Search

Suncokret je u Republici Hrvatskoj najvažnija uljarica. U posljednja dva desetljeća prosječno se uzgajao na 33.506 ha s prinosom zrna od 2, 66 t/ha. Korovi predstavljaju jedan od najvažnijih uzročnika biotičkog stresa, a njihovo djelovanje ogleda se kroz kompeticiju za hranjiva, vodu, svjetlost i prostor. Korovna flora u usjevima suncokreta u Hrvatskoj iznimno je raznolika, a najčešće susrećemo: Polygonum persicaria L., Polygonum lapathifolium L., Ambrosia artemisiifolia L., Chenopodium polyspermum L., Amaranthus retroflexus L., Solanum nigrum L. emend. Miller, Abutilon theophrasti Med., Datura stramonium L., Xanthium strumarium L., Convolvulus arvensis L., Cirsium arvense L. Scop., Echinochloa crus-galli L. Pb., Setaria glauca L. Pb., Setaria viridis L. Pb., Digitaria sanguinalis L. Scop., Panicum spp. i Sorghum halepense L. Pers. Dugi niz godina borba protiv korova u suncokretu bazirala se na intenzivnoj primjeni kemijskih sredstava, koji su se najčešće koristili nakon sjetve i prije nicanja, u dvostrukim ili trostrukim kombinacijama pripravaka. I pored niza prednosti upotrebe herbicida u proizvodnji suncokreta, problem širokolisnih korova, zbog ograničenog izbora herbicida, nije na zadovoljavajući način riješen. Pojavom kultivara Clearfield, Clearfield plus i Express sun tehnologije, odnosno kultivara tolerantnih na herbicide iz kemijske skupine imidazolinona (imazamoksa) i sulfonilurea (tribenuron-metila) herbicida, početkom ovog stoljeća znatno je olakšano suzbijanje širokolisnih korovnih vrsta u suncokretu. Osim spomenutih mogućnosti, a u skladu s novim trendovima, integrirana zaštita bilja od korova holističkim pristupom, odnosno primjenom izravnih i neizravnih nekemijskih mjera pruža ekološki prihvatljivo rješenje u borbi s korovima u suncokretu.

Ekološka poljoprivredna proizvodnja u Republici Hrvatskoj od 2013. do 2020. godine u stalnom je porastu, a sličan se trend vidi i u proizvodnji strnih žitarica. Bez adekvatnih znanja koja omogućuju učinkovitu zaštitu od štetnih organizama nemoguće je osigurati stabilne prinose. U radu su prikazatne osnovne smjernice za zaštitu strnih žitarica od štetnih organizama u ekološkoj proizvodnji. Potanko su prikazane proizvodne strategije i agrotehničke mjere koje utječu na manju pojavu štetnih organizama. Izravne mjere suzbijanja štetnih organizama uključuju primjenu mehaničkih, fizikalnih, bioloških i kemijskih metoda, pri čemu su za primjenu u ekološkoj proizvodnji dopuštena samo sredstva koja se nalaze u prilogu Provedbene Uredbe Komisije (EC) br. 2021/1165 te su registrirana za primjenu u ekološkoj proizvodnji strnih žitarica u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da su dopuštena sredstva ograničena samo na neke fungicide, ekološki proizvođači moraju primjenjivati agrotehničke mjere koje imaju negativan učinak na štetne organizme a istodobno pozitivno utječu na zdravstveno stanje biljaka., Organic agricultural production in the Republic of Croatia from 2013 to 2020 is constantly increasing, and a similar trend is observed in the production of small grains. Without adequate knowledge that provides effective protection against harmful organisms, it is impossible to ensure stable yields. The paper presents basic guidelines for the protection of small grains against pests in organic farming. Production strategies and agrotechnical measures that reduce the incidence of pests are presented in detail. Direct measures to control harmful organisms include the use of mechanical, physical, biological and chemical methods. Only products listed in the Annex to Regulation (EC) No. 2021/1165 and registered for use in organic production of small grains in the Republic of Croatia are approved for use in organic production of small grains. Since the approved means are limited only to some fungicides, organic producers must apply agrotechnical measures that have a negative impact on harmful organisms and at the same time a positive impact on plant health.

Mezotrion je najpoznatiji i najčešće korišten herbicid iz kemijske skupine triketona. U Hrvatskoj se, zahvaljujući širokom spektru djelovanja i povoljnim ekotoksikološkim svojstvima, nalazi na trećem mjestu najkorištenijih herbicida za suzbijanje korova u kukuruzu. Temeljem vrijednosti poluvijeka raspada (DT50= 4-44 dana) svrstan je u skupinu herbicida umjerene perzistentnosti. Istraživanjima je utvrđeno da mezotrion u određenim pedoklimatskim uvjetima može i dulje od predviđenog vremena perzistirati u tlu i svojim reziduama štetiti osjetljivim kulturama u plodoredu. Službeni podaci ograničenja plodoreda navode da se šećerna repa, grah i grašak smiju sijati tek 24 mjeseci nakon primjene mezotriona. S obzirom da je perzistentnost herbicida rezultat interakcije više činitelja, ograničenja za sjetvu određene kulture potrebno je provjeriti i u specifičnom agroekološkom području. Navedeno je moguće provjeriti analitičkim metodama uzoraka tla u laboratoriju ili sjetvom osjetljivih kultura na tlo tretirano herbicidom (biotest). Biotestom je moguće detektirati i vrlo male količine preostalog herbicida u tlu pa je ova metoda jednako pouzdana kao i analitička. Cilj ovog istraživanja bio je primjenom biotesta u poljskim i laboratorijskim uvjetima, utvrditi i usporediti osjetljivost šećerne repe, graha i graška na rezidue mezotriona primijenjenog prethodne godine na dva tipa tla (hipoglej mineralno i livadsko fluvijalno tlo). Po završetku poljskog biotesta, postavljen je laboratorijski biotest u kojem su iste kulture bile tretirane reduciranim (od 1/2 do 128 puta manje doze od preporučene) dozama mezotriona s ciljem da se simuliraju rezidue mezotriona koje se, s obzirom na njegov poluvijek raspada u poljskim uvjetima, mogu očekivati u tlu tijekom vremena nakon njegove primjene. Korišteni parametri za procjenu osjetljivosti istraživanih kultura bili su vizualna ocjena fitotoksičnog učinka, utvrđivanje svježe nadzemne mase i utvrđivanje sadržaja klorofila, a njihove će vrijednosti i preporuke za sjetvu ovih kultura nakon primjene mezotriona biti prikazane u izlaganju.

Sjetva pokrovnih kultura kao jedna od mjera unutar integriranog sustava proizvodnje dobiva sve veći značaj zbog brojnih pozitivnih učinka na očuvanje okoliša, bioraznolikosti i povećanje plodnosti tla. Sjetva pokrovnih usjeva jedan je od načina potiskivanja korova bilo kompeticijom i, ovisno o vrsti, alelopatskim djelovanjem. Osim ranog porasta i prekrivanja površine prije ponika korova, biljni dijelovi (od sjemena do cvijeta) nekih vrsta sadrže visok sadržaj alelopatskih spojeva. Za većinu ovih spojeva je dokazan inhibirajući učinak na klijanje i početni rast korova. Dokazano je da su najveće koncentracije alelokemikalija prisutne u pokrovnim vrstama iz porodice Brassicaceae, Asteraceae i Poaceae. Povećana pojava rezistentnih populacija korova na herbicide i negativnih učinaka herbicida na okoliš ubrzala su istraživanja u kojima je cilj iz biljnih vrsta izolirati biološki aktivne spojeve s inhibirajućim učinkom na korove. Prethodnim istraživanjima izolirani su određeni fenolni spojevi iz ovih biljaka s inhibirajućim učinkom na korove, a njihova najveća koncentracija utvrđena je u listovima i generativnim organima pokrovnih vrsta iz porodice Brassicaceae: Camelina sativa, Raphanus sativus i Sinapis alba). Alelopatske interakcije se najčešće i najbrže dokazuju u laboratorijskim istraživanjima. S obzirom da su fenolni spojevi i ostale alelokemikalije topive u vodi, najbrži način njihove ekstrakcije je u vodi. Ukoliko vodeni ekstrakti pokrovnih biljaka pokažu potencijal inhibicije rasta određenih korova slijedeći korak je provjera njihova učinka u plasteničkim te poljskim uvjetima. U radu će biti prikazani rezultati laboratorijskog istraživanja utjecaja vodenih ekstrakata istraživanih pokrovnih kultura na klijanje i početni rast nekih korovnih vrsta. Bit će prikazani fenolni spojevi izolirani iz nadzemnih biljnih dijelova ovih pokrovnih kultura i njihov alelopatski učinak na neke korovne vrste jer su oni potencijalni bioherbicidi

Korovna flora vinograda dijeli se s gledišta sezonske dinamike nicanja na zimsko-proljetne (ozime), proljetno-ljetne i kasnoljetne korove. Ozimi korovi imaju prostratni tip rasta, niskog su habitusa i najčešće ne nanose štete jer je vinova loza u vrijeme njihova razvoja u fazi mirovanja. Najveće štete nanose proljetno-ljetni i kasnoljetni korovi. Štete od korova mogu biti izravne i neizravne. Izravne štete (oduzimanje hraniva, vode, svjetlosti i prostora) više su izražene u mladom nasadu, a neizravne štete više su izražene u etabliranu nasadu (ometaju aplikaciju sredstava za zaštitu, usporavaju provjetravanje i cirkulaciju zraka u nasadu, domaćini su štetnim makro i mikroorganizmima, i dr.).

