Search

Knjiga detaljno i sustavno obrađuje sintaksu turske jednostavne rečenice i sintagme te obavijesno ustrojstvo jednostavne rečenice u usporedbi s hrvatskim jezikom. Organizirana je u sedam većih cjelina u kojima je izložena opsežna analiza relevantnih pitanja koja se tiču turske sintakse i jednostavne rečenice kao što su klasifikacija sintagma i jednostavnih rečenica, rečenične funkcije, odnosi nadređenih i podređenih članova unutar rečenice i sintagme, pravila njihova nizanja, kongruencija subjekta i predikata te obavijesno ustrojstvo jednostavnih rečenica.

Knjiga Vokabular živoga turskog jezika iz 17. st. dr. Ömera Yağmura nastala je usporedbom leksičke građe dvaju rječnika iz 17. st. Prvi je Toskansko-turski rječnik Antonia Mascisa [Vocabolario Toscano e Turchesco] tiskan 1677. god., a drugi Talijansko-turski rječnik Giovannija Molina [Dittionario della lingua Italiana, Turchesca] iz 1641. godine.

Intervju s prof. Nenadom Moačaninom, 13. 7. 2020.

Prikaz gramatike Milene Jordanowa, TURKISH LANGUAGE: A MINIMUM OF TURKISH GRAMMAR, Warszawa: Wydawnictwo Akademickie “Dialog”, 2018.

Prikaz knjige: Marek Stachowski, KURZGEFASSTES ETYMOLOGISCHES WÖRTERBUCH DER TÜRKISCHEN SPRACHE. Copyright by Marek Stachowski & Księgarnia Akademicka Sp. z o.o., Kraków, 2019.

Proceedings contains 13 original scientific papers, 10 professional papers and 2 review papers which were presented at "10th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Functional food and food supplemnents, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value.

U članku se govori o znanstvenome radu Ive Pranjkovića na proučavanju jezika bosanskih franjevaca. Njegove radove i knjige o jezičnim i jezično-stilskim karakteristikama franjevačkih kronika i književnih djela autor smatra golemim i dragocjenim doprinosom hrvatskoj filologiji i proučavanju tradicije hrvatskoga jezika koja je do kraja 19. st. gotovo isključivo vezana za djelatnost franjevaca Bosne Srebrene., This paper discusses Ivo Pranjković’s scholarly research on the language of Bosnian Franciscans. Pranjković’s articles and books about the linguistic and stylistic characteristics of the chronicles and literary works written in Croatian by Bosnian Franciscans are considered by the author of this paper to be an immense and valuable contribution to the Croatian philology and to the study of the Croatian standard language tradition, which until the end of the nineteenth century was almost exclusively tied to the activities of the friars of the Franciscan province of Bosna Srebrena.

U fokusu knjige obrađeni su ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika turskoga jezika (GLAGOLSKIH IMENICA, PARTICIPA, PROPARTICIPA I GERUNDA) te njihove približne prijevodne strukture u hrvatskome jeziku.

Prikaz knjige E. Siemieniec-Gołaś s naslovom "Anonymous Italian-Turkish Dictionary from the Marsigli Collection in Bologna" (16. st.).

Proceedings contains 7 original scientific papers, 8 professional papers and 1 review paper which were presented at "9th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value.

