1. Znanstveno-tehnološki razvoj i problem istine
- Author
-
Mirko Jakić, Franjo Sokolić, and Dragan Poljak
- Subjects
razvoj znanosti ,porast znanja ,Popperov falsifikacionizam ,Kuhnov socijalni relativizam ,objektivna realnost ,pojam istine ,development of science ,growth of knowledge ,Popper’s falsificationism ,Kuhn’s social relativism ,objective reality ,notion of truth - Abstract
Prirodoslovna znanost nastoji baviti se fizičkom realnošću koja je neovisna o čovjekovom djelovanju, pa čak i njegovom postojanju. Znanstvena teorija poprima oblik matematičke formulacije koja se odnosi na određene tipove događaja, a iz kojih je moguće dedukcijom predvidjeti specifične događaje. Reduktivna, generalizirajuća tendencija znanosti implicira hod prema suštini prirodnih fenomena, prodiranje ispod tkiva pojavnosti do krajnjih konstituenata tvari, na neki način svodeći biologiju na kemiju, a ovu potom na fiziku. Suvremenim svijetom vlada i ideja o tehnološkom napretku, premda je neizvjesnost u pogledu tehničkih efekata novih tehnologija popraćena s još većom neizvjesnošću u pogledu njenog utjecaja na ljudsko društvo. Na prvi pogled, neminovno se nameće zaključak kako je porast ljudskoga znanja kumulativan i jasno usmjeren prema objektivnoj istini. Dok Popperov falsifikacionizam donekle dopušta postojanje znanstvenog progresa, Kuhnov socijalni relativizam ovoj se ideji u potpunosti suprotstavlja. Neovisno o rezultatima koje je znanost postigla, posebno u vidu tehničkog napretka, pitanje je koliko se ona približava istini. Razvoj suvremene fizike, naročito kroz razvoj kvantne mehanike, doveo je do potpuno novog odnosa prema osnovnim pitanjima filozofije znanosti. Pitanje je nije li nužno napuštanje načela kauzalnosti i lokalnosti. Kauzalnost je napuštena u Kopenhagenškoj interpretaciji, ali je sačuvana u Bohmovoj interpretaciji. Pokusi uz pomoć kojih se provjeravaju Bellove nejednakosti pokazuju nemogućnost izbjegavanja nelokalnosti. Bez obzira na odbijanje Einsteina i drugih velikih znanstvenika da prihvate tu ideju, izgleda da ćemo se morati s njom pomiriti. Kakav je to svijet u kojemu ne vrijedi lokalnost? Što o takvom svijetu uopće možemo reći? To bi značilo da je sve povezano i da sve ovisi o svemu, tj. da moramo napustiti ideju fizikalističkog redukcionizma, na kojemu počiva prirodoslovna znanost, i prihvatiti holizam. Stoga je potrebno promotriti središnje teorijsko-spoznajno pitanje o istini s kritičkoga stajališta suvremene filozofije znanosti, a s obzirom na logički pozitivizam, socijalni relativizam i holizam. Kako tehnologija kao posljedica znanstvenog istraživanja ima ogroman utjecaj na suvremenost, potrebno je ukazati i na utjecaj tehnologije na znanstvenu istinu., Natural science aims to deal with physical reality independent of human action, even of human existence. Scientific theory takes form of the mathematical formulation pertaining to certain type of events out of which is possible to predict certain events by deduction. Reductive, generalized tendency of science implies a course towards the insight of natural phenomena, penetration beneath tissue of manifestation of final constituents of the substance, somehow reducing the biology to chemistry, and then chemistry to physics. The idea of technological progress rules the modern world, though an uncertainty regarding the technical effects of new technologies is accompanied with even more uncertainty regarding their impact to society. At a glance, one necessarily concludes that the growth of the human knowledge is cumulative in nature and clearly directed towards the objective truth. While Popper’s falsificationism allows a scientific progress to a certain extent, Kuhn’s social relativism stands against it. Regardless of the achievement of the science, particularly, as far as the technological advancement is concerned, the question is how much the science approaches the truth itself. The development of contemporary physics, especially through the rise of quantum mechanics, leads to an entirely new relation to basic questions in philosophy of science. The question is whether it is necessary to abandon the principle of causality and locality, respectively. Causality is abandoned in Copenhagen interpretation, but is preserved in Bohm’s interpretation. Experiments for verification of Bell’s inequality show impossibility of abandoning of non-locality. Regardless of the fact that Einstein and some other prominent scientists refused to accept this idea, it seems we should adopt it. What kind of the world is the one without locality? What can we say about such a world, at all? It would mean that everything is connected and that everything is dependent on everything, i.e. that we must abandon the very idea of the physical reductionism, on which the natural science is based and to accept holism. Thus, it is necessarily to consider central theoretical-epistemological question on the truth from the critical view of the contemporary philosophy of science, with particular emphasis to logical positivism, social relativism and holism. Since technology, as a consequence of scientific research, significantly influences modern time, it is, vice versa, necessary to point out the impact of technology to the scientific truth itself.
- Published
- 2012