Otrov za neki živi organizam je svaka tvar ili smjesa tvari koja kod jednokratnog ili kontinuiranog uzimanja određenih doza tijekom nekog razdoblja izaziva bilo kakve štetne prolazne ili neprolazne učinke. Najčešće se ocem toksikologije navodi švicarski alkemičar Paracelsius (1493-1541) koji je uspostavio temeljne principe toksikologije: - toksičnost (otrovnost) je relativna pojava koja ne ovisi samo o toksičnim svojstvima tvari nego i o uporabljenoj dozi, - nema toksične supstance, postoji samo toksična doza. Sve su supstance otrovi, nema nijedne koja nije otrov. Samo doza razlikuje što je otrov a što lijek. Kad se govori o otrovnosti treba razumjeti nekoliko pojmova. Opasnost je moguće štetno djelovanje ili učinak pesticida (i drugih tvari) kod uobičajene primjene. Povezana je s uporabom i toksikološkim svojstvima pojedinog pesticida. Primjeri opasnosti su svojstva otrovnosti (toksičnosti), sklonost ispiranju u vodna tijela ; bioakumulacija ili svojstvo nakupljanja u mastima kod ljudi i životinja. Opasanost ovisi o vrsti pesticida ili sredstvu za zaštitu bilja (SZB), njegovoj toksičnosti, klimatskim prilikama, obučenosti primjenitelja, načinu primjene, trajanju izloženosti, zaštitnoj opremi i sl. Rizik predstavlja vjerojatnost da se određena opasnost ostvari, odnosno da će doći do neželjenih učinaka. Rizik ovisi o: izloženosti (ekspoziciji) određenoj količini pesticida. Sigurnost je suprotnost riziku koja obuhvaća niz mjera za smanjenje rizika, odnosno upravljanje rizikom. Određenim administrativnim i praktičnim mjerama održive uporabe pesticida (izobrazba, savjetovanje, ispravnost uređaja za primjenu pesticida, osobna zaštita) može se znatno povećati sigurnost primjene pesticida.

Suzbijanje korova dio je sustava održavanja tla u vinogradu. Održavanje tla sastavni je dio tehnologije uzgoja, a svrha mu je osigurati optimalne uvjete za rast i razvoj vinove loze. Održavanje tla u vinogradu objedinjuje niz mjera koje se mogu podijeliti na obradu tla, zatravljivanje i primjenu herbicida. Zbog niza nedostataka, obradu tla treba što više smanjiti, odnosno kombinirati s drugim načinima održavanja tla. Primjena herbicida uglavnom se obavlja u trake unutar reda. Za zadovoljavajući učinak na korove nužno je poznavanje roka primjene, načina, spektra i mogućeg fitotoksičnog djelovanja herbicida.

Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) je najzastupljenija dikotiledona korovna vrsta okopavinskih i povrtnih usjeva kontinentalne Hrvatske, a zbog alergene peludi i veliki javno-zdravstveni problem. Učestala primjena herbicida je u većini europskih zemalja dovela do pojave rezistentnih populacija, a u SAD- u 2000. i Srbiji 2018. utvrđene su i rezistentne populacije ambrozije na herbicide inhibitore acetolaktat-sintaze (ALS). Herbicidima ovog mehanizma djelovanja - sulfoniureja, imidazolinoni, triazolopirimidini i triazoli se u RH godišnje tretira najveći broj hektara pa plodored kao glavna antirezistentna mjera gubi na važnosti. Posljednjih godina su u usjevima soje zamijećeni lošiji učinci ALS herbicida na ambroziju sa sumnjom da se radi o rezistentnim populacijama. S ciljem ranog otkrivanja rezistentnih populacija i usporavanja njihovih daljnjih širenja Ministarstvo poljoprivrede RH financiralo je trogodišnji projekt “Monitoring rezistetnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u RH” u sklopu kojeg su biotest metodom testirane potencijalno rezistentne populacije ambrozije na ALS herbicide. U jesen 2018. sakupljeno je fiziološki zrelo sjeme 30 populacija ambrozije iz kontinentalne Hrvatske koje su preživjele primjenu herbicida u usjevu soje. U proljeće 2019. u plasteničkim uvjetima uzgojene su biljke ambrozije te su u fazi BBCH 12-14 tretirane s registriranom i tri puta većom dozacijom oksasulfurona i tifensulfurona. Preliminarni rezultati ukazuju da je više od polovice testiranih populacija ambrozije rezistentno (R) ili visoko rezistentno (RR) na oksasulfuron ili tifensulfuorn. Kako bi se utvrdio indeks rezistentnosti i osjetljivost ambrozije i na ALS herbicide koji se primjenjuju u usjevu kukuruza, u proljeće 2020. na jednoj populaciji ambrozije (45°30′43″N 17°11′35″E) kod koje je u preliminarnom dijelu istraživanja utvrđena visoka rezistentnost postavljen je dose-response biotest s herbicidima tifensulfuron, imazamoks, foramsulfuron i prosulfuron. Herbicidi sukorišteni u osam linearno rastućih dozacija (1/2 do 36x veće dozacije herbicida od registrirane za rezistentnu populaciju) i osam linearno padajućih dozacija herbicida (2x veće dozacije herbicida od registrirane do1/64 puta manje dozacije od registrirane) za osjetljivu populaciju koja je sakupljena s lokaliteta (43071'20'' N 16066'21') gdje nikad nisu primjenjivani ALS herbicidi. Dose-response pokusi potvrdili su značajno smanjenu osjetljivost ambrozije na sve istraživane herbicide. Logističkom krivuljom utvrđene su vrijednosti ED50: tifensulfuron 718.782, 63 g/ha, foramsulfuon 443, 5 g/ha i prosulfuron 44.212, 5 g/ha odnosno, ovisno o herbicidu, 2 do 95 puta veća dozacija od preporučene na uputstvu herbicidnih preparata. Otkriće rezistentnih populacija u RH veliki je problem za cjelokupnu biljnu proizvodnju: 1) ambrozija je najzastupljenija širokolisna korovna vrsta okopavinskih usjeva RH, 2) u usjevu soje, za suzbijanje ambrozije u POST-EM roku nema alternativnih herbicida i 3) rezistentne populacije ambrozije predstavljaju problem i u usjevu kukuruza ukoliko se tretira s foramsulfuronom ili prosulfuronom. U daljnjim istraživanjima je potrebno testirati ove populacije na sve ALS herbicide koji se koriste u ratarskim i povrtnim kulturama.

U radu su prikazani svi u Hrvatskoj registrirani herbicidi u 2021. godini. Uvodno su opisani glavni pojmovi vezeni uz praktičnu primjenu herbicida. Herbicidi su razvrstani po skupinama mehanizma djelovanja unutar kojih se nalaze kemijske skupine, aktivne tvari i pripadajući pripravci. Svaka aktivna tvar ukratko je opisana s prikazom spektra djelovanja. Za pojedine pripravke je navedena formulacija, sadržaj aktivne tvari, namjena, dozacija i proizvođač/distributer.

Korovi nasadu vinove loze nanose izravne i neizravne štete. Izravne štete više su izražene u mladom nasadu jer korovi rastu brže od kulture te oduzimaju vodu, hraniva, prostor i svjetlo čime ometaju razvoj i etabliranje mladog nasada. Neizravne štete od korova su brojne. Neke korovne vrste domaćini su uzročnicima bolesti, virusima i štetnicima koji parazitiraju na vinovoj lozi. Odlično su sklonište miševima, voluharicama i drugim štetnim glodavcima. Zbog usporenog provjetravanja i cirkulacije zraka u zakorovljenom vinogradu povoljni su uvjeti za razvoj biljnih bolesti. Korovi visokog habitusa (kanadska hudoljetnica, loboda, šćir, osjak, slak i dr.) zasjenjuju vinovu lozu te oduzimaju svjetlost čime usporavaju zriobu grožđa . Na isti način sprečavaju dospijeće škropiva na nadzemnu masu vinove loze, odnosno ometaju kvalitetu aplikacije fungicida i insekticida. Tijekom obavljanja ručnih radova ometaju prolazak radnika kroz nasad i sl. Iz navedenog je razvidno da je suzbijanje korova u vinogradu (i drugim trajnim nasadima) nužna mjera. Suzbijanje korova u vinogradu bitno se razlikuje od suzbijanja u jednogodišnjim kulturama i treba joj posvetiti posebnu pažnju.

Zatravljivanje vinograda je sastavni dio sustava održavanja tla u vinogradu. Zatravljivanje vinograda i korištenje pokrovnih usjeva općenito je prepoznato kao multifunkcionalna mogućnost održive poljoprivrede. Brojne su prednosti zatravljivanja golog tla. Osim smanjenja zakorovljenosti i potrebe za većom primjenom herbicida, treba istaknuti prednost održavanja i povećanja plodnosti tla, smanjenje erozije, gospodarenje vodom u tlu, smanjenje ispiranja i spiranja gnojiva i pesticida, očuvanje okoliša i bioraznolikosti. Iako se čini jednostavno, uspostava zatravljivljenog nasada zahtijeva dosta znanja. U cilju smanjenja negativnog učinka zatravljivanja treba pomno odabrati vrste za zatravljivanje, odnosno treba poznavati njihove prednosti i nedostatke.