Prikaz Tursko-srpskog recnika Marije Đinđić

Teški metali su prirodni sastojci zemljine kore i imaju sposobnost bioapsorpcije i bioakumulacije. Apsorpcija i akumulacija teških metala u biljkama ovisi od biopristupačnosti i sadržaju teških metala u tlu, genetičkih osobina biljaka i drugih ekoloških faktora. Na apsorpciju i bioakumulaciju teških metala u biljkama, a samim time i u plodovima, sastav tla ima značajan uticaj. Zbog svoje postojanosti, visoke otrovnosti I sklonosti da se akumuliraju u korijenu, stabljici i u plodovima voća, teški su metali opasni za žive organizme. Cilj ovog rada jeste da se odredi sadržaj toksičnih teških metala: arsena (As), olova (Pb) i kadmija(Cd), i drugih teških metala: kobalta (Co), kroma (Cr), cinka (Zn) i željeza (Fe), u mladim plodovima šljive, ribizle, trešnje, kruške, jabuke, grožđa i višnje. Također, cilj rada je, da se izmjeri koncentracija teških metala u soku iz stabljike crnog grožđa. Za analizu su korišteni mladi plodovi voćke i sok stabljike crnog grožđa sa područja Unsko-sanskog kantona. Uzorci su digestirani u mikrovalnoj pećnici Anton Paar Multiwave PRO, i analizirani na Perkin Elmer Atomskom absorcionom spektrometru AAnalyst 800 sa Zeeman-ovom korekcijom. Kadmij (Cd), olovo (Pb), kobalt (Co), krom (Cr), cink (Zn) i željezo (Fe) su analizirani plamenom tehnikom, a sadržaj arsena (As) je mjeren grafitnom tehnikom. Na temelju rezultata ispitivanja količine teških metala u plodovima voća kao i u analiziranom soku, možemo zaključiti da su svi uzorci imali koncentracije ispod dozvoljenih vrijednosti za navedene teške metale, odnosno izmjerene vrijednosti koncentracije teških metala su u skladu sa Pravilnikom o maksimalno dozvoljenim količinama za određene kontaminante u hrani u Bosni i Hercegovini kao i EU direktivom.

U radu se analiziraju društvene i političke okolnosti u kojima počinje prevođenje s turskoga na hrvatski i s hrvatskoga na turski. Govori se o izdavačima, prevoditeljima, čitateljima, o nakladništvu, nakladnicima, tržištu, recepciji turske književnosti i vrijednosnim prosudbama pisaca i prijevoda. Radu je pridružena i bibliografija prijevoda s turskog jezika objavljenih u Hrvatskoj te prijevoda s hrvatskoga jezika objavljenih u Turskoj (1990- 2013).

In 1855, outside the Franciscan Monastery at Plehan, near Dervanta, in North Bosnia, a Muslim man was murdered and his corpse burned. Several friars and local villagers were accused of the murder and imprisoned by the Ottoman Bosnian authorities. On the basis of letters written by the Franciscans who were directly or indirectly involved in the incident, and some additional sources, the authors of this paper approach the case with the aim of understanding the way in which the members of a community, in this instance the local Franciscan community, developed and applied specific thought styles, how they differentiated themselves from their Others (Muslims and Orthodox Christians), and how they consequently interpreted the conflict situation which led to the murder, persistently absolving themselves of any guilt.

Prikaz knjige o svakodnevici u Sarajevu osmanskoga doba prema podatcima iz Ljetopisa Mulla Mustafe Bašeskije (18. st.).

U natuknici se govori o povijesti istraživanja turkijskih jezika u svjetlu altaističke teorije te o karakteristikama i klasifikaciji tih jezika.

U natuknici su dane najznačajnije informacije o turcizmima u hrvatskom jeziku.

U knjižnici Samostana sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci otkrili smo pet novih rukopisa na turskome jeziku koje V. Boškov ne spominje u svome Katalogu. Iako je riječ o malome broju rukopisa, njihov je značaj u tome što taj korpus turskih tekstova obogaćuje naše dosadašnje spoznaje o franjevcima, njihovom zanimanju za turski jezik i osobitostima tzv. bosanskog turskog jezika (idioma).

Premda po ustroju vrlo različiti, turski i hrvatski jezik raspolažu sličnim sredstvima preoblike izjavnih rečenica u upitne ; to su upitne čestice, upitne riječi, intonacija i red riječi. Pa ipak, velike su razlike u sintaksi i pragmatici upitnih rečenica u turskom i hrvatskom. Ovaj rad je pokušaj da se te razlike među kontrastiranim jezicima uoče, opišu i objasne. Mnoga su pitanja ipak samo dotaknuta, ponajprije zbog nedostatka temeljnih radova turskih jezikoslovaca koji ovoj temi nisu prilazili na suvremen način. Primjerice, intonacijska pitanja i red riječi u njima nisu ni dotaknuti iako je prošlo više od dvadeset godina od pojave studije E. E. Taylan, koja je najavila nov i lingvistički suvremen pristup izučavanju sintakse turskoga jezika.

