Search

U ovom radu prikazani su rezultati izmjere parametara koji opisuju fotosintetsku aktivnost bukovih klijanaca pod utjecajem suboptimalne ishranjenosti s mineralnim hranivima. Cilj rada bio je približiti ovu problematiku šumarskoj praksi kroz raspravu dobivenih rezultata u kontekstu dosadašnjih spoznaja o utjecaju mineralne ishrane na fotosintetski proces šumskoga drveća. U rano proljeće 2019. godine bukovi klijanci porijeklom iz jedne prirodne mješovite sastojine hrasta kitnjaka i obične bukve presađeni su u sterilni supstrat (agroperlit). Nakon presadnje redovito su zalijevani (tretirani) kompletnom hranivom otopinom (KO tretman), odnosno hranivim otopinama u kojima su izostavljeni dušik (–N tretman), fosfor (–P tretman), magnezij (–Mg tretman) ili željezo (–Fe tretman). Na šest klijanaca unutar svakog od pet prethodno opisanih tretmana tijekom vegetacijskog razdoblja 2019. godine redovito su mjereni sljedeći parametri: stopa fotosinteze (A), provodljivost puči (gs), intercelularna koncentracija CO2 (ci), indeks relativnog sadržaja klorofila u lišću (CCI) te indeks fotosintetske učinkovitosti (PIABS). Svi parametri bili su lošiji kod klijanaca iz –N, –P i –Mg tretmana u odnosu na klijance iz KO tretmana. Takav rezultat vjerojatno proizlazi iz fizioloških funkcija N, P i Mg koji sudjeluju u građi proteina i enzima, prometu i skladištenju energije te građi klorofila, što je sve skupa neophodno za uredno funkcioniranje cjelokupnog fotosintetskog procesa. Unatoč važnoj ulozi Fe u gotovo svim životnim procesima biljaka pa tako i fotosintezi svi mjereni parametri kod klijanaca iz –Fe i KO tretmana bili su podjednaki. Međutim, za razliku od N, P i Mg koji pripadaju skupini makrohraniva, Fe pripada skupini mikrohraniva, čije su koncentracije u biljnom tkivu relativno niske. Prema tome, moguće je pretpostaviti da su istraživani klijanci iz tla prirodne sastojine i/ili iz rezervi u sjemenu tijekom početne faze svoga razvoja uspjeli usvojiti i/ili mobilizirati dovoljnu količinu Fe koja im je bila dostatna za normalno funkcioniranje tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja, bez obzira na kasniju primjenu tretmana. S obzirom na ovakav rezultat, inicijalno praćenje parametara fotosintetske aktivnosti bit će nastavljeno tijekom sljedećih nekoliko vegetacijskih razdoblja. U tom periodu planira se započeti s praćenjem dinamike vegetativnoga rasta, fenologije listanja i razvoja vizualnih simptoma pri suboptimalnoj ishranjenosti obične bukve s mineralnim hranivima s ciljem dodatnog približavanja ove problematike šumarskoj praksi.

U radu je analizirana struktura sastojina obične bukve u razvojnim stadijima starijeg pomlatka i mlade sastojine, prije i nakon njege čišćenjem i prorjedom.

U radu su prezentirani rezultati istraživanja utjecaja modifikacije limunskom kiselinom i biološke razgradnje drva na stabilnost dimenzija i početno bubrenje. Mjereni su: dobitak mase drva modifikacijom, gubitak mase ispiranjem, gubitak mase uslijed djelovanja gljiva truležnica i početno bubrenje. Korištene su bjeljika bijelog bora i obične bukve. Svi uzorci su pripremljeni prema DIN 52184. Modifikacija bjeljike bijelog bora i bukovine napravljena je prema ranije optimiranim režimima. Modifikacija limunskom kiselinom rezultira povećanjem stabilnosti dimenzija i umanjena iznosa bubrenja u vremenu u odnosu na prirodno drvo. Vrijeme izlaganja čistim kulturama gljiva od 3, 6 dana je prekratko, a broj od 4 izabrana uzorka za ispitivanje početnog bubrenja suviše je malo da bi se sa sigurnošću utvrdio utjecaj biološke razgaranje na početno bubrenje.