Otkako je utvrđen negativan učinak intenzivne poljoprivrede na okoliš, bioraznolikost i zdravlje ljudi, znanstvenici istražuju mogućnosti „redizajniranja“ uzgoja bilja koje bi bile prihvatljive u održivom sustavu proizvodnje. Uz ostale alternativne mjere, pokrovne kulture (češći naziv zelena gnojidba) su na svjetskoj razini, zbog svoje višestruke funkcionalnosti (priječenje erozije, unos organske tvari, kompeticija s korovima, čuvanje vlage u tlu i dr.), prepoznate kao mjera s velikim potencijalom. Moguće ih je integrirati u održivi sustav poljoprivredne proizvodnje. Postoje zapisi da je još 1134. pr. Kr. u Kini uočeno povećanje plodnosti ako je tlo pod vegetacijom. Spominje se i zapis Teofrasta o korištenju leguminoza za povećanje plodnosti tla. Kasnije su pokrovne kulture zajedno s reduciranom obradom tla prepoznate kao korisne u smanjenju problema erozije. Naime, gusti pokrovni usjev amortizira brzinu i snagu oborine prije nego dospije na čestice tla. Korjenovom mrežom fizički drži tlo na mjestu. Istovremeno povećava poroznost tla. Na sličan način pokrovne kulture čuvaju vlagu i sprečavaju naglo otjecanje oborina. S gledišta zaštite bilja, pokrovne biljke, ovisno o vrsti, mogu prekinuti životni ciklus uzročnika bolesti te smanjiti populaciju štetnih nematoda. Mogu imati ulogu tzv. biljaka atraktanata („trap crops“), odnosno privlačiti štetne kukce dalje od poljoprivrednog usjeva ili mogu biti domaćin korisnim kukcima. Potiskivanje korova pokrovne kulture postižu na više načina. Gustim sklopom se dobro natječu za svjetlo, prostor, hraniva i vodu. Priječe korove u završavanju životnog ciklusa čime se postupno smanjuje banka sjemena korova u tlu. Ukoliko se nadzemna masa pokrovnih kultura nakon košnje (malčiranja) ne unosi u tlo znatno smanjuje prolazak svjetlosti (nužne za klijanje korovnih vrsta) ili fizički priječe nicanje korova. Klijanci korova koji i probiju sloj malča su oslabljeni. Prema navedenom, pokrovne kulture potiskuju korove tijekom i nakon vegetacije. Nakon vegetacije i razgradnje biljnih ostataka dokazani su alelopatski učinci nekih vrsta (raž, grahorica, neke kupusnjače i dr.) pokrovnih kultura. Tijekom 2018. na šest OPG-ova u blizini Zagreba obavljeno istraživanje učinka pokrovne kulture. Nakon žetve ozimih žitarica posijana smjesa pet vrsta pokrovnih kultura (Camelina sativa, Fagopyrum esculentum, Guizotia abyssinica, Raphanus raphanistrum i Sinapis arvensis). Učinak pokrovnih kultura u odnosu na konvencionalni način gospodarenja strništem, ovisno o lokaciji smanjio je pokrovnost tla korovima za 65, 6 - 97 %. Na istraživanim lokacijama dominirale su važne korovne vrste koje zakorovljuju okopavinske usjeve (ambrozija, sinji muhar, divlji sirak, koštan). Može se zaključiti da pokrovnu kulturu/zelenu gnojidbu, zbog višestruke funkcionalnosti, treba uvoditi u poljoprivrednu praksu.

Ambrosia artemisiifolia jednogodišnja je širokolisna korovna vrsta iz porodice glavočika. Podjednako zakorovljuje poljoprivredne, ali i ruderalne površine poput željezničkih pruga, dijelove uz autoceste, područja uz rijeke i jezera, zapuštene površine i sl. Smatra se jednom od najvažnijih korovnih biljnih vrsta današnjice. Posljednjih godina se u svim okopavinskim usjevima (kukuruz, soja, IMI i SU suncokret, šećerna repa) redovito koriste ALS herbicidi (sulfornilureja i imidazolinoni). S obzirom da svi ovi herbicidi imaju isti mehanizam djelovanja (inhibitori acetolaktat sintaze) rotacijom navedenih kultura u plodoredu ne dolazi i do rotacije mehanizma djelovanja herbicida, a glavni razlog nastanka rezistentnih biotipova korova jest učestala uporaba herbicida istog mehanizma djelovanja. U svijetu je po prvi puta utvrđena rezistentnost ambrozije 1976. godine u Kanadi na herbicid atrazin. Početkom 2000 tih godina i u RH je utvrđena rezistentnost ambrozije na herbicide iz skupine triazina na više lokacija jer su se ovi herbicidi, a najviše atrazin, redovito koristili u usjevu kukuruza. Rezistentnost ambrozije na ALS herbicide (imazetapir, imazamoks i prosulfuron) prvi puta je utvrđena 1998 godine u usjevu kukuruza i soje u nekoliko država SAD-a (Indiana, Illinois, Michigan, Minnesta, Ohio), a nekoliko godina kasnije i u Kanadi. Također, 2015. godine utvrđena je rezistentnost i na herbicid nikosulfuorn. Za Europu, do sad, nema službenih podataka o pojavi rezistentnih biotipova ambrozije na ovu skupinu herbicida. U RH, ambrozija je glavni korov okopavinskih usjeva. Proizvođači soje se nekoliko posljednjih godina žale na lošiji učinak herbicida oksasulfurona koji se redovito primjenjuje u soji u post-em roku primjene. Stoga je u sklopu projekta Ministarstva poljoprivrede „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj (2018-2020) određeno da će jedna od vrsta koja će se provjeravati na rezistentnost biti ambrozija. Prvi rezultati iz 2018. godine ukazuju da se na području RH nalaze rezistentne populacije ove korovne vrste na herbicid oksasulfuron. Od 16 testiranih populacija, čak 12 populacija je rezistentno (R), od čega je 5 populacija visoko rezistentno (RR). Ovo je prvi dokaz rezistentnosti ambrozije na ovu skupinu herbicida u Europi. U izlaganju će se prikazati rezultati projekta za 2018. godinu i predstaviti rezultate laboratorijskog istraživanja koji idu u prilog rješavanja problema s rezistentnim populacijama ambrozije.

Herbicidi inihibitori acetolaktat sintaze (ALS) koriste se u većini ratarskim i povrtnih usjeva te višegodišnjim nasadima za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih vrsta. Njihova široka upotreba, kao i povlačenja velikog broja herbicida s tržišta EU-a, doveli su do pojave rezistentnih biotipova korova na ove herbicide. Zbog gorućeg problema rezistentnosti svih štetnika na pesticide, Ministarstvo poljoprivrede financira projekt „Program monitoringa rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj 2018-2020“ u sklopu kojeg su i u našoj zemlji potvrđene rezistentne populacije dvije korovne vrste: Sorghum halepense i Ambrosia artemisiifolia. Sustavnim provođenjem integriranog suzbijanja korova potrebno je spriječiti daljnje širenje rezistentnih populacija, Acetolactate Synthase Herbicides (ALS) are the most frequently used herbicides in arable and permanent crops to control annual and perennial weed species. Their widespread use and the withdrawal of a large number of herbicides from the EU market have led to the emergence of herbicide-resistant weeds. Due to the urgent problem of resistance of all pests to pesticides, the Ministry of Agriculture is funding the project "Resistance Monitoring Programme Harmful Organisms for Pesticides in the Republic of Croatia 2018-2020", which will confirm the resistance of two weed species Sorghum halepense and Ambrosia artemisiifolia on ALS herbicides. The systematic implementation of integrated weed control requires preventing the further spread of resistant populations.

Pokrovne kulture (CC) ometaju životni ciklus korova, oduzimaju im svjetlo, prostor, vodu i hraniva, biomasom i alelokemikalijama priječe nicanje korova. Na šest lokacija (OPG-a) istraživan je učinak pokrovnih kultura na korove. Učinak u odnosu na konvencionalni tretman, tvrđivan je brojem i pokrovnošću tla korovima i pokrovnim kultura te masom pokrovnih kultura. Učinak pokrovnih kultura je u svim relevantnim parametrima iskazao pozitivan učinak na smanjenje zakorovljenosti. Smanjenje pokrovnosti tla korovima iznosilo je od 65, 7 do 88, 6 % u odnosu na konvencionalni tretman. Dakle, pokrovne kulture imaju potencijal za smanjenje zakorovljenosti usjeva u integriranoj proizvodnji.

Pokrovnom kulturom u širem smislu smatra se zasijana kultura ili smjesa više biljnih vrsta koja se ne žanje već joj je cilj povećati plodnost tla, vezati atmosferski dušik, smanjiti eroziju tla, spriječiti ispiranje i nakupljanje nitrata, potisnuti korove i na druge načine doprinijeti uspješnom uzgoju glavne kulture. U svjetskoj bibliografiji brojni su impresivni primjeri uporabe pokrovnih kultura za potiskivanje (gušenje) korova u različitim kulturama. Najčešće se kao pokrovne kulture navode vrste iz porodice mahunarki (djeteline, inkarnatka), kupusnjača ( gorušica, uljana repica, divlja rotkva i dr.), te trave (raž, ječam, zob, pšenica, ljulj i dr.). Vrlo često se navedene kulture koriste u smjesi. U radu se navode radovi koji obrađuju pokrovne kulture koje se najčešće koriste u umjerenom klimatu.

U radu su prikazani svi u Hrvatskoj registrirani herbicidi u 2020. godini. Uvodno su opisani glavni pojmovi vezeni uz praktičnu primjenu herbicida. Herbicidi su razvrstani po skupinama mehanizma djelovanja unutar kojih se nalaze kemijske skupine, aktivne tvari i pripadajući pripravci. Svaka aktivna tvar ukratko je opisana s prikazom spektra djelovanja. Za pojedine pripravke je navedena formulacija, sadržaj aktivne tvari, namjena, dozacija i proizvođač/distributer.

Kontinuirano povećanje poljoprivredne proizvodnje po jedinici površine te sve intenzivnija primjena konvencionalnih agrotehničkih mjera mogu prouzročiti negativne posljedice u okolišu poput erozije tla i agrokemikalija, odnosno onečišćenja tla i vodnih resurs. Posebno je izražen negativan utjecaj uzrokovan prekomjernom upotrebom sintetskih agrokemikalija kao što su mineralna gnojiva i pesticidi. Naime, većina sredstava koja se primjenjuju sukladno načelima dobre poljoprivredne prakse u poljoprivrednoj proizvodnji je korisna ali se uslijed ispiranja u dublje slojeve tla i podzemnu vodu određene supstance mogu uzrokovati ozbiljna onečišćenja i degradirati prirodne resurse. Tok vode u tlima ključan je proces koji utječe na količinu vode i njezinu kvalitetu u prirodi. Kako je transport onečišćivala u tlu usko povezan s kretanjem (tokom) vode vrlo je važno na pravilan način utvrditi (procijeniti) sve relevantne procese koji određuju tok vode u različitim agroekološkim sredinama.