Prikaz knjige Die „Vogelgespraeche“ Gülşehri's und die Anfaenge der türkischen Literatur. Autor i njegovo djelo smatraju se vrlo vrijednim izvorom za proučavanje početaka turske književnosti i starooosmanskoga književnog idioma.

Putopis Matije Mažuranića objavljen u Zagrebu 1842. godine pod naslovom "Pogled u Bosnu" nerijetko se čitao, a i danas se čita, kao vjerodostojan izvor za poznavanje prilika u onodobnoj Bosni. Polazeći od tog uvida, autori ovoga rada podvrgnuli su kritičkom ispitivanju Mažuranićeve opaske o bosanskom političkom i pravnom poretku, o stanovništvu, mentalitetu, običajima i svakodnevici, nastojeći pokazati da su mnoge putopiščeve predodžbe nastale kao rezultat njegovih ideoloških polazišta te mnogih drugih ograničenja njegove perspektive (kratkoća boravka u Bosni, tegobnost putovanja, strah od nepoznatoga, upućenost većinom na neuke ljude kao na glavne informatore i sl.). Autori su se osvrnuli i na neka današnja čitanje Mažuranićeva putopisa.

U radu se govori o sintaktičkom ustroju turske sintagme i linearnoj poziciji determinatora u odnosu na njezin upravni član. U neutralnome redu riječi determinatori se nižu prema semskome opsegu: prvu poziciju zauzima determinator s najvećim semskim opsegom, a zadnju onaj s najmanjim, npr. bu büyük, çirkin, beton apartmanlar = te velike, ružne, betonske zgrade. Zadnji determinator (beton) nalazi se neposredno ispred upravnoga člana sintagme (apartmanlar) i značenjski je istaknut budući da je u poziciji obavijesnoga predikata ili reme. Drugi po stupnju naglašenosti jest prvi u nizu od više determinatora (bu) jer je u poziciji obavijesnoga subjekta ili teme. U kontekstualno uključenom redu riječi semski opseg ne utječe na linearni redoslijed determinatora jer se odabirom pozicije (prve, druge, treće… itd.) postiže željeno značenje. Isti obavijesni ustroj ima i turska rečenica, u kojoj je tema uvijek u prednjem, a rema u zadnjem planu rečenice (pozicija ispred predikata). U radu se govori i o mogućnostima i ograničenjima aktualnoga raščlanjivanja turske atributne sintagme.

U izlaganju se govori o konspirativnim pismima bosanskih franjevaca i o predodžaba o Turcima koje se susreću u tim pismima.

U radu se govori o turskoj paremiološkoj građi, odnosno o turskim poslovicama (ukupno ih je 214) prikupljenim iz različitih tiskanih i rukopisnih gramatika turskoga jezika iz 19. st. Zbirka je značajna i po tome što sadrži poslovice koje do sada uopće nisu zabilježene. Osim za turkologiju i kulturnu povijest, prikupljeni je materijal relevantan i kao građa za analizu turskoga idioma na kojemu je zapisana.

Nekrolog posvećen akademiku Nedimu Filipoviću, profesoru Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu i jednome od utemeljitelja Katedre za turkologiju istoga fakulteta.

U drugome dijelu studije o rukopisnoj gramatici turskoga jezika bosanskog franjevca Andrije Glavadanovića (1804-1877.) analizirana je sintaksa turskoga idioma rabljenog u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanske vladavine. Taj su idiom, u znanosti poznat i kao "bosanski turski" (J. Nemeth), koristile sve konfesije u jezičnome kontaktu s turskim vlastima i neslavenskim podanicima zapadne Rumelije.

Autobiografija osmanskog časnika Osman-age, sudionika velikih povijesnih događaja - oslobođenja Slavonije i Ugarske od osmanlijske vlasti (kraj 17. st.) - prvorazredan je izvor za proučavanje turskog dijalekta rabljenog na zapadnobalkanskim prostorima u vrijeme osmanske vlasti te za proučavanje hrvatsko-turskih jezičnih i kulturnih kontakata. Budući da je znatan dio svog uzničkog života proveo u Hrvatskoj, Osman-agin tekst pruža iznimnu priliku i za pogled "s druge strane" na Hrvatsku i okolne zemlje tog doba.