Slavonsko gorje ima vrlo važno mjesto u florističkoj i vegetacijskoj slici kontinentalnoga dijela Republike Hrvatske. Najveći dio šumskoga pokrova toga područja čine sastojine obične bukve (Fagus sylvatica L.). Cilj je ovoga rada analizirati florni sastav bukovih šuma na Psunju, Papuku i Krndiji koji dosad nije dovoljno istražen, a nakon toga na temelju vlastitih i literaturnih snimaka definirati i razgraničiti biljne zajednice bukovih šuma, te na kraju analizirati neke od ekoloških i fitogeografskih obilježja koja određuju njihov pridolazak. Tijekom terenskih istraživanja napravljeno je 88 fitocenoloških snimaka prema standardnoj srednjoeuropskoj metodi. Napravljena je numerička usporedba sa snimkama bukovih šuma sa širega geografskoga područja, te su utvrđene ove biljne zajednice: Luzulo-Fagetum, Festuco drymeiae-Fagetum (luzuletosum i caricetosum pilosae) i Cardamino savensi-Fagetum. As. Cardamino savensi-Fagetum zabilježena je prvi put u Republici Hrvatskoj, i to u vršnom dijelu Papuka na karbonatnoj podlozi. Šumske biljne zajednice istraživanoga područja dolaze u finom mozaiku različitih vegetacijskih tipova koji se često izmjenjuju i čije granice najčešće nisu oštre, što značajno utječe na njihov florni sastav i otežava njihovo razgranič avanje. Za rješavanje ostalih otvorenih pitanja i bolje definiranje biljnih zajednica potrebno je istražiti i druga područja slavonskoga gorja koja nisu obuhvaćena ovim istraživanjem.

U radu je analizirana metodika provedbe prve prorjede u bukovom mladiku i mladoj sastojini, u dobi od 25 godina.

Cilj rada bio je analizirati strukturu i obaviti prvu prorjedu u mladoj, 35-godišnjoj, bukovoj sastojini.

Obavljena je usporedba dviju metoda prorjeđivanja u mladoj, 30-godišnjoj sastojini obične bukve.

S obzirom na biološka obilježja i veliku plastičnost bukve, bukove šume i šume u kojima se javlja bukva su najrasprostranjenije u Republici Hrvatskoj. Stoga je bukva vrsta koja u Hrvatskoj gradi najveći broj različitih tipova šuma (fitocenoza), šumskogospodarskih i uzgojnih oblika, kao monodominantne kontinentalne gorske bukove šume, pretplaninske bukove šume i termofilne (mediteranske) gorske bukove šume, kao mješovite bukovo jelove šume ili čak kao pojedinačna stabla u nizinskim šumama hrasta lužnjaka. Pregled i analiza postojećeg stanja resursa bukovih šuma u Hrvatskoj, usporedbe i promjene u odnosu na proteklo razdoblje, te projekcije budućeg gospodarenja se temelje na podacima Šumsko-gospodarskih osnova područja koje pokrivaju cijelo državno područje, objavljenim relevantnim rezultatima, te modeliranju pomoću sustavne dinamike. Udjel bukovih šuma po površini (751, 459 ha) iznosi 28 % ukupne šumske površine, a po drvnoj zalihi (193.54 mil. m3) 49 % ukupne drvne zalihe. Od ukupne drvne zalihe bukve koja iznosi 143.35 mil. m3 (36 % sveukupne zalihe), 13 % drvne zalihe se odnosi na bukova stabla u sastojinama izvan bukovih šuma. Povećanje drvne zalihe bukovih šuma tijekom zadnjih 10 godina iznosi 28.7 mil. m3. Od toga se 1.7 mil. m3 odnosi na povećanje površine bukovih šuma, 11.0 mil. m3 se odnosi na povećanje zalihe privatnih šuma kvalitetnijom procjenom (110 na 210 m3 h-1), a 16.0 mil. m3 predstavlja akumulirani prirast. Godišnja stopa povećanja drvne zalihe obične bukve tijekom zadnjih 20 godina iznosi 1.53 % ili 1.9 mil. m3. Prema Šumskogospodarskoj osnovi područja iz 2006. i na temelju Pravilnika za uređivanje šuma, šume bukve su razvrstane unutar osam glavnih tipova gospodarenja s obzirom na namjenu šuma, način i oblik gospodarenja: jednodobne gospodarske sjemenjače bukve, jednodobne gospodarske panjače bukve, preborne gospodarske sjemenjače jele i bukve, raznodobne gospodarske sjemenjače bukve, raznodobne gospodarske sjemenjače bukve i smreke, raznodobne gospodarske panjače bukve, zaštitne šume bukve i bukove šume posebne namjene. Uređivanje i planiranja sječivog prihoda kao posljedice nužne provedbe obnove sastojina i njege sastojina proredama regularnih bukovih šuma visokog uzgojnog oblika se zasniva na ophodnji od 100 godina, metodi dobnih razreda i domaćim prirasno-prihodnim tablicama. Postojeća dobna struktura ukazuje na mali udio mladih sastojina u prvom i drugom dobnom razredu, te veliki udio starijih i starih sastojina dobi iznad 80 godina. S obzirom na postojeću dobnu strukturu i dinamiku obnove sastojina, očekivano je neželjeno povećanje prosječne dobi sastojina i akumulacija prezrelih sastojina. Slaba obnova i opadanje prirasta jele, visoki udjel stabala velikih dimenzija (iznad 70 cm) i sušenje stabala jele, te trend stalnog rasta udjela bukve je obilježje jelovo-bukovih šuma prebornog gospodarenja. Unatoč potrebi za intenzivnom obnovom sastojina, propisani i izvršeni intenziteti sječa za razdoblje 1996-2005. su bili niski (14 % za jelu). Planirani ukupni etat intenziteta od 19.2 % za razdoblje 2006-2015. predstavlja pomak u odnosu na prethodno razdoblje. Primjena normalnog užitnog faktora od 0.25 kao metode za određivanje sječivog prihoda u svim sastojinama nagomilane zalihe i velikog udjela debelog drva, slabog prirasta i obnove bi vodila unapređenju obnove i strukture sastojina. Tako se uz pretpostavku provođenja intenzivne obnove sastojina u budućim razdobljima može očekivati neminovno opadanje drvne zalihe, zadržavanje ili daljnje povećavanje udjela bukve, ali i postupno povećanje udjela tankog drva jele. Raznodobne šume bukve kao šumskogospodarski tip predstavlja način gospodarenja koji se od 2006. godine počinje provoditi u šumama na kršu, šumama posebne namjene, u šumama koje imaju značajnu zaštitnu funkciju i u privatnim šumama, s ciljem uspostave mozaične strukture unutar sastojine koju tvore skupine različitih razvojnih stadija površine do 1 ha. Šumskouzgojni zahvati pomlađivanja i njege u bukovim šumama Hrvatske mogu se rezimirati ovako: u visokim šumama (sjemenjačama) provodi se obnova sastojina prirodno, pod zastorom krošanja starih stabala, oplodnim sječama u tri (pripremni, naplodni, dovršni sijek) do pet (pripremni, naplodni, jedan ili dva naknadna, dovršni sijek), na velikim i malim površinama, uz pomladno razdoblje 10 – 20 godina, te njega pomlatka nakon dovršnog sijeka, čišćenje ili negativna selekcija, prorjede ili pozitivna selekcija ; u niskim šumama (panjačama) ovisno o tipu, provodi neposredna ili posredna konverzija u sjemenjaču, a njega proredama ima funkciju pripremanja optimalne strukture sastojine za obnovu i konverziju.