Poznavanje problema rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja od velike je praktične važnosti za poljoprivredne proizvođače jer se poznavanjem problema na vrijeme mogu primijeniti učinkovite strategije suzbijanja štetnih organizama da se pritom odgodi ili uspori pojava rezistentnosti. U okviru projekta „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja“ koji financira Ministarstvo poljoprivrede provedena je anketa među poljoprivrednim proizvođačima sa sljedećim ciljevima: a) dobivanje povratne informacije o svjesnosti poljoprivrednih proizvođača o problemu rezistentnosti, b) primjenjuju li poljoprivredni proizvođači i nekemijske mjere suzbijanja štetnih organizama ili primjenjuju samo kemijske mjere suzbijanja te c) jesu li primijetili smanjenu učinkovitost nekih sredstava za zaštitu bilja koja su u početku primjene imala zadovoljavajuću učinkovitost. Anketa je provedena tijekom 2018. godine na ukupno 204 ispitanika (172 poljoprivredna proizvođača i 32 izvođača obveznih DDD mjera) uz pomoć djelatnika Savjetodavne službe te djelatnika tvrtka Syngenta i Bayer. Pitanja u anketi za poljoprivredne proizvođače bila su kategorizirana u četiri grupe: općenita pitanja (obradive površine, dominantne kulture u proizvodnji, primjena plodoreda, na koji način suzbijaju štetne organizme…), specifična pitanja u vezi s primjenom herbicida i specifična pitanja u vezi s primjenom insekticida. Anketa za izvršitelje obveznih DDD mjera bila je podijeljena u dvije grupe pitanja: općenita pitanja i pitanja u vezi s primjenom sredstava u skladištima. Rezultati ankete pokazali su da se većina ispitanika bavi ratarskom proizvodnjom čija je veličina posjeda manja od 20 ha. Na pitanje poznaju li problem rezistentnosti, čak je 91 % ispitanika odgovorilo pozitivno, 81 % ispitanika poduzima mjere kojima se usporava pojava rezistentnosti. Slabiju učinkovitost sredstava za zaštitu bilja 20 % ispitanika pripisuje lošoj kvaliteti sredstava za zaštitu bilja, a samo 12 % smatra da je razlog smanjene učinkovitosti učestala primjena aktivnih tvari istog mehanizma djelovanja. Svega 33 % ispitanika primjenjuje plodored (istodobno 51% priznaje da uzgaja neku od kultura ponekad ili često u monokulturi), a samo 31 % ispitanika rotira sredstva za zaštitu bilja različita mehanizma djelovanja. Ankete pokazuju i da se rabe sredstva za zaštitu bilja koja nemaju dozvolu za određene namjene. Slabiju učinkovitost sredstava za zaštitu bilja poljoprivredni su proizvođači uočili za sljedeće štetne organizme: Ambrosia artemisiifolia (pelinolisni limundžik), Sorgum halapense (divlji sirak), Leptinotarsa decemlineata (krumpirova zlatica), Brassicogethes aeneus (repičin sjajnik) i Cercospora beticola (pjegavost lista šećerne repe) u poljoprivrednoj proizvodnji te štetnika Rhyzopertha dominica (žitni kukuljičar) u skladištima. Provedena anketa dokazuje da su poljoprivredni proizvođači svjesni problema rezistentnosti , ali i da postoji izvjesna doza neznanja o opisanu problemu, kao i kontradiktorni odgovori.

Štetni organizmi (korovi, bolesti i štetnici) nanose poljoprivredi, osobito povrću, velike štete. Na slici 1 je vidljivo da je zahvaljujući primjeni sredstava za zaštitu bilja (SZB) prosječno sačuvano 28 % prinosa (od potencijalno mogućeg), odnosno prinos bez primjene SZB iznosio bi samo 30 % od potencijalno mogućeg. Kod uzgoja povrća, zbog slabih kompetitivnih sposobnosti, štete su znatno veće. Kod većine kultura može doći do potpunog gubitka prinosa. Unatoč neophodnoj potrebi primjene SZB, u svijetu se sve veća pozornost pridaje tzv. održivoj poljoprivredi, odnosno integriranoj biljnoj proizvodnji (IBP) u sustavu koje je važna karika integrirana zaštita bilja. IBP obvezuje poljoprivrednike na uključivanje (integraciju) nekemijskih (alternativnih) mjera protiv korova, te davanje prednosti alternativnim pred kemijskim mjerama. Osim spomenutog, zbog strogih ekotoksikoloških kriterija kod registracije aktivnih tvari pesticida, s tržišta EU je povučen velik broj (40-ak) herbicida, od kojih su za primjenu u povrću posebno važni prometrin, trifluralin, linuron, oksifluorfen, dikvat, glufosinat. Stoga će proizvođači povrća morati uvažiti nužnost integracije alternativnih mjera u tehnologiju uzgoja. Integrirani pristup borbe protiv korova nije jedinstven i ne može se jednoobrazno primijeniti na svaku parcelu. Za razliku od primjene herbicida koja je jednostavna, jeftina, brza i učinkovita, učinak integriranog pristupa nije moguće postići „preko noći“. To je proces koji se razvija postupno i kojeg treba ugraditi u tehnologiju uzgoja kulture u skladu sa specifičnim zahtjevima kulture prema agroekološkim uvjetima. Ne može ga se provoditi samo na jednoj kulturi, samo na jednoj parceli ili samo u jednoj sezoni. Treba posebno naglasiti da je cilj integriranog pristupa suzbijanju korova, odnosno IBP zadržati istu razinu ili čak povećati prinose, ali na ekološki i ekonomski prihvatljiv način. Princip integriranog suzbijanja korova je cjelovit i promišljen pristup u kojem je potrebno poznavati učinke, prednosti i nedostatke pojedinih agrotehničkih i drugih zahvata u cijelosti, ne samo na korove nego i učinke na okoliš. Kod odabira alternativnih mjera proizvođač treba voditi računa da je: pravilno identificirao korove na njivi ; dobro procijenio učinak načina obrade tla na banku sjemena korova i korovnu populaciju ; svim raspoloživim mjerama iscrpio banku sjemena korova ; iskoristio mogućnosti mehaničkih mjera borbe protiv korova ; pravilno odabrao kompetitivnu sortu ili hibrid ; poštivao ekonomski prag štetnosti ; napravio početnu inventarizaciju korova na njivi i ponovnu zakorovljenost koja zahtijeva dodatnu mjeru te procijenio ulogu korova kao izvorište hrane ili kao sklonište korisnim organizmima. Još su brojni čimbenici o kojima treba voditi brigu kod integriranog pristupa suzbijanju korova. Iz navedenog je vidljivo da je potrebno puno znanja za njegovu provedbu. Stoga nam u budućnosti predstoji dug put razvoja i integracije nekemijskih i kemijskih mjera, pri čemu prednost treba dati nekemijskim mjerama. Ovaj proces će zahtijevati zajedničko angažiranje administracije, znanosti i prakse. Izbor alternativnih mjera kod suzbijanja korova je vrlo velik. Izbor je ovisan o znanju, tehničkoj opremljenosti i motivaciji proizvođača. Prije svega, vrlo važna alternativna mjera je prevencija ili kako naš narod kaže „bolje spriječiti nego liječiti“. Naime, na proizvodnu površinu korovi dospijevaju kontaminiranim sjemenom i prijesadnicama kulturnog bilja, slamom, sijenom, stajnjakom, vegetativnim dijelovima, poljoprivrednim strojevima, vjetrom, vodom, tlom, životinjama, različitim prometalima, kotačima automobila i sl. Dakle, „korov je stvorio čovjek“. Ukratko, korovi su rezultat dugogodišnjih čovjekovih aktivnosti, odnosno načina gospodarenja. Osim preventivnih mjera, velik je izbor neizravnih (plodored, međuusjevi, pokrovne biljke, zelena gnojidba, obrada tla, izbor kulture i kultivara i dr.) i izravnih (obrada tla, „slijepa sjetva“, malčiranje, fizikalne i dr. mjere) aleternativnih mjera suzbijanja korova.

Prije ulaska u EU poticaji poljoprivredi u Hrvatskoj su bili vezani uz hektar i pojedinu poljoprivrednu kulturu.

Simbiotska fiksacija dušika najznačajniji je tip biotičke fiksacije. Nastaje kao rezultat simbiotskog odnosa između kvržičnih bakterija (rizobija) i korijena leguminoza. Budući da je primjena herbicida neizostavna mjera u tehnologiji uzgoja leguminoza i zbog činjenice da se nakon primjene najveći dio herbicida zadržava u sloju tla u kojem je i najveća aktivnost mikroorganizama, upravo se herbicidi navode kao jedni od glavnih činitelja koji utječu na uspostavu simbiotskog odnosa, a time i na učinkovitost kvržčnih bakterija. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih koncentracija herbicida imazamoksa na rast soja bakterije Bradyrhizobium japonicum. Istraživanje je provedeno u laboratorijskim (in vitro) uvjetima. Za istraživanje je korišten pripravak Pulsar 40 koji sadrži 40 g a. t. l‐1 pripravka. Utjecaj imazamoksa na rast soja bakterije B. japonicum utvrđivan je filter‐disk metodom. Istraživane koncentracije imazamoksa iznosile su 0 ; 0, 2 ; 0, 4 ; 0, 8 i 1, 6 mg a. t. ml‐ 1 vode. Koncentaracija od 0, 2 mg imazamoksa ml‐1 vode odgovara koncentraciji imazamoksa koja se uobičajeno primjenjuje u praksi (1, 0 l pripravka u 200 l vode ha‐1). Nijedna istraživana koncentracija nije iskazala inhibitorni učinak na rast bakterije B. japonicum. Stimulativan učinak imazamoksa na rast soja istraživane bakterije najizraženiji je bio pri koncentraciji od 0, 4 mg a. t. ml‐1 , dok je pri ostalim koncentracijama (0, 2 ; 0, 8 i 1, 6 mg ml‐1) utvrđen sporiji rast bakterijskih kolonija u odnosu na kontrolnu varijantu.

