Search

U radu se govori o Herodu Askalonitu koji je zapovjedio da se pobiju svi dječaci od dvije godine do jednoga dana života. Herod je mislio da će tako ubiti novorođenoga kralja Isusa Krista. Međutim anđeo se u snu javio sv. Josipu i rekao mu da uzme Isusa i majku njegovu i da se sklone u Egipat. Tako je Isus Krist spašen. U znak sjećanja na taj događaj od 5. stoljeća svetkuju se Sveta Nevina dječica. Taj spomendan narod najčešće naziva Mladinci, Mladenci. Katolička crkva taj spomendan svetkuje treći dan od Božića. Uz Svetu nevinu dječicu u hrvatskoj tradicijskoj kulturi vezuju se vjerski i svjetovni običaji. Na svečanim svetim misama blagoslivljaju se djeca. Raširen je tradicionalan običaj u Hrvata da se djeca dok su još u postelji simbolično šibaju i darivaju. Djeca danju obilaze svoje susjede, kumove i rodbinu i prutom ih malo udaraju a zauzvrat dobivaju darove. Mladići odlaze u one domove u kojima ima djevojaka i lagano ih šibaju. U nekim mjestima mladoženje šibaju svoje supruge. Ti običaji nazivaju se mladinčanje. Narodno je vjerovanje da će oni koji su mladinčani biti zdravi. Na Korčuli se još uvijek u onim domovima gdje ima male djece izvode koledarske pjesme. U Blatu na Korčuli te pjesme nazivaju se veselarske., The paper discusses Herod of Ascalon who ordered that all boys from one day up to the two years of life be killed. He thought that he would thus kill the newborn king Jesus Christ. However, the angel appeared in a dream to St. Joseph and told him to take Jesus and his mother and take refuge in Egypt. Thus, Jesus Christ was saved. In memory of this event, Holy Innocent’s Day is celebrated since the 5th century. This memorial day is most often called by people Mladinci, Mladenci. The Catholic Church celebrates this memorial on the third day of Christmas. In Croatian traditional culture, religious and secular customs are associated with Holy Innocent’s Day. Children are blessed at solemn Holy Masses. It is a widespread custom among Croats to symbolically whip and give presents to children while they are still in bed. During the day, the children visit their neighbors, godparents, and relatives and beat them a little, and in return they receive gifts. The young men go to those homes where there are girls and lightly whip them. In some places, the grooms symbolically whip their wives. The customs are called mladičanje. It is a folk belief that those who take part in mladičanje will be healthy. On Korčula, koleda songs are still performed in those homes where there are small children. In Blato on the island of Korčula these songs are called veselarske.

U znanstveno-popularnom radio-kolokviju analiziraju se vokabular, sadržaj i značenje tekstova iz Evanđelja koji govore o teškim prilikama u kojima živi sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa. Razgovor je uživo emitiran 4. 1. 2020., a na internetu je publiciran kao zvučni zapis.

U članku se polazi od činjenice da je Isus Krist mjerodavan za kršćaninovu vjeru kao i da se bez ostatka ne može ostvariti suglasje između ispovijedanja vjere i prakse vjere. U prvom dijelu članka nastoji se odgovoriti što to podrazumijeva Isusovo upozorenje učenicima da se čuvaju farizejskog, Herodova i saducejskog kvasca/nauka. Analizirajući Isusov odnos prema glavnim religijskim i političkim strujama njegova vremena: farizejima, esenima, zelotima, te Herodu, rimskoj vlasti i saducejima, pokazuje se Isusova religijska i društvena neprilagodljivost. U drugom dijelu, metodom korelacije, dakle Isusovim riječima i praksom, opisuju se neke današnje prividne forme neprilagodljive vjere unutar Crkve i društva. Tematiziraju se, također, raskoraci između nominalne i življene vjere u tri identifikacijske sastavnice kršćanstva: euharistija, teologija i križ. Na temelju evanđelja i primijenjenog suodnosa između Isusova i našega konteksta u zaključku se iznose bitne karakteristike kršćaninove vjere., The Article insists on the fact that Jesus Christ is the benchmark of faith for Christians and that it is impossible to achieve the complete correspondence between orthodoxy and orthopraxis, without a remainder. In this regard, the first part of the article undertakes to explain Jesus'warning to his disciples on the yeast/teachings of Pharisees, Herod and Sadducees. By analyzing Jesus' attitudes towards the religious and political mainstream of his day - Pharisees, Essenes, Zealots and »Herod«, Roman authorities and Sadducees - the argument portrays Jesus' nonconformity with religious and political mainstream of his time. The second part uses the correlation method to describe the current »illusive« forms of immutable faith within the Church and society through Jesus' preaching and practice. Chasms between nominal and living faith are discussed through the three intrinsic components of Christianity: the Eucharist, theology and the cross. In the end, on the basis of the Gospel and the applied correlation between Jesus' and our own context, the article expounds on the essential characteristics of the faith of a Christian.