Ciljevi su ovoga istraživanja bili ustanoviti temeljne strukturne značajke bukove sastojine montanskoga vegetacijskoga pojasa hrvatskih Dinarida koja je u razdoblju 1957 – 1996. godine bila podvrgnuta prebornim sječama te koji su šumskouzgojni postupci nužni tijekom procesa oblikovanja jednodobne strukture. Ustanovljeno je da je primjena prebornih sječa dovela do stvaranja raznodobne strukture sastojina te da se odsjek – sastojina površine 17, 12 ha sastoji od četiri strukturno različita dijela koji se prostiru na pet njezinih dijelova. Prva se strukturna jedinica prostire na 4, 13 ha ili 24 % površine odsjeka. Ima jednodobnu strukturu. U razvojnom je stadiju koljika. Druga se strukturna jedinica prostire na dva odvojena dijela odsjeka koji zauzimaju 6, 61 ha ili 39 % površine. Taj je dio jednodobne strukture, u srednjodobnom razvojnom stadiju. Treća se strukturna jedinica prostire na 3, 03 ha ili 18 % ukupne površine odsjeka. Predstavlja dio sastojine u kojem je stablimičnom prebornom sječom oblikovan stepenast oblik sklopa s dominacijom bukova predrasta te zrelih, krošnjatih bukovih sjemenjaka. Četvrti se dio sastojine prostire na 3, 35 ha ili 20 % površine. U njemu je primjenom oplodne sječe s dugim pomladnim razdobljem formirana dvoslojna struktura sastojine. U sastojini je simulirana doznaka koja bi trebala započeti proces uvođenja regularnoga načina gospodarenja umjesto dosadašnjega prebornoga. Šumskouzgojnim planom projektirano je sastojinsko gospodarenje na malim površinama gdje svaka strukturna jedinica predstavlja poseban dio sastojine s posebnim šumskouzgojnim tretmanom. Tako su u ranoj fazi pretvorbe načina gospodarenja šumskouzgojni postupci prostorno razdvojeni, a vremenski su ostali koncentrirani.

U članku se analizira struktura raznodobne bukove sastojine i predlažu se šumskouzgojni postupci.

U radu je analizirana mogućnost pretvorbe čistih bukovih sastojina u kojima su obavljane preborne sječe u sastojine jednodobne strukture.