Dvjema studijama (Utjecaj poljoprivrede na onečišćenje površinskih i podzemnih voda u Republici Hrvatskoj i Određivanje prioritetnih područja motrenja podzemnih voda unutar intenzivnog poljoprivrednog prostora) obavljena je analiza potrošnje pesticida u poljoprivredi u Hrvatskoj da bi se utvrdio pritisak iz poljoprivrede na površinske i podzemne vode, odnosno da bi se na osnovi utrošenih količina aktivnih tvari, ovisno o načinu korištenja poljoprivrednog zemljišta, utvrdile potencijalno opasne aktivne tvari pesticida za vode i okoliš općenito. Podatci o vrsti, utrošenoj količini i mjestu trošenja (kulturi) značajna su smjernica za uspostavu i provedbu redovitog monitoringa voda u Hrvatskoj, a struci olakšavaju izradu strategije s ciljem smanjenja ostataka pesticida u plodinama i okolišu općenito. Podatci o potrošnji temelje se na podatcima Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS).

Uljna buča (Cucurbita pepo L.) ima dugu tradiciju uzgoja u Hrvatskoj, a zbog isplativosti proizvodnje povećava se interes za njezin uzgoj. Prinosi sjemenki uljne buče variraju u velikom rasponu od 500 do 1200 kg suhog sjemena na ha u čemu veliku ulogu ima i uspješnost suzbijanja korova. U radu je opisana botanička pripadnost, morfologija i biologija te tehnologija uzgoja uljne buče. Prikazani su najčešći korovi i njihov utjecaj na prinos i komponente prinosa u usjevu uljne buče, kritično razdoblje zakorovljenosti te čimbenici koji na njega utječu.

Otkako je u ožujku 2015. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) objavila Monografiju toksikoloških istraživanja pet organofosfornih insekticida i herbicida glifosata, u stručnim i zdravstvenim krugovima a naročito medijima širom svijeta, ne prestaju rasprave o ovom čudesnom herbicidu. Naime, nakon četrdesetgodišnje primjene glifosat je spomenutom Monografijom klasificiran kao tvar koja „vjerojatno uzrokuje rak kod ljudi“ (skupina A2). Upravo u to vrijeme Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) privodila je kraju postupak ponovne ocjene za produljenje dozvole u zemljama EU-a, kojeg je podnijela tvrtka Monsanto. Postupak je privremeno zaustavljen a SR Njemačka kao zemlja izvjestiteljica od ožujka do rujna 2015. proučava i priprema ocjenu Monografije koju dostavlja EFSA-i i zemljama članicama na razmatranje. U rujnu 2015. EFSA organizira druge (ponovne) konzultacije stručnjaka iz područja kancerogenosti i toksičnosti sisavaca te iste godine u studenom u skladu s Uredbom 1271/2008 zaključuje „da nije vjerojatno da glifosat predstavlja opasnost za ljude zbog kancerogenih učinaka te da dokazi ne podupiru klasifikaciju u pogledu njegove potencijalne kancerogenosti“ te predlaže odobrenje uporabe glifosata do 2031. Shodno tomu, Europska komisija je u studenom predložila produljenje odobrenja dozvole do 2031. Zbog neslaganja predstavnika članica u Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje (SCoPAFF) Komisija odgađa donošenje odluke, a zemlje članice upućuje na usaglašavanje stavova sve dok se ne postigne kvalificirana većina. U međuvremenu „Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane“ Europskog parlamenta, pozivajući se na mišljenje i nalaz IARC Monografije ulaže prigovor (Rezoluciju) na prijedlog Komisije da se glifosatu produži rok uporabe do 20131. U travnju 2016. Parlament usvaja Rezoluciju Odbora i poziva Komisiju da produlji odobrenje na 7 godina uz određena ograničenja. U svibnju 2016. Komisija djelomično uvažava prijedlog Parlamenta i predlaže produljenje na 10 godina. Međutim, države članice (SCoPAFF) kod glasovanja ne postiže kvalificiranu većinu. Zbog navedenog, Komisija izdaje privremeno produljenje dozvole do 31. 12. 2017. sa zahtjevom da Europska agencija za kemikalije (ECHA) u tom razdoblju provede procjenu potencijalne kancerogenosti. U ožujku 2017. ECHA-in Odbor za procjenu rizika konsenzusom zaključuje „da nema dokaza koji glifosat povezuje s kancerogenosti kod ljudi i da ne ometa reproduktivnost“. Isti zaključak donijele su i relevantne institucije Kanade, Japana, Australije, Novog Zelanda, Svjetske zdravstvene organizacije o reziduama pesticida i Zajednička organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a. Dok u svibnju 2017. Komisija obavlja razgovore s članicama o mogućoj obnovi produljenja dopuštenja uporabe, predan joj je zahtjev Europske građanske inicijative (1 070 865 građana EU) sa zahtjevom da zabrani uporabu glifosata. Dne 24. 10. 2017. Parlament neobvezujućom Rezolucijom poziva Komisiju da ne produlji odobrenje i predlaže postupno ukidanje odobrenja glifosata. Dan kasnije glasovanje članova SCoPAFF-a zbog ne postignute kvalificirane većine ne uspijeva produljiti dozvolu na 10 godina. Isto se ponavlja i 9. 11. 2017. ali za produljenje na 5 godina. Dne 27. 11. Žalbeni odbor (instanca predstavnika članica koja donosi odluke kad SCoPAFF nije u stanju donijeti odluku) kvalificiranom većinom (18 članova za, 9 protiv i jednom uzdržanom) produljuje odobrenje glifosata na 5 godina. Hrvatski predstavnik je glasovao protiv prijedloga Komisije. Nakon toga je Europski parlament osnovao Odbor za procjenu ispravnosti procedure produljenja glifosatu. Usporedimo li redovne postupke re-registracije pesticida u EU koji se redovito obavljaju po ustaljenim, vrlo strogim propisima i po propisanoj proceduri, postupak re-registracije glifosata u najmanju ruku čudi. Sama činjenica da Građanska inicijativa s milijun glasova od 500 mil. građana EU i odluka Parlamenta da osnuje Odbor za ispravnost procedure produljenja dozvole glifosatu, dovodi u sumnju relevantne znanstvene institucije i sam postupak registracije pesticida u EU.

Interakcija poljoprivredne prakse i okoliša vrlo je kompleksna. Na poljoprivrednim površinama uobičajeno se, osim obrade tla, primjenjuju pesticidi, mineralna i/ili organska gnojiva. Stoga, ovisno o nizu čimbenika, postoji mogućnost njihova dospijeća u površinske i podzemne vodne resurse. U suradnji s Hrvatskim vodama 2014. realiziran je projekt „Utjecaj poljoprivrede na onečišćene površinskih i podzemnih voda u Republici Hrvatskoj“ (akronima SAGRA od scientia agri aqua). Podaci dobiveni ovim projektom (način korištenja zemljišta u RH, analiza potrošnje sredstava za zaštitu bilja, procjena pritisaka dušika i fosfora iz mineralnog i organskog gnojiva pritisaka iz stočarske proizvodnje i dr.) svojevrsna su osnova za detaljniju analizu i dopunu podataka potrebnih za procjenu opterećenja voda iz poljoprivrede. Sukladno Nitratnoj direktivi u RH potrebno je provoditi monitoring voda na 239 lokacija (92 postojeće i 147 novih). Lokacije monitoringa trebaju biti locirane na ranjivim područjima, odnosno lokacijama gdje se odvija najveći pritisak iz poljoprivrede. U okviru prethodnog (SAGRA) i ovog projekta, stručnjaci fitomedicinari (Klara Barić, Renata Bažok i Ana Pintar) obavljaju analizu ukupne potrošnje SZB i temeljem načina korištenja poljoprivrednog zemljišta i stručne procjene o procjeni primjene SZB u pojedinoj kulturi, utvrdit će pritisak SZB na vode. Posebno će biti istaknute aktivne tvari iz pojedine skupine pesticida koje čine najveći dio u potrošnji.

Prema službenoj se evidenciji tikvenjače u Hrvatskoj uzgajaju na 5 000 do 7 000 hektara. Znatno dominira uzgoj uljne buče (cca 70%) i lubenice (cca 10%). Korovi su važan ograničavajudi čimbenik proizvodnje. Izbor je herbicida ograničen. Ovisno o vrsti tikvenjače, registrirani su samo S-metolaklor, petoksamid, pendimetalin, napropamid, klomazon i cikloksidim. Kemijske se mjere borbe zbog ograničena izbora herbicida i nepotpuna spektra djelovanja uobičajeno u praksi kombiniraju s mehaničkim mjerama (međuredna kultivacija, okopavanje) te, kod manje zastupljenih vrsta, s uzgojem na foliji. Nekemijske mjere (živi i mrtvi malč, slijepa sjetva i dr.) treba istražiti u hrvatskim pedo-klimatskim uvjetima., According to official records, in Croatia cucurbit crops are grown on 5 000 to 7 000 ha. During the last three years oil pumpkin with 70 % and watermelon with 10 % are the most grown pumpkins. Weeds are one of the most important limiting factors in production. The number of herbicides available for pumpkins is quite limited. Depending on the type of pumpkins, S-metolachlor, petoxamide, pendimethaline, napropamide, clomazone and cycloxydim are the only registered herbicides. Because of the limited selection of herbicides and the limited weed spectrum, in practice, chemical measures are usually combined with mechanical measures (interrow cultivation, hilling) and cultivation on the foil in some type of pumpkins . Non-chemical measures (mulch, cover crops, false seed bed) should be explored in pedo-climatic conditions in Croatia.

Rad obrađuje pregled registriranih sredstava za zaštitu bilja (SZB) u Hrvatskoj za 2019. Herbicidi su razvrstani po mehanizmu djelovanja, a unutar mehanizma dijelovanje razvrstavanje je pobavljeno po kemijskoj pripadnosti, aktitivnim tvarima te pripravcima i namjenama.

Upravo u činjenici da su povrćarske kulture „male kulture“ leži problematika suzbijanja korova (i drugih štetnih organizama) u povrću. Kemijska industrija ima mali ekonomski interes za ulaganja u istraživanje i registraciju sredstava za zaštitu bilja (SZB) u povrću i drugim malim namjenama. Povrće kao male kulture s gledišta EU legislative (Uredba 1117/2009, čl. 51) pripada u područje „male namjene“, nisu jedino područje male namjene sredstava za zaštitu bilja (SZB). U ovo područje pripada šire područje malih namjena SZB, kao što su: začinsko, aromatično, ljekovito bilje i sitno voće te primjena SZB na okućnicama, grobljima, sportskim i sl. površinama. Iz spomenutog je vidljivo da je područje male namjene SZB relativno široko. Povrće je skupina s vrlo velikim brojem različitih kultura, za razliku od ratarstva gdje je najčešće riječ o 5 - 7 različitih vrsta i za koje postoji i po nekoliko dobro razvijenih tehnologija uzgoja.