Ne samo da se uz božićni događaj veže pohod pastira i njihov poklon novorođenome djetetu u Betlehemu, nego se u Mt 2, 1-12 nalazi izvješće o drugom posjetu i drugom poklonu na jednoj znatno višoj razini. Matej, međutim, izvješćuje kako su u Betlehem došla trojica mudraca ili pak trojica kraljeva da vide novorođenoga kralja, zvijezdu kojega su vidjeli na Istoku, odakle su se zaputili u potragu za događajem koji je označavala zvijezda. To je svakako neobičan događaj u koji se stapa povijesna stvarnost i teološka poruka u jedinstvo koje nije lako rastaviti. Ova zgoda o trima mudracima s Istoka višestruko je poučna i za suvremenog čitatelja. Ona nam govori da Bog uvijek iznova šalje znakove s neba ili, kako kaže naš književnik Ivo Andrić, postavlja znakove pored puta kako bi ih ljudi vidjeli i na svome životnome putu slijedili. Oni koji imaju otvorene oči srca vidjet će te znakove, prihvatiti ih i slijediti u životu njihove putokaze te prema tomu stići i na odredište prema kojemu ih tih znakovi s neba vode.

Isusovo rođenje nije ostalo nezamijećeno u spilji u blizini Betlehema nego je uskoro postalo tajnom o kojoj je brujao cijeli kraj. Mnogi su s raznim namjerama tragali za malenim Isusom. Među njima najopasniji je bio svakako kralj Herod, nazvan ''Veliki''. O Herodu Velikom dao je u svojim djelima mnogo podataka židovski pisac Josip Flavije. Herod se rodio oko 73. god. pr. Kr. u Aškelonu, gradu na jugu Palestine. Herodov otac Antipater imao je dosta političkog njuha pa je pomogao svome sinu da dođe na vlast. Dugo razdoblje Herodove vladavine nosi značajke iznimno velike graditeljske djelatnosti gotovo na cijelom prostoru kraljevstva, zatim neviđenu političku vještinu u najtežim trenucima vladavine, ali jednako tako i nenadmašnu vladarsku okrutnost, čak i prema svojim najbližima. Herod Veliki je bio jako okrutan vladara koji je dao pogubiti i svoju ženu Mariamme koju je istinski volio, a na kraju i svoja dva sina. Imajući sve ovo u vidu može se lako naslutiti kakv je strah bio obuzeo Heroda kada je čuo da se rodio novi kralj, kojemu se, eto, i mudraci s istoka idu pokloniti. Herod je nastojao na svaki mogući način postati velik. S druge strane imamo Isusa koji svoju veličinu iskiva odozdo. On je sišao među najmanje, najsiromašnije i najjednostavnije ljude. Svojom beskrajnom solidarnošću s njima, koja ide do identifikacije, Isus je izgrađivao svoj identitet. Dok je Herod bio čovjek nad drugima, Isus je bio čovjek za druge. Herodova je slava davno nestala, a Isusova raste još i danas!

Kod Mateja (2, 1-12) postoji tekst, što izrijekom opisuje dolazak u Jeruzalem maga (mudraca), koji - slijedeći zvijezdu - traže ''novorođenog kralja židovoskoga''. Postoji niz pitanja koja se nameću iz sažetog izvješća koja kruže uglavnom oko dva glavna: Je li posrijedi bila neka istinska promjena na nebu ili je opis proistekao iz drugih ''teoloških'' potreba ; radi li se o ''povijesnom'' događaju ili pak tumačenju Isusove osobe? Ili je možda u pitanju i jedno i drugo? Autor u radu donosi istraživanje J. Kepplera o konjukciji Saturna i Jupitera 7. god. pr. Kr. čije je mišljenje postalo ponovno aktualno otkrićem glinenih babilonskih pločica s klinastim pismom, starih 2000 godina. Te su pločice predstavljale zapravo ''astrološki arhiv'' zvjezdarnice u Sipparu na rijeci Eufratu te su materijalni dokazi o promjenama na nebu za vrijeme Isusova rođenja. Postoji također mišljenje da se u opisu Mt 2, 1-12 radi o midrašu, to jest o posebnom, rabinskom tumačenju pojedinih biblijskih tekstova. Pa ipak ne može se nipošto isključiti ni jedna ni druga stvarnost, to jest da u jezgri opisa dolaska triju mudraca s Istoka postoji povijesna jezgra, koja je kasnije interpretirana u duhu predaja SZ i Isusova naviještanja. Sve, dakle, ukazuje kako su pogani, makar u svojim najplemenitijim i ''najmudrijim'' izdancima, već na samom Isusovu početku bili uključeni u Isusovo priznavanje i prihvaćanje. Tim ljudima bile su otvorene oči prije nego mnogim drugima. Zato taj događaj znači i Bogojavljenje - pokazivanje Boga svim ljudima dobre volje.