Uspoređena je kvaliteta i vitalitet sastojine obične bukve jednodobne i raznodobne strukture. Utvrđeno je kako je kvalitetnija sastojina jednodobne strukture.

Analizirana je uspješnost prirodnoga pomlađivanja obične bukve uporabom metode oplodnih sječa na malim površinama u obliku pruga. Utvrđen je utjecaj nadmorske visine i nagiba. Utvrđen je stupanj raznolikosti prirodnoga pomlatka.

Opisani su postupci njege i obnove koji bi se trebali obaviti za poboljšanje sastojina obične bukve devastiranih šubarenjem.

Fitocenološko-sintaksonomskom analizom mezofilnih bukovih šuma na gorama što se pružaju na prostoru između Save i Drave (Bilogora, Moslavačka gora, Papuk) u Hrvatskoj ustanovljeno je da znatne površine zauzima šuma bukve s dlakavim šašom (Carici pilosae-Fagetum Oberdorfer 1957), kao vrlo markantna šumska zajednica. U hrvatskoj šumarskoj fitocenološkoj literaturi je kroz niz godina navedena šumska zajednica označavana imenom "Carici pilosae-Fagetum Pelcer, prov." ili kraće "Carici pilosae-Fagetum Pelcer" i "Fagetum croaticum montanum Horv. 38". Zbog izrazite sličnosti u flornome sastavu priklonili smo se prvotnom gledištu Oberdorfera (1957), da sastojine bukovih šuma u kojima dominira Carex pilosa shvatimo kao samostalnu asocijaciju Carici pilosae-Fagetum. Međutim, treba istaknuti da i u Hrvatskoj, kao i drugdje u srednjoj Europi as. Carici pilosae-Fagetum stoji u uskim sindinamskim i sinkorološkim odnosima s as. Galio odorati-Fagetum shvaćenoj u užem smislu, s kojom je bez daljnjega floristički usko srodna.

Utvrđena je genetička struktura 38 bukovih populacija s područja jugoistočne Europe pomoću 11 enzimskih genskih lokusa (PX-1, PX-2, GOT-1, 6-PGD-1, SOD-1, ACP-1, MDH-1, IDH-1, PGM-1, PGI-1 i MNR-1). Osam je lokusa polimorfno s vrijednostima genske raznolikosti između 0, 179 i 0, 461. Analiza osnovnih komponenti (PCA), temeljena na učestalosti alela, razdvojila je 4 skupine populacija, u skladu s geografskim i klimatskim uvjetima. Statistička signifikantnost ovog grupiranja provjerena je diskriminantnom analizom (DA). Stupanj genetičke varijabilnosti povezam je s zbivanjima tijekom i nakon ledenih doba, uz osobit naglasak na utjecaj mikrogeografskih uvjeta u nekim izoliranim područjima. Provedenom multilokusnom F - statistikom utvrđena je pozitivna FIT vrijednost u svim skupinama kao pokazatelj određenog manjka heterozigota, kao i visoka FST vrijednost kao dokaz razlike između skupina. Proučavan je i utjecaj nadmorske visine staništa kao i biljne zajednice kojoj populacija pripada na stupanj genetičke varijabilnosti.

Genetička varijabilnost 22 populacije bukve (Fagus sylvatica L.)s područja Hrvatske određena je metodom analize proteinskih biljega - izoenzima u 11 enzomskih lokusa (PX-1, PX-2, GOT-1, 6-PGD-1, SOD-1, ACP-1, MDH-1, IDH-1, PGM-1, PGI-1 and MNR-1). Ukupna genska raznolikost (Ht) iznosi 0, 273, a polimorfizam postoji u 8 lokusa, dok su 3 lokusa monomorfna u većini populacija. Uočena je izdvojenost bukvika s područja Istre i Biokova od ostalih dinarskih populacija. Bukvici ostalih dijelova Hrvatske, unatoč različitom zemljopisnom položaju, petrografskoj podlozi pa i klimatskim prilikama, ne pokazuju signifikantne razlike u stupnju polimorfizma istraženih lokusa. U 1 je lokusu signifikantan utjecaj nadmorske visine staništa na stupanj varijabilnosti. Preliminarna usporedba genetičke strukture bukvika različitih fitosocioloških osobina analizom osnovnih komponenti i Mann-Whitney-evim testom izdvaja 2 bukove zajednice od ostalih.

U kolinskom pojasu istočnog Kalnika, na profilu visinske razlike 70m analizirali smo florni sastav, fitocenološku strukturu, pedološke i mikroklimatske značajke šumskih sastojina i staništa. Cilj nam je bio utvrditi prirodne čimbenike presudne za vrlo čestu dominaciju samo jedne vrste, odnosno, izostanak mješovitih sastojina u kojima bi optimalno bila iskorištena potencijalna mogućnost staništa.