Mladice se na trsu vinove loze mogu razvijati na više mjesta. Radi uravnoteženog razvoja vegetativnih i generativnih organa u tekućoj i budućim vegetacijama vinove loze te zbog sprječavanja trošenja vode i asimilata nepotrebne se mladice tijekom vegetacije, neovisno o mjestu pojave, zelenim rezom odstranjuju ili prikraćuju. Ovisno o sorti, na stablu vinove loze mladice se javljaju u velikom broju (slika 1. i 2.). Budući da otežavaju razvoj rodnih mladica i grozdova te iscrpljuju trsove, redovito se odstranjuju, uobičajeno dva puta tijekom vegetacije. Prvi put kada mladice u prosjeku dosegnu 15 cm dužine, a drugi put kada prođe opasnost od kasnog proljetnog mraza. Ovisno o tehničkoj opremljenosti vinogradara, odstranjivanje se obavlja ručno, različitim strojnim izvedbama (četkama) i kemijskim pripravcima, odnosno herbicidima. Ručno plijevljenje zahtijeva angažiranje radne snage, međutim, zbog ostalih poslova u vinogradu u isto vrijeme, s plijevljenjem mladica se često kasni ili čak izostavlja, osobito u drugom navratu. Osim navedenih razloga, odstranjivanje mladica na stablu važno je i zbog primjene herbicida, odnosno suzbijanja korova. Osobito je važno zbog primjene totalnih (neselektivnih) sistemičnih herbicida (glifosat, flazasulfuron). Naime, neodstranjene mladice mogu zelenom masom usvojiti herbicid i time izazvati znatne i dugotrajne štete na vinovoj lozi.

Herbicid glifosat (N-fosfonometil glicin) u Hrvatskoj je prvi put registriran 1978., četiri godine nakon što je kao komercijalni proizvod Round-up uveden u SAD. Danas je u Hrvatskoj na osnovi glifosata za primjenu u različitim kulturama i za različite namjene registriran 21 pripravak. Osim u poljoprivredi, primjenjuje i za druge namjene. Prema analizi podataka Fitosanitarnog infromacijskog sustava glifosat je najprodavaniji pesticid u Hrvatskoj. U razdoblju 2012.-2017. u Hrvatskoj je prodano 217-300 t glifosata, što čini 12-15 % svih pesticida ili 27-37 % svih herbicida. I u svijetu je glifosat najprodavaniji pesticid. U 2014. prodano je 826 mil. tona a.t. glifosata. Procedura ponovnog odobrenja (re-registracija) glifosata traje već neobično dugo, od 2012. do 2017., a postupak još nije dovršen. Odobrenje za primjenu na razdoblje od pet godina izglasano je (putem Žalbenog odbora) 26. 11. 2017.

Proizvodnja povrća je visokodohodovna poljoprivredna proizvodnja po jedinici površine. U nekoliko država SAD-a (Kalifornija, Florida, Oregon) vrijednost «malih kultura» doseže 80-90% ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Upravo u činjenici da su povrćarske kulture „male kulture“ leži problematika suzbijanja korova u povrću. S jedne strane, kao male kulture nisu u fokusu interesa (zbog ekonomskog interesa) kemijske industrije u cilju istraživanja herbicida za primjenu u povrću. S druge strane, povrće je skupina s vrlo velikim brojem kultura, za razliku od ratarstva gdje se najčešće misli na 5 - 7 različitih vrsta. S gledišta problematike suzbijanja korova u povrću posebno treba istaknuti da povrćarske kulture imaju vrlo slabe kompeticijske sposobnosti zbog čega ih korovi lako nadvladaju. Za razliku od ratarskih kultura u kojima kritično razdoblje zakorovljenosti (KRZ) traje relativno kratko, u usjevima/nasadima povrća KRZ često traje dulje od polovine ukupnog razdoblja vegetacije. Sve navedene značajke povrća imaju znatan utjecaj na pristup i mogućnosti suzbijanja korova u povrću.

Nakon primjene molekula herbicida podliježe utjecaju različitih procesa u tlu. Spomenuti procesi dijele se na procese gubitaka (adsorpcija, apsorpcija, ispiranje, spiranje, isparavanje) i procese razgradnje (kemijska, fotokemijska, mikrobiološka). Procesima gubitaka molekula herbicida se ne mijenja, međutim, herbicid biljci nije dostupan. U procesima razgradnje molekula herbicida se mijenja i razgrađuje na spojeve koji nisu herbicidno aktivni. Važno je naglasiti da navedeni procesi, odnosno sudjelovanje određene količine herbicida u pojedinom procesu nema konstantnu vrijednost. Gotovo svi navedeni procesi su reverzibilni i u stalnoj interakciji s pedo-klimatskim uvjetima. Koji od ovih procesa će u okolišu prevladavati ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima herbicida i uvjetima u okolišu (sastav tla, učestalost i količina oborina, poljoprivredna praksa, topografija terena i sl.). Na većinu spomenutih čimbenika ne možemo utjecati ili možemo samo djelomično, te budući da su svi u međusobnoj interakciji, ponašanje herbicida u tlu vrlo je kompleksno. S gledišta herbicidne aktivnosti i selektivnosti proces adsorpcije/desorpcije herbicida ima najveću važnost. Proces adsorpcije u tlu odvija se između negativno nabijenih čestica koloida tla (adsorbenta) i pozitivno nabijenih iona molekule herbicida (adsorbata). Adsorpcija je proces kojim otopljeni herbicid postaje fizikalno-kemijski vezan na površinu koloida tla, zbog čega se ukupna količina herbicida koja ostaje ili preostaje u tekućoj fazi tla smanjuje. Potencijal adsorpcije herbicida na čestice tla i njihov potencijal desorpcije s istih predstavlja najvažniji proces kojim se može procjenjivati ponašanje organskih herbicida u okolišu. Adsorptivna moć utječe na mobilnost herbicida kroz profil tla i na taj način i na njegovu bioaktivnost, postojanost, biorazgradnju, ispiranje i isparavanje. Iako adsorpcija herbicida ovisi o velikom broju čimbenika i njihovoj međusobnoj interakciji, u izlaganju će biti prikazan utjecaj nekih svojstava tla (sadržaj humusa, pH, CEC) na adsorpciju herbicida mezotriona.

Mikroklimatski čimbenici geografskog područja mogu uvjetovati razlike u vremenu nicanja između korovnih populacija istih vrsta. Invazivne vrste adaptibilnije su u uvjetima varijabilnog okoliša te češće iskazuju tendenciju stvaranja različitih ekotipova, ovisno o staništu. Cilj istraživanja bio je utvrditi postojanje interpopulacijske varijabilnosti u viabilnosti sjemena i dinamici klijanja između dvije populacije ambrozije. Sjeme je sakupljeno s lokacija Popovača-P i Jastrebarsko-J. Provedbom testa klijavosti i TTC testa utvrđena je viabilnosti sjemena populacije-J od 96%, dok je kod populacije-P utvrđeno 41% viabilnog sjemena. Značajna statistička razlika (P < 0.001) utvrđena je između dvije populacije u vremenu potrebnom da 10% posijanog sjemena proklije (T10). Nasuprot tome, između dvije populacije nije utvrđena statistički značajna razlika u vremenu potrebnom da 50% (T50) i 90% (T90) posijanog sjemena proklije. U istraživanjima utvrđivanja bioloških parametara korovnih vrsta (biološki minimum-Tb i biološki vodni potencijal-Ψb) potrebnih za izradu modela prognoze nicanja, koristi se vrijednost T50. Rezultati ukazuju na mogućnost korištenja miješanog sjemena ambrozije ove dvije lokacije, unatoč utvrđenoj interpopulacijskoj varijabilnosti. To je značajno jer je za utvrđivanje Tb i Ψb potreban veliki broj sjemenki (pri različitim temperaturama i različitim uvjetima vodnog stresa) što ponekad nije moguće osigurati samo iz jedne populacije.

Zbog pritiska javnog mnijenja oko sigurnosti hrane, pred proizvođače povrća postavljaju se sve stroži kriteriji i standardi u proizvodnji povrća, jer je namjera zakonodavaca da stanovnici jedu maksimalno sigurnu i zdravstveno ispravnu hranu. Na okruglom stolu govorilo se kako i čime sad, a osobito u budućnosti zaštititi proizvodnju povrća od štetnih organizama te koji su trendovi i očekivanja u zaštiti povrća od bolesti, štetnika i korova.

Plijevljenje mladica na stablu (starom drvu) vinove loze redovita je mjera u tehnologiji uzgoja. Može se obavljati ručno, strojno i primjenom herbicida desikantnog načina djelovanja a prije odrvenjavanja mladice. Odobrenje za ovu namjenu u Hrvatskoj ima glufosinat, a od nedavno i pelargonska kiselina. Istraživanje učinka pelargonske kiseline na mladice je obavljeno u Kutjevu 2016. na sorti graševina pripravkom VVH 86086 koji sadrži 680 g pelargonske kiseline na L pripravka. Primijenjen je u tri koncentracije (4, 6 i 8%) s utroškom od 25 ml škropiva po trsu. Kod ocjenjivanja učinka mladice su po duljini razvrstane u tri kategorije (< 5 cm, 6-15 cm i 16-25 cm). Zasebno je ocjenjivan herbicidni učinak na lisnu masu i na stabljiku mladice. Učinak na lisnu masu mladice, neovisno o duljini mladica, bio je odličan (90 - 100 %) već kod prvog ocjenjivanja (2 dana nakon primjene). Osam dana nakon primjene lisna masa mladice potpuno je propala. Učinak na stabljiku mladice bio je slabiji od učinka na lisnu masu, što može biti u zbog manjeg kontakta škropiva sa stabljikom jer je prekrivena lisnom masom. Stabljika mladice propadala je znatno sporije od lisne mase. Konačni učinak (42 DNT) je ipak bio potpun. Nije bilo regeneracije mladice ni stvaranja novih mladica iz lateralnih pupova. 21 DNT uočena je pojava novih mladica iz pupova u neposrednoj blizini tretiranih. Potvrđeno je da se pripravci na osnovi pelargonske kiseline mogu koristiti za desikaciju mladica na stablu vinove loze.

