Search

Radijalni prirasti obične jele, hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka i obične bukve u sastojinama uz točke bioindikacijske mreže uspoređeni su s jakim oštećenjem krošanja i depozicijom olova u Of i Ah horizontima kao i aciditetom iz istih uzoraka. Radijalni prirasti pokazali su trend opadanja prije vanjskih znakova oštećenosti krošanja. Ustanovljena je veza između radijalnih prirasta i jake oštećenosti krošanja dok u odnosu na količine olova nije utvrđena.

Već se dvadeset godina provode mjerenja intercepije na nekoliko karakterističnih položaja u sastojini, i to ispod krošanja šumskog drveća, na rubovima i između krošanja te na šumskoj plješini. Analizirajući kretanje trenda intercepcije na svakom od ovih položaja, pokazan je veliki utjecaj razvoja sklopa na intercepciju. Kako se plješine i prostori između krošanja zatvaraju, na tim je položajima došlo do porasta intercepcije, dok je uslijed smanjenja lisne površine došlo do smanjenja intercepcije ispod krošanja hrasta lužnjaka. Znači da su u sastojinama prisutna dva suprotna procesa, jedan prirodni proces razvoja sklopa koji djeluje na povećanje intercepcije, i proces „ Propadanja šuma“ uz koji su vezani smanjenje lisne površine, a time i intercepcije. Razmotreni su mogući utjecaji ovih procesa na vodnu bilancu sastojine.

Veći broj klimatoloških modela predviđa znatne promjene globalne klime. Dokazano je da je jedan od čimbenika koji ima znatan utjecaj na klimu koncentracija CO2 u atmosferi. Ta se koncentracija u zadnjih trideset godina stalo povećava zbog spaljivanja golemih količina fosilnih goriva, a predviđa se da će se ona i ubuduće dalje povećavati. Neposredna posljedica povećanja koncentracije CO2 u atmosferi je povišenje temperature atmosfere za 3-5 0C, a s tim promjenama su onda povezane i promjene ostalih klimatskih parametara. Da su te promjene već uzele maha, može se dokazati proučavanjem meteoroloških podataka. Mi smo se u tu svrhu poslužili podacima s meteorološke stanice Zagreb-Grič, koja ima neprekinuti niz mjerenja još od 1862. godine. Pokazali smo da ti podaci podržavaju hipotezu da je već nastupila promjena u temperaturnom i oborinskom režimu našeg podneblja. Zadnjih dvadeset godina razvijen je velik broj računalnih modela koji simuliraju rast i sukcesiju šumskih ekosustava. Neki tipovi tih modela imaju u sebi ugrađene utjecaje ekoloških čimbenika na procese rasta i razvoja sastojina, pa samim time i mogućnost simuliranja rasta šumskih sastojina pod promijenjenim ekološkim uvjetima. Dan je pregled rezultata primjene tih modela radi prognoze razvoja i sukcesije šumskih sastojina u uvjetima koji se predviđaju da će nastupiti s promjenama globalne klime.

Oštećenost šumskog drveća procijenjena je u Hrvatskoj u tri navrata: 1987., 1988. i 1990. Procjena je obavljena na osnovi metode Komisije Europske zajednice za šumarstvo i uzgajanje šuma koja je prihvaćena u gotovo čitavoj Europi. Opisana su sušenja hrasta lužnjaka i obične jele u prošlosti. U popisu oštećenosti radi se o istom načinu rada, pa su rezultati usporedivi u vremenu i prostoru. U rezultatima dana je osutost krošanja (prozirnost krošnje) kao najznačajniji parametar oštećenja, a kod usporedbe koristimo indeks osutosti koji obuhvaća sva stabla s oštećenjem većim od 25%. Taj indeks je iznosio za Hrvatske šume u 1987. – 7, 9%, 1988. – 9, 5% i 1990. – 10, 3%. Kako vidimo učešće drveća koje se više neće oporaviti je u porastu i danas iznosi pet puta više od godišnjeg prirasta svih naših šuma. Značajno su oštećeni obična jela (43, 3%), hrast lužnjak (15%) i hrast kitnjak (10, 3%). Naša, ali i druga istraživanja o prisutnosti mokrog i suhog taloženja kiselina u hrvatskim šumama upozoravaju na značajan utjecaj industrijskog i drugog onečišćenja zraka, vode i tla.