Sa1097, Sa1132, Sa1194, Sa1291, Sa1729, Sa2039 i Sa2511 (HGDI 0, 6 ≤ 1). Najpolimorfniji lokus je Sa0122 (HGDI 0, 8874). U tipiziranim uzorcima definirali smo i 105 različitih genotipova. Korištene metode molekularne tipizacije (spa tipizacija, MLST i MLVA) usporedili smo te definirali koja je metoda najinformativnija i najprikladnija za rutinska istraživanja. Simpsonov indeks raznolikosti, s intervalom pouzdanosti od 95%, pokazuje da MLVA ima najveću sposobnost razlikovanja sojeva (99%), sljedeća metoda je spa tipiziranje (94, 8%), a zatim slijedi MLST (92, 4%). Naše istraživanje obuhvatilo je sojeve vrste S. aureus izdvojene iz sekreta vimena krava s hrvatskih farmi i obiteljskih gospodarstava. U istraživanje nisu uključeni sojevi izdvojeni iz drugih izvora kao što su okoliš i djelatnici. Iz sojeva podrijetlom iz krava dokazali smo da mogući zoonotski potencijal ima 35 (17, 7%) od 198 analiziranih sojeva. Najzastupljeniji je ST97 (CC97) kojem pripada 21 analizirani soj (10, 6%) (od kojih su 4 MRSA soja), zatim ST20 kojem pripada 8 (4%) sojeva, ST398 (CC398) kojem pripadaju 3 soja (svi su MRSA) (1, 5%) te ST130 kojem pripadaju 3 (1, 5%) soja (svi su MRSA).

Bruceloza je najčešća bakterijska zoonoza u svijetu, osobito u mediteranskim zemljama. Mikrobiološkim tehnikama i većinom molekularnih nije moguće podtipizirati sojeve Brucella sp. zbog vrlo visoke genetičke homogenosti unutar roda. Mikrobiološkim i molekularnim tehnikama određena su i tipizirana 193 soja Brucella sp. podrijetlom iz JI Europe, prisutna u arhivi Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb. Proučavanje lokusa koji sadrže različiti broj uzastopnih ponavljanja ima dijagnostički potencijal, ali ne na razini biovara. Sojevi se grupiraju zajedno zbog filogenetske i zemljopisne povezanosti. Utvrđena je regionalna specifičnost, ali i posebnost pojedinih uzoraka Brucella suis i Brucella melitensis. Uspoređujući dobivene rezultate s onima iz drugih dijelova svijeta određene su regionalne specifičnosti sojeva, dokazani izvori i načini širenja Brucella sp. i pojedinih biovarova među životinjama te njihovog prijenosa na ljude. Metoda je regionalno vrednovana te uvedena u rutinsku upotrebu što su značajni koraci u kontroli i iskorjenjivanju bruceloze u Hrvatskoj i JI Europi.

Bakterijska vrsta Coxiella burnetii je vrlo infektivna bakterija i obvezatni unutarstanični parazit. U ljudi i životinja uzrokuje Q-groznicu koja je raširena po cijelom svijetu. U ovom radu su po prvi put genotipizirani sojevi vrste C. burnetii u Hrvatskoj metodom MLVA (Multi Locus VNTR Analysis, Variable Number of Tandem Repeats) koja se u svijetu tek uvodi kao metoda za genotipizaciju bakterije C. burnetii. Metoda je primijenjena na 49 uzoraka podrijetlom od domaćih životinja, 15 uzoraka je u potpunosti tipizirano, a njih 14 svrstano je u jedan od 10 dobivenih genotipova. Dva genotipa srodnija su s genotipovima u svijetu nego s hrvatskim genotipovima, a karakteristični su za kontinentalni dio Hrvatske. Ostali genotipovi srodniji su međusobno nego sa stranim genotipovima, a karakteristični su za primorski dio Hrvatske. Metoda MLVA uvedena je kao rutinski dijagnostički postupak čime je omogućeno utvrđivanje izvora i puteva širenja infekcije što će pridonijeti kontroli i suzbijanju bolesti u domaćih životinja koje su ujedno primarni izvor zaraze za ljude. Coxiella burnetii is very infectious intracellular bacterium. In humans and animals it causes Q-fever which is spread all around the world. This study was the first time of genotyping C. burnetii strains in Croatia. The strains were genotyped using MLVA (Multi Locus VNTR Analysis, Variable Number of Tandem Repeats) method, a method recently introduced for the C. burnetii genotyping in the world. The 49 domestic animals' samples were genotyped, 15 samples were typed completely and 14 of them were assigned to one of 10 obtained genotypes. Two genotypes are more similar to the genotypes in the world than to other genotypes in Croatia and they are typical for continental part of Croatia. All other genotypes are more similar to each other than to foreign genotypes. These genotypes are typical for the coastal part of Croatia. The MLVA was implemented as tool for locating the source of the infection and the route of transmission which is essential in prevention and controlling the disease.

Bacillus anthracis je sporogena i virulentna bakterija, patogen koji uzrokuje ozbiljnu i cesto smrtonosnu bolest bedrenicu (antraks). Antraks je zoonoza koja se može prenijeti na covjeka i uzrokovati smrtonosnu ili lokalnu infekciju. Bakterija tvori spore koje preživljavaju desetljecima, a mogu se upotrijebiti i kao biološko oružje. B. anthracis, kao infektivni biološki agens, predstavlja veliki rizik i potencijalnu opasnost za covjeka i odre ene životinje, stoga postoji velika potreba za brzom i detaljnom identifikacijom i molekularnom tipizacijom izolata za potrebe epidemioloških istraživanja. B. anthracis je izrazito geneticki monomorfna vrsta te se tipizacija temelji na analizi varijabilnih regija poput VNTR lokusa. Glavni faktori virulencije B. anthracis, toksini i kapsula, kodirani su na dva plazmida virulencije pXO1 odnosno pXO2. U ovom radu analizirano je 14 sojeva B. anthracis izdvojenih tjekom infekcija ovaca i goveda od kojih je 13 sa podrucja Hrvatske i jedan iz Mostara (BiH). Ispitali smo prisutnost gena pagA (pXO1) i gena cap-B/C (pXO2) PCR metodom i pokazali da je devet izolata potpuno virulentno (pXO1+, pXO2+), tri su djelomicno virulentni (pXO1-, pXO2+) dok su dva nevirulentni soj Sterne (pXO1+, pXO2-). Provedena je molekularna tipizacija sojeva metodom analize varijabilnog broja uzastopnih ponavljanja na šest lokusa. Odre en je genotip za 12 virulentnih sojeva. Utvr eno je da su na podrucju Hrvatske i Mostara prisutna dva razlicita genotipa B. anthracis, A1 i B2.