Nicanje sjemena u poljskim uvjetima je pod utjecajem velikog broja čimbenika među kojima je najvažnija dubina na kojoj se sjeme nalazi u tlu. Europski mračnjak (Abutilon theophrasti Med.), za razliku od ostalih sitnosjemenih korovnih vrsta, ima relativno krupno sjeme pa je njegovo nicanje moguće i iz dubljih slojeva tla. Cilj ovog rada bio je u poljskim uvjetima utvrditi nicanje tretiranog (skarificiranog) i netretiranog (naturalnog) sjemena mračnjaka na različitim dubinama sjetve (3, 6 i 9 cm) i odrediti sumu toplinskih jedinica potrebnu za nicanje ove korovne vrste. Poljski pokusi postavljeni su 2014. i 2015. na Pokušalištu Maksimir Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta, po shemi slučajnog bloknog rasporeda u četiri ponavljanja. Rezultati istraživanja pokazuju da dubina i način tretiranja sjemena značajno utječu na nicanje sjemena mračnjaka, ali i da se nicanje značajno razlikuje po istraživanim godinama. Nicanje mračnjaka proporcionalno opada s porastom dubine dok učinak tretiranja sjemena na nicanje ovisi o pedoklimatskim uvjetima tijekom godine. Suma toplinskih jedinica potrebna za nicanje mračnjaka iznosi 1980C.

Rezistentnost korova na herbicide jedan je od najvećih nedostataka kemijskih mjera borbe protiv štetnih organizama (korova, uzročnika bolesti, štetnika). Prvi podaci o pojavi rezistentnosti korova na herbicide datiraju od kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća kad je dokazano da maslačak pruža otpor prema 2, 4-D herbicidu. Koncem šezdesetih utvrđeno je da kostriš (Senecio vulgaris) pruža otpor prema simazinu. Od tada do danas problem rezistentnosti sve više raste. Do danas je dokazano da 254 vrste korova pružaju otpor prema velikom broju herbicida različitog mehanizma djelovanja.

Ulaskom u Europsku uniju primorani smo izmjenama i prilagodbama zakona unije. Hrvatska je u skladu s time prihvatila te donijela Zakon o održivoj uporabi pesticida koji je donesen 24. siječnja 2014. godine. Korisnici pesticida koji vrše aplikaciju podliježu registraciji uređaja za aplikaciju uređenu zakonom i odredbama u skladu sa „Direktiva 2009/127/EC“.Svi uređaji podliježu testiranju koje je potrebno ponovno pregledati svake tri godine, dok uređaji koji su proizvedeni nakon 1. Siječnja 2013., podliježu testiranju nakon pet godina. Pri testiranju uređaja za aplikaciju najčešće neispravnosti su na uređaju za raspršivanje što uzrokuje neispravan rad sapnica. Od ostalih problema kod ispitivanja pojavljuju se neispravnosti uređaja za tlačenje sredstva, zatim razvodni uređaj, problemi protočnosti sredstva kroz uređaje za pročišćavanje te ostale nepravilnosti. Trenutno na području Republike Hrvatske nalazi se pet ispitnih stanica koje su u skladu sa zakonom i propisima registrirane i adekvatno opremljene za registraciju i pregled uređaja za aplikaciju koji podliježu ispitivanju. Razlozi uvođenja i provođenja ovih mjera su: očuvanje bio raznolikosti, smanjena uporaba pesticida , pravilna primjena pesticida, bolja aplikacija i raspršivanje pesticida, ekonomski i ekološki prihvatljivija aplikacija i potrošnja pesticida. Neispravni uređaji mogu dovesti do velikih gubitaka pesticida i neće biti naneseni na željeno mjesto biljke ili tla. Gubitke također mogu prouzročiti različite mjere: brzina kretanja uređaja, krivi odabir sapnica, visina tlaka, mogućnost odnošenja sredstva („drift“) i ostalo. Uredbe i direktive prema kojima se provodi provjera i registracija uređaja za aplikaciju su proizašle iz Direktive 127/2009/EZ i 128/2009EZ koje su usko vezane jer govore o proceduri redovitog pregleda uređaja za aplikaciju i o području održive uporabe pesticida, također uz direktive bitna stavka u provođenju ispitivanja su i Uredbe 1107/2009 i 1185/2009, koje nas upućuju na područje primjene, stavljanje na tržište i promet sredstava za zaštitu bilja i o načinu i obvezi vođenja statističkih podataka o potrošnji sredstava za zaštitu bilja. Ove direktive i uredbe su usko povezane te ih je bilo potrebno dobro proučiti u istraživanju uređaja za aplikaciju pesticida. Analiza podataka uređaja za aplikaciju bit će obavljena nakon anketiranja institucija za ispitivanje ispravnosti uređaja.

Nakon primjene molekula herbicida podliježe procesima gubitaka (adsorpcija, apsorpcija, ispiranje, spiranje i isparavanje) i procesima razgradnje (mikrobiološka, kemijska i fotokemijska). Procesima gubitaka molekula herbicida se ne mijenja, međutim herbicid biljci nije dostupan, dok procesima razgradnje molekula herbicida se razgrađuje na spojeve koji nisu herbicidno aktivni. Koji od navedenih procesa će u okolišu prevladati ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima herbicida i uvjetima u okolišu. Najvažnija svojstva tla koja utječu na gubitak herbicida nakon primjene su sadržaj humusa, sadržaj i tip mineralnih koloida, reakcija (pH) tla, temperatura i vlaga tla.

Višekratni pristup primjene smanjenih dozacija na tržištu dostupnih herbicida danas je posve uobičajen pristup suzbijanja korova u tehnologiji uzgoja šećerne repe. Jedan od novijih pripravaka na tržištu je Betanal MAXX PRO koji je kombinacija herbicida fenmedifam, dezmedifam, etofumesat i lenacil. U kombinaciji herbicida proizvođač (Bayer Crop Science) ističe "tehnologiju aktivacije" (sinergizam) herbicida lenacil. Navode da lenacil povećava učinak ostalih herbicida u kombinaciji. Rad obrađuje rezultate istraživanja fitotoksičnog učinka ovog pripravka na usjevu šećerne repe.

Rad prikazuje pregled aktivnih tvari herbicida i herbicidnih sredstava registriranih u Hrvatskoj. Svi herbicidi i herbicidna sredstva su u radu razvrstani u skupine prema mehanizmu djelovanja. Rad daje nužne informacije o herbicidnom sredstvu (namjena, vrijeme primjene, spektar djelovanja, karenca i sl.)

Pelargonska kiselina je karboksilna masna kiselina. Naziva se još i nonanonska kiselina. Prisutna je u biljkama, životinjama i u proizvodima biljnog i životinjskog porijekla u količini 0, 2-400 mg/kg. Zbog toga utvrđivanje maksimalno dopuštenih količina nije primjenjivo. Kao pesticid prvi put registrirana je 1992. u SAD-u. U skladu s Uredbom 1107/2009 nalazi se na popisu odobrenih aktivnih tvari u EU. Hrvatskoj još nije registriran ni jedan pripravak. Osim korova, izdanaka i zaperaka suzbija i mahovine te neke alge i lišajeve, zbog čega se nalazi i na popisu biocidnih proizvoda. Ima vrlo široko područje primjene: suzbijanje izbojaka i izdanaka (na vinovoj lozi i voćkama), suzbijanje korova i mahovine na nepoljoprivrednim površinama, lokalno suzbijanje korova, suzbijanje izniklih korova prije nicanja kulture, primjena u mirovanju kulture, prorjeđivanje cvjetova kod nekih voćnih vrsta, desikacija te primjena prije žetve. S gledišta herbicidnog djelovanja može se opisati kao ne selektivni, kontaktni herbicid bez rezidualnog djelovanja. Iako mehanizam djelovanja nije potpuno razjašnjen, poznato je da u dodiru s lisnom površinom otapa kutikularne voskove i vrši destrukciju stanične membrane. Ubrzo nakon primjene mlado tkivo koje je došlo u dodir s pelargonskom kiselinom vene a potom slijedi potpuna nekroza, odnosno desikacija. Učinak je ovisan o dozi/koncentraciji, kvaliteti aplikacije (pokrivenost tretiranog tkiva), starosti listova i grančice (ne smije odrvenjeti) i o vremenskim prilikama.

U današnje vrijeme mnoge tehnologije nastoje proizvodne procese automatizirati i u kratkom vremenu učiniti što ih učinkovitijima. Isto se događa u poljoprivredi gdje se razvijaju pametni strojevi koji obavljaju “pravu stvar” u “pravo vrijeme” i s ispravnom količinom resursa u procesu proizvodnje. Prednost takve automatizacije proizvodnog procesa u 25 godišnjem razdoblju (1982. – 2007.) vidljiva u smanjenom utrošku radne snage za 30%, uz istovremeno dvostruko povećanje produktivnosti. Za navedeni napredak zaslužno je uvođenje novih tehnologija u poljoprivrednu proizvodnju. Osim visoke učinkovitosti i smanjenja utroška radne snage, danas je u fokusu proizvodnje ali i cjelokupnog javnog mijenja proizvodnja hrane na ekološki prihvatljiv način uz istovremeno očuvanje okoliša. Izazovi za poljoprivrednog proizvođača udvostručeni su jer se s jedne strane zahtijeva povećanje poljoprivredne proizvodnje uz sve veću konkurentnost među poljoprivrednim proizvođačima, a s druge strane zahtijeva manja uporaba pesticida i mineralnih gnojiva. Glavni cilj precizne poljoprivrede jest uspostava takvih sistema (Decision support system-DSS) koji optimiziraju unos svih resursa uz istovremeno zadržavanje visokih prinosa. Doskora se smanjenje uporabe pesticida (herbicida) uglavnom oslanjalo ili na redukciju dozacije pesticida ili na istovremenu primjenu pesticida i neke druge mjere u suzbijanju korovnih vrsta, najčešće mehaničkog suzbijanja. Međutim, najnovijim trendovima u području suzbijanja korova razvijaju se tzv. pametni strojevi sa senzorima za detekciju korova s kojima se može čak potpuno izbjeći primjenu pesticida.