U radu se analizira jezik rukopisne turske gramatike pohranjene u Samostanu Svetog duha u Fojnici (BiH). Autor joj je bosanski franjevac Andrija Glavadanović (1804-1877.). Napisana latiničnim pismom i na latinskom jeziku, gramatika je najopsežniji izvor za proučavanje turskog dijalekta rabljenog u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanlijske vlasti, a istodobno i za proučavanje tursko-hrvatsko-bosanskih jezičnih kontakata na svim jezičnim razinama, posebice u sintaksi i leksiku.

U radu se analiziraju kulturološki i filološki podaci iz pisanih izvještaja pruskog konzula Karla Saxa (19. st.) o "bosanskim Turcima" (= muslimanima) i njihovom bosanskom i turskom jeziku, odnosno turskom dijalektu koji je korišten u Bosni i Hercegovini kao sredstvo komunikacije između etnički neturskih podanika Osmanskoga carstva s jedne, i osmanskih činovnika s druge strane. Saxovi podaci pravi su kuriozitet u oskudnome broju izravnih svjedočenja o jezičnoj situaciji u Bosni sredinom 19. st.

U radu se skreće pozornost na neke zanimljivosti u vezi sa sadržajem Relkovićeva Satira, između ostaloga i na činjenicu da je jedna priča iz uvodnog teksta najvjerojatnije preuzeta iz turskoga izvornika.

U natuknici se govori o berberskom jeziku, odnosno jezicima (dijalektima).

Rad je posvećen analizi leksika latiničnih tekstova na turskom jeziku iz Bosne i Hercegovine. Analizirani korpus sastoji se od tekstova iz gramatika turskoga jezika i tekstova katoličkog sadržaja koje su pisali bosanski franjevci.

U natuknici je predstavljen azeri/azerbejdžanski jezik, jedan od jezika jugozapadnoga ogranka porodice turkijskih jezika.

U natuknici se govori o posebnoj vrsti arapskog (arapsko-perzijskog) pisma koji su u razdoblju osmanske vlasti te na prelasku iz 19. u 20. st. koristili bosanskohercegovački muslimani za pisanje tekstova na maternjem jeziku.

U natuknici se govori o značenju riječi baš u hrvatskom jeziku.

Katalog osmanskih dokumenata u Venecijanskom državnim arhivu.

U natuknici se iznijeti biografski podaci o hrvatskom orijentalistu Sulejmanu Barjaktareviću.

Prikaz gramatike krimskotatarskoga jezika.

U radu se govori o povijesnom okviru u kojem je nastao Relkovićev Satir te o autorovu ideološkom stavu prema muslimanima u Slavoniji koje on naziva Turcima, dok su oni gotovo u cijelosti bili muslimani južnoslavenskoga porijekla.

Natuknica sadrži podatke o Orijentalnome institutu u Sarajevu, vodećoj znanstvenoj instituciji takve vrste na prostorima jugoistočne Europe.

Prikaz knjige o povijesti starih turkijskih naroda Središnje Azije.

Natuknica sadrži podatke o Prilozima za orijentalnu filologiju, godišnjaku koji izdaje Orijentalni institut u Sarajevu.

Prikaz knjige o turkijskim narodima u svijetu.

Prikaz knjige L. Johansona pod naslovom "Linguistische Beiträge zur Gesamtturkologie", Bibliotheca Orientalis Hungarica III-VII. Budapest 1991, 250 p.

Drugi dio rada o niminalizaciji posvećen je sintaktičkom i semantičkom opisu i analizi nominaliziranih struktura, preoblikama ishodišnih rečenica, načinima njihova uvrštavanja u temeljnu rečenicu te razradi teorijskoga pristupa klasifikaciji nominaliziranih struktura u ustroju temeljne turske rečenice. Te su nominalizirane strukture kontrastirane s odgovarajućim tipovima zavisnih rečenica u hrvatskome jeziku.

Zahvaljujući velikim izražajnim mogućnostima turskoga jezika adverbijalizacija se može odvijati na vrlo mnogo načina. U radu se ukazuje na manje poznate i analizirane primjere.