Korovi su zbog naglašene sposobnosti prilagodbe, sposobni pružiti otpor svakom nepovoljnom uvjetu za razmnožavanje i širenje. Rezistentnost je jedan od načina odgovora korova na nepovoljne uvjete. Dominacija rezistentnih biotipova u populaciji korovne vrste posljedica je primjene herbicida i važan nedostatak nedostatak njihove primjene. Problem rezistentnosti korova od 1975. neprestano raste. Prema podacima HRAC-a u svijetu je trenutno (na dan 6. 12. 2017.) poznato 486 pojedinačnih slučajeva rezistentnosti 253 korovne vrste (147 širokolisnih i 106 uskolisnih). Iz podataka je vidljivo da su pojedine korovne vrste razvile rezistentnost na više različitih mehanizama djelovanja (višestruka ili cross rezistentnost). Prema istom izvoru korovi su razvili rezistentnost na 23 od 26 do sad poznatih mehanizama djelovanja te prema 163 aktivne tvari herbicida. Zbog veličine problema na svjetskoj razini, prepoznaje se aktivnost znanstvenika, struke i kemijske industrije na iznalaženju rješenja. Kad se govori o procjeni rizika od pojave problema rezistentnosti potrebno je prethodno razumjeti razloge i uvjete njezina nastanka. Na osnovi poznavanja problema moguće je razvijati strategiju u cilju sprečavanja eskalacije rezistentnih biotipova neke populacije, odnosno moguće je „upravljati“ problemom rezistentnosti. Mjere za smanjenje rizika od pojave rezistentnosti zapravo su aktivnosti suprotne razlozima i uvjetima nastanka. Procjenu rizika nastanka i razvoja rezistentnosti može se dovesti u usku vezu s administrativnim mjerama, odnosno sa zakonskom regulativom EU u području sredstava za zaštitu bilja (SZB). Jednako tako problem rezistentnosti je usko vezan uz agrotehničku praksu pojedinog poljoprivrednog proizvođača. Zakonska regulativa EU u području SZB, odnosno strogi kriteriji kod procjene rizika pojedine aktivne tvari rezultirali su povlačenjem velikog broja herbicida s tržišta EU (i RH). Zbog toga je smanjena mogućnost rotacije herbicida različitog mehanizma djelovanja, važnog alata u sprečavanju dominacije rezistentnih biotipova u populaciji korova. Budući da na regulativu EU ne možemo utjecati, nužno je istražiti mogućnosti rješenja problema u agrotehničkoj praksi što će u izlaganju biti detaljnije obrazloženo.

Potencijalno negativni utjecaj pesticida na zdravlje ljudi, okoliš i bioraznolikost utjecao je na smjer znanstvenih proučavanja korova i načina njihovoga suzbijanja. Analizom radnih sekcija pojedinih simpozija European Weed Research Society (od 14. Simpozija u Hamaru, Norveška, do 18. Simpozija u Ljubljani, Slovenija) utvrđen je fokus znanstvenih istraživanja u ovim područjima: biologija i ekologija korova, interakcija kultura-korov, nekemijske mjere suzbijanja korova, integrirano suzbijanje korova, novi pristupi, tehnologije i izazovi, rezistentnost korova, invazivne vrste i kemijsko suzbijanje korova. Mnogi radovi obuhvaćaju više od jednog područja istraživanja, odnosno objedinjuju više načina i metoda proučavanja suzbijanja korova. Sva navedena područja istraživanja imaju podjednak udio u sadržaju simpozija, upućuje na prijeku potrebu da se sva raspoloživa znanja u području poznavanja korova integriraju u sustav suzbijanja korova.

Iskazivanje produženog (rezidualnog) djelovanja glavno je svojstvo zemljišnih herbicida. S agronomskog gledišta, rezidualno djelovanje možemo dvojako promatrati. Budući da osigurava zaštitu usjeva od korova tijekom dužeg vremenskog razdoblja, rezidualnost smatramo poželjnim svojstvom. Međutim, ako aktivne rezidue u tlu negativno utječu na naredne kulture u plodoredu, onda je rezidualno djelovanje nepoželjno. Kad postoji sumnja da bi rezidue nekog herbicida mogle oštetiti kulturu koja slijedi u plodoredu, dva su pristupa pomoću kojih je moguće procijeniti tu opasnost. Primjenom analitičkih i/ili biotest metoda. Analitičke metode (plinska kromatografija, tankoslojna kromatografija, imunološki testovi i dr.) omogućavaju dobivanje kvantitativnih, vrlo preciznih rezultata o stanju rezidua pojedinog herbicida u tlu, ali ne i njegovu dostupnost biljkama. Osim toga, u odnosu na biotestove, skuplje su, dugotrajnije u pogledu pripreme uzoraka tla za analizu, te u nekim slučajevima nedovoljno osjetljive za detekciju niskih preostalih količina određenog herbicida. Iako u prirodnim znanostima biotest ima puno širu definiciju, za utvrđivanje ostataka herbicida u tlu biotest obuhvaća niz metoda kojima se pomoću reakcije osjetljive (test) biljke utvrđuju eventualne preostale količine prethodno primijenjenog herbicida. Ova metoda jedina može dati pouzdan odgovor o dostupnosti rezidua herbicida biljci. Za pouzdanost bioloških testova važno je pravilno odabrati parametar za procjenu osjetljivosti, a koji uglavnom ovisi o mehanizmu djelovanja istraživanog herbicida. Drugi važan uvjet uspješne provedbe biotesta je pravilan odabir test biljaka. Pogodnima za korištenje u biotestovima smatraju se one biljke koje na istraživani herbicid ne pokazuju pretjeranu ni osjetljivost niti tolerantnost. Samo uzgojem takvih, pravilno odabranih test biljaka, možemo dobiti odgovor o ostacima herbicida koji su određenoj biljci dostupni i da li isti izazivaju fitotoksičnost. Provedba biotestova daje nam bolji uvid o utjecaju edafskih i klimatskih čimbenika na ponašanje herbicida u tlu i njegovu dostupnost biljkama, što nije moguće primjenom analitičkih metoda. U izlaganju će biti prikazane mogućnosti i uvjeti provedbe, prednosti i nedostaci biološkog testa u odnosu na ostale metode koje se koriste za utvrđivanje rezidua herbicida u tlu.

Primjena zemljišnih herbicida ima za cilj postizanje produljenog (rezidualnog) učinka u suzbijanju korova tijekom vegetacijske sezone. Budući da osigurava zaštitu usjeva od korova tijekom duljeg vremena, rezidualnost smatramo poželjnim svojstvom. No i pored pozitivnih učinaka, rezidualni herbicidi imaju niz nedostataka. Rezidualni herbicidi, naročito rezidue onih herbicida koji u tlu ostaju u aktivnom obliku dulje od godine dana, mogu štetno djelovati na iduće kulture u plodoredu i na taj način znatno ograničiti plodored. Koliko će se dugo neki herbicid zadržati u tlu izravno ovisi o činiteljima koji utječu na razgradnju i premještanje aktivne tvari s mjesta primjene. Među najvažnijim takvim činiteljima jesu fizikalno-kemijska svojstva herbicida, svojstva tla (sadržaj i tip koloida tla, pH i prisutne populacije mikroorganizama) i vremenske prilike (temperatura i vlažnost). Ti činitelji, izravno ili neizravno, a najčešće u interakciji, utječu na ponašanje herbicida u tlu. Kad postoji sumnja da bi rezidue nekog herbicida mogle oštetiti iduću kulturu u plodoredu, dva su načina s pomoću kojih se može predvidjeti ta opasnost: kemijskom analizom uzoraka tla ili metodom biotesta. Kvantitativna analiza uglavnom se provodi kemijskim metodama, a biološko testiranje provodi se mjerenjem biološkog odgovora biljke na prisutnost herbicida. Glavne prednosti biotesta nad skupim kemijskim analizama jesu jednostavnost izvođenja, reproduktivost i niska cijena. Osim toga, primjenom biotesta dobiva se pouzdan odgovor o ostatcima herbicida koji su određenoj biljci dostupni te odgovor da li ti ostatci izazivaju fitotoksičnost.

Hrvatska već trpi posljedice Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU, odnosno posljedice jedinstvenih stavova i načela u pogledu primjene SZB. Naime, zbog naglašeno strogih europskih kriterija u postupku procjene rizika (za zdravlje ljudi, životinja, okoliša i bioraznolikosti) svih aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja , s tržišta su povučene brojne aktivne tvari (33 herbicida). Zbog toga su već uočeni važni problemi kao što je rezistentnost štetnih organizama. Ostane li tako, uskoro bi problem mogao biti još puno veći. Povlačenjem aktivnih tvari SZB poljoprivrednici će biti prisiljeni suzbijati određene štetne organizme (korove, bolesti i štetnike) većim brojem tretiranja SZB što nije u skladu sa ekološkim prihvatljivom zaštitom. Osim toga, poljoprivrednici amateri, kojih je u Hrvatskoj jako puno (velik broj okućnica) s novim propisima ostali su bez SZB za primjenu u proizvodnji hrane za vlastite potrebe. Nije im dopušteno rabiti sredstva namijenjena za profesionalne korisnike a još uvijek nisu registrirani oni za amatersku uporabu.

Rad prikazuje pregled aktivnih tvari herbicida i herbicidnih sredstava registriranih u Hrvatskoj. Svi herbicidi i herbicidna sredstva su u radu razvrstani u skupine prema mehanizmu djelovanja. Rad daje nužne informacije o herbicidnom sredstvu (namjena, vrijeme primjene, spektar djelovanja, karenca